Darko Milković, Mirela Šmital, Mirko Svirčević, Vedran Pavelić(Foto: SBplus i vs)
Tek pošteni eksperti iz Crkve, politike i pravosuđa - propisanim, a ne običajnim pravilima postupanja - mogu društvo približiti proklamiranim civilizacijskim težnjama zajednice. Jer, u konačnici, ljudi oblikuju sustav ma koliko sustav nastojao oblikovati ljude.
OD pamtivijeka, bezmalo
sve države svijeta nastale su kao posljedica manjeg ili većeg nasilja, dok zajednice
u njima opstaju zahvaljujući pravnoj represiji koja izvorno može biti monarhijska,
diktatorska ili demokratska. Neovisno o izvoru legitimiteta duhovne i političke
represije, njezini nositelji su kler, političari i pravosuđe na kojima počiva
sustav upravljanja pastvom i građanima. Mada o njima ovise pravac i dinamika razvoja
zajednice, stalno treba imati u vidu činjenicu da su lideri produkt društva. Posljedično, u onoj mjeri u kojoj je društvo zdravo u toj mjeri su zdravi lideri i obrnuto, jer bolesno društvo ne može graditi zdravu državu.
Mada
bivši predsjednik, doktor pravnih znanosti Ivo
Josipović, kao oporbeni političar (sic!), u javnim istupima naglašava kako
je 90 posto hrvatskih sudaca poštena čeljad, po neovisnosti pravosuđa Hrvatska
je na 120. mjestu od 140 opserviranih zemalja, a za jedno mjesto ispred nje je čak
i Mozambik. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, u Europi je od Hrvatske lošije, odnosno, ovisnije pravosuđe tek u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Makedoniji i Moldaviji.
Slovenija je pak na 84. mjestu, dok je Srbija 107. i toliko bolja od Hrvatske.
Točno određeni postupci ljudi s imenom i prezimenom, a ne institucije same po sebi, smjestili su Hrvatsku na 120. mjesto po neovisnosti pravosuđa - što je dno civiliziranog svijeta.
Kriminal caruje u državnim institucijama
Ako
je to istina - a nema suvislih razloga vjerovati kako smo daleko od nje -
ozbiljna je to pljuska hrvatskom društvu u kojem vjerski, politički i
pravosudni supstrat tolerira čak i reminiscencije na sadržaj genocidne
fašističke tvorevine, tzv. NDH.
Nakon
te činjenice - da moderna, europska, demokratska država tolerira (i)
neofašističku ideologiju koja podrazumijeva rasnu, vjersku i hajdučko-klanovsku
diferencijaciju na 'vaše' i 'naše' - sasvim su normalne individualne i grupne
svinjarije koje permanentno čine hrvatski kriminalci zaštićeni dijelom ovdašnjeg klera,
političara i pravosudnika.
Zbog
toga, povremena, dakle incidentna, uhićenja (hrv. hapšenja) i procesuiranja trećerazrednih
ili otpisanih pripadnika nekog od vjerskih, političkih ili pravosudnih klanova,
lideri hrvatske nominalno koriste kao marketing za umirenje naroda, a
realno im služe za očuvanje sustava koji
je supstancijalno - vjerski, moralno i pravno - do te mjere istrulio da ga
svijet smješta na svoje začelje kako i sam ne bi neciviliziranošću zatrovan bio.
Nažalost,
ta incidentna procesuiranja hrvatske klerikalne, političke ili pravosudne
truleži događaju se uglavnom prije izbora kako bi pozornost javnosti bila
skrenuta s kapitalnih zločina koji su, uglavnom, posljedica nerada dijela hrvatskog
pravosudnog sustava kojeg svijet smješta u smeće. Navest ću tek četiri
neriješena primjera iz Slavonskog Broda koji govore tome u prilog:
Svako djelo ima vrijeme i mjesto, a počinitelj ime i prezime
Prvo. Neprocesuiranje kriminalne
rekonstrukcije državne ceste u slavonskobrodskoj Osječkoj ulici jer
USKOK-ov službenik, Darko Dodig,
predmet drži u ladici od 21. studenog 2017. godine. Pritom, dakako, ništa kriv
nije 'inspektor' Dodig. Naime, on tek poštuje nepisana 'pravila igre' u
hrvatskom političkom i pravnom sustavu vrijednosti, jer da ih nije poštovao, vjerojatno, ne
bi bio pripadnik te razine represivnog aparata koji je, primarno, u funkciji
zaštite upravo tog i takvog sustava.
Drugo. Desetogodišnje odbijanje šefice
Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Bordu, Mirele Šmital, da državi vrati protuzakonito
otuđeno zemljište iz sibinjske Gospodarske zone. Mada je razumljiv
razlog zbog čega gospođa Šmital, ni u ovom slučaju, ne vrši svoju zadaću (kao i
kolega joj Dodig čuva sustav hrvatskih pravnih vrijednosti na 120. mjestu) vrijeđa
indolentnost kojom to pravda institucijama i medijima.
