Premijer Andrej Plenković (Ilustracija)(Foto: DJ/Novi list)Pažljivo spusti poveći omot na stol i polako odveže mašnu. Razmota ukrasni papir i otvori poveću kutiju. Posjetitelji Kluba se umiriše zureći pozorno. U velikoj kutiji bio je brojač novca, onakav kakvim se služe šalterski službenici banaka, a do nje ogromna najlonska kesa s logom poznate banke.
- Terc bela – kaže ministar gospodarstva i održivog razvoja,
pokazujući obera, kralja i keca, usput namigujući bivšem predsjedniku Republike,
koji kibica sa strane.
- Kakva noćna mora, kakav ružan, nevjerojatan san – kaže premijer ministru unutarnjih poslova koji je još jedini ostao u Banskim dvorima. Ukratko mu, svako malo brišući graške znoja s čela, ispriča grozan san. - Čuj stari, moram ti reći – oprezno se obraćajući premijeru, počne ministar unutarnjih poslova. - Nije to bio san.
Ministar mora, prometa i infrastrukture, počeše se iza
uha, proklinjući vlastitu znatiželju da svrati u Klub. Čuo je o tom ugodnom
prostoru u širem središtu grada: puna diskrecija; prvorazredno, probrano
društvo; atmosfera ugodna; izbor pića bolji nego u Westinu, hrana ukusna i
obilna; a ponekad, šapnuo mu je kolega, ministar rada, mirovinskoga sustava,
obitelji i socijalne politike, inače rođak vlasnika kluba, stanovitog Dragana,
navrate i curke u minicama. I evo ga sad tu, gubi partiju za partijom, uzalud
mu terc bela, kad je ministar gospodarstva pokazao četiri untera.
- Znaš što Dragane - kaže bivši predsjednik Republike vlasniku
Kluba dok mu guste obrve veselo poskakuju. - Da si pametan trebao si napraviti
vinovod od Kutjeva do kluba, kako ti to nije palo na pamet? I vino se može
transportirati cijevima, kao nafta. S obzirom na količine koje se ovdje troše,
isplatilo bi se. A bilo bi i više prostora, da iz ovih 5 – 6 kvadrata, makneš
silne butelje.
Utom ulazi predsjednik Republike, a načelnik Glavnog
stožera oružanih snaga skoči, kao da je ispaljen iz katapulta Miga 21.
- Pozdrav vrhovnom zapovjedniku! – usklike onako po
vojnički.
- Sjedi – reče predsjednik Republike. – Opusti se, nisi u
službi.
Domaćin Dragan prihvaća predsjednikovu jaknu i kaže: - Vidiš
koliko je hrane. Zvali smo te, da pomogneš, da se ne baci.
- Jesi li ostavio mobitel tipu pred ulazom? – dobronamjerno
predsjednika Republike pita šef zagrebačkog Županijskog suda. – Nikad ne znaš,
oni iz Uskoka…
- Ma daj – odgovara predsjednik Republike. – Mobitel ne
bih ostavio ni na ulazu u Bijelu kuću.
- Takav sličan klub davno sam imao u Orahovici dok sam, u
onom sustavu, bio predsjednik općine. Čuli ste za Mik Mak – kaže bivši predsjednik
Republike. - Samo, tamo smo imali i striptiz.
- Uskoro će i curke u minicama – kaže utješno vlasnik
Kluba, stanoviti Dragan.
U Klub s velikim, lijepo umotanim paketom u šareni papir
oslikan novčanicama eura, dolara, švicarskih franaka, japanskog jena, funti…
veselo ulazi moćni građevinski poduzetnik.
- Ha, ha - kaže još s vrata građevinski poduzetnik
gledajući ekipu u uglu, zaokupljenu kartanjem belota.
- Što je ovo? Sjednica užeg kabineta Vlade? – pita i
šeretski se smije moćni poduzetnik, glavom pokazujući na trojicu ministara
udubljenih u igrače karte. – Nego Dragane, pitao sam ministra financija kakav
poklon da ti ponesem, a kad razmotaš vidjet ćeš što mi je predložio.
- Pa gdje si zaboga? Već smo mislili da te žena nije
pustila – kaže izvjesni Dragan suprugu bivše predsjednice Republike,
smještajući ga za stol dok je konobar u bijelim rukavicama postavljao tanjur,
escajg i salvetu. – Može nešto kratko za početak?
Suprug bivše predsjednice Republike s tradicionalno
dobroćudnim izrazom lica pridruži se predsjedniku Republike koji se upravo
latio komada prasetine.
- Izvrsna je, probaj – veli nutkajući supruga bivše
predsjednice. – Nego, kako je gospođa?
- Eno je, doma. Hvala na pitanju puno je bolje otkako si
došao na njeno mjesto. Znaš, više je doma s familijom i nekako je opuštenija –
veselo će suprug bivše predsjednice Republike.
- Molim malo pozornosti – nešto glasnije reče izvjesni
Dragan, vlasnik Kluba. – Htio bih otvoriti poklon mog prijatelja prije nego što
stignu tamburaši i navale curke u minicama.
Pažljivo spusti poveći omot na stol i polako odveže
mašnu. Razmota ukrasni papir i otvori poveću kutiju. Posjetitelji Kluba se
umiriše zureći pozorno. U velikoj kutiji bio je brojač novca, onakav kakvim se
služe šalterski službenici banaka, a do nje ogromna najlonska kesa s logom
poznate banke.
- Predivan poklon – reče vlasnik Kluba, izvjesni Dragan.
- Ne samo da je dekorativan, već i funkcionalan.
- Sad više nećeš morati ručno – nasmije se poduzetnik, razvukavši
usta od uha do uda.
* * *
San se ovdje prekida i premijer koji je u fotelji zadrijemao
nakon naporne sjednice koja se protegla duboko u noć, budi se u znoju.
- Kakva noćna mora, kakav ružan, nevjerojatan san – kaže
premijer ministru unutarnjih poslova koji je još jedini ostao u Banskim
dvorima. Ukratko mu, svako malo brišući graške znoja s čela, ispriča grozan san.
- Čuj stari, moram ti reći – oprezno se obraćajući
premijeru, počne ministar unutarnjih poslova. - Nije to bio san. To je java.
Jutros smo počeli s hapšenjima. Javljaju moji da su uhitili izvjesnog Dragana…