Velike poplave, koje su našu zemlju pogodile u svibnju 2014.
godine, pokazale su koliko nismo spremni
suočiti se s nesvakodnevnim prirodnim pojavama. Nevjerojatne količine oborina, koje su pale u slivu rijeke Save, u samo tri dana dovele su do naglog povećanja
vodostaja koji je ugrozio cijelu Posavinu, a poharao istočnu Slavoniju. Voda je
odnijele nekoliko života, te napravila ogromnu materijalnu štetu od koje ćemo
se oporavljati godinama.
Područje niskog tlaka zraka (ciklona) imenovano "Yvette" ili
"Tamara" uzrokovalo je najteži oblik poplava u razdoblju od 14. do 16. svibnja 2014. gosdine. Dan ranije, 13. svibnja, kada
je polarni zrak iz srednje Europe prodirao na mediteranski bazen, nad
Jadranskim se morem formiralo područje niskog tlaka. Hladna polarna zračna masa
naišla je na vlažni suptropski zrak stvarajući vrlo nizak tlak. Sutradan se
ciklona premjestila nad jugoistok Europe i postala stacionarnom.
Svaki put kada nešto oduzimamo od prirode budimo svjesni kako ćemo joj isto morati vratiti. To vrijemo dođe kada se najmanje nadamo.
Rezultat toga
premještanja bile su ekstremno obilne kiše koje su pale u ovom dijelu Europe, a
Srbija (područje oko Beograda) i Bosna bile su najviše pogođene. Ogromne
količine oborina (po neslužbenim procjenama oko 5 milijardi kubnih metara vode
palo je na površinu od 50.000 kvadratnih kilometara), nezabilježene u
posljednjih 120 godina, pale su u samo 48 sati. Svi priređeni odvodni sustavi -
kanalizacija, kanali za oborinske vode i korita rijeka nisu mogli prihvatiti
tolike količine oborina. Do 20. svibnja u pogođenom je području najmanje 49
ljudi poginulo od posljedica poplava, a stotine tisuća bilo je prisiljeno
napustiti svoje domove. Velike količine kiše uzrokovale su podizanje vodostaja
rijeka do razina koje nisu zabilježene u povijesti meteoroloških mjerenja i
uzrokovale poplavu naselja u okolnim nizinama nanoseći veliku štetu
poljoprivredi i gospodarstvu. Kritično je bilo i u planinskim predjelima gdje
su se rijeke pretvorile u velike bujične vode koje su stvorile ogromnu štetu.
Nevjerojatna i iznenađujuća bila je brzina kojom je vodostaj
rastao. Stanovnici su bili potpuno nepripremljeni i iznenađeni silinom i
količinom vode. Kada su razmjeri katastrofe dosegli vrhunac, svima je postalo
jasno da se nalazimo u žarištu najveće prirodne nesreće koju nitko nije mogao
predvidjeti. Kako se vode regije slijevaju u rijeku Savu svim naseljima uz
korito koja se nalaze na koti ispod 90 metara nadmorske visine prijetila je
opasnost od poplava. U našoj zemlji uz iznimne napore velikog broja aktera obranjena su gradovi Jasenovac, Stara
Gradiška Davor, Slavonski Brod, Šamac i Županja, ali su popustili nasipi u
Rajevom selu, te je poplavljeno oko 4367 stambenih jedinica.
Nevjerojatne
poplave na europskome jugoistoku nisu pogodile samo našu zemlju. Unesrećeno je više
od 1.600.000 ljudi. Poplavne vode su svom razornom snagom uzrokovale i 2.000
klizišta i odrona, dodatno jačajući efekt prirodne katastrofe. Na cijelom
području (Hrvatska, BiH, Srbija) više od 100.000 domova,
230 škola, tvrtki, cestovnih i željezničkih prometnica uništila je poplava.
Materijalna šteta je bila ogromna i vratila je tri države nekoliko godina
unatrag. Ovu prirodnu katastrofu teško je bilo predvidjeti i preventivno
djelovati.
Točno godinu dana poslije, 17. svibnja
2015., vodostaj Save u Slavonskom Brodu niži je za više od 8 metara i iznosio je 94 cm.
Snosimo veliku odgovornost
U svibnju 2014. godine
cijela Bara Dvorina bila je poplavljena a iznad sadašnje razine vode u bari bio
je vodeni stup od nevjerojatnih 3 metra. Mnogi samozvani ekolozi 2012. godine,
kada je Bara Dvorina bila gotovo presušila, davali su vrlo crne prognoze za
živi svijet u bari i njen opstanak.
Kako se radi o prirodnim pojavama kao što su
poplave i suše tako je i priroda spremna odgovoriti i to vrlo brzo. Poplave kao
prirodne pojave donose novi život. Da bi zadovoljili svoje potrebe za hranom
oduzeli smo prirodi i njenim ciklusima velike površine koje su bile poplavne. Čovjek
je svojim aktivnostima u posljednja dva stoljeća uvelike doprinio razmjerima
poplave. Kao dominantna vrsta na planeti Zemlja (Geja) snosimo veliku
odgovornost za narušavanje prirodnih procesa. Da bismo si stvorili prostor za
poljoprivredu i stočarstvo te izgradnju naselja u plodnim dolinama, gradeći
nasipe ukrotili smo rijeke i time im oduzeli prirodni prostor za širenje
tijekom većih vodostaja a uz sve ovo kanaliziranjem smo ubrzali protok.
Izgradili smo cijeli niz umjetnih jezera kako bismo iskoristili energiju vode,
mijenjajući pritom krajolike i cijele ekosustave. Oduzeli smo od prirode
podzemne tokove vode a da ih uopće nismo dobro upoznali. Možda su ove poplave
još jedno upozorenje Geje koja nam kaže kako je voda ogledalo naše savjesti.
Poplavni pašnjaci su jedno od najugroženijih staništa u Europi i jedan
od najosjetljivijih ekosustava koji
sadrži nevjerojatnu biološku raznolikost. Gotovo svake godine ove pašnjake
plavi Sava, uz koju su nekada postojali desetci takvih poplavnih područja.
U kišnim dijelovima godine voda bi se izlijevala iz korita rijeke i prekrivala
stotine hektara pašnjaka koji su služili ispaši stoke iz okolnih sela. Pašnjaci
su se postupno zapuštali, zarastali i nestajali uslijed opsežnih regulacija,
isušivanja i prekrajanja rijeke. Pravi problem nestanka pašnjaka je postao
zarastanje, a veliki doprinos tomu je nastao nekontroliranim širenjem invazivne
alohtone grmolike biljke amorfe ili bagremca (Amorfa fruticiosa) koja postaje
glavna prijetnja pašnjaku i samoj bari. Razmnožava se podankom i plodom u
obliku mahune kojeg voda raznosi, a ispod ovih grmova ne raste čak ni trava.
Ispaša i pašnjačko stočarstvo uvelike smanjuju ove prijetnje. U nekoliko
zadnjih desetljeća došlo je do velikog smanjenja broja stoke i odustajanja od
tradicionalnog stočarstva zbog ekonomske neisplativosti. Međutim, uzgoj stoke u
ovakvim područjima u kojima se ne koriste kemijska sredstva niti uporaba
vještačkih gnojiva, omogućava proizvodnju u skladu s najvišim svjetskim
standardima o proizvodnji vrhunske organski producirane hrane. Ovakva hrana
vrlo lako postaje prepoznatljivi općeprihvaćeni brend koji omogućava i razvoj
ruralnog turizma. Sela Bebrina i Klakar jedna su od posljednjih koja imaju
tradicionalne oblike uzgoja stoke na pašnjaku, a proizvodi (mlijeko, sir i
kajmak) koji se na ovakav način dobiju imaju posebnu vrijednost koja u našem
društvu još nije prepoznata niti ozbiljnije stimulirana.
Novi uzlet života
Na samu godišnjicu velikih poplava posjetio sam
Baru Dvorinu i fotoaparatom zabilježio nevjerojatnu ljepotu novog života
rijetkih poplavnih pašnjaka u Slavoniji. Na moje veliko razočarenje,
nije bilo stoke u Bari Dvorini, a ona će bez stoke i sudjelovanja čovjeka u
ovim procesima vrlo brzo doživjeti biološku degradaciju. Prošlo proljeće zbog
visokog vodostaja nije bilo ispaša na bari Dvorini pa su stanovnici Bebrine i
Klakara pronašli nove pašnjake u starim jasinjskim nasadima višnje.
Danas Bara Dvorina blješti svom svojom ljepotom
bojama žute perunike (Iris pseudacorus). Amorfa svojim cvjetovima jarke plave
boje hrani nektarom bezbroj pčela dok divlja ruža (Rosa canina L.)
obećava odličnu berbu šipka za koji znamo kako je ljekovit. Prekrasni vodeni
cvjetovi lopoča (Nymphaea alba) i lokvanja (Nuphar luteum), daju posebnu ugodu
močvare stvarajući sjenu svojim ogromnim listovima i mjesta su sunčanja za
mnoštvo žabe. Bara je raj za bezbroj različitih vrsta insekata, puževa,
pijavica, punoglavaca i zmija koje su u hranidbenom lancu na samom dnu. Uza sve
ovo područje rezervata je važno mrjestilište savskih riba i stanište brojnih
važnih vodozemca kao što su crveni mukač (Bombina bombina) i podunavski
vodenjak (Triturus dobrogicus). Sve ove vrste su hrana mnogim pticama a njih u bari
i njenoj blizini živi više od 150 vrsta. Tijekom samo nekoliko minuta pogleda
kroz dalekozor primijetio sam bijelu rodu (Ciconia ciconia), sivu čaplju (Ardea
cinerea), malu bijelu čaplju (Egretta garzetta), crnu lisku (Fullica atra),
ćubastog gnjurca (Podiceps cristatus), bjelobradu čigru (Chlidonias hybrida),
divlju patku (Anas platyrhynchos), patku njorku (Aythya nyroca), vivka
(Vanellus vanellus) i još mnogo drugih vrsta.
Na stotinjak metara livade, ispod vrba i jasenova, pronašao sam na desetke ljuski od ptičji jaja koji svjedoče o novom uzletu
života oko bare. Dodatna ljepota prirodne idile uveličana je mnoštvom
različitih prirodnih zvukova koje ovaj fantastični živi prelijepi svijet
proizvodi. Tijekom 2011. i 2012. godina ovo carstvo života bilo je izloženo
nevjerojatnoj suši u kojoj je veličina same bara sa svoja 64 ha pala na samo
nekoliko stotina kvadratnih metara. U tih
nekoliko mjeseci oaza života postala je oaza smrti. Poslije ove prirodne pojave
dogodila se druga u obliku poplave kada
je razina vode iznad sadašnjeg života bila nevjerojatnih tri metra. Ništa nije
spriječilo najjače prirodne sile da, za samo godinu dana, ponovo stvore besprijekoran
ekosustav močvare. Danas život u Bari
Dvorini funkcionira kao švicarski sat. Sve kuće za njene stanovnike su
obnovljene, a broj stanovnika je zasigurno i veći nego što je bio prije suša i
poplava. Mladih žitelja ove skladne simfonije života ima na svakom koraku, ali
na autora ove kolumne poseban utisak je ostavio par crvenokljunih labudova (Cygnus olor), koji je sa svoji nekoliko
mladih labudića bezbrižno plovio ovom oazom života.
Stotinjak kilometara istočno, veći broj stanovnika Gunje i
poplavom pogođenih sela još uvijek živi u kontejnerima čekajući na obnovu, a
jedan dio je nepovratno napustio svoje domove. Svaki put kada nešto oduzimamo
od prirode budimo svjesni kako ćemo joj
isto morati vratiti. To vrijemo dođe kada se najmanje nadamo.