Treće. Ta, represivno najjača institucija Brodsko-posavske
i Požeško slavonske županije - na čijem čelu je u drugom mandatu gospođa Mirela Šmital - odbija procesuirati kriminalno
građenje Drvenog mosta u Tvrđavi Brod. Benignost tog slučaja ne
umanjuje, nego uvećava sumnju kako ta institucija nije dosljedna u vršenju
svoje ustavne zadaće: da „samostalno i neovisno … postupa
protiv počinitelja kaznenih djela…, poduzima pravne radnje radi zaštite imovine
Republike Hrvatske te podnosi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava".
Četvrto. S koliko se prezira mogu odnositi zaštitnici
pravde i prava u Hrvatskoj prema Ustavu i hrvatskim građanima, ponajbolje
svjedoči javna izjava gospođe Mirela Šmital kako je 2018. godine „slučajno"
došlo do zagađenja uzoraka vode iz slavonskobrodskog vodovoda, što je za
posljedicu imalo da, desetak dana uoči Uskrsa, 90 tisuća građana ostane bez
pitke vode.
Od indolentnosti do prezira prema obvezama institucija
Bio
taj prezir posljedica nesposobnosti županijskog državnog odvjetništva ili naloga pretpostavljenih, potpuno je irelevantno za činjenicu da je javnosti ostalo
nepoznato: tko,
kad, gdje, kako i zašto je 'slučajno' zagadio 12 uzoraka vode,
uzetih u tri navrata s 12 različitih mjesta u Gradu te ispitanih u tri navrata
tijekom dva uzastopna dana.
A,
je li moguće profesionalno korektne izvide očekivati od čovjeka koji ignorira
očito organiziran kriminal u brodskoj Osječkoj ulici, ili od žene koja se usudi hladnokrvno
u kamere izjaviti kako su uzorci iz brodskog vodovoda bili zagađeni „slučajno",
a ne reći tko je to, kad, gdje, kako i zašto 'slučajno' učinio?
Dakle,
je li moguće javnosti poslati poruku kako je najveći incident takve prirode u
hrvatskoj povijesti obična pizdarija zbog koje nije potrebno utvrđivati tko i zašto je deset dana za nos vukao 90 tisuća ljudi? Je li moguće da je tada, i tim
povodom, pola hrvatske Vlade došlo na sjednicu brodskog Kriznog stožera kako bi
na licu mjesta zaustavili bilo kakvu ozbiljniju istragu?
Je
li moguće očekivati ustavno zapovjeđene, poštene i profesionalne, izvide od
najodgovornije osobe za zaštitu zakonitosti u Brodsko-posavskoj županiji, ako su
joj politički i pravni ambijent u kojem je djelovala i/ili djeluje činili (i): bivši
šef HDZ-a Zdravko Sočković koji,
ustvari, nizašto kriv nije; bivši šef ŽDO-a Stjepan
Haramustek - koji je dobio otkaz zbog „ne postupanja" iz suspektnih
razloga; bivši šef Županijskog suda Zlatko
Mirković - koji je pobjegao u mirovinu kako ne bi vlastiti sustav doveo u
napast da ga procesuira jer je zloporabio položaj i ovlasti pogodovanjem
drugima da ostvare „nepripadnu materijalnu korist"; bivši šef
Policijske uprave, Mijo Kršić, koji
je na 'interesantan' način kupovao
građevinsko zemljište i tako dalje i tome slično.
Grane mogu rezati oni koji na njima ne sjede
Dakako
da nije. Dakako da to nije moguće očekivati od takve institucije i ljudi koji bi morali 'rezati granu na kojoj sjede'. Dapače, od čelnika
Državno-odvjetničkog i Sudbenog vijeća: Darka
Kliera i Darka Milkovića, koji
vode hrvatski pravni sustav - „čuvari revolucije" očekuju da zataškaju
suspektne događaje i ljude - jer su „njihovi". Od lidera hrvatskog pravosuđa
očekuju da, na primjer, ne utvrde potpunu istinu o netom javno kriminaliziranim predsjednicima Županijskog i Općinskog suda u Slavonskom Brodu: Mirka
Svirčevića i Vedrana
Pavelića zbog pravno i moralno upitnog načina pribavljanja
vlastite imovine za stanovanje i luksuzan odmor.
Obrnuto,
zbog toga što su se uspješno 'uklopili u sustav', Državno sudbeno vijeće će, vjerojatno, Pavelića
nagraditi promicanjem u županijskog suca, a Svirčeviću će produžiti mandat na
funkciji predsjednika Županijskog suda za još četiri godine.
A,
postupanje ljudi iz pravosuđa sukladno očekivanjima „čuvara revolucije", ustvari, nastavak je nazadovanja društva u odnosu čak i na socijalistički političko-pravni sustav
u kojem su lideri "loše pojave osuđivali" i kad su „drugove spašavali".
Dakle,
točno određeni postupci ljudi s imenom i prezimenom, a ne institucije same po sebi, smjestili su Hrvatsku na 120. mjesto po neovisnosti
pravosuđa - što je dno civiliziranog svijeta. Zbog toga, tek pošteni eksperti iz Crkve, politike i pravosuđa - propisanim, a ne običajnim pravilima postupanja - mogu društvo približiti proklamiranim civilizacijskim težnjama zajednice. Jer, u konačnici, ljudi oblikuju sustav ma koliko sustav nastojao oblikovati ljude.