KAD bi netko među hrvatskim građanima proveo anketu i ispitanike zamolio da nabroje pet najvažnijih poslova kojima se bave naši župani, dobili bismo odgovor na jedno posve drugo pitanje: jesu li nam županije uopće potrebne? Pitanje je staro koliko i županije, a odgovor ne znamo ni danas. Postavlja se uglavnom u izbornim kampanjama, kada stranke obećavaju sve i svašta, pa se netko sjeti i županija: najavljuje njihovo ukidanje, kada dođu na vlast. A kako takvi na vlast ne dolaze, županije ostaju.
S gradonačelnicima i općinskim načelnicima stvari su nekako jasnije i građanima bliže. Jest da ih je previše, u maloj Hrvatskoj koja je pala ispod četiri milijuna stanovnika, imamo 127 gradova i 428 općina, koje su administrativnim jezikom prozvane jedinicama loklane uprave. Kada ih zbrojimo ima ih 555, ili ukratko - sve pet!
Građani uglavnom znaju što rade njegovi gradonačelnici i općinski načelnici, jer kada uganu nogu na neravnom nogostupu, stanu u blato u kakvoj gradskoj kaljuži, kada zašteka gradski prijevoz ili nestane vode u slavinama, odmah se sjete gradonačelnika, spominjući mu bližu i daljnju rodbinu. Znadete već na koji način.
No, što je sa županima? Došao mi ovih dana pod ruku popis raspodjele novca koje je Vlada namijenila kao žurnu pomoć za ublažavanje posljedice elementarnih nepogoda. Znadete ono: suša, poplava, tuča, oluje, odroni zemljišta… Nije Vlada baš nešto odriješila kesu: Državna komisija koja je popisivala štete u 2018. i dijelu 2017. utvrdila je da iznose nešto više od 450 milijuna kuna, a Vlada skucala nekakvih 20-ak milijuna. I to podijelila na 13 županija, od 20 koliko ih je u Hrvatskoj (plus Grad Zagreb, koji je i grad i županija, istodobno).
Među onima na koje je raspoređen iznos što ga je odobrila Vlada (da budemo precizni na lipu, radi se o 19,924.545,11 kuna) našla se i Brodsko-posavska županija kojoj je udijeljeno 1,038.516,86 kuna. Od tog iznosa Grad Slavonski Brod dobio je 271.292 kuna, slijede općine Nova Kapela (329.328,90), Oriovac (323.315,02) i Slavonski Šamac (114.580,34).
Štete od elementarnih nepogoda dovele su nas tako do odgovora na jedno od pitanja što to naši župani rade, ne računajući razne protokolarne fešte, službena putovanja ili različita svečana otvaranja ovoga ili onoga – od cesta do mostića i seoskih putića. Župani su dakle ti koji proglašavaju stanje elementarne nepogode, temeljem čega onda komisije za procjenu šteta rade popise i utvrđuju koliki je bio krš i lom.
Ne može se reći da župan Danijel Marušić nije bio revan u proglašavanju stanja elementarnih nepogoda. U ožujku prošle godine proglasio je elementarnu nepogodu zbog klizišta u brdskim dijelovima Slavonskog Broda, a u rujnu 2017. zbog suše u cijeloj županiji. Ranijih godina zbog poplave, oluje, tuče… Radio je dakle jedan od poslova kojeg župani čine kad se dogodi ono što nitko ne želi.
No, gledajući popis iznosa novca, onih 20-ak milijuna kuna koliko je Vlada odobrila županijama za ublažavanje šteta, jedna stvar jako bode oči. Više od polovine tog novca, točnije 11,083.834,04 dodijeljeno je Virovitičko-podravskoj županiji. Jesu li tu županiju, u odnosu na ostale, poharala sva četiri jahača Apokalipse, a Brodsko-posavsku sačuvale dobre vile, ili je virovitički župan Igor Andrović bio revniji u proglašavanju elementarnih nepogoda? Ili je u pitanju nešto treće – možda su veze virovitičkog župana s aktualnim ministrom poljoprivrede i potpredsjednikom Vlade, Tomislavom Tolušićem (rođenim Virovitičaninom), čvršće i jače nego veze župana Marušića s ministrom financija Zdravkom Marićem (rođenim Brođaninom).
Jer, način na koji je podijeljena mrvica od 20-ak milijuna kuna (ukupne su štete, rekli smo, bile 450 milijuna kuna) neodoljivo podsjeća na priču o komadu sira koji je pao u džunglu. Sira se prvi domogao lav, kralj životinja, i rekao kako želi da se podijeli pravedno, pa je onda pola uzeo sebi, a pola ostavio drugima. Drugu polovicu uzeo je medvjed i također želio biti pravedan, pa je od polovine polovinu uzeo sebi, a drugu polovinu (dakle, sad već četvrtinu), dao ostalim životinjama. I tako su se redali ostali. Od majmuna, hijene, kojota, do štakora i miševa i svaki je, držeći se načela pravednosti, od onoga što je dobio, pola uzeo sebi, a polovinu dao ostalima. Sve dok sitna, jedva vidljiva mrvica sira nije došla do bubamare koja ju je u slast pojela.
I tada je nastala hajka na bubamaru, kako je iskazala neviđenu sebičnost, proždrljivost i posvemašnji nedostatak osjećaja za pravednost, te pojela cijeli komad, umjesto da uzme samo polovinu od one mrvice, a ostatak da drugima koji su čekali u redu.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -