NAJMOĆNIJA brodska oporbena političarka nije Marina Opačak Bilić - mada je saborska zastupnica i velika poduzetnica - nego je to Slavica Lemaić. Gradska vijećnica koju, osim ponajvećeg hrvatskog ratnog profitera generala Ivana Čermaka, izgleda, podupire i predsjednik Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Vedran Pavelić. A u kojoj je mjeri ova dva vrla hrvatska muža moguće povezati s marketinški najeksponiranijom, retorički najagresivnijom i karakterno najambicioznijom komunalnom političarkom u Slavonskom Brodu vidljivo je iz njihova javno predstavljena suodnosa.

Možda i u Hrvatskoj dođe vrijeme kad će biti moguće da Pavelić odgovara zbog toga što je komunalnoj političarki  protuzakonito osigurao osam tisuća kuna, iako nije procesuiran zbog toga što je za toliki iznos sebi pribavio stan od 100 metara četvornih.

Naime, u hrvatskoj ugledni poduzetnik Čermak, Lemaićku podupire na način da je predstavljena (i) kao njegova politička zastupnica u Slavonskom Brodu tijekom kočoperenja na 'njegovoj' parceli u Luci Brod, a sudac Pavelić je - pored poznate brodske protuustavne i protuzakonite svinjarije da političarima omogućuju i sudovanje - svoju naklonost Lemaićki iskazao dodjelom nepripadnih joj financijskih sredstva kao naknadu za predizbornu promidžbu.

Mada će se neki čitatelji prisjetiti pravno beskorisnog pisanja serije članaka potpisnika ovog priloga o kriminalnom postupanju Pavelićevog kolege i svojevrsnog mu mentora, Zlatka Mirkovića, bivšeg predsjednika Županijskog suda u Slavonskom Brodu – koji je za vrijeme predsjedničkih izbora 2009. i 2014. godine, protuzakonito, u izborna povjerenstva imenovao 'svoje' ljude te im, na taj način zloporabljujući položaj i ovlasti, omogućio stjecanje protupravne koristi – vjerojatno, nema dobronamjernog građanina koji misli kako bi zbog toga trebalo prestati pisati o protuzakonitom postupanju onih koji su od zajednice zaduženi za čuvanje pravnog poretka u društvu.

Uzaludan trud

Moguće, neki od čitatelja mogli bi dodati kako smo, također pravno bezuspješno, pisali i o Pavelićevim suspektnim postupcima tijekom njegova stjecanja stana od 97 metara četvornih za osam tisuća kuna: I to za cijeli novoizgrađen stan, a ne za jedan njegov četvorni metar.

Moguće, netko bi mogao reći: „Uzalud vam trud svirači" jer hrvatska pravna država, uglavnom, ne progoni kriminalce, nego one koji na njih ukazuju.

Unatoč tome, ukazivati i pisati treba, dakako, ne zbog prevladavajuće kriminalne hrvatske nomenklature i takvog ozračja, nego zbog dobrih ljudi koji u ovoj zemlji žive i marno rade svoj posao. A ima ih i bit će ih, jer nije bilo i neće biti vremena u kojem ih nije bilo.

I, što je to što opravdava pitanje iz naslova? Što je to zbog čega, opet, pišete u negativnom kontekstu o, u Slavonskom Brodu, uglednom pravniku i predsjedniku Općinskog suda čak, Vedranu Paveliću, pitat će oni kojima taj sudac nešto znači. Drugim riječima, pitat će nas: zbog čega opet zrcalite Pavelićeve postupke? Ne bojite li se da bi vas netko mogao razbiti kao denuncijantsko ogledalo - kako se prozivani u njemu ne bi morali gledati?

Parafrazirajući narodnu, ili čiju već, mogli bismo reći: Boga kao istine - bojim se malo, hrvatskih pseudo pravosudnika - ni malo, a Pavelića i sličnih - kao Age svoga.

Krimen

Iako je, u svojstvu predsjednika Izbornog povjerenstva, raspolagao dokumentima iz kojih je bilo vidljivo kako Slavica Lemaić nema pravo (i) na naknadu za dvoje izabranih vijećnika u brodsko Gradsko vijeće, dakle, mada je znao, odnosno morao znati, kako ta lista grupe birača nema pravo dobiti niti jednu kunu za izbornu promidžbu – jer niti jednu kunu u te svrhe potrošila nije –Pavelić je potpisao Odluku kako Grad Slavonski Brod, po tom osnovu, Slavici Lemaić mora isplatiti osam tisuća kuna. Poštujući dobivenu Odluku, Grad je sredstva isplatio. 

Je li predsjednik Općinskog suda u Slavonskom Brodu previdio "Odluku hrvatske Vlade o visini naknade troškova izborne promidžbe…" - u čijem 8. članku izrijekom stoji: „… naknada troškova izborne promidžbe ne smije se isplatiti u iznosu većem od ostvarenih troškova izborne promidžbe" – ili ju je ignorirao, za pravnu državu i gradsku blagajnu potpuno je irelevantno.

Budući da je Slavica Lemaić, službeno, prijavila kako u kampanji za izbor vijećnika nije potrošila niti jednu kunu, Pavelić joj nije smio odobriti niti jednu kunu više od toga. A zbog čega je, protupravno, Gradskoj upravi naložio neka joj ipak isplati 8.000 kuna – kad bi svoj posao radila sukladno Zakonu – mogla bi ispitati Županijska odvjetnica, Mirela Šmital. Ako (i) Pavelićev postupak ne bi kvalificirala kao „slučajan".     

Dakako, za državu u kojoj je kriminal jedan od njezinih temelja, osam tisuća kuna nije velik iznos niti je to velik krimen za doživotnog suca Pavelića, međutim, jest ozbiljna pljuska za manji dio respekta vrijednog pravnog sustava u Hrvatskoj. Dapače, u odnosu na suspektnu nabavu obiteljskog stana, ova sramota nije toliko velika za samog Pavelića i pretpostavljene mu, koliko je nepravedna za onaj dio sustava u kojem savjesni, stručni i pošteni ljudi obavljaju svoj posao. Nije toliko velika za pojedinca koliko je razorna za opću sliku o hrvatskom pravosuđu.

Mada Hrvatska nije Amerika (i) u ovom slučaju moguće je podsjetiti na činjenicu da, onomad, ni Al Capone nije stradao zbog toga što je pljačkao i ubijao ljude nego zbog toga što nije platio porez. Tko zna, možda i u Hrvatskoj dođe vrijeme kad će biti moguće da Pavelić odgovara zbog toga što je komunalnoj političarki protuzakonito osigurao osam tisuća kuna, iako nije procesuiran zbog toga što je za toliki iznos sebi pribavio stan od 97 metara četvornih.

Dokument

Odluka Vlade o visini naknade troskova izborne promidzbe ....docx