Ilustracija

Stigma je povezana s nedostatkom znanja o aktualnoj pandemiji i potrebom okrivljavanja nekoga zbog straha od bolesti i smrti, a posljedica je i tračeva koji se bespotrebno šire gradom.

TRENUTNA pandemija COVID-19 (korona) izazvala je obilježavanje i diskriminatorno ponašanje prema ljudima koji su od nje oboljeli, kao i prema svima za koje se smatra da su bili u 'kontaktu'. Virus ne bira, njemu smo svi isti, bez obzira tko smo njemu samo smo potencijalno stanište.

Kad, gdje, kako i zašto je netko obolio od korone, za odgovorne je manje važno od svakodnevne spoznaje o broju novih 'pozitivnih'. Broj novooboljelih u 14  sati postao je majka svih vijesti.

 U slučaju da je riječ o Brođaninu, uglavnom, svi žele saznati o kome je riječ.  Potraga za informacijom tko je taj i konačna saznanja (ili kuloarska nagađanja) od posebnog su društvenog značaja, a stanje pacijenta je sekundarno, nebitno - u slučaju da ne znamo tko je ona ili on.

Unatoč činjenici da su nagađanja, ogovaranja, insinuiranja… s ciljem saznanja i daljnjeg širenja vijesti o nečijoj bolesti, medicinskim propisima, etikom i zakonima propisana: osobna, a ne javna stvar.

Stigmatizacija

Stigma je povezana s nedostatkom znanja o aktualnoj pandemiji i potrebom okrivljavanja nekoga zbog straha od bolesti i smrti, a posljedica je i tračeva koji se bespotrebno šire gradom.

Stigma može dovesti do označavanja, stereotipiziranja i ostalih negativnih ponašanja prema drugima. Na primjer, osuda i diskriminacija mogu se pojaviti kada ljudi povezuju bolest i oboljelog. Stigma se može dogoditi i nakon što se osoba oporavila od COVID-19, ili je puštena iz kućne izolacije odnosno karantene.

Stigmatiziranje stvara strah od pojedinaca ili gnjev prema nevinim ljudima koji su slučajno kontaminirani. Posljedica je to činjenice da se previše njih usredotočilo na ljude, a ne na bolest koja uzrokuje problem.

Zbog straha od stigme, neki ljudi pribjegavaju skrivanju simptome bolesti, što ih sprečava da odmah zatraže zdravstvenu zaštitu i sprječava da usvoje zdravo i racionalno ponašanje. To znači da stigmatiziranje ljudi otežava kontrolu širenja epidemije.

Propitkivanje

Opasnost virusa dovodi do straha zbog kojeg ljudi sve više propitkuju. Nama samima nisu jasne mnoge odluke kao ni legitimnost Nacionalnog stožera. Zašto je u istom stožeru ministar policije, kad je pandemija zdravstveno pitanje? Pandemija ima ogroman utjecaj na doslovno sva područja našeg društva.

Već mjesecima, građane svakodnevno zbunjuju svojim odlukama. Nekonzistentnost u stavovima dovela je do potpunog teatar apsurda u kojem ono što ne smijemo danas, sutra smijemo, pa prekosutra opet ne smijemo.

Medicinski radnici su ugroženi

Djelatnici bolnice s „prve crte" koji su izloženi kontaktu, a i radu s oboljelima, padaju s nogu. Pacijenti i dalje obolijevaju i umiru od istih bolesti kao i prije korone. Desetak puta dnevno ući u sobu oboljelog od korone za medicinskog djelatnika znači oblačenje i skidanje  višeslojnog zaštitnog odijela.

Nakon obavljene smjene, ti djelatnici se trebaju vratiti kući te darovati zagrljaj i smiješak svojim najmilijima. Ostaje upitno: što ako su oni upravo 'pokupili' virus? Strah je velik pri pomisli: što ako i kad postanu pozitivni oni koji nas lijeće?

Imati koronu

Hitne situacije u javnom zdravstvu, poput ove pandemije, stresno su razdoblje za ljude i zajednicu. Strah i anksioznost zbog bolesti mogu dovesti do društvene stigme koja je negativan stav i vjerovanje prema ljudima, mjestima ili stvarima.  Kako je tek samim 'pozitivnim' sa stigmom: „On/ona je pozitivan. Ima koronu".

Došli smo u fazu kad korona potiče paranoju jer je došla u terminalni stadij te i običan kašalj kod čovjeka uzrokuje sumnju i brojne upite.

Znatiželja svojstvena čovjeku ponekad ode toliko daleko da budale i nametljivci počnu živjet tuđe živote i njihove probleme. Osobi  koja je 'pozitivna' ili u 'samoizolaciji' potreban je mir.

Razne teorije zavjere o brojkama padaju u vodu, a oni koji ih šire neistine uporno lupetaju i trolaju.

Zna se tko se bavi medicinom. Te ljude treba pustiti neka rade svoj posao, a potraga za Pedrom i njegovo stigmatiziranje su besmisleni i društveno štetni. Naime, svatko od nas, mada nevin, sutra može postati Pedro.

Živjelo se prije korone, živjet će se i poslije nje. Tko preživi pričati kako i zbog čega se dogodilo sve ovo što upravo proživljavamo.