Ilustracija (fotografija nema izravne veze s događajem opisanim u članku)(Foto: internet)
"Pisneš li još samo jednu jedinu riječ o desnima i lijevima, prijavit ću te. Tako mi boga prijavit ću te!
- Prijaviti?! Kome? Zašto?
- Prijavit ću te Državnom izbornom povjerenstvu. Jer, kršiš izbornu šutnju. Te lijevi, te desni, te jedni su ovakvi, drugi onakvi."
Marko Sokol rano je ustao. Prvi je vikend srpnja 2020.,
jutro svježe i mirno. S terase njegova stana puca pogled na ostatak šume. Sve
je mirno, tišina koju toliko želi savršena je. Čuje se samo pjev ptica. Mobitel
je još sinoć stavio na flight mode i
neće ga uključivati do ponedjeljka ujutro. Neki dan, ne zna više kako,
da li na Viber, WhatsUp, Facebook, da li kao SMS poruku ili je to stiglo
e-poštom, Twitterom, vrag bi ga znao, više se ne sjeća, dobio je zgodnu
dosjetku: ''Nedostupnost je pola zdravlja''.
Vikendom je bio nedostupan i punio bi baterije, onako kako to noću čini njegov mobitel. Ali tišina nije dugo potrajala.
U istinitost dosjetke odavno se uvjerio. Vikendom je bio
nedostupan i punio bi baterije, onako kako to noću čini njegov mobitel. Ali
tišina nije dugo potrajala.
Čuo je kako supruga Maja u kuhinji zvecka posuđem. Znao je
da će uskoro začuti ono: ''Dragi, kavica je na stolu''. I nije se prevario.
- Dragi, kavica je na stolu - oglasila se supruga.
Ustao je iz udobne pletene fotelje prepune mekih jastučića,
ušao u blagovaonicu na koju se naslanjala terasa, pokupio šalicu s kavom i kad
se počeo vraćati u onaj predivni mir prvog srpanjskog vikenda, ponovno se
oglasila supruga:
- A da ostaneš ovdje sa mnom i da zajedno popijemo kavu? Toliko
se malo viđamo, radiš od ujutro do navečer, a onda kad napokon dođeš kući, samo
telefoniraš, odgovaraš na majlove i kucaš poruke.
Sjeo je na manje udobnu stolicu u blagovaonici. Šutio je. I
znao što ga čeka.
- Znaš, započela je supruga Maja, pomalo me živciraju ovi
lijevi. Mislila sad da su desni gori, ali sad više nisam sigurna. Ne mogu baš
reći da su jednaki, ali neke bitne razlike među njima gotovo da i nema.
Marko Sokol ništa nije odgovorio. Čeznutljivo pogleda udobnu
pletenu fotelju na terasi i srkne gutljaj kave. Nije mu prijala.
- Ipak, možda griješim, nastavi supruga. Postoje razlike.
Lijevi su nekako neodlučni, što god kažu prilično je neodređeno. Nikad zapravo
ne znam što točno misle. Manje su bahati od desnih, to je činjenica, nekako
djeluju pitomije i uljuđenije. Ali, pravo da ti kaže, ne znam. Možda je to samo
privid. Varka. Možda se vješto pretvaraju.
Suprug je i dalje šutio, gledajući u šalicu kave.
- Zapravo, ne znam koliko su iskreni. Ne znam misle li
uistinu to što govore. Ponekad zvuči dobro, slažem se s njima, ali nekad,
slušajući ih, naprosto pošizim. Zbunjuju. Očekujem njihovu dosljednost, kad
sutra, oni okrenu ploču. Ne čini li se i tebi da su lijevi takvi?
''Kog vraga još nije ostala spavati i pustila me da uživam u
miru, na terasi?'', pomisli Marko Sokol. Nije imao nimalo volje uključiti se u
razgovor. Ali supruga Maja je nastavila:
- Ovi desni djeluju odlučnije, nekako čvršće. No, smeta mi
njihova arogancija. A čula sam i da su upetljani u nekakav kriminal. Tako
nekako i djeluju, bahato, nadmeno, ponašaju se kao da je cijeli svijet njihov.
I stalno ističu nekakve svoje zasluge. Ali ipak, znaju složiti priču. Osim
toga, njihov nastup i pojava, ostavljaju dojam. A dojam je, složit ćeš se,
najvažniji.
- Ali, žao mi je lijevih, nastavila je Maja nakon kratke
pauze jer se suprug i dalje nije uključivao u razgovor. Sjedio je i šutio. – Na
njih se nekako ne možeš naljutiti. Njihova nespretnost, ponekad, čak djeluje i
simpatično. Podsjećaju me na zaigranu djecu na koju se ne možeš ljutiti ni kad
ti njihova lopta udari u prozor.
Marko Sokol sad je već osjećao kako mu ključa u želucu, a
krv šiklja u glavu. Da je mjerio krvni tlak, bio je siguran, očitao bi 200.
- I što kažeš, dragi: koji su ti miliji srcu, lijevi ili
desni?
- Sad dosta!, zagrmi bijesno Sokol. - Pisneš li još samo…
- Ali zaboga - uplašeno će Maja.
- …pisneš li još samo jednu jedinu riječ o desnima i
lijevima, prijavit ću te. Tako mi boga prijavit ću te!
- Prijaviti?! Kome? Zašto?
- Prijavit ću te Državnom izbornom povjerenstvu. Jer, kršiš
izbornu šutnju. Te lijevi, te desni, te jedni su ovakvi, drugi onakvi.
- Ali zaboga Marko, o čemu ti pričaš? Pa ja govorim o našim
susjedima, komšijama s kojima dijelimo hodnik: Pavićima lijevo i Babićima
desno.