JEDAN od četvorice potpredsjednika Vlade, uživao je u zvuku zveckanja leda o stijenku kristalne čaše u kojoj se hladio viski. Četvrtak je, šef je u Versaillesu, javio se maloprije, pita što ima novog. „Sve je u redu šefe, sve je pod kontrolom", radosno će jedan od četvorice potpredsjednika Vlade, srknuvši gutljaj ugodno rashlađenog viskija. „Eto, ja doma, malo se opuštam. Gledam kao i svi, ovo u Ukrajini. Gadno. Sva sreća pa je daleko od nas. Nismo ugroženi. A i članica smo NATO saveza pa možemo mirno spavati. I eto. Čim završim razgovor i još se malo opustim i ja ću u miran san".

Jedan od četvorice potpredsjednika Vlade, premijerov miljenik, sjeća se kada je i on bio na mjestu odakle ga je nazvao šef. Doduše, bilo je to prilično davno, na maturalnom putovanju u Pariz. Nije se sada baš mogao točno sjetiti koji je ono francuski kralj započeo gradnju Versaillesa, tko bi ih znao sve, bilo ih je više s istim imenom, više nego što ima nogometna momčad: Luj 12., 13., 14.,...

„Bože", pomisli jedan od četvorice potpredsjednika Vlade srknuvši dobar gutljaj viskija, „baš su čudan narod ti Francuzi. Kao da nemaju drugog imena osim Luj pa su im se svi kraljevi tako zvali."

Šef i sutra ostaje u Versaillesu. Sutra je petak, onda nastupa vikend. Jedan od četvorice potpredsjednika Vlade bio je siguran da sutra nitko iz Vlade neće biti uhićen, mada petkom ujutro svi osjećaju nekakvu nelagodu. Još je svježe u sjećanju ono jutro, onaj crni petak, kad su uhitili ministra graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine. Pa ga strpali u Remetinec. Ali na sreću nije ondje bio dugo. Izašao prije neki dan. Već mu i zamjenika našli.

„Što ćemo, život ide dalje", pomisli jedan od četvorice potpredsjednika Vlade i dotoči viski u kristalnu čašu. I doda četiri kockice leda.

Opuštajući se ,razmišljao je o nezahvalnom poslu ministara. Evo, baš su ovaj tjedan skinuli imunitet ministru rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. „Radiš, radiš i samo radiš, crnčiš, ubijaš se od posla, a onda dođu i uhapse te. Ili ti skinu imunitet, pa te istražuju. Jebeš takav život", reče poluglasno jedan od četvorice potpredsjednika Vlade, već poprilično opušten i smiren.

Prošla su 23 sata i jedan od četvorice potpredsjednika Vlade zaključi kako je vrijeme za počinak. Sutra je petak, neće valjda biti crni, pomisli baš kad mu na stolu počne vibrirati mobitel.

„Gospodine potpredsjedniče Vlade, nešto se srušilo na Jarunu. Nešto je palo s neba", začuo je uzrujani glas s druge strane.

„Nešto je palo s neba?", zbunjeno uzvikne jedan od četvorice potpredsjednika Vlade, pomislivši kako se malo previše opustio pa nije dobro shvatio o čemu se radi.

„Da, nešto je palo s neba. I to prilično veliko. Nekakav neidentificirani leteći objekt".

„Leteći tanjur? Mali zeleni?"

„Leteće je, ali nije tanjur. A nisu ni mali zeleni jer je na letećem objektu koji je tresnuo kraj Jaruna crvena zvijezda petokraka".

Jedan od četvorice podpredsjednika Vlade nije vjerovao vlastitim ušima. „Malo sam pretjerao s opuštanjem", pomisli i pogleda bocu viskija na stolu. A onda se u sekundi sabere.

„Zvijezda petokraka, kažeš? Na letećem objektu koji se srušio na Jarunu?"

„Da", čuo je sugovornika s druge strane. „Na svu sreću nema žrtava. Samo krater je ogroman. Metar dubok, tri metra širok. A ta crvena zvijezda petokraka jasno se vidi na njemu."

„Tako nam i treba", reče jedan od četvorice potpredsjednika Vlade. „Tako nam i treba kada zakonom nismo zabranili crvenu zvijezdu petokraku. Da smo to učinili sada nam se ne bi pojavila ovdje u našoj prijestolnici. I sad nam se to obilo u glavu. I ne možemo ništa jer zvijezda petokraka nije zakonom zabranjena."

„Mislim da bi trebalo izvijestiti šefa. Znam da je u Versaillesu i da je kasno, ali svejedno, treba mu javiti".

„Daj bože da se službena večera odužila i da šef još ne spava", pomisli jedan od četvorice potpredsjednika Vlade i lati se mobitela.

Šef se javio nakon petog zvona.

„Imam jednu dobru i jednu lošu vijest", reče potpredsjednik Vlade predsjedniku Vlade.

„Hajde prvo lošu", reče šef.

„Nešto je palo u Zagrebu..."

„A sada, da čujem dobru vijest."

„Dobra vijest, šefe, je: to što je palo nije Vlada".