Tko god mi rikne na operacijskom stolu, ja samo kažem: piši, umro od korone.
- Oni i njihove mjere! Mislili su meni uzeti mjeru! – kaže
Pavle Valent, zvani Precjednik, govoreći televizoru na čijem ekranu šef
Nacionalnog stožera objašnjava što se sve zatvara, zabranjuje i ograničava. –
Ne bi mene zvali Precjednik kad bi se ja krstio na svakoj ćupriji! E, nećeš
valaj!
Televizor je okačen na zid nasuprot ulaza tako da ga svi
gosti kafića ''Zna se'' mogu vidjeti. Doduše ne baš svi; stol najbliži šanku,
tik do WC-a, malo je zaklonjen, no ondje uglavnom sjede gosti koje ništa osim
čašice ne zanima, ekipa šanksonjeraiz kvarta, kako ih Precjednik od milja zove. To su mu najdraže mušterije; da
sjede za stolom gdje penzići satima sline nad kavom, nahodao bi se donoseći
piće koje svako malo naručuju. Runda za rundom, a on samo pruži ruku preko
šanka i dodaje piće. Bez da napravi korak.
- Baš nešto mislim – kaže Precjednik, vlasnik kafića ''Zna
se'', ekipi tik do šanka odakle se televizor na zidu ne vidi najbolje – da
sjedite u uglu uz WC i da vam tamo svako malo donosim cugu, morao bih vam
naplatiti i kilometražu. Ovako, bolje i meni i vama. Nego, ova runda dođe 36
kuna.
Precjednik je imao običaj naplatiti piće čim ga gostima
stavi na stol. Ljudi su skloni zaboravu, neki i piju da zaborave, pa valja
izbjeći ono: ode i ne plate.
- Bez računa se ne računa! – cereka se lokalni poštar dok mu
Precjednik vraća kusur.
- Mislili oni meni uzeti mjeru, tim svojim glupim mjerama o zatvaranju
kafića, a ja mjeru uzimam njima. Ni lipe, dragi moj ministre financija Mariću,
ni lipe od Precjednika. Kakvi fiskalni računi, kakvi bakrači!
Zid iza šanka ukrašen je hrvatskim zastavama i velikim
grbom, a na posebnom mjestu slike su petero hrvatskih predsjednika. Najveća je
ona Franje Tuđmana, u uniformi vrhovnika, boje sladoleda od vanilije; puno
manja Stipe Mesića, kojeg od obrva gotovo da se i ne vidi; još manja Ive
Josipovića; pa Kolinde Grabar Kitarović, veličine duplerice kakve kamiondžije
rado lijepe po unutrašnjosti svojih kabina. Tu je i slika Zorana Milanovića,
još iz vremena dok je bio premijer. I on je bio gost kafića ''Zna se'', doduše
još ne u svojstvu predsjednika Republike, ali doći će, misli Pavle Valent,
zvani Precjednik. Svi oni dođu, nitko ga u kampanji nije zaobišao, jer kafić
''Zna se'' kultno je mjesto, a i ime lijepo zvuči. I tko se tamo pojavi,
glasovi gostiju su njegovi.
Tako je eto, zahvaljujući slikama na zidu, Pavle Valent
dobio nadimak Precjednik.
- Vidiš – govori čovjek u radnom odijelu s francuskim
ključem u ruci, koga tako odjevenog i s maskom na licu ni rođena majka ne bi
prepoznala. - Vidiš, govori ženi za susjednim stolom u plavoj radnoj kuti, kraj
koje je kanta s vodom i uz nju moćko- vidiš koliko je pametno što nisu ukinute županije. Kako bi sada Stožer donio
mjeru o zabrani kretanja iz županije u županija da nema županija. Čovjek s
francuskim ključem u ruci pročelnik je gradskog ureda za komunalne djelatnosti,
a žena do njega, ona kraj koje je kanta s vodom i moćko, županova tajnica.
- Živjela korona – polupijanim glasom govori kirurg s kapom
na glavi, prljavom od kreča, dok maše rukom u kojoj je umjesto skalpela šarafciger. – Tko god mi rikne na
operacijskom stolu, ja samo kažem: piši, umro od korone. Govori to svećeniku,
koga ni najveći vjernici ne bi prepoznali u prljavoj radnoj bluzi i s naočalama
kakve nose zavarivači. – Samo da zadrže te mjere i da korona potraje.
- Što se mene tiče nek' potraje - kaže svećenik kraj kojeg
je švajs aparat. – Za nas mjere ništa
ne znače. Znaju oni gore u Stožeru: Bez vjere se ne mere.
Precjednik gleda na sat i kaže gostima: Ajmo ekipa, polako, fajrunt. Dokazi druga smjena. Vidite ih
vani, ljudi se već smrzli. A vi sutra opet u isto vrijeme.
Ekipa iz kafića skida radna odijela, kape, odlaže zaštitnu
opremu i ostavlja alat. Šestorica novih ulaze u kafić ''Zna se'', a Precjednik
objašnjava tek pridošlim gostima.
- Ako dođu oni zajebanti iz Civilne zaštite, ti profesore
popravljaše aparat za kavu, ti, gospon sudac držat ćeš francuski ključ jer mi
slavina u WC-u curi, a ti, načelniče policije, tebi ne moram objašnjavati, ti
si po struci ionako električar, navuci radno odijeli, uzmi taj šrafciger i popravljaš rasvjetu. Vi,
gospođo Zdenka i gospođo Ana, vi ste čistačice koje spremaju za majstorima.
Dakle, ako se pojave oni iz Civilne zaštite vi popravljate kvarove i uređujete
kafić. Jer što sad da radim, dok moramo biti zatvoreni, nego da sve popravim
što nije valjalo. Jel' sve jasno?
Gosti navlače radna odijela i kimaju glavama, u znak da su
sve razumjeli.
- A sada, tko što pije? - upita Precjednik, vlasnik kafića
''Zna se''. – Piće se plaća odmah, a račun ne izdajemo jer smo zbog korone
zatvoreni.