Darko Milković, Mirela Šmital, Mirko Svirčević, Vedran Pavelić(Foto: SBplus i vs)

Tek pošteni eksperti iz Crkve, politike i pravosuđa - propisanim, a ne običajnim pravilima postupanja - mogu društvo približiti proklamiranim civilizacijskim težnjama zajednice. Jer, u konačnici, ljudi oblikuju sustav ma koliko sustav nastojao oblikovati ljude.

OD pamtivijeka, bezmalo sve države svijeta nastale su kao posljedica manjeg ili većeg nasilja, dok zajednice u njima opstaju zahvaljujući pravnoj represiji koja izvorno može biti monarhijska, diktatorska ili demokratska. Neovisno o izvoru legitimiteta duhovne i političke represije, njezini nositelji su kler, političari i pravosuđe na kojima počiva sustav upravljanja pastvom i građanima. Mada o njima ovise pravac i dinamika razvoja zajednice, stalno treba imati u vidu činjenicu da su lideri produkt društva. Posljedično, u onoj mjeri u kojoj je društvo zdravo u toj mjeri su zdravi lideri i obrnuto, jer bolesno društvo ne može graditi zdravu državu.

Mada bivši predsjednik, doktor pravnih znanosti Ivo Josipović, kao oporbeni političar (sic!), u javnim istupima naglašava kako je 90 posto hrvatskih sudaca poštena čeljad, po neovisnosti pravosuđa Hrvatska je na 120. mjestu od 140 opserviranih zemalja, a za jedno mjesto ispred nje je čak