Kolumnist SBplus-a, Tomislav Lukić, svima opravdano zaberinutima zbog zagađenja zraka oba Broda na Savi - kao ekspert iz oblasti kemijske industrije i, posebno, prerade nafte - u ovom prilogu donosi osnovne podatke o Rafineriji, bez kojih bi okolišni aktivisti nastupali kao diletanti, te iznosi svojih šest prijedloga za poboljšanje zraka.
KRUCIJALNI dio naftne prerade su rafinerije nafte, u kojima
se iz nafte preradom dobivaju vrlo važni proizvodi bez kojih bi danas
funkcioniranje globalnog gospodarstva
bilo nezamislivo. Posljednjih godina u svijetu egzistira oko 700 rafinerija koje
prerade oko 3 725 milijuna tona sirove nafte. Iz ovoga vidljivo je kako je
prosječna veličina rafinerije kapaciteta 5,3 milijuna tona. Trenutni trend u ovom dijelu gospodarstva više ne karakterizira trajan trend rasta broja
rafinerija, nego prije svega stagnacija izazvana ograničenim geološkim
resursima, te racionalnije korištenje rafinerijskih kapaciteta i potrošnje
rafinerijskih proizvoda s druge strane.
Rafinerijska postrojenja u Bosanskom Brodu podijeljena su u
dvije tehnološke linije za preradu nafte ukupnog kapaciteta 4 320 000 tona
godišnje, a prezentiran je detaljni pregled tehnoloških karakteristika obje
proizvodne linije. Stara linija je izgrađena 1968.godine trenutno u potpunosti
operativna s kapacitetom od 1 320 000 t/god, dok nova linija za preradu nafte,
planiranog kapaciteta od 3 000 000 t/god i minimalnog kapaciteta proizvodnje od
5 500 t/dan, izgrađena je 1991. godine te puštena u probni rad. Rafinerija
zauzima veću površinu nego svi dijelovi brodskog giganta „Đuro Đaković".
Slika 1 Shema postrojenja Rafinerije
nafte Brod (Izvor:Google Pro-prerađen)
1. Rafinerija iz 1968.godine 2.Rafinerija iz 1991. godine 3.
Postrojenje ta proizvodnju bitumena 4. Postrojenje za prerado otpadnih voda 5.
Skladište sirove nafte 6. Terminal Janaf sa skladište sirove nafte 7. Skladišta
gotovih proizvoda 8. Nova baklja 9. Stara baklja 10. Rashladni tornjevi
11.energana sa kotlovskim postrojenjima i proizvodnjom električne energije 12.
Konekcijska točka za budući plinovod 13. Gudronska jama
Nafta iz terminala JANAF dolazi u postrojenje 1. i 2. gdje se zagrijava na 400 oC te
tlači na pritisak od 30 do 150 bara nekoliko puta. U više navrata se kroz
kolone razdvajaju frakcije nafte. Cijeli procesi se nadziru iz kontrolnih sala.
Postrojenje se sastoji od peći, kolona, spremnika, pumpi, cjevovoda, ventila,
mjernih instrumenata i mnogi drugih strojnih dijelova. Rad postrojenja je
sofisticiran i automatiziran. Cijela postrojenja imaju oko 100.000 različitih
električnih, mehanički i strojnih sklopova. U postrojenjima, uz klasičnu
destilaciju, odvijaju se vrlo kompleksni fizičko kemijski procesi gdje se dugi lanci ugljikovodika cijepaju na kraće, a tim
se postiže bolji koeficijent iskorištenja prerade nafte. Na kraju procesa
dobiveni naftni proizvodi se odlažu u
skladištima kapaciteta cca 500.000 tona.
U minimalnom kapacitetu, dnevno se preradi cca 6000 tona
sirove nafte. Pri tom se proizvede oko 6 700 000 litara različitih naftnih
prerađevina od čega nastane oko 65 % benzina i dizel goriva, oko 10 % teškog
loživog ulja, oko 12 % bitumena za ceste te sumpor, UNP (ukapljeni naftni
plin) industrijski bitumeni, parafini, različiti aromati i drugo. Rafinerija iz 1991., u vlastitoj
preradi, potroši oko 6,5 % dok rafinerija iz 1968. potroši oko 11,5 % ukupne
mase nafte. Ova shema iskorištenja je okvirna za naftu Kirkuk, dok su
iskorištenja za različite tipove nafte različita. Nafta sadrži oko 1000
različitih kemijski spojeva.
Ponoviti ću: Pri
procesu prerade nastaje dnevno oko 6 700
000 litara različitih naftnih derivata. Mnogi od nas su u autu vozili kanistar
sa gorivom za kosilicu. Jedva smo čekali da ga izbacimo iz auta. Kada bi dnevnu
preradu Rafinerije Brod smjestili u kanistre od 10 litara dobili bi oko 670 000 plastičnih kanistara. Kada bi taj
broj kanistara napunili benzinom na našim pumpama, te ih redali po ulicama
grada Slavonskog Broda sve glavne ulice Slavonskog Broda bile bi pune kanistara
u ukupnoj dužini od 20 kilometara. Sada zamislite da je svaki deseti kanistar
otvoren. Cijeli grad bi stravično smrdio po benzinu.
Ovaj proces, u drugom, radikalnijem obliku, događa se svakodnevno
na udaljenosti pet kilometara od centra Slavonskog Broda u Rafineriji nafte Brod. Tijekom prerade nafte, česte su akcidentne situacije kada propušta neki ventil, pumpa
ili mjerni uređaj. Pri svakom ovakvom događaju, u atmosferu odlazi određena
količina naftnih derivata. I kad nema akcidentne situacije, svaki od tih pumpi
ili ventila emitira određenu količinu polutanata. Velike količine različitih polutanata
nastaju prilikom čestih pokretanja i gašenja postrojenja. Kada je proces prerade završen, nafta odlazi u
spremnike u kojima se skladišti, a svaki ima tzv. odušak.
Svaki spremnik za
ljetnih mjeseci također emitira odgovarajuću količinu polutatnata. Kada
promatramo ekonomski rad rafinerije, ponekad je isplativije nešto pustiti u
atmosferu nego ga dodatno obraditi. Obraditi znači uložiti energiju i vrijeme,
ali ako pri tom ne dobijete materijalnu
korist to ne želite raditi. Kada uključimo
u sve to i radnu disciplinu dolazimo do zaključka da je nemoguće
značajnije smanjiti emitiranje
polutanata iz Rafinerije nafte Brod. U
700 rafinerija na svijetu situacije je gotovo identična. Postoje rafinerije
koje nešto manje zagađuju i one koje više zagađuju, ali sve redom zagađuju
zrak.
Ovo zagađenje koje sam opisao ne može umanjiti niti jedna
plinofikacija. Ono se na našim mjernim postajama manifestira kao povećana
koncentracija sumporvodika, sumpordioksida, benzena, merkaptana i drugih
organskih polutanata. Ali plinofikacijom se može i hoće povećati emisiju ovih spojeva.
Ako se u Rafineriji, u vlastitoj potrošnji, u oba postrojenja,
u prosjeku, potroši frakcije teško loživo ulje u iznosu od cca 10 %, pri
sadašnjem kapacitetu to bi značilo da rafineriji ostaje 100.000 tona godišnje
te frakcije. Nemojte ni pomisliti da će Rusi to baciti u neku gudronsku jamu.
Naravno da će isto dodatno preraditi ako, kao takvo, ne mogu prodati. Tu
količinu će preraditi u Postrojenje 05 – Katalitički hidrokreking (ISOMAX) gdje
će ga u kombinaciji sa drugim frakcijama i vodikom zagrijati do 450 oC
te tlačiti na 150 bara te dobiti benzine, dizel goriva i maziva ulja koja
dorađuje Rafinerija ulja Modriča. Dakle novo količina sirovine za novo veće
procesno zagađenje i povećanje kapaciteta rafinerije za 100 000 tona godišnje.
Nekoliko prijedloga za nastavak borbe protiv zagađenja zraka
1. Analizirati koji se zadani ciljevi iz Akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka u Slavonskom Brod realizirani te
pristupiti izradi novoga s novom, kompletnijom, analizom kvalitete zraka. Ovaj
dokument vrlo jasno precizira sve elemente zagađenja zraka do 2014. U tom
periodu izgrađena je nova mjerna postaja te uključivanjem tih podataka vrlo
precizno treba odrediti stanje i daljnje mjere poboljšanja te prioritete.
Sastavni dio Akcijskog plana treba biti i Strategija medijske kampanje prezentacije problema zagađenja iz Rafinerije
nafte Brod.
2. Odmah pokrenuti promidžbenu inicijativu „Zagađivač plaća". U slučaju
Slavonskog Broda, ne odnosi se na Rafineriju nafte Brod jer je izvan dohvata, nego
na hrvatsku tvrtku koja sudjeluje u zagađenju, a to je JANAF. Iz velikog profita koji
tvrtka ostvaruje transportom nafte za
Rafineriju, značajniji dio mora biti usmjeren u Slavonski Brod u obliku
„okolišne rente". Nije dovoljno za desetak godina napraviti jedno dječje
igralište u Gornjoj ili Donjoj Vrbi, već je potrebno uložiti novac u druge
projekte kojima će se ublažiti posljedice evidentnih emisija polutanata koji
dolaze iz Bosanskog Broda. Budući da će plinofikacija povećati kapacitet Rafinerije, inzistirati da u ugovor Crodux-Rusi uđe klauzula kojom određeni dio profita ostvarenog snabdijevanjem Rafinerije plinom ide
kao „okolišna renta" u okolišne svrhe ili u proračun Grada Slavonskog Broda i Brodsko Posavske županije. Novac može biti utrošen isključivo za umanjenje
posljedica po zdravlje građana izazvanih zagađenim zrakom.
3. Pokrenuti inicijativu za smanjenje državnih
poreza za područja koja zagađuje Rafinerija. Ovim bi i država, kao
subjekt koji doprinosi zagađenju, na svoj način obeštetila građane koji moraju
živjeti u ovakvom okruženju. Naime, u ovom slučaju, država je zagađivač jer je vlasnik infrastrukture kojom se rafinerija snabdijeva sirovinom, a u budućnosti
i energentom.
4. Pokrenuti inicijativu za pretvaranje pograničnog
prelaza Slavonski Brod u malogranični prijelaz. To znači da bi graničnim
prijelazom mogli prometovati samo stanovnici Slavonske i Bosanske Posavine.
Ovim bi nestali bi kamioni s graničnog prijelaza te nestale velike kolone koje
sigurno doprinose emisiji različitih polutanata.
5. Mjere koje može napraviti ruski vlasnik neću
predlagati jer je isto isključivo u njegovoj nadležnosti i besmisleno je
određivati nekome što će on raditi, a da za to nema apsolutno niti jednog
mehanizma kojim bi se nadzor nad tim mjerama pratio.
6. Preko institucija države tražiti i inzistirati
na kvalitetnijem remontu (smanjenje akcidentnih situacija), te tražiti uporabu
nafte sa smanjenim količinama sumpora. Ovo su deklarativne mjere jer ovise
isključivo o dobroj volji vlasnika Rafinerije.