

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović / SBplus

Foto: Željka Gavranović / SBplusZvonimira Medverec Knežević, dipl.ing

Foto: Željka Gavranović /SBplusdr.sc. Dragana Jurić, dipl.ing.

Foto: Željka Gavranović / SBplusMarija Vukelić, dipl.iur.

Foto: Željka Gavranović / SBplusmr.sc. Maja Tomić Paradžik, dr.med.spec.mikorbiologije

Foto: Željka Gavraniović / SBplusdoc.prim.dr.sc. Ante Cvitković, dr.med.spec.epidemiologije

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus

Foto: Željka Gavranović/SBplus
Takvo donošenje odluke ne bi bilo korektno kad bi ravnatelja birala struka, a ne politika temeljem prethodno donesenog zaključka na nekom od ovdašnjih 'komiteta'. I, dakako, takvo donošenje odluke bilo bi otežano kad si profesorica Holub i docent Cvitković ne bi međusobno čuvali leđa sjedeći jedno-drugom u upravnom tijelu ustanova kojima ravnaju.
KAD u iznadprosječno obrazovan kolektiv javne zdravstvene ustanove
imenujete ravnatelja za kojeg bi stariji ljudi mogli reći kako ima manire austrougarskog
nadnarednika, a mladi tvrditi da je opsjednut kontroliranjem (hrv. control
freak) svega i svakoga, možete očekivati poslovni ambijent u kojem je prisutna emocionalna
distanciranost svojstvenija uzdržanim Nijemcima nego neposrednim Hrvatima.
Mada se sa sigurnošću može reći kako aktualni ravnatelj brodsko-posavskog Zavoda za javno zdravstvo tu ustanovu vodi manirom dobrog gospodara… doc. Cvitković je zaista emocionalno distanciran od velikog boja zaposlenih u Zavodu.
A upravo (i) takva atmosfera godinama vlada između ravnatelja
Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije doc.prim.dr.sc. Ante Cvitkovića, dr.med.spec.epidemiologije i dijela kolektiva od 64 zaposlenih kojima
on ravna već 12 godina. Tako barem tvrde četiri predstavnice nezadovoljnih koje
su kontaktirale SBplus: Marija Vukelić, dipl. iur.;
mr. sc. Maja Tomić Paradžik, dr. med. spec. mikorbiologije; Zvonimira Medverec
Knežević, dipl.ing i dr.sc.Dragana Jurić, dipl.ing.
Znajući da je 15. listopada raspisan natječaj za
ravnatelja te županijske ustanove, u prvi mah pomislili smo kako se radi o
grupi zaposlenica koje nas žele staviti u funkciju dezavuiranja aktualnog
ravnatelja kako bi, mimo uobičajenih političkih marifetluka, lakše 'progurale'
svog čovjeka. Međutim, nakon što je dr.sc. Dragana Jurić kazala kako ona ništa ne traži za
sebe, jer je sve svoje ciljeve ostvarila, nego se zalaže za promjenu paradigme
u upravljanju kolektivom i relaksaciju međuljudskih odnosa poremećenih primarno
načinom ponašanja ravnatelja, odlučili smo ih saslušati, a potom ravnatelja
Cvitkovića zatražiti njegovo mišljenje.
Pro et contraBudući da je okosnica prijepora, ustvari, različito tumačenje
ugovornih obveza između Ustanove i zaposlenika tijekom trajanja
specijalističkog obrazovanja, donosimo neke od njih u formi pro et contra.
One - Unatoč ugovornim obvezama i praksi u
drugim ustanovama, ravnatelj je pravio probleme ne odobravajući nam plaćene
dopuste za kongrese i seminare na kojima trebamo izlagati svoje radove i skupljati
bodove za doktorat te nam nije dopuštao korištenje laboratorija Ustanove za
potrebe doktorskog studija.
On - Naprosto nije istina da bih kolegicama i
kolegama priječio službena putovanja, ako su ona u okviru ugovornih obveza
Zavoda. Upravo obratno, poticao sam ih na daljnje obrazovanje jer je to u
interesu Ustanove i zaposlenih. A što se tiče laboratorija, njegovo korištenje
mogao sam odobriti samo temeljem, na fakultetu, potvrđene teme zbog koje su
istraživanja trebala uslijediti.
One - Ostajemo kod toga da ravnatelj nije bio
korektan u odobravanju (ne)plaćenih dopusta za potrebe studija, a laboratorij
nam je trebao za izvođenje eksperimenata temeljem kojih bi nam radnja bila
odobrena, a ne obratno. Zbog toga smo bile prinuđene koristiti laboratorije u
Osijeku i slavonskobrodskom Vodovodu. Budući da nismo imali korektne uvjete za rad,
tražili smo produžetak roka za doktoriranje koji je u Ugovoru iznosio šest
godina, mada sveučilište odobrava devet. Ignorirajući naše molbe, ravnatelj je
odlučio tužiti nas i ovršiti nam plaće jer nismo ispunile ugovoren rok
završetka studija. Međutim, iz prvostupanjske presude vidljivo je kako nije
postupao zakonito.
On. Način
produžetka vremena za studiranje reguliran je Ugovorom temeljem kojeg je moguć
produžetak studija u slučaju teže bolesti, porodiljsko dopusta i sl. U svim
drugim slučajevima postupam prema Ugovoru i mišljenju pravne struke. Sudski spor se još vodi i vidjeti ćemo
kako će završiti.Jedna doktorandica uspjela je
doktorirati u ugovorenom roku od šest godina dok druge dvije to nisu uspjele
niti u roku od skoro osam godina.
One - Da nije angažirana odvjetnica i zahtjev poslan Osnivaču, zaposlenici koja je
doktorirala u roku ne bi bilo osigurano odgovarajuće
radno mjesto i plaća.
On - Sukladno Ugovoru, radno mjesto sam
osigurao čim su za to bili stvoreni preduvjeti i nastala potreba Ustanove.
One - Zbog poremećenih međuljudskih odnosa
između ravnatelja i većeg broja djelatnika, ravnatelj je samo ove godine poslao
četiri upozorenja zaposlenicima Ustanove.
On - Zaposlenicima
je to puno, a drugima je vjerojatno malo. Ukoliko žele, pozivam one koji su ih dobili neka ih pokažu kako bi razlozi bili jasni.
One - U kojoj mjeri je u Ustanovi poremećena
radna atmosfera najbolje svjedoči činjenica da je unazad dvije godine naš
kolektiv napustilo troje stručnjaka.
On - Te kolege, prema
meni dostupnim informacijama, otišle su iz privatnih razloga. Međutim, isto toliko stručnjaka je iz drugih ustanova došlo u naš kolektiv.
One - Umjesto računovodstva, medicinske sestre
pišu račune za izvršene usluge.
On - To je točno i tako će ostati dok sam ja
ravnatelj jer ne želim povećavati broj zaposlenih u administraciji za posao
kojeg 90 posto već obave vršitelji usluge.
One - Umjesto da imamo Pravilnik o stručnom
usavršavanju bez dvostrukih mjerila, ravnatelj ima diskrecijsko pravo o tome
sam odlučiti.
On - Optužba je apsurdna jer ja potičem, a ne
sprječavam školovanje. Najbolji dokaz tome je činjenica da nema niti jednog
kandidata koji je odbijen. Svi koji žele mogu ići na specijalizacije ili
doktorske studije. Kamo sreće da kandidata ima.
One - Godinu dana po preuzimanju mjesta
ravnatelja, svoju suprugu je zaposlio u Zavod. Mada je gospođa Cvitković dobar
čovjek i zaposlenik, u pitanju je nepotizam par excellence.
On - U više
navrata procesi zapošljavanja su provjereni, a nadležni
su utvrdili kako je sve učinjeno sukladno pozitivnim zakonskim propisima i
odlukama Upravnog vijeća Ustanove.
One - Mada je kolega Dalibor
Vrbičić, realno, diplomirao 13 dana prije isteka roka od ugovorene 3,5
godine, nominalno, kasnio je dva mjeseca i 12 dana - zbog činjenice da su mu
dani brojani od srpnja kada je dokumentaciju predao u Referadu, a ne od listopada
kada je počeo rad na fakultetu. Unatoč tome, ravnatelj je zahtijevao
neka Ustanovi vrati uloženi novac za njegovo školovanje. Budući da kolega nije
mogao redovito servisirati tako nastali dug, ravnatelj je stavio ovrhu na
njegovu plaću. Zbog toga, Vrbičić je dao otkaz, otišao na rad u Njemačku i,
potom, Ustanovi platio 83 tisuće kuna, na koliko je s kamatama narastao
ravnateljev izračun duga od 62.021,00 kuna.
On - Tijekom studija, kolega o kojem govorite nije tražio
produženje roka završetka školovanja nego je to učinio tek nakon što je
Ugovoreni rok istekao. Smatram da je tri i pol godine dovoljno za studiranje te
da do probijanja roka nije trebalo doći budući da sam osobno, u više navrata,
kolegu podsjećao da mora paziti na ugovorene obveze. I u tom slučaju držao sam
se ugovornih prava i obveza, kako zaposlenika tako i Ustanove. Da nisam
postupio sukladno sadržaju Ugovora, zbog ta dva mjeseca i 12 dana kašnjenja netko bi mene
mogao pozvati na red. - zaključio je doc. Cvitković svoje komentare optužbi
upućene mu od kolegica iz Zavoda kojim je on, izgleda, perfekcionistički ravnao
proteklih 12 godina.
Materijalni rezultati Cvitkovićeva upravljanja Ustanovom.
Uvidom u podatke o materijalno-financijskom poslovanju, u oči upada stanje novčanih sredstava na računu Zavoda koje je aktualni ravnatelj
poboljšao za milijun kuna u odnosu na naslijeđeno od doc.prim.dr.sc. Marice Miletić
Medved, dr.med.spec. epidemiologije 2006. godine,
zbog čega ono trenutno iznosi koliko i ukupan godišnji prihod Ustanove - 13
milijuna kuna. Kad bi Zavod godinu dana ostao bez prihoda, mogao bi
funkcionirati kao da se ništa dogodilo nije.
Ono po čemu će Novogradiščani upamtiti doc. Antu Cvitkovića sigurno
je izgradnja novog objekta Zavoda za javno zdravstvo u Novoj
Gradiški. Mada Petar Bašić tvrdi kako je proces oko tog projekta bio
suspektan, a Cvitković mu odgovorio kako su to insinuacije, ostaje činjenica da je taj, osam
milijuna kuna vrijedan, objekt izgrađen isključivo sredstvima Zavoda.
Iako se sa sigurnošću može reći kako aktualni ravnatelj
brodsko-posavskog Zavoda za javno zdravstvo tu ustanovu vodi manirom dobrog
gospodara jer je izgradio vrijedan novi objekt, kupovao novu opremu, održao
potraživanja većim od obveza za 600 tisuća kuna, zaposlio devetero novih ljudi,
specijalistički unaprijedio kapacitet tvrtke te joj zbog toga omogućio širi
pristup tržištu i javnim fondovima… doc.
Cvitković je zaista emocionalno distanciran od velikog boja zaposlenih u
Zavodu.
E sad, hoće li Upravno vijeće ustanove taj hladan i, većini
zaposlenih u Zavodu, stran, krut birokratski odnos prema suradnicima cijeniti
kao vrlinu ili kao manu, diskrecijsko je pravo tog tijela koje, u ime i za
račun poreznih obveznika, upravlja Ustanovom.
Je li moguće da je odluka već donesena?
Mada, sudbina ravnatelja Zavoda za javno
zdravstvo ne ovisi o mišljenju struke i/ili Upravnog vijeća, nego o volji ovdašnjeg HDZ-a kojeg vodi Dubravko Galović. Kako drugačije tumačiti činjenicu da je natječaj za ravnatelja trajao do 2. studenog 2018.; da zadnja prijava može stići 5. studenog; da na prijavi piše 'Natječaj za ravnatelja - ne otvaraj; da se podrazumijeva kako će prijave biti otvorene na sjednici Upravnog vijeća koju je predsjednica Anita Holub, prof. sazvala za 8. studenog, a da glavna točka Dnevnog reda glasi: 'Odluka o imenovanju ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije'.
Dakle, članovi
Upravnog vijeća (Anita Holub, Dubravka Pracny, Darija Valjetić, Nevenka
Meandžija, Zlatko Ivančić) odmah po otvaranju ponuda, nakon
kraće ili dulje rasprave, donijet će 'Odluku o imenovanju ravnatelja Zavoda za
javno zdravstvo Brodsko-posavske županije' iako neće biti dovoljno upoznati s biografijama
i priloženim programima rada kandidata.
Ako pretpostavimo da
su - pored zadovoljavajuće obrazovanosti za tu časnu dužnost - članovi Upravnog
vijeća odgovorni i pošteni ljudi te da će željeti ozbiljno se upoznati s
kapacitetima najmanje tri kandidata za ravnatelja jedne od najvrjednijih brodsko-posavskih ustanova, a potom i konzultirati struku te svoju
izbornu bazu, naprosto nije korektno - na sjednici na kojoj su ponude tek otvorene - donositi i konačnu "Odluku o imenovanju ravnatelja".
Dakako, takvo donošenje odluke ne bi bilo korektno kad bi ravnatelja birala struka, a ne politika temeljem prethodno donesenog zaključka na
nekom od ovdašnjih 'komiteta'. I, dakako, takvo donošenje odluke bilo bi otežano kad si profesorica Holub i docent Cvitković ne bi međusobno čuvali leđa sjedeći
jedno-drugom u upravnom tijelu ustanova kojima ravnaju.
Naime, doc. Cvitković je član Školskog odbora Obrtničke škole kojom ravna profesorica Holub, a profesorica Holub je član Upravnog vijeća Zavoda za javno zdravstvo kojim ravna doc. Cvitković. To možda jeste slučajno, ali sigurno nije loše - za ravnatelje ovih ustanova i onoga tko ih je postavio na te funkcije.