Prestanimo biti zaljubljeni u vlastite stavove, usmjerimo se prema pronalaženju rješenja i mogućnosti da damo riječi podrške i ohrabrenja.
Pitanje
što ćemo dobiti od života za svakog od nas ima temeljnu važnost. Svi
uglavnom želimo imati udoban dom, hranu, zdravlje, posao, djecu, prijatelje i radost.
Međutim,
mnogi od nas trebali bi ostvarili načelo po kojem, da bismo nešto dobivali, moramo najprije početi nešto i
davati.
Nakon
pet tisućljetnoga eksperimentalnog razdoblja
i matematičkih istraživanja ušlo se u strukturu prirode.Iako
se znanost brzo razvija za potrebe čovječanstva ona ne rješava čovjekovu želju
za srećom, zadovoljstvom, mirom i boljim položajem svijetu.
'Ovdje nismo kako bismo iz života za sebe izvukli sve što možemo, nego kako bismo pokušali usrećiti druge' W. Osler
Čovjek
želi vidjeti izlaz iz vječitih kriza, depresija...
Prisjetimo
li se kako je razdoblje lova bilo najduže u ljudskoj prošlosti, a uz lov su se razvijale i druge vještine, kao npr. pripitomljavanje životinja, a onda i
ratarstvo (uzgoj biljaka, sjemenarstvo i slično) u tom je razdoblju, uglavnom, došlo do povećanja broja stanovnika na Zemlji i razvoja intelektualnih čovjekovih sposobnosti.
Sve
je ovo prethodilo razvoju znanstvene misli, koja je postala glavni pokretač našeg
daljnjeg razvitka i opstanka na Zemlji.
Možemo
si postaviti pitanje: postajemo li time bolji, sretniji, mirniji, zadovoljniji, bolji susjedi, roditelji, građani.
Zbog
nezadovoljstva vlastitim stanjem, imamo
svakodnevno potrebu pisati,
razgovarati o odnosu dobrog i lošeg,
odgovornosti i neodgovornosti, nade i očaja, nacionalnom i univerzalnom - miru,
ratu, uspjehu, neuspjehu… o svemu.
To
nas potiče na pisanje, čitanje o istraživanju i mijenjanju čovjekova položaja u društvu.
Naša
svakodnevna znatiželja za izgovorene ili napisane ljudske riječi traženje je odgovora ili rješenja za konflikte koji nas prate.
I
dalje se pokazuje da je davanje i primanje u samim temeljima uspješnog i skladnog života svakog
čovjeka.
Prestanimo
biti zaljubljeni u vlastite stavove, usmjerimo se prema pronalaženju rješenja i
mogućnosti da damo riječi podrške i ohrabrenja.
U
ovom vremenu velike nezaposlenosti ako tražimo posao i ne možemo ga trenutno pronaći, pogotovo mladi, a i svi drugi, možemo se uključiti u dobrovoljni rad (volontiranje)
kojim stječemo iskustvo, veze, pomažemo društvu, stječemo nova znanja, razvijamo
veliko srce humanosti, razvijamo želju za boljitkom pojedinaca.
Tako
će i posao koji nam treba s vremenom postati naš.
Lako
zaboravljamo davati, jer nas sustav stalno
potiče da u životu nešto uzmemo i napredujemo.
Možda
nas je toliko zaokupilo iskorištavanje
svega onoga što nam život nudi da se rijetko sjetimo nešto i darovati.
Kada
učinimo prvi korak da se predamo onome što želimo, to nešto, također će učiniti
prvi korak kako bi se predalo nama.
Ako
mislimo da nemamo što dati, možemo dati svoju pomoć, riječ, utjehu, svoje slobodno vrijeme.
To
je jedan od načina kako barem malo poboljšati svoj položaj u svijetu i ponuditi naša mala rješenja za izlazak iz vječitih kriza.