Kako god okonča ovaj slučaj, Vinko Grgić žigosan je do kraja života, a niti njegova nevina obitelj neće u cijelosti od tog žiga ekskulpirana biti.
ONOG dana kad vam ovlaštenici represivnog aparata države oko zapešća sklope lisičine, a o vrat objese etiketu „osumnjičen" i kao takvog vas javno kroz grad provedu,
a pravde i kruha gladan svijet počne uživati u superiornosti nad 'kriminalcem' čija će krv uskoro arenom teći, zakoračili ste na
prvu stepenicu pakla. Postali ste društveni izopćenik na kojeg se (ne)opravdano
skreće pozornost (i) sa društveno opasnih protuha koje sustav čine. Postali ste
zvijer na koju je otvoren nemilosrdan lov. Postali ste čovjek koji osobno treba
biti zgažen više nego je zgažen kolektiv koji vas unizuje.
S jedne strane postali
ste mamac kolektivnoj svijesti o kriminalcima i opijum za narod, a s druge strane ste lijek za moćnike koji svoje pravo lice od
zajednice kriju. Zbog toga, uglavnom, najglasniji pljuvači na žigosane imaju
najprljavije gaće.
Je li kriv ili ne to najbolje zna sam Grgić. Za očekivati je kako će 'institucije sustava' utvrditi objektivne činjenice i, isključivo temeljem njih, proces pošteno-pravno, a ne obrnuto: pravno-pošteno, brzo dovesti do kraja.
Kao čovjek koji je prije
15 godina od zlobnih i neodgovornih čuvara nominalnog poretka niz stepenice gurnut bio, znam kako se žigosani
osjećaju. Sve da ste cijeli svoj dugi život od zajednice hvaljeni i odlikovani,
a u jednom trenutku kao čovjek 'posrnuli' i opravdano suđeni bili, osjećali biste duboku bol zbog neopravdanog, nerazmjernog ili neselektivnog 'granatiranja',
posebno vaše obitelji i prijatelja.
Zbog toga imam potrebu
napisati par rečenica upravo o takvom, žigosanom, čovjeku kojeg sam javno kritizirao više nego itko u
Hrvatskoj - dok je moćan bio i na vrh zajednice uzlazio.
I ovo je
novogradiški gradonačelnik Vinko Grgić
Iz meni poznatog izvora
dobio sam biografski zapis o novogradiškom gradonačelniku i saborskom
zastupniku Vinku Grgiću (SDP) koji
se trenutno nalazi u najpoznatijem hrvatskom istražnom zatvoru, Remetincu. Sadržaj je nastao neposredno prije lokalnih izbora 2014. godine. Maknemo li
uobičajen politički folklor i dodamo vrijeme koje je proteklo, činjenice
izgledaju ovako:
Grgić je rođen 7. travnja
1972. godine. Oženjen je Magdalenom, s kojom ima osmogodišnjeg sina Petra i petogodišnju kćerku Mariju, a otac je i šesnaestogodišnje kćeri Vite iz prvog braka. Bio je učenik
novogradiške OŠ „Mato Lovrak", a potom i Gimnazije u Novoj Gradiški.
Nakon
srednjoškolskog obrazovanja otišao je na Arhitektonski fakultet u Zagreb. Po
okončanju studija, postao je diplomirani inženjer arhitekture, a potom upisao Poslijediplomski doktorski studij na istom fakultetu.
Još kao maturant, početkom
Domovinskog rata, uključio se u tadašnju Narodnu zaštitu zbog čega je nositelj Spomenice
Domovinskog rata. Bio je polaznik prve generacije Časničke škole pri Hrvatskom
vojnom učilištu „Petar Zrinski", nakon čega je stekao čin poručnika topništva Hrvatske
vojske.
Tijekom završne godina
studiranja, u Zagrebu je otvorio vlastitu projektantsku tvrtku Entazis i, sve
do početka profesionalnog bavljenja politikom kao novogradiški gradonačelnik
prije pet godina, uspješno se bavio projektiranjem objekata razne namjene.
Njegovo ime je vrlo
prepoznatljivo u hrvatskoj arhitekturi. Tvrtka Entazis ima urede u Zagrebu i
Novoj Gradiški, a zapošljava mlade i obrazovane ljude. Posebno se ponose natječajnim
radom stadiona 'Tušanj' u Tuzli, osam građevina vezanih uz bob-stazu u Torinu izgrađene za Zimske olimpijske igre 2006. godine, 'Planet obuća' u Zagrebu, 'Brod-tower'
i stambeno poslovna građevina 'Centar' u Slavonskom Brodu, crkva u Korlatu kod
Benkovca, višenamjenska stambena zgrada POS-a i spomenik Toši Proeskom u Novoj
Gradiški. Osim toga, završio je gradnju jednog specifičnog poslovnog prostora u
Samoboru, nekoliko stambenih građevina u Zagrebu, dvije vile kod Zadra. Jedan
od njegovih većih arhitektonskih poduhvata je i slavonskobrodski
City Colosseum, građevina vrijedna 50 milijuna eura.
Akademski obrazovan kapitalist i socijaldemokratski političar
Zaradivši ne mal novac radom u struci, Grgić je po vlastitom arhitektonskom projektu sagradio i svoju obiteljsku kuću u Novoj
Gradiški. Naime, odlučio je živjeti u rodnom gradu te, uz
struku, raditi na unapređenju uvjeta življenja i rada u njemu. Zbog toga se 2017. kandidirao za gradonačelnika te sa 62,04
posto glasova pobijedio u prvom krugu i tu dužnost uspješno obnašao do nedavnog
uhićenja zbog navodno obećanog mu mita od 100 tisuća kuna.
Je li kriv ili ne to
najbolje zna sam Grgić. Za očekivati je kako će 'institucije sustava' utvrditi
objektivne činjenice i, isključivo temeljem njih, proces pošteno-pravno, a ne
obrnuto: pravno-pošteno, brzo dovesti do kraja.
Međutim, kako god okonča
ovaj slučaj, Vinko Grgić žigosan je do kraja života, a niti njegova nevina obitelj
neće u cijelosti od tog žiga ekskulpirana biti. Zbog toga, svi oni koji slučaj
komentiraju i kritički sude neka imaju u vidu činjenicu da nema čovjeka kojega neargumentiran,
dakle nepravedan, sud javnosti i institucija ne boli. Ako nije fukara. A ja
držim kako Vinko Grgić fukara nije.