Ilustracija
Odlagalište otpada nalazi se iznad vrlo kvalitetnih zaliha pitke vode kojom se danas snabdijeva Nova Gradiška i okolna naselja. Svako odlagalište otpada koje se nalazi samo 100 metara iznad ovakvih zaliha pitke vode predstavlja rizik i prijetnju za kvalitetu vode.
OVIH dana moramo proslaviti
prvu godišnjicu naših velikih okolišnih katastrofa. Gotovo 100 000 ljudi
je prije godinu dana bez imalo stida i srama odgovornih, a zahvaljujući
okolišnoj politici poslano po vodu, ali ne na izvor već na cisternu. U periodu od 28.09. 2017. do 6.6.2018.
napisao sam 12 kolumna pod nazivom „Politika i zaštita okoliša" analizirajući
događaje koji su bili uvod u okolišnu katastrofu koja je tako lako pala u
zaborav. Sve je u stvari počelo suludom idejom plinofikacije Rafinerije nafte u
Brodu cjevovodom starim 60 godina. U nekoliko kolumna sam objasnio zašto taj
projekt ne može nikako funkcionirati i naravno dobio cijeli niz oponenata. Međutim,
najveći oponent je bila politika koja je potaknuta očigledno velikim
materijalnim interesom, a unatoč svima
jasnim argumentima protiv ovoga projekta donijela odluku o provođenju istoga.
Cijela okolišna ujdurma (kako sam je tada nazvao) završila je katastrofom neviđenih razmjera
onoga trenutka kada su druge politike prepoznale šansu pa su umiješale u
plinofikaciju i benzin i vodu. U tijeku istrage tih nemilih okolišnih događaja
na poligrafu su ispitani djelatnici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo te je ustanovljeno da su svoj posao
ispitivanja vode obavili u skladu sa strukom (nije bilo lažiranja
laboratorijskih analiza kako su mnogi tvrdili). Nadležna tijela su po završetku
istrage obavijestili javnost kako su predmetni događaji plod više sile. Nikada
nam se nitko nije ispričao za ovu neviđenu blamažu, a kako danas stvari stoje i
NIKADA NEĆE.
Ovih dana se ponovo kao centralni događaj stavlja okoliš i
rješavanje komunalnog otpada novom tehnologijom. U Davor, u jeku izbora za
Općinsko vijeće, stiže okolišno čudo
neviđeno-roto sterilne tehnologije obrade otpada tvrtke Bio electra iz Poljske.
Prezentacije novih tehnologija obrade otpada koju je održao Pawel Miiler,
direktor i suvlasnik tvrtke koja je dobila nagradu za navedeno postrojenje na tržištu opreme za zbrinjavanje otpada nisu
nikakva novost. Svaki doprinos zaštiti okoliša
te smanjenju količine otpada koji se odlaže je ogroman iskorak ka
zdravijem i boljem okolišu. Kako se u prezentaciji tvrdi tehnologija je visoko
isplativa, a na samom postrojenju raditi će 35 djelatnika.
„Otpad se ne deponira,
nego dolazi u prostor iz kojega se stavlja u šreder, bagerima, zatim na
pokretne trake, i tu se radi i sama sterilizacija, dehidratacija, otpad se
obrađuje, korisni otpad bude odvojen, a dobije se oko 20 posto samog otpada
koji ispari, ali nigdje nema dimljenja. Osmišljeno je na način da ne izlazi u
atmosferu. Dobije se 30 posto biomase koja se može koristiti za proizvodnju
električne energije i toplinske energije te kao pogonsko gorivo. Samo 4 posto
od obrađenog otpada koji je inertni otpad, nema nikakva svojstva, pa ni miris.
50 tisuća tona njima je dovoljno na godišnjoj razini." kako je u izjavi
objavljenoj na SBplus portalu rekao
načelnik Anđelković.
Imali li u ovom
projektu imalo realnosti ili se koristi u predizborne svrhe?
Cijena zbrinjavanja otpada u ovakvim postrojenjima ne može biti manja od 700 kn jer materijalna i energetska bilanca trenutno nije nikako povoljna. Tko bi mogao u ovom trenutku platiti 700 kn za obradu otpada, dok je cijena zbrinjavanja otpada trenutno u Davoru 100 kn.
Analizirajući roto sterilne tehnologije obrade otpada tvrtke
Bio electra došao sam do zanimljivog grafikona koji se nalazi na njihovoj
stranici. Proizvodi ovakve obrade otpada su identični kod svih vrsta
tehnologija i zavise od inputa tj. sastava komunalnog otpada koje ulazi u
postrojenje. U pitanju je samo način na koji će se doći do proizvoda koji imaju
trenutno na tržištu malu cijenu. Primjera radi, RDF kojega nastaje oko 25% ima cijenu u minusu. Trenutno na
europskom tržištu nema interesa za ovakvu vrstu proizvoda iz otpada. Npr. Bosna
i Hercegovina je prošle godine uvezla 30.000 tona RDF-a visoke kvalitete za
koju su isporučitelji (ne kupac) morali platiti između 10 i 15 eura za
spaljivanje. Kompletna količina RDF je
spaljena u Cementari Lukavac. U materijalnoj bilanci roto sterilnog
postrojenja nema vrijednosti proizvoda
koji bi osigurao plaće za 35 radnika, te energiju koju treba uložiti u
rad samoga postrojenja. Ovakvo postrojenje nije realno za malu općinu Davor jer u sebi sadrži velike
rizike.
1. Odlagalište otpada nalazi se iznad vrlo
kvalitetnih zaliha pitke vode kojom se danas snabdijeva Nova Gradiška i okolna
naselja. Svako odlagalište otpada koje se nalazi samo 100 metara iznad ovakvih
zaliha pitke vode predstavlja rizik i prijetnju za kvalitetu vode. Pošto ovakvo
postrojenje ima zalihu na odlagalištu od 100.000 t, a to je dovoljno za rad od
samo dvije godine pretpostavka je da bi se u isti prostor dovozio komunalni
otpad iz drugih gradova i potencijalno predstavljao opasnost po kontaminaciju
podzemne pitke vode.
2. Ukupna količina
otpada koja se produciraju u prostoru Brodsko posavske županije je oko
200 t/dnevno pod uvjetom da je obuhvaćenost stanovništva organiziranim prikupljanja otpada 100%. Općina Davor sa
okolnim naseljima proizvodi oko 3 t/dnevno. Ako bi se u konačnici i odlučili
praviti ovakvo postrojenje logično je praviti ga u urbanoj sredini pa bi
troškovi dopreme otpada bili
mnogo manji. Najlogičnije bi ga bilo napraviti u Zagrebu, Slavonskom
Brodu, Varaždinu ili Dubrovniku koji imaju stravične probleme sa zbrinjavanjem
otpada, a ne u maloj sredini koja producira jedva 3 t/dnevno.
3. Cijena
zbrinjavanja otpada u ovakvim postrojenjima ne može biti manja od 700 kn jer materijalna i energetska bilanca trenutno
nije nikako povoljna.Tko bi mogao u ovom trenutku platiti 700 kn za obradu
otpada, dok je cijena zbrinjavanja otpada trenutno u Davoru 100 kn.
4. Općina Davor u
ovom trenutku nema nikakvu infrastrukturu niti toplinskog konzumenta koji bi koristio nastalu toplinsku energiju ili
plin. Potencijalno to bi mogli biti plastenici, ali za ovakvu investiciju je
potrebna promjena cijele vizije, ciljeva pa i strategije gospodarskoga razvoja
Općine Davor.
Zbrinjavanje otpada je naš veliki svakodnevni
problem sa kojim svi moramo živjeti. On se ne rješava jednim izborima ili
sličnim aktivnostima već mukotrpnim radom na terenu sa stanovništvom i velikim
i stalnim ulaganjima u prateću infrastrukturu. Najkvalitetnija obrada otpada je
svakako „in situ" tj. na mjestu nastanka. Pozitivne rezultate u odvojenom
prikupljanju otpada pokazuju mnoge manje sredine, a osobno mislim kako
Slavonski Brod sa svojim Komunalcem pokazuje veliki napredak u odnosu prema
gospodarenju otpadom. Onoga trenutka kada se uz odvojeno prikupljanje papira i
plastike usvoji sustav prikupljanja i organskoga otpada te izgradnjom bio postrojenja za obradu ovakvoga otpada
sigurno smanjujemo količinu otpada koji odlažemo ispod 50 % što je strateški cilj
cijele Hrvatske do 2020.godine.