- POSTOJE mnoga sela i zaseoci u kojima se mještani ne oslovljavaju imenom i prezimenom, već nadimkom – kaže učitelj Marko Babić koji nije znao da ga njegovi učenici, krišom, u međusobnoj komunikaciji nazivaju Tyson. Ostao mu taj nadimak još od ranijih generacija. O njegovoj osobini da ono što ne može riječima, rješava batinama, godinama je brujala cijela škola, priča se, kao u narodnoj pjesmi, prenosila s naraštaja na naraštaj. Doduše, nikada nikoga od učenika nije nokautirao, čak ni udario šakom, ali pljuski je bilo. I to prilično. Marko Babić zvani Tyson nije se obazirao na pedagoške mjere koje isključuju fizičko kažnjavanje učenika. Njegovo je geslo bilo: 'Batina je iz raja izašla'.
- A zašto se, hajde da čujem, u mnogim selima i zaseocima u Hrvatskoj mještani oslovljavaju nadimkom? I otkud uopće nadimci? – upita učitelj, držeći u ruci ravnalo kojim bi, ne tako rijetko, nakon kakvog nestašluka, krotio učenike.
- Pa nije baš da ljude oslovljavaju nadimcima samo po selima i zaseocima - kaže Borna. - Ima toga i kod nas, u našem gradu.
- Ali i u našoj školi – doda Hrvoje, zvani Hrco.
Svi u razredu znali su da Hrvoje, zvani Hrco, kako je to često govorio učitelj Babić, s nadimkom Tyson, baš ''nije kršten''. Govori što mu padne na pamet, pa ga Tyson često ravna ravnalom, a ponekad i pljusne kad bi ravnalo zaboravio u zbornici. Sada su strepili kako bi Hrco, nekršten kakav već jest, mogao reći da u školi postoji učitelj s nadimkom Tyson. Ali učitelj Babić-Tyson, nesvjesno je spasio stvar.
- Nadimci su prilično česti i kod umjetnika – nastavi učitelj. – Zna li tko kakav primjer?
- Thompson. Marko Perković Thomson – opali kao iz puške Mislav.
- Bravo! Ti si uvijek spreman. Spreman na svako pitanje – reče učitelj Tyson.
- Spreman! Uvijek spreman! – ponosno reče Mislav.
- Kad si već ustao Mislave, znaš li nadimke nekih naših vojskovođa, možda nekog generala?
- Admiral Davor Domazet Lošo – opali Mislav kao iz topa pa nastavi: General Ljubo Ćesić Rojs. Nadimci: Lošo i Rojs.
- Bravo Mislave – reče učitelj Tyson. – Stvarno si uvijek spreman.
- Uvijek spreman – reče Mislav i podigne ispruženu desnu ruku.
Ispruženu ruku, ali s dva podignuta prsta, pokaže i Rajko iz treće klupe.
- Hajde da čujemo i tebe, nesretniče – reče učitelj mašući ravnalom. – Znaš li ti nekog našeg vojskovođu ili generala s nadimkom?
- Što generala? Znam maršala. Maršal Josip Broz, zvani Tito.
- Dođi ovamo – reče učitelj Tyson. – Stani tu pred ploču, da te svi vide, ispruži obje ruke i skupi prste.
Rajko izađe pred ploču i učini kako mu je učitelj rekao. Tyson ga mlatne ravnalom po skupljenim prstima, a onda još jednom po glavi. Rajko stisne zube, ali suzu nije pustio.
- Mlatnite ga još jednom – poviče Katarina iz prve klupe. - Kad je dizao ruku da se javi, ispružio je tri, a ne dva prsta. Dobro sam vidjela.
- Odlično – reče učitelj i ravnalom mlatne Rajka tri puta. – Ovo ti je za ona tri prsta. A sad na mjesto i da te više ne čujem danas.
Učitelj Babić-Tyson vrati ravnalo na stol pored školskog dnevnika.
- Znadete li za nadimke nekih političara? – upita prelazeći pogledom po razredu. Nastao je tajac.
- No? Zna li tko nadimak nekog od naših političara? – ponovi pa se opet lati ravnala.
- Znam ja – stidljivo kaže Marta, inače učiteljeva ljubimica. – Predsjednika Hrvatskog sabora zovu Njonjo.
- Pravit ću se da ovo nisam čuo – reče strogo učitelj. – Zna li još tko nadimak nekog političara, a da nije uvredljiv?
Opet tajac, nitko se ne javlja, pa učitelj pređe pogledom po cijelom razredu i mašući ravnalom upita: No? Zna li tko?
Javi se Rajko iz treće klupe.
- Opet ti, nesrećo. Kažeš li sada Đuro Pucar-Stari ili nešto slično, gotov si. Spomeneš li nekog od tih komunjara slomit ću ravnalo na tebi.
- Znam nadimke našeg predsjednika Republike i našeg premijera. Tako se međusobno oslovljavaju. Premijer predsjednika zove Kremeljko, a predsjednik premijera Udbašenković.
- Dođi pred ploču, ispruži ruke i skupi prste – reče učitelj dok je pokunjeni Rajko stiskao zube.
- Sad ćemo to napraviti ovako – reče učitelj Tyson. Ova polovica razreda reći će Kremeljko, a onda druga polovica Udbašenković. I tako naizmjence. A ja ću svaki put odalamiti Rajka po prstima da mu nikada više ne padne na pamet vrijeđati našeg premijera i predsjednika. Jeste li spremni, djeco? – upita.
- Spremni! Uvijek spremni – povikaše svi u razredu i radosno podignuše ispruženu desnu ruku.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
-