U najvažnijem uredu zgrade na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske 14, mirno jutro prekida zvonjava telefona.
- Šefe, treba vas Korektor - kaže tajnica blagim, umiljatim glasom, kako bi što manje remetila jutarnju tišinu.
- Koji Korektor? Kakav Korektor? Što taj hoće? Dobroj hajde, spoji ga. Ili bolje, spoji ga za desetak minuta, dok u miru popijem kavu i pregledam portale.
- U redu šefe. Ali bio je uporan taj Korektor. Kaže da je hitno.
U najvažnijem uredu zgrade na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske 14 ponovno vlada blaženi sveti mir. Kroz drvored kestena golih grana vidi se zgrada Hrvatskog narodnog kazališta. Velegrad se posve razbudio, rijeka automobila klizi ulicama, ali u uredu se ne čuje njihova buka.
''Bože, i ovo predivno mjesto, ovo srce Zagrada, ovaj najljepši trg, ovaj biser, pravi dragulj, donedavno je nosio ime onog zločinca'', razmišlja čovjek u uredu. ''Bilo me stid nekome dati posjetnicu s tom adresom. Ali hvala bogu i našem mudrom gradonačelniku, sada se više ne zove tako. I stvarno ne razumijem onu pobunu kada sam gradonačelniku htio dodijeliti počasni doktorat. A nije im smetalo kad su ga dobili onaj bravar, pa Vladimir Bakarić, pa Jakov Blažević…''
Razmišljanje čovjeka u uredu i uživanje u jutarnjoj kavi prekida reska zvonjava mobitela.
- Je li to Rektor? Ovdje Korektor.
- Molim? - upita zbunjeno čovjek koji sjedi u najvažnijem uredu zgrade na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske 14. - Da, ja sam Rektor…, a ti si kažeš…
- Korektor.
- Konektor?
- Ma, ne, ja sam Korektor, a Konektor me zvao maloprije. Zato te i zovem tako rano. Ali ne mogu ti reći tko je Konektor.
- Ne kužim ni klinca. Kakav Korektor, Kakav konektor?
- Stvar je složena pa zato zovem preko WhatsAppa i govorim u šiframa. Sigurno nas slušaju, a ovo što želim reći vrlo je delikatno.
- Dobro, ali ne kužim tko si. Kakav Korektor?
- Vidi, ako si ti Rektor, ja sam ti Korektor. Pa je Konektor zvao Korektora da nazove Rektora. Kužiš li sada?
Čovjek u najvažnijem uredu zgrade na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske 14 prodrma glavom, ustane od velikog antiknog stola, pogleda rektorske lance i žezla, talare, kapuljače, kape, stjegove, pokale i medalje kojima je urešen njegov ured. Stane kraj prozora, tupo buljeći u hladno zimsko jutro.
- Slušaj, nemam vremena. Ili reci tko si, ili prekidam razgovor. Nema nad Rektorom Korektora. Iznad Rektora je samo dragi Bog.
- Ma, dobro, dovraga, ako slušaju, nek' slušaju. Htio sam da bude diskretno, a ne direktno. Ja sam, Luka.
- Koji jebeni Luka? Lovac Luka?
- Ma kakav lovac? Lovac, onaj Nadan, bio je prije mene. Ja sam Luka iz Hrvatske gospodarske komore.
- Aha, sad kužim. Luka, predsjednik Savjeta sveučilišta. Pa da, slikovito rečeno, ti bi trebao biti moj Korektor. Jer, kao Savjet na čijem si čelu treba nadzirati moj rad. Ma dobro, svi znamo da to nije tako, mada formalno jest. Pa kako si Luka?
- Muka, rektore, muka… Moram hitno sazvati sjednicu Savjeta sveučilišta. Naredio mi Konektor. Znaš da ja to ne bih na svoju ruku. Ne bi ni Konektor, ali naredio mu onaj što vodi Ministarski zbor.
- Ti sve nešto pjesnički, u stihovima: Rektor, Korektor, Konektor, Ministarski zbor…
- U mladosti sam pisao pjesme, pa mi još ostalo. Ali stvar je ozbiljna. Konektor, hajde dobro, ministar znanosti, da bolje razumiješ, traži da sazovem hitnu sjednicu Savjeta sveučilišta. I da te stavim na dnevni red. Znaš zbog onog s onim profesorom emeritusom. Što je štipkao i pipkao studentice…
- Ha, bože moj, svi smo ljudi.
- Pusti, ozbiljno je.
- Vidi, nazovi ti Konektora i reci mu ovako: Poštovani gospodine Konektor, ovdje Korektor. Pita Rektor želite bi biti počasni doktor. Lako ćeš zapamtiti, sve se rimuje.
- A što ako se usprotivi onaj što vodi Ministarski zbor?
- Pa i on će postati počasni doktor.
- Idem zvati Konektora da nazove šefa Ministarskog zbora…
Veza se odjednom prekida i čovjek u najvažnijem uredu zgrade na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske 14 zamišljeno gleda kroz prozor.
- Šefe - prene ga tajnica blagim, umiljatim glasom, kako bi što manje remetila jutarnju tišinu. - Da vas spojim? Zove Konketor.
- Dovraga, sad sam razgovarao s njim – kaže ljutito Rektor. - Jel' onaj što je vas zvao maloprije?
- A ne, onaj. Ono je bio Korektor, a ovo sada je Konketor.
Rektor osjeti kako ga hvata samrtni umor. Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta preko puta nestajala je u nesvjestici koja mu je zamaglila vid.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -