UNATOČ činjenici da je, kao prvorazredni zapovjedni blagdan, svetkovinu 'Svih svetih', Katolička crkva namijenila svojim svecima, brojni pripadnici te konfesije miješaju ga s trećerazrednim blagdanom, spomendanom naziva 'Dušni dan', odnosno 'Dan mrtvih'. Iako su, izvan nedjelje, još samo tri katolička blagdana toga ranga: Božić, Tijelovo i Velika Gospa.

Pitam tek, jer meni kao običnom smrtniku i slučajnom potomku kršćana (katolika) od stoljeća sedmog, a najkasnije od 7. lipnja 879. kad je Papa Ivan VIII. Kneza Branimira službeno nazvao „najmilijim sinom" - nije dopušteno suditi o djelima 'odabranih'. Klerika.

Naime, Dušni dan nastao je dva stoljeća poslije Svih svetih i to na inicijativu opata iz Krimija, sv. Odilona, koji je 998. godine započeo tu tradiciju, dakle, prije više od tisuću godina.

Mada ova dva katolička blagdana, osim kalendarske blizine (1. i 2. studenog), povezuju molitva, paljenje svijeća i polaganje cvijeća na groblju, Dušni je dan posvećen svim umrlim vjernicima. To je dan kada bi katolička groblja trebala biti puna vjernika jer je negdje običaj da se tada održavaju mise zadušnice, a potom posvećuju grobovi.

Unatoč tome, iz njoj poznatih razloga, 'Crkva u Hrvata' krivotvori vlastiti 'kanon' te grobove običnih smrtnika posvećuje tijekom svetkovine odabranih, a ne dan kasnije, tijekom spomendana, 'kako Bog zapovijeda'.

Mi slabo upućeni u aktivnosti klerika možemo tek predmnijevati (hrv. pretpostaviti) kako je to, prije svega, posljedica njihova poslovnog, a ne vjerskog, duha. Naime, na slavljenje samih svetaca došao bi vrlo mali broj katolika, kad taj dan ne bi bio neradni, a ljudi ne bi mogli naručiti profesionalnu posvetu grobova svojih bližnjih.

Kad bi im svećenici grobove bližnjih svetili i 'za pokoj njihove duše' molili isključivo na Dušni dan - koji je radni - od rijetkih bi nešto inkasirali, jer bi malo njih, taj dan, mogli groblje pohoditi. A Svi sveci bi slavljeni bili tek od vjerskih profesionalaca te o njima ovisnih političara, poduzetnika i sličnih uglednika.

Kada znamo kako se ova dva katolička blagdana suštinski razlikuju na način da prvi, 'Svi sveti', služi podsjećanju na katoličku 'elitu', a drugi, 'Dušni dan', za podsjećanje na naše najbliže, 'obične smrtnike' - nameću se najmanje dva pitanja.

Prvo, zbog čega Crkva - nominalno skromnih, solidarnih, siromašnih i na sve druge načine blagih bića - zapovjedno slavi tek odabrane i uglavnom moćne ljude njihova doba (vidi prilog), a tek podredno spominje se svih ostalih umrlih vjernika?

Drugo, zbog čega je socijalna Država odlučila platiti neradni dan za slavu, od Crkve odabrana, zasad 1141 muškarca i žene, a ne za podsjećanje na sve ostale, uglavnom cjeloživotne mučenike, koje je „Bog pozvao k sebi".

Zbog čega je neradni blagdan Svi sveti, a ne Dušni dan?

Zbog čega na dan od Crkve odabranih katolici ne moraju raditi, a na dan 'njihovih' moraju?

Zbog čega su 1. studenog, nakon mise na brodskom groblju i posvete svećeničke grobnice, klerici se rasporedili kako bi posvećivali grobove 'običnih' pokojnika, za koje je netko od njihovih to naručio i, uglavnom, platio?

Zbog čega 2. studenog, na Dušni dan, na tom istom groblju, nakon mise, svećenici 'iznimno' svete grobove pokojnih katolika, mada bi to - taj dan - trebali činiti 'masovno'. Dakako, u onim biskupijama koje su takav obred uveli kao običaj.

Pitam tek, jer meni kao običnom smrtniku i slučajnom potomku kršćana (katolika) od stoljeća sedmog, a najkasnije od 7. lipnja 879. kada je Papa Ivan VIII. Kneza Branimira službeno nazvao „najmilijim sinom" - nije dopušteno suditi o djelima 'odabranih' velikodostojnika.

Uostalom, kao tek tradicionalan, a ne aktivan – osobito ne militantan – katolik, potpuno sam ravnodušan prema (ne)pisanim pravilima koje tako zdušno zagovaraju prvoklecalni vjernici.

Uzgred, maloj Kiari i njezinoj majci s naslovne fotografije sasvim je svejedno kad će svećenici - i po koju cijenu - svetiti grobove. One su se partizanskih pokojnika – uglavnom aktivnih katolika – sjetile bez poticaja drugih i bez očekivane karijerne koristi. Dapače. Učinile su to unatoč i ovdje mogućoj 'pravovjerničkoj' osudi njihova postupka.

Dokument

Popis katolickih svetaca..docx