Ako most potpuno ne sruše i ne izgrade novi - sukladno valjanoj projektnoj dokumentaciji i dozvolama za građenje - umjesto rekonstruiranog vrijednog povijesnog objekta, Grad će imati eksponat recikliranog prezira prema struci i pravnoj državi te dugovječan dokaz karikaturalnog upravljanja resursima Grada i očuvanja njegovih povijesnih vrijednosti.
VJEROJATNO, u svijetu ne postoji
most koji je građen s manje ozbiljnosti, a više prezira prema struci, zakonima i
građanima. Vjerojatno ne postoji most s većim nesrazmjerom u odnosima veličine i rokova izgradnje
te plaćene i dobivene vrijednosti. Vjerojatno, u
svijetu ne postoji most kojeg je glavni inženjer projektirao i gradnju nadzirao s ciljem njegova korištenje
na vlastitu odgovornost.
Prije deset dana javnosti smo predstavili jedno od najskandaloznijih brodskih građevinskih uradaka.
Vjerojatno, ne postoji most, kojeg
bi se moglo usporediti s 'rekonstruiranim povijesnim drvenim/vodenim mostom u
Hornverku Tvrđave Brod', čije je idejno rješenje preprojektiranja i realizacije inicirala - te gradnju nadzirala - diplomirana inženjerka arhitekture, Željka Perković, pročelnica brodskog Konzervatorskog odjela državne Uprave
za zaštitu kulture.
Mada
vremenom i cijenom izgradnje ta građevina podsjeća na filmski Most na rijeci
Kwai,
a sigurnošću korištenja na onaj iz filma 'Ko to tamo peva',
nije moguće s njima ga uspoređivati. Naime, ta dva filmska mosta bili su u
jednokratnoj funkciji, a ovaj brodski nije ni to; nije niti za jednokratnu
sigurnu upotrebu.
Prije deset dana javnosti smo
predstavili jedno
od najskandaloznijih brodskih građevinskih uradaka. Nažalost, prema saznanjima potpisnika ovog priloga, to otkriće nije impresioniralo 'institucije sustava' niti one koji
se vole predstavljati odgovornim subjektima zajednice: blagoglagoljive
politikante i bijedno oportunističke stručnjake iz oblasti građevinarstva, kulture,
novinarstva...
Unatoč činjenici da nisu izvršena geomehanička ispitivanja kakvoće temelja stupova u zemlji, 2014. godine Željka Perković je, od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, "zahtijevala" dopuštenje "da promijeni raniju koncepciju rekonstrukcije mosta".
Čemu je služila odluke o promjeni načina
rekonstrukcije?
Podsjećamo, Grad Slavonski
Brod, kao vlasnik Tvrđave i
'drvenog/vodenog mosta' u njoj, 2010. godine angažirao je projektanta Željka Devčića i definirao mu projektni
zadatak za rekonstrukciju 'ćuprije' u Tvrđavi. Primarno, novi most nije trebao
biti 'još stariji i još ljepši' nego svojevrsna replika starog,
a dovoljno čvrst da podnese teret vatrogasnih vozila i autobusa.
Sukladno 'prethodnim suglasnostima'
svih 'javno-pravnih' tijela, pa i onog najvažnijeg, Konzervatorskog odjela Željke
Perković, uz pomoć ovlaštene arhitektice, Maje Štrumberger, glavni projektant, Željko
Devčić, izradio je projektnu dokumentaciju i temeljem nje, 2012. godine, ishodio
Građevinsku dozvolu.
Unatoč činjenici da nisu
izvršena geomehanička ispitivanja kakvoće temelja stupova u zemlji, 2014.
godine Željka Perković je, od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, "zahtijevala"
dopuštenje "da promijeni raniju koncepciju rekonstrukcije mosta".
Bez
i jednog javno poznatog suvislog argumenta odlučila je, umjesto projektirane nove
armiranobetonske temeljne stope s armiranobetonskim stupovima i upornjacima obloženim
opekom, izvesti stupište zidano 'na pola cigle' ispunjeno armiranim betonom i
oslonjeno na postojeći temelj neprovjerene kvalitete i nosivosti.
U ime Hrvatskog kulturnog
vijeća, dr.sc. Igor Fisković odobrio
je "zahtijevanu promjenu ranije koncepcije" uz napomenu kako je
potrebno "dopuniti dokumentaciju".
U čemu se ogleda
"promjena koncepcije" te kako je "dopunjena dokumentacija" djelomično je vidljivo na fotografiji u nastavku, a u cijelosti OVDJE.
Usporedba
Niti nakon razgovora s više arheologa,
arhitekata i inženjera građevinarstva nismo uspjeli saznati što bi to Željku
Perković moglo motivirati da od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra,
"zahtijeva" promjenu "koncepcije" i, posljedično, sve
subjekte u projektu usmjeri na jeftiniju rekonstrukcije mosta koji je - zbog
toga - sigurnosno potpuno neupotrebljiv.
U slučaju 'povijesnog drvenog/vodenog
mosta u Hornverku Tvrđave Brod', Željka Perković odlučila je srušiti sve ono što
je vidljivo te izgraditi novo, ali ne na projektiran način nego temeljem skica i usmenih uputa.
Ono
pak što nije vidljivo - temelje - odlučila je sačuvati i staviti u prvobitnu
funkciju, unatoč
činjenici da im nije utvrđena nosivost. Pri tome, ni Željka Perković, dipl.ing.arh,
kao spiritus movens ovog projekta, niti Dražen Leko, diplomirani inženjer građevine, koji
je "dopunio dokumentaciju", te bio glavni nadzorni inženjer, nisu jednoznačno
i po pravilu struke, odredili način ostvarenja veze između konstrukcije
postojećeg zidanog temelja i novoizgrađenog (puno slabijeg od prvobitno
projektiranog) armiranobetonskog stupišta obloženog opekom.
Izradili su invalidan Elaborat sanacije stupišta mosta, temeljem njega raspisali natječaj, izabrali izvođača radova i pristupili gradnji mosta - 'kao Mujo gradnji kuće u Švedskoj, bez papira'.
Preziranje strukom i zakonima propisanog postupka
Dakle, ekipa je odlučila odustati
od rekonstrukcije, odnosno izgradnje, kvalitetnog armirano betonskog mosta s
upornjacima obloženim starom opekom s drvenim 'gornjim ustrojem'. Odlučili su
ignorirati Građevinsku dozvolu i valjanu projektnu dokumentaciju koja sadrži i projektantski
troškovnik s ukupnom planiranom vrijednosti mosta od 1.578.638,12 kuna.
Umjesto toga, izradili su invalidan
Elaborat sanacije stupišta mosta, temeljem njega raspisali natječaj, izabrali
izvođača radova i pristupili gradnji mosta - 'kao Mujo gradnji kuće u Švedskoj,
bez papira'.
Unatoč činjenici da su tako
vrijedan objekt odlučili graditi s invalidnom projektnom dokumentacijom i bez Građevinske
dozvole - ili upravo zbog toga - konačna cijena njegove izgradnje bila je 2.184.137,60
kn. A što je plaćeno i koliko vidljivo je iz dokumenta u prilogu.
Umjesto lijepog, sigurnog i
funkcionalnog mosta - zahvaljujući Željki Perković i Draženu Leki - Grad Slavonski Brod dobio je objekt kojeg je
platio 30-ak posto više od planiranog, a nije za upotrebu jer ga je moguće
koristiti tek "na vlastitu odgovornost". Za promet
vozila neupotrebljiv je zbog statičke nesigurnosti, a za prolaz pješaka zbog ograde.
Ako most potpuno ne sruše i ne
izgrade novi - sukladno valjanoj projektnoj dokumentaciji i dozvolama za građenje
- umjesto rekonstruiranog vrijednog povijesnog objekta, Grad će imati eksponat recikliranog
prezira prema struci i pravnoj državi te dugovječan dokaz karikaturalnog upravljanja
resursima Grada i očuvanja njegovih povijesnih vrijednosti.