OSIJEK je ponovno pokazao dominaciju nad Slavonskim Brodom: u najvećem, a ne drugom po veličini gradu u Slavoniji, jedan je pacijent primljen u bolnicu zbog sumnje na koronovirus. Danas, kad cijeli svijet priča (i strepi) o zarazi opakim virusom made in China, koji je krenuo iz Wuhana, čak su i Vinkovci pretekli Slavonski Brod. Ondje su naime, 2. veljače, u tamošnju bolnicu, zbog sumnje na koronovirus, primljena dvojica pacijenata. A Slavonski Brod: Ništa, nula bodova. Pa su onda, u Slavonskom Brodu, sazvali sastanak županijskog stožera za borbu protiv koronovirusa, da ne bi ispalo kako, eto, Slavonski Brod nije u trendu.
Šalu na stranu. Sreća je što se koronovirus nije pojavio ni u Osijeku, ni Vinkovcima, ni Dubrovniku, ni Zagrebu (gdje je bilo sumnje na oboljele), kao ni u Slavonskom Brodu. No, tema ove kolumne nije opaki virus već nešto drugo, za Slavoniju i Hrvatsku mnogo opasnije i pogubnije. Povod je, pak, tekst u Jutarnjem listu, prenesen i na portalu SB plus, a tema dobro znana. Kuga. Ne ona, crna, koja je u 18. stoljeću opustošila Europu i preplovila tadašnje stanovništvo starog kontinenta, nego bijela kuga. O njoj se, nažalost, piše i govori tek u izbornim kampanjama, a pojava koronovirusa, unazad mjesec dana, temu bijele kuge posve je potisnula iz javnog diskursa.
Priča Jutarnjeg, koju je prenio SB plus, odnosi se na školu u Ruševu, selu dvadesetak kilometara od Slavonskog Broda, na razmeđu Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije, u potonjoj. No, priča o toj školi gotovo da bi mogla biti smještena u bilo koje slavonsko selo, u bilo koju slavonsku županiju ili općinu. Svugdje se, kao u najboljim godinama procvata, vremenima baby booma, kada su seoska dvorišta i sokaci vrvjeli djecom, a škole radile u dvije i više smjena, ulagalo u zgrade, nadograđivale škole, a u tijesne učionice naguravale stolice kako bi svi đaci mogli sjesti.
Ako slušate lokalne političare, malo koji u hvalisanju pred građanima, zaobići će uspjehe o ulaganju u školstvo. Nakon vala gradnje škola i gdje je trebalo i gdje nije, sada se krenulo u njihovu energetsku obnovu. Pa ćete čuti, uz obvezno spominjanje širokogrudnih fondova Europske unije, koliko je škola energetski obnovljeno, kako su sada na razini sličnih škola u razvijem zemljama Unije i kako, eto, i hrvatska djeca uživaju iste blagodati kao i njihovi vršnjaci diljem Europe.
Zvuči sjajno, samo što je te djece, iz godine u godinu sve manje, a broj školâ u kojima je broj učenika jednoznamenkast, sve veći i veći. Kao u područnoj školi u Ruševu, koju pohađa petero (brojkom: 5) učenika. Nekoć ih je u toj školi, puno prije negoli je energetski obnovljena, bilo osamdeset (brojkom: 80). I ovom prigodom brojke govore više od slova.
Naravno da je lijepo, naravno da je super i velika fora kada u selu, Ruševu, ili bilo kojem drugom, imate energetski obnovljenu školu. Problem je: u njoj je pet učenika. Kada biste pitali načelnika općine je li mu draža puna škola đaka, a niotkuda energetski obnovljenih vrata (da parafrazirano poznatu zagonetku o bundevi ili tikvi), vjerojatno bi odgovorio ovako: Nije li glupo ne uzeti novce za energetsku obnovu škole - bez obzira na to što je u njoj tek pet učenika - kada ih već Europa tako nudi.
Idealan odgovor i idealno rješenje bilo bi, dakako, puna škola đaka i energetski obnovljenih vrata (i svega ostalog što uz to ide). Iz nekih razloga, međutim, to baš ne ide. Škole su obnovljene, ali đaka nema.
Nije nikakva tajna da se na izgradnji škola (domova zdravlja, vrtića, domova kulture…) i njihovim energetskim obnovama zamrači prilično love pa, čim se negdje malo pročačka, eto zgodnih priča za crne rubrike. Zato su našim političarima toliko slatke energetske obnove, jer uvijek ostane poneki sitniš i za njih. Uvijek se nešto naštima i dogovori, uvijek se negdje uštine i malo zakine pa kapne koji novčić i u privatni džep.
Umijeće politike trebalo bi biti osiguranje uvjeta da energetski obnovljene škole budu i pune đaka. No, nažalost, naši političari za neuspjehe često krive narod. Oni su izgradili i obnovili škole, ali eto, zakazao je narod. Pa ne mogu oni, političari, baš sve. Što bi narod htio: da im političari još i djecu prave?
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -