
Foto: SBplus / arhivaZdravko Ronko, Alojz Tomašević, Vedran Neferović


Foto: Dražen Krstanović / pozega.euSBplus-ova novinarka, Petra Supan, utvrdila je da nema službene informacije tko izvodi radove

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplusRavnatelj Glazbene škole Požega Alen Kovačević

Foto: P.S./SBplus

Foto: AP/PS/SBplusAlojz Tomašević i Glazbena škola Požega

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus

Foto: P.S./SBplus
Ono što bi i manje pronicljivim dušebrižnicima za javni novac moglo upasti u oči jest činjenica da "prva faza" radova košta 500 tisuća kuna bez PDV-a, dakle, upravo onoliko koliko je dopušteno naručiti i izvođaču platiti - bez natječaja.
SLAVONSKA
ATENA, kako Požegi tepaju njezini žitelji jer ne žele biti upamćeni kao metropola
Požeškog sandžaka, bila je i sjedište austrougarske županije u kojoj su
ondašnji, kao i današnji, župani 'za šešir' zaticali grbove Požege, Pakraca,
Lipika, Kutjeva, Pleternice i drugih mjesta.
U tom i
takvom gradu, središtu Zlatne doline kako su je Rimljani od milja zvali,
ondašnji viđeniji muževi i veliki čovjekoljupci (hrv. altruisti) 1874. godine
osnovali su prvo dobrovoljno vatrogasno društvo.
Budući da
su vatrogasci u cijelom svijetu, uglavnom, dobroćudni, blagi, susretljivi i skromni
ljudi, niti ti požeški nisu bili drukčiji. Pola stoljeća stanovali su u
„drvenoj straćari pored Gimnazije", a potom su krenuli u prikupljanje
donacija kako bi 1925. izgradili prvi pravi Vatrogasni dom.
Konsenzualno,
jedan od najboljih požeških gradonačelnika, Zdravko Ronko, tom
ponosnom vatrogasnom društvu, 2003. godine predložio je zamjenu nekretnina na
način da Grad njima izgradi novi Dom u Industrijskoj zoni "koji bi bio
pristupačniji i funkcionalniji", a da vatrogasci Gradu predaju svoje staro
sjedište.
Taj prijedlog
uzrokovao je sukob unutar Upravnog odbora Dobrovoljnog vatrogasnog društva zbog
insinuiranja bivšeg požeškog gradonačelnika, Dragutina Štirmera,
kako će ih Ronko 'prevariti', 'izigrati', 'prevesti
žedne preko vode'... Prema kazivanju sudionika tih burnih procesa, zahvaljujući
pokojnom Dragi Matoševiću, u ožujku 2006., došlo je do sporazuma:
Grad je dobio staru zgradu, a vatrogasci novi Vatrogasni dom.
Odmah po iseljenju vatrogasaca 2007. godine, Grad je naručio projekt nove
Glazbene škole želeći je izgraditi na mjestu starog Vatrogasnog doma. Početkom
2011. projekt su kandidirali Ministarstvu regionalnog razvoja koje je dalo pola
od 14 milijuna kuna, koliko je škola koštala. S izgradnjom su krenuli 2012., a
bezmalo sve okončali do lipnja 2013.
Ljuti SDP-ovci
- Da je
naš gradonačelnik pobijedio na izborima te godine, djeca bi u školu uselila do
jeseni. Želeći po svaku cijenu projekt 'udaljiti' od SDP-a, novoizabrani HDZ-ov
gradonačelnik, Vedran Neferović, namjerno je odugovlačio s opremanjem
Škole kako bi je iduće godine mogao osobno otvoriti, a Ronka niti na otvorenje
ne pozvati. - očito ljut zbog toga, događaj nam je komentirao jedan od rijetkih
SDP-ovaca koji su još uvijek aktivni u Partiji.
- Za tih
14 milijuna kuna, Požega je dobila 2.800 metara četvornih korisnog prostora. -
naglašava SDP-ovac uspoređujući je s Bandićevom zagrebačkom Glazbenom školom
koja je - nešto manja od 6.000 metara četvornih, a koštala je 200 milijuna kuna.
- Mi smo
dobili podrum, prizemlje i dva kata. Imali smo plan iz Ministarstva obrazovanja
i znanosti 'izvući' novce i za opremu. U tome smo uspjeli 'povlačenjem' 900
tisuća kuna u prvoj tranši, dok se još ništa nije opremalo, dok je još sve bilo
u izgradnji. Kad je Neferović preuzeo upravu Grada, tih 900 tisuća kuna
podijelio je u više narudžbi te kod različitih dobavljača kupovao opremu.
Kupujući na taj način, unutrašnji izgled škole pretvorili su u vanjski izgled
žute pčelarice. Zbog čega, to znaju Neferović i dobavljači. - neuvijeno je
insinuirao SBplus-ov izvor.
Što se
tiče hlađenja prostora, klimatizirana je velika dvorana. Postoji strojarnica
koja se nalazi na vrhu zgrade, a treba li je proširiti ili pojačati to ne znam.
Sada čitam kako požeški Župan plaća klimatizaciju Škole 1,7 milijuna kuna, a
treba klimatizirati 37 učionica. Mada nisam stručnjak iz te oblasti, mislim
kako je to previše novca. Kad bi klimatizirali svaku prostoriju s po dvije
samostalne jedinice vrijedne sedam tisuća kuna, moglo bi sve skupa koštati oko
250 tisuća kuna. - zbraja 'naš' ljuti SDP-ovac, a nas potiče neka „istražimo
kako je to moguće?".
Dakako da
smo zamolili ondašnjeg gradonačelnika i aktualnog dožupana Vedrana Neferovića
neka komentira moguće objede na svoj račun, a on nam je ljubazno odgovorio: „Za uvid u postupak i što je nabavljeno molim
da zatražite dokumentaciju u Gradu. Znam da je bio u pitanju tonski studio, a s
obzirom na protok vremena po sjećanju mislim i informatička oprema".
Odlučili smo prihvatiti sugestiju te istražiti
Na desetu
godišnjicu portala SBplus - ali ne tim povodom dakako - 15. prosinca požeški
župan Alojz Lojza Tomašević, uz asistenciju ravnatelja Glazbene škole
Požega, Alena Kovačevića, putem lokalnih medija, informirao je javnost
kako su prije tjedan dana započeli s operacionalizacijom odluke o klimatizaciji
te ustanove. Dakle, na red je došao posljednji ozbiljniji zahvat koji, prije svega, ugodi služi.
-
Smatrali smo kako je prijeko potrebno klimatizirati našu školu s obzirom na
činjenicu da velike novce ulažemo u skupe i kvalitetne instrumente te na taj
način našim učenicima omogućujemo učiti svirati na vrhunskoj opremi. Takvi
instrumenti zahtijevaju pažnju, jako im smetaju visoke temperature, a kroz ovaj
projekt klimatizacije uspješno ćemo riješiti i taj problem te sačuvati naše
instrumente. - između ostalog, kazao je ravnatelj Kovačević, mada,
vjerojatno i sam zna kako ponajveći ruski pijanisti skladatelji i
dirigenti, Nikolaj Grigorjevič Rubinstein i bliski mu
prijatelj Petar Iljič Čajkovski svoje instrumente nisu čuvali
u klimatiziranim prostorima.
Zbog
toga, čudi da je ravnatelj u svojoj besjedi isticao brigu o uvjetima za
instrumente, a ne za 500 djece koliko ih se tu glazbeno obrazuje. Jer, u tom
kontekstu, njih spominjao nije. Mada bi bilo za očekivati da su djeca važnija
od instrumenata, makar među njima ne bio niti jedan budući Grigorijevič ili
Čajkovski.
Župan je plemenit čovjek, a ne lukavi političar
Budući da
su izbori tek u proljeće iduće godine, uvjereni smo da Župan na njih nije niti
pomislio dok je, nakon blagoglagoljiva uvoda, poentirao: "Često puta
govorimo o tome koliki je proračun, kolika su sredstva Županije? Ali dobro
upravljanje i briga za zdravstvo, školstvo, humanitarne udruge... nikada neće
biti zaustavljena". Uvjereni smo da je zborio kao plemenit čovjek, a ne
kao lukav političar čiji je posao, između ostalog, sredstvima poreznih
obveznika klimatizirati Glazbenu školu, a ne "pomagati" im, kako
reče. Uvjereni smo da je govorio kao dobro plaćeni javni menadžer, a ne kao bogati privatni humanitarac.
Vjerojatno
iz tih razloga: "dobrog upravljanja i brige za školstvo...",
klimatizaciju Škole vrijedne 1,7 milijuna kuna, Župan je podijelio u tri faze.
"Tijekom prve faze, vrijedne 625 tisuća kuna s PDV-om, kroz cijelu školu
bit će postavljeni kablovi, dok će drugom i trećom fazom biti obuhvaćeno
postavljenje unutarnje i vanjske jedinice za klimatizaciju". Kako i
priliči osnivaču Škole, cijeli trošak platit će Požeško-slavonska županija.
Javna nabava može i nejavno
Izgleda,
previše misleći na djecu i njihove učitelj te svekoliku dobrobit od njihovih
uspjeha "ne samo za Županiju nego i Hrvatsku u cjelini", Župan je
manje brige vodio o utisku kojeg bi u javnosti mogli proizvesti njemu
nenaklonjeni političari i drugi ne dobronamjernici javno špekulirajući o
razlogu zbog kojeg je investicija od 1,7 milijuna kuna podijeljena u tri faze.
Naime, mogli bi insinuirati kako je to učinjeno primarno zbog toga da se ne
mora raspisati natječaj za izvođenje radova sukladno propisima o javnoj nabavi.
Ono što
bi i manje pronicljivim dušebrižnicima za javni novac moglo upasti u oči jest
činjenica da "prva faza" radova košta 500 tisuća kuna bez PDV-a, dakle,
upravo onoliko koliko je dopušteno naručiti i izvođaču platiti - bez
natječaja.
Sukladno
Zakonu o pravu na pristup informacijama, Županu požeškoslavonskom, kao financijeru, poslali smo službeni upit u kojem smo zamolili neka nam dostavi:
1. Kopiju
dokumenta iz kojeg je vidljivo tko je i kad donio odluku o klimatiziranju Glazbene škole u Požegi.
2. Kopiju
dokumenta iz kojeg je vidljivo da su sredstva potrebna za klimatiziranje
Glazbene škole Požega osigurana u
proračunu (odnosno proračunima za 2020. i 2021.) Požeško-slavonske
županije.
3. Kopiju
dokumenta iz kojeg je vidljiva odluka o 'trofaznom' načinu klimatiziranja objekta.
Dakle,
tražili smo podatke iz kojih je vidljivo kako će klimatiziranje biti urađeno u
„tri faze", s obujmom radova po fazama, rokovima za izvođenje radova za
svaku fazu i financijskim 'obrocima' te predviđenom roku za okončanje svih
radova i ukupnu cijenu investicije.
Naime, iz
203. članka Zakona o javnoj nabavi vidljivo je kako zakonodavac nije bio glup
kad je odredio da "javni naručitelj predmet nabave mora odrediti na
način da predstavlja tehničku, tehnološku, oblikovnu, funkcionalnu ili drugu
objektivno odredivu cjelinu".
Da SAFU,
koji nadzire potrošnju EU sredstava, ovo ni u ludilu ne bi propustio, drže svi
koje smo konzultirali.
Velike nabave 'bagatelne' vrijednosti
Istražujući
zbog čega je modus operandi bio isti - ignoriranje "tehničke, tehnološke,
oblikovne, funkcionalne ili druge objektivno odredive cjeline", dakle,
izvođenje jedinstvenog posla u fazama - kad je Škola opremana i sad kad se
klimatizira, utvrdili smo dva moguća uzroka: prvo, to nije rijetka pojava kod
hrvatskih dužnosnika koji raspolažu javnim novcem i drugo, Vedran Neferović je,
po funkciji, onomad kao gradonačelnik, a sad kao zamjenik Župana za društvene
djelatnosti, nominalno, bio zadužen za operacionalizaciju oba posla.
- Zbog statusa kojeg
imam u Županiji, nisam upoznat s pripremama i tijekom klimatiziranja Glazbene
škole, niti sam sudjelovao u provođenju projekta. - kratak i rezolutan bio je
Neferović tijekom telefonskog odgovora na naš upit, a potom nam je dostavio i
pisano očitovanje koje glasi: - Nisam sudjelovao na sastanku ili razgovoru oko
bilo koje teme o Glazbenoj školi niti sam donosio odluke o osiguranju sredstava
i njihovoj namjeni te iznosu. Niti jedna službena osoba iz škole nije tražila
na tu temu sastanak sa mnom pa tako nemam informaciju o bilo kakvim postupcima
nabave te iznosima i namjeni. O svemu što se tiče klimatizacije i bilo kakvih
radova i ulaganja informaciju imam iz medija. -
Kako Župan
s nama nije želio 'divaniti', a njegov resorni pobočnik nije imao nikakve veze
s procesom u tijeku, telefonom, obratili smo se investitoru, ravnatelju
Glazbene škole Alenu Kovačeviću, s
molbom neka nam pojasni razlog 'trofaziranja' klimatiziranja Škole.
Nakon uvertirnog
dijela razgovora, vrlo elokventan i ljubazan ravnatelj odbio je odgovarati na
pitanja o radovima i razlogu izostanka 'ploče kojom se označava gradilište' te,
'braneći se šutnjom', kazao nam kako se prethodno mora konzultirati s pravnom
službom osnivača, dakle Županijom, a potom će nam odgovoriti na naš pisani
upit.
'Naputak'
ljubaznog ravnatelja Škole također smo poslušali te pisano zamolili neka nam,
sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, dostavi: kopiju odluke
temeljem koje je pokrenuo postupak klimatiziranja Glazbene škole; kopije upita
koje je poslao potencijalnim izvođačima radova te kopiju narudžbenica temeljem
kojih je naručio izvođenje radova „I. faze" klimatizacije u vrijednosti od
„625.000,00 kuna s PDV-om".
Na taj način
okončali smo prvu fazu istraživanja slučaja „Trofazno klimatiziranje Glazbene
škole u Požegi". Nakon prikupljenih odgovora na odaslane upite, objavit ćemo
drugu fazu, a hoće li biti i treće ne ovisi isključivo o nama.