Kolumne : OIB iz svemira

Objavljeno: 22.7.2012. u 11:45
Prikaza: 3196
|
Autor: Jasna Župan

Treba li nam netko reći ?

Jesmo li svjesni kako nismo besmrtni !?

root : Jesmo li svjesni kako nismo besmrtni !?

Živimo kao da nikada nećemo umrijeti, kao da ćemo ovdje biti vječno pa, kao, imamo vremena za sve povodeći se za onom: 'što mogu danas mogu i sutra' ili 'što mogu sutra zašto bih danas?'

EVO naiđoh i na izraz koji čak to opisuje kao neku vrstu poremećaja, da ne kažem bolesti, a zove se 'prokrastinacija', kao definicija za - odgađanje akcija i zadataka za kasnije.

No, rekla bih da je to 'blaži' poremećaj jer nije stvar u tome da odgađamo samo zadatke, skloni smo odgađati rješavanje problema kao i ono najosnovnije, uživanje u životu.

Ne odgađam ništa što mogu imati sada za nešto što možda neću ni doživjeti, jer nas vrijeme gazi.

Između ostalog, palo mi je na pamet kako je i štednja jedan način odgađanja uživanja u sadašnjem trenutku za tko zna tamo koji trenutak sreće i financijske sigurnosti u našoj starosti.

U mom djetinjstvu se uvijek štedjelo tako da je meni izgledalo kao da oskudijevamo i, zapravo, nikada nismo uživali, nego se samo brinulo oko tog novca.

To mi nikako nije išlo u glavu jer ja živim za trenutak čije sam vrijednosti i važnosti previše svjesna i o kojem sve ovisi. Naime samo u jednom trenutku se začnemo, rodimo, zaljubimo, zaposlimo, ostanemo bez posla, izgubimo zdravlje, a i umremo.

Živim da uživam sad, sa svojom djecom, a ne da budem bogata, a sama u starosti. Ja ne štedim, ja ulažem. Ulažem ljubav u sve ono što radim i u one s kojima živim, sve ostalo je sporedna stvar.

Uglavnom, ne odgađam ništa što mogu imati sada za nešto što možda neću ni doživjeti, jer nas vrijeme gazi.

No nismo svi isti, valjda iz razloga da bi nam život bio napetiji.

Ako se samo zamislimo nad tim da nitko od nas ne zna koliko će živjeti - iskreno, ja ne bih ni voljela znati - trebamo se povoditi onom izrekom da trebamo proživjeti svaki dan kao da nam je posljednji. Možda bi izgledalo 'prepesimistično' misliti kako ćemo sutra umrijeti ali upravo zbog toga što to ne znamo, život shvaćamo olako.

Bahatimo se, zamjeramo jedni drugima, ne opraštamo, osuđujemo, vrijeđamo, prijetimo... trošeći na to svaki dragocjeni trenutak svog života.

Tragedije i nepravde se događaju i događat će se, s nama ili bez nas, samo si sreću trebamo osigurati sami.

Tragedije koje se sve češće i sve bliže nama dešavaju trebale bi nas potaknuti na razmišljanje kako je život zapravo kratak i kako se nemamo vremena zamarati sa onim što nas se ne tiče, ispravljati nečije 'krive Drine', brinuti tuđe brige, da ne kažem voditi tuđi život umjesto gledati sebe i graditi svoj.

Neku večer sam gleda film u kojem je par koji je bio pred vjenčanjem, u jednoj običnoj romantičnoj šetnji, pretučen na smrt. Ona je preživjela, ali samo fizički jer je njena duša bila ubijena i umrla skupa s njim. Ne pamtim kada sam gledala bolji film ali nije poanta ovdje u temi filma nego u tome kako nikada ne znamo kada će nas život odvojiti od voljenih osoba, a nas preokrenuti u sasvim drugom smjeru.

Nedavno se eto dečko utopio, par mjeseci prije djevojka, koju su moja djeca poznavala, ubila se... Za njih je njihova životna priča gotova, ali vjerojatno iz razloga da bi nečija druga počela.

Takve tragedije služe kao opomene kako zapravo imamo jako malo vremena jedni za druge opterećeni samo problemima, zatrovani mržnjama o nekim tamo nebitnim ljudima da ne kažem temama, koje nas se uopće ne tiču dok sa onima sa kojima živimo jedva preko tjedna stignemo ručati.

Imamo vremena razbijati glavu danima na 'trač kavama' tko bi trebao dobiti otkaz, tko ne obavlja dobro svoj posao, koga treba smijeniti i tko je od kog pametniji, školovaniji, bogatiji...

Zlo je zavladalo i sve više uzima maha jer svaki događaj koji ili doživimo ili vidimo, mijenja naše reakcije i izaziva u nama pobunu, želju za osvetom bilo prema životu ili određenim osobama.

Tragedije i nepravde se događaju i događat će se s nama ili bez nas, samo si sreću trebamo osigurati sami.

Život je prekratak, a onih kojih nema su dokaz tome... Možda su bašoni imali velike planove, ali, na žalost, mi ne znamo koje planove ima život snama.

Na većinu toga ne možemo utjecati osim na sebe, svoje riječi i postupke. Na emociju ne možemo, ali možemo birati ljude uz koje ćemo vezati određene emocije, uz koje se osjećamo sretno, a izbjegavati one koji u nama unose nemir.

Velike boli služe za preispitivanje sebe, života kojim živimo i smisla kojem trebamo težiti.

Život je prekratak, a onih kojih nema su dokaz tome... Možda su baš oni imali velike planove, ali, na žalost, mi ne znamo koje planove ima život s nama.

Nedavno me je nazvala jedna djevojka u vezi djeda kojem su ustanovili tumor te im rekli da su mu ostala najviše tri mjeseca života. Naravno da su svi bili tužni i šokirani jer kao da je netko okrenuo pješčani sat koji oni ne mogu zaustaviti.

Pitam se...zar ne curi svakome od nas taj 'pješčani' sat od onog trenutka kada zapravo udahnemo život? Curi, naravno, samo mi o tome ne razmišljamo dok nam eto na to netko ne skrene pažnju. Treba li nam netko reći koliko nam je vremena ostalo da se trgnemo i počnemo gledati život drugim očima, jer poznato je da oni koji su preživjeli takve bolesti svoj život mijenjaju iz temelja.

Oni su možda sretni, ma koliko to 'morbidno' zvučalo, dobili su još jednu šansu, a puno je nas koji možda imamo samo ovu, pa eto, tko na vrijeme shvati smisao svog života, shvati… tko ne, ne...

Hm... može li se reći 'više sreće drugi put'?

Život je samo jedan, bar u trenutku naše svjesnosti, mada ja vjerujem da se rađamo više puta što opravdavaju različite razine svijesti.

Dakle, u ovom osviještenom životu, trebali bismo željeti biti sretni, a upravo to je nemoguće zbog same činjenice da nam ga zagorčavaju oni koji se ponašaju kao da su besmrtni. Besmrtni sve do onog trenutka kada (pojedine), gubitak voljenih osoba podsjeti da je život tako kratak i prolazan. Naime,čim se rodimo...curi naš pješčani sat sa svim zrncima našega života!

Broj komentara: 8

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava
jasna_zupan

jasna_zupan

Komentirano: 25.7.2012. | 12:03

1

omakao mi se :)) ;)
chiuwawa

chiuwawa

Komentirano: 25.7.2012. | 2:06

2

Poštovana. Meni se ovaj članak uopće ne sviđa. Oni svi članci dosad su Vam bili odlični, ali ovaj mi je baš katastrofa... BU...haha
webindex

webindex

Komentirano: 22.7.2012. | 21:47

3

"Rakija" super ti je komentar. Isti sam uvrstio na svoj blog (http://komentari1.blogspot.com/2012/07/naj-komentar-na-tekst-jesmo-li-svjesni.html)
B_Stipic

B_Stipic

Komentirano: 22.7.2012. | 18:12

4

Svakom je danu dosta muke njegove. (Matej, 6, 34)
paur

paur

Komentirano: 22.7.2012. | 16:30

5

Rijetko dobar i smislen članak.....spuštanje lopte na zemlju....Svi smo se mi uzletali...... trčimo kao pas za svojim repom,,,, staaaalno su nam pogledi usmjereni u daljinu.... Tako gledajući ne vidimo i nismo svjesni ljepote sadašnjeg trenutka...ovog dana.. a imamo samo ovaj dan..... Jučer je prošlo a sutra još nismo doživjeli...... A kako nam se čini to sutra je sve nesigurnije, pa zašto zbog sutra koje nemamo upropaštavati ljepotu dana kojeg imamo???? Neurolozi ...psiholozi i psihijatri potvrđuju da su većina današnjih bolesti uzrokovane stanjem duha.... Sinoć je ugledna liječnica u dnevniku 3 govorila o tome koliko je za izlječenje od malignih bolesti važan stav...vjera da se nešto može pobijediti..... Moj savjet.....učimo se uživati u ljepoti onog što SAD imamo....jučer promjeniti ne možemo...a što nas čeka ne znamo.....
arkod

arkod

Komentirano: 22.7.2012. | 14:41

6

ne znam sviđa li mi se više članak ili komentar od @rakija...
brodaninoriginal

brodaninoriginal

Komentirano: 22.7.2012. | 12:11

7

dobar članak i komentar,,,,,,,,,,,,,čitam neki dan u Bosni čovijek je spreman zaštititi radnog kolegu kojem prijeti otkaz,,,,,,žrtvujući svoje radno mjesto,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,dok neki dan na našem Poloju neposredno poslije tragičnog događaja gledam bezosječajnost ljudi,,,,,,,,,,,,,,,,
rakija

rakija

Komentirano: 22.7.2012. | 11:38

8

Nedavno sam imao razgovor sa jednom starijom gospođom u svojoj zgradi....zgrada je unutar većeg naselja..izgrađenog 80-ih godina..nije bitno gdje!! Kaže..nekada su se ljudi predveče okupljali na ulazu u zgradu..ispod drvoreda....igrao se šah, kartalo se..razgovaralo se...ljudi su bili zadovoljni....iako stanovi nisu bili njihovi....ikao su vozili stojadine...iako nisu imali internet...iako nisu imali trgovački centar u kojeg mogu odlazit na dan Uskrsa i Božića!! Danas...imaju sve...brze aute, mobitele, internete, bankovne račune, kartice, americane , dinerse...a nisu zadovoljni.....a ne poznaju svog susjeda u zgradi...ne samo u zgradi..ne poznaju susjede na svom katu!! Svi su zatvoreni unutar zidina...svatko čuva svoju privatnost...svatko se boji svakoga...nitko nije zadovoljan!! Svi žele biti šefovi, svi žele imati službeni mobitel i automobil, menageri..rukovodioci...!!! Svi se natječu u nekim visokim školama...nadmudruju se tko ima veću i jaču diplomu..tko ima veću kuću, veći i bolji automobil, a kad realno sagledaš više se pametnijih stvari naslušaš od običnog seljaka ili radnika nego od nekog "visokoobrazovanog" ingenjera sa index-afera diplomom !! Ja nisam Jugonostalgičar...ali ona država je imala jednu pametnu stvar...u toj državi su se pravili stanovi, kućice za mali narod, skroman narod.....takvih je sve manje!!! Ja se pitam, zašto ova država ne izgrađuje naselja sa malim kućicama i vrtom..za ljude skromnih razmišljanja...nek naselje ima osnovnu infrasrukturu...kućice sa dvije sobe, kupatilom i Da li si možemo priuštiti više.....?? Puno pišem...društvo je otišlo kvragu..ali to je samo po mojim mjerilima i mjerilima starijih od mene..mjerilima naše generacije....buduće generacije imaju drugačija mjerila i oni će za 50 godina govoriti da je svijet otišao kvragu..pitanje je samo kada će svijet zapravo otići kvragu....jer svaka generacija ima svoje vrijeme odlaska kvragu..pitanje je koja će generacija to stvarno doživjet!! Moja generacija je odgojena na drugim principima...principi kojih se ja ne stidim....odgojeni smo da poštujemo jedni druge(manje, više), odgojeni smo packama i šibama, odgojeni smo da starijima kažemo VI...odgojeni smo u drugarstvu...da pozdravimo sa ZDRAVO..a istovremeno smo odgojeni da staroj bakici kažemo u prolazu "Hvaljen Isus"!!! Odgojeni smo da se stidimo nekih svojih postupaka...na principu.."nemoj sine, sramota je"!! Ta riječ..taj slogan je najveća greška naših roditelja.....taj slogan.."nemoj sine, sramota je"..to je najveći problem moje generacije i moje Slavonije....nitko nas nije učio da se laktamo..da budemo najglasniji...da se guramo...da preskačemo...da idemo preko reda!!

Broj komentara: 8

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. SBplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Ostali članci u rubrici
SBplus.hr, Slavonski Brod : 'Ajde da ne idemo!

Moji, tvoji, njihovi…

'Ajde da ne idemo!

8.9.2016. | 14:50
SBplus.hr, Slavonski Brod : Od domoljuba do sebeljuba

Ostati ili nestati?

Od domoljuba do sebeljuba

8.7.2015. | 11:00
SBplus.hr, Slavonski Brod : Osuđeni

Ludilo u Novoj!

Osuđeni

3.1.2015. | 0:04
SBplus.hr, Slavonski Brod : Ni brige ni pameti

Bljesak na staru godinu

Ni brige ni pameti

31.12.2013. | 11:30
SBplus.hr, Slavonski Brod : Čudo za nevjernike

Gospo, nisi trebala

Čudo za nevjernike

5.10.2013. | 22:40
SBplus.hr, Slavonski Brod : Pogled kao u djeteta

U sumrak života

Pogled kao u djeteta

1.9.2013. | 21:30
SBplus.hr, Slavonski Brod : Nošeni bujicom promjena

Tko nas pita

Nošeni bujicom promjena

14.4.2013. | 14:05
SBplus.hr, Slavonski Brod : Tko laže taj i krade

Nisam... majke mi!

Tko laže taj i krade

17.2.2013. | 23:23
SBplus.hr, Slavonski Brod : Soli fali na cestama, al' i u nekim glavama

Pokvarena kolumna

Soli fali na cestama, al' i u nekim glavama

18.1.2013. | 14:15
SBplus.hr, Slavonski Brod : 2013. bit će godina seksa

Nakon 'banana' godina

2013. bit će godina seksa

29.12.2012. | 10:00
SBplus.hr, Slavonski Brod : Vrijeme je akcija, sniženja i poniženja...

Baš ne volim taj 12. mjesec

Vrijeme je akcija, sniženja i poniženja...

2.12.2012. | 21:30
SBplus.hr, Slavonski Brod : Jesmo li ga propustili ili tek dolazi...

Bolji život

Jesmo li ga propustili ili tek dolazi...

19.11.2012. | 11:55
SBplus.hr, Slavonski Brod : Ego, jači od zdravog razuma i zakona većine

Pametniji ispašta

Ego, jači od zdravog razuma i zakona većine

28.10.2012. | 10:50
SBplus.hr, Slavonski Brod : Jel' nam to naša borba dala ?

Sad nas i hrane i liječe

Jel' nam to naša borba dala ?

14.10.2012. | 13:30
SBplus.hr, Slavonski Brod : Savršeno smo nesavršeni

Zavoli moje mane

Savršeno smo nesavršeni

30.9.2012. | 10:30
SBplus.hr, Slavonski Brod : Biro za rastavljene

Otkaz zbog ljubavi

Biro za rastavljene

16.9.2012. | 0:04
SBplus.hr, Slavonski Brod : Rekli su mi da sam pekmezarka

Zbog 'Gornjeg grada'

Rekli su mi da sam pekmezarka

1.9.2012. | 22:41
SBplus.hr, Slavonski Brod : Pati se ... zaslužio si !

Život na baterije

Pati se ... zaslužio si !

26.8.2012. | 0:03
SBplus.hr, Slavonski Brod : Život pod ovrhom i iznad nje

Mali i 'veliki' ljudi

Život pod ovrhom i iznad nje

4.8.2012. | 9:45
SBplus.hr, Slavonski Brod : Astro portret Mirka Duspare Lava

'Derventski Superman'

Astro portret Mirka Duspare Lava

8.7.2012. | 14:00
SBplus.hr, Slavonski Brod :
SBplus.hr, Slavonski Brod :