Miroslav Škoro na predizbornom skupu u Slavonskom Brodu(Foto: A.P./SBplus)Ta novinarska piskarala i njihovi podli informatori mogu iščeprkati da vam je kao zakletom domoljubu i desničaru, supruga nečiste krvi, da ste u mladosti bili politički aktivist omraženog jugokomunističkog sustava, da ste vlasnik pravomoćne presude zbog pomaganja organiziranom kriminalu, da ste obiteljski nasilnik i nepopravljivi švaler s čoporom kopiladi, da ste, ne daj bože, homoseksualac ili pedofil,...
ČUDNO da još nitko, pored tolikih pisaca, nije napisao
roman ''Strah političara od izbora'', poput onog Petera Handkea, ''Strah
golmana od jedanaesterca'', romana prema kojem je slavni Wim Wenders snimio još slavniji film. Kad gledate sva
ta nasmiješena, opuštena, ali odlučna i junačka lica s izbornih plakata iz
kojih pršti hrabrost i neustrašivost da naciju povedu u blistavu budućnost,
morate znati da u svima njima, negdje duboko, u utrobi, ključa i kipti ogromna
količina nemira, panike i dubokog straha. Straha koji izaziva nesanicu i noćne
more kada nakon doze sedativa ipak nekako uhvate bar malo drijemeža.
Većeg straha od gubitka
izbora vjerojatno nema. Oni na vlasti, koji se trude ponovno je osvojiti, boje
se još i više od onih koji žele na njihovo mjesto i bijeg iz užasa oporbe.
Nitko još nije dubinski analizirao vrste i podvrste tih strahova, ali je
bjelodano da strah prestaje istoga trenutka kada se osvoji vlast. Kao da su
popili čudesan i čudotvoran lijek s trenutačnim djelovanjem, strah nestaje u
djeliću sekunde čim se široko nasmiješi izborna pobjeda. Taj osjećaj mogu
razumjeti samo oni iz bolesničkih postelja kada im medicinska sestra uštrca
dozu morfija i gotovo trenutno ublaži patnje i samrtne muke.
Nitko još, rekosmo, nije
dubinski analizirao vrste izbornih strahova, ali ugrubo i nedovoljno
sistematizirano, moglo bi se nabrojati osnovne vrste. To su strah od zatvora,
strah od neugodnih detalja iz životopisa, strah od otimanja piljena, strah od
gubitka voljenih osoba, strah od povratka na staro i jedna nova vrsta straha,
prvi put uočena na ovim izborima, o čemu ćemo na samom kraju.
Strah od zatvora, mada se
u izbornoj kampanji javlja gotovo isključivo kod onih na vlasti, prirodan je i
ljudski razumljiv. Gubitak izbora, a primjera je koliko vam drago – sjetite se
samo sudbine bivšeg premijera Ive Sanadera - često vodi do zatvora. Razumijete
li sad o čemu govorimo i shvaćate li zašto se neki toliko grčevito boje gubitka
vlasti? Možda im i nije toliko do vlasti koliko im je do slobode. Pogledajte
samo izborne plakate i vidjet ćete da uza sve napore majstorâ photoshopa, iz njihovih zjenica ipak viri strah,
probija se na površinu poput vlažne mrlje na zidu koju ne može pokriti ni desetak
nanosa vapna.
Ili, strah od neugodnih
detalja iz životopisa. Ta novinarska piskarala i njihovi podli informatori mogu,
recimo, iščeprkati da vam je kao zakletom domoljubu i desničaru, supruga
nečiste krvi, da ste u mladosti bili politički aktivist omraženog
jugokomunističkog sustava, da ste vlasnik pravomoćne presude zbog pomaganja
organiziranom kriminalu, da ste obiteljski nasilnik i nepopravljivi švaler s
čoporom kopiladi, da ste, ne daj bože homoseksualac ili pedofil, ili da uopće
niste kršteni ili vjenčani u crkvi, jer su vam roditelji bili komunjare ili ste
to bili sami.
A što ćemo tek sa strahom
od otimanja plijena. Dobro, niste izborni pobjednik, ali stranka je osvojila
solidan broj mandata s kojima se dâ lijepo trgovati. A onda vas, s tim vašim ulovom, počnu čerupati krupnije
zvijeri, pa vam otmu teško stečene zastupnike i pretvore ih u ''žetončiće''.
Kakav užas, kava beskrupuloznost tih hijena koje otimaju, kidaju i čereče
komade vašeg ulova i pri tom se još i smiju i hihoću, cerekajući se poput
hijena.
Zamislite tek strah od
gubitka voljenih osoba, kad vas odjednom, nakon gubitka izbora napuste svi
prijatelji, pa još, ne daj bože, počnu i lomovi u braku i obitelji. Kad
ostanete sami kao onomad Jadranka Kosor, kad je u noći iza gubitka izbora
izlazila iz stožera, pa se nakratko okrenula i vidjela da iza njen nema nikog,
ama baš nikog.
Probajte tek zamisliti strah od povratka na staro, kad iz
Audija A8 s onim zgodnim treptećim crvenim i plavim svjetlima, sjednete u
privatni, odvratni Golf ili Citroen, kad vas iz prostranog kabineta maknu u
kakav sobičak, kad ostanete bez tajnice, šofera, tjelohranitelja i svih onih
podguznih muha, koje, jest da su zujale, ali ipak su vam godili njihovi
komplimenti, pohvale i iskreno divljenje kako ste ne samo najšarmantniji i
najmarkantniji, već i najpametniji i, općenito, u svemu najbolji.
I onda uza sve te strahove, prvi put otkako je izbora u
Hrvatskoj, vladajuće je zaokupio još jedan neugodan i intenzivan i moglo bi se
reći panični strah. Strah od škorone.