ZAHVALJUJUĆI od mene tri godine starijoj Gertrud Weis, prije pola stoljeća, kao zavarivač (schweiser) i stranac (gastarbeiter) u Njemačkoj sam postao aktivan član mladih socijaldemokrata (Jungsozialisten) čiji predsjednik je u to vrijeme bio legendarni Willy Brandt.
Nakon povratka u Donje Andrijevce 1975., kao 23-godišnjak, politički sam bio pristojno obrazovan metalski radnik i znao kako, nominalno, u socijalističkoj Jugoslaviji sva vlast pripada radničkoj klasi mada su je, realno, profesionalni „čuvari revolucije" potpuno marginalizirali. „Nova klasa", kako je nomenklaturira Milovan Đilas, u ime i za račun „radnih ljudi i građana", autoritarno je vodila zajednicu i društvo.
Budući da se tada, legalno i aktivno, političko djelovanje teško moglo zamisliti bez članstva u Savezu komunista Hrvatske (SKH) učlanio sam se u Partiju. Odnose u društvu želio sam mijenjati sukladno osobnom socijaldemokratskom svjetonazoru. U toj, tada jedinoj političkoj stranci, što zbog svojih političkih stavova, što zbog hercegovačkog podrijetla, u partijskoj hijerarhiji bio sam tek 'pješak', seoski i tvornički 'društveno-politički radnik', stalno na rubu incidenta.
Od sukoba s ondašnjom nomenklaturom spašavao me tadašnji andrijevački matičar, 40-godišnji Mile Rosandić, jer me ocijenio kao jednog od rijetkih socijalista iz uvjerenja. Najčešće, slagao se s mojim društveno-političkim stavovima što baš i nije bilo konjukturno niti uputno javno demonstrirati. Naime, za selo je bilo pametnije da on ostane „ozbiljan" te sačuva status kojeg je imao u državnoj birokraciji i mjesnoj zajednici.
Zahvaljujući Milinoj potpori mome radu u Donjim Andrijevcima, 1978. nominiran sam na otvorenoj listi (s više kandidata nego se biralo) za delegata Donjih Andrijevaca u Skupštini općine Slavonski Bord. Svojom voljom, na tajnim izborima u selu, mještani izabraše oca aktualnog andrijevačkog općinskog načelnika, Ivana Marijanovića Velu i mene. Od tada pa sve do mog prestanka bavljenjem politikom u mjesnoj zajendici, bio sam jedan od najbližih suradnika Mile Rosandića, čovjeka koji je sedamdesetih godina, zajedno s Markom Javorom, Donje Andrijevce usmjerio pravcem kojim će uskoro doći do razine najciviliziranijih urbanih sredina u Jugoslaviji.
Ponajviše zahvaljujući Rosandiću, tri postotnim 'samodoprinosom' iz plaće radnika, prije pola stoljeća, Donji Andrijevci su kao prvo ravničarsko naselje u Jugoslaviji, uz vodovod, počeli graditi i kanalizaciju. U kojoj mjeri je to bio revolucionaran politički iskorak vidljivo je iz činjenice da slična mjesta ni danas nemaju taj civilizacijski infrastrukturni objekt kao, uostalom, niti velik broj hrvatskih gradskih četvrti.
Pored vođenja projekata za urbano uređenje sela, Mile se nije libio izravno sudjelovati u radu te pomagati mjesnim udrugama kao što su bili Nogometni klub Budućnost - čije klupske prostorije su sagrađene primarno zahvaljujući njemu, ili Kulturno umjetničko društvo Stjepan Živić - za čije potrebe je adaptiran Društveni dom. Nikad nije bio sekretar mjesne Partije, niti je kroz nju gradio svoj društveno-politički status, nego je djelovao kroz Socijalistički savez radnog naroda (SSRN) i Mjesnu zajednicu, gdje je bio i dugogodišnji predsjednik.
Dakle, za razliku od puno drugih kolega „društveno političkih radnika" koji, u to vrijeme, nisu prezali karijeru praviti niti na progonu „hrvatskih proljećara", na primjer, mladog Andrijevčanina Zlatka Raguža, Mile se situirao kao vođa u svome selu, radeći na dobrobit svih mještana.
Uglavnom, ime Mile Rosandić bit će boldiranim slovima upisano u povijest Donjih Andrijevaca, ali ne zbog toga što je bezmalo tri desetljeća bio jedan od lidera tog sela tijekom „nenarodnog jugoslavenskog režima", nego zbog toga što je u ona „olovna vremena" bio čovjek koji je, radeći dobro za zajednicu, stekao dovoljan autoritet da je mogao, tiho, štititi i one ljude s kojima se nije slagao - hrvatske nacionaliste. Dapače, mada je šoviniste prezirao, 70-ih godina prošlog stoljeća nacionaliste nije progonio niti na njima političku karijeru gradio.
Hrvatsku je volio, ali ne i neke njezine lidere zbog načina na koji su 1990. počeli vladati zemljom. Ostajući dosljedan na liniji samoupravnog socijalizma s bratstvom među narodima, a ne želeći se konfrontirati s radikalnim nacionalistima, zadnjih 30 godina proveo je u svojevrsnoj samoizolaciji održavajući svoj dom i vrt, unatoč činjenici da je cijeli život bio jedan od društvenijih Andrijevčana. U selo je izlazio tek kad je nešto za kuću trebao kupiti ili liječnika posjetiti zbog vlastitog, odnosno suprugina, narušenog zdravlja.
Nakon 85. godina provedenih u Donjim Andrijevcima, kao karakterna gromada, 6. srpnja 2020. Mile je od mnoštva sumještana, s mjesnog groblja, ispraćen u vječnost. Iza sebe je ostavio suprugu Anđelu te kćerke Marinu i Mimu s njihovim obiteljima. Supruga, kćerke i unuci - Anđela, Marko,Sanja, Lea i Mladen - mogu biti ponosni na svoga supruga, oca i djeda, jer je u teška vremena živio časno.
Oni lideri Donjih Andrijevaca koji će za stotinjak godina voditi gradić toga imena, vjerojatno će komemorirati Milu Rosandića, ali sigurno komemorirati neće one koji Rosandića komemorirali nisu neposredno nakon njegove smrti. A trebali su. Naime, kreatore velikih djela i u malim mjestima ljudi pamte dugo, a malograđane (kleinbürger) i u velikim sredinama znaju dok traju. Kratko.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
-
Kolumbo20.07.2020. u 16:22
Sve je manje ljudi koji znaju ili imaju hrabrosti svjedočiti o dobroti i životnoj mudrosti osoba koje su tu oko nas. Sve je više površnih i "ljudski plitkih ljudi" koji si daju za bravo otpisati, oblatiti, staviti na marginu života........ Prikaži sve Kako se boriti protiv takve mase koja se gomila i uništava živote ljudi? Jerko, hvala ti što si jedan od onih koji ima hrabrosti i još uvijek volje za to!
-
manjinas20.07.2020. u 11:30
Na Hrvatskom jezičnom portalu, za riječ 'lustracija' piše: 1. „pov. u starih Rimljana, obred čišćenja od grijeha 2. pol. postupak kojim se u postkomunističkim zemljama iz javnih službi i političkog života isključuju predstavnici stare vlasti.“ Prema toj kvalifikaciji riječi 'lustracija',... Prikaži sve, iz „hrvatskih javnih službi i političkog života“ trebalo bi isključiti bezmalo pola stanovništva, jer je toliko njih, tijekom 72 godine, radilo u „javnim službama i političkom životu". Dakako, bila bi to svinjarija kad bi ustašoidi uspjeli s posla protjerati, pored najvećeg broja Srba, sve Hrvate koji su izdavali osobne karte, kontrolirali promet, učili djecu u školi kako su Kralj Petar, Pavelić odnosno Tito „najveći sinovi ovdašnjih naroda i narodnosti“, sudili 'nacionaliste' koji su pričali viceve protiv majorice Jovanke Budisavljević i tome slično ili, pak, lustrirati Titova omiljenog generala Tuđmana koji je postao predsjednik Hrvatske jer je Služba državne sigurnosti ('UDB-a') procijenila kako je u tranziciji zemlje iz samoupravljanja u hajdučiju, on najsigurniji osigurač da će u potpunosti uspjeti operacija: „razvlašćivanje 'samoupravljača' i milenijska pljačka naroda i narodnosti Jugoslavije“. Umjesto tzv. lustracije - koju zazivaju lopovi i ustašoidi - osobno sam za uhićenje (hrv. hapšenje) svih kriminalaca koji su ozbiljno kršili ljudska prava ili pljačkali zemlju, bez obzira je li riječ o Kraljevim, Pavelićevim ili Titovim sljedbenicima. Hrvatsko društvo je bolesno zbog toga što, već 102 godine, njime vladaju, uglavnom, glupaci i/ili kriminalci 'monarhističke', 'komunističke' i/ili 'ustaške' provenijencije, a nema dovoljno ljudi koji bi ih željeli maknuti zbog toga što su neljudi, a ne zbog toga da sami sjednu na njihova mjesta. A bolesno društvo ne može graditi zdravu državu. I na kraju pitanje za Vas @Aldomoro (šef talijanskih industrijalaca kojeg su 1978. kidnapirale, a potom i ubile 'Crvene brigade'): Jeste li Vi za lustraciju zbog toga što želite da zajednicom vlada talog hrvatske inteligencije i lumpenproletarijat - pri čemu težite k tome da vi i vaši u potpunosti zamijenite 'lustrirane' - ili želite društvo čisto od 'rojalista', 'fašista', 'komunista' i lopova koji se kriju iza tih 'ista'?
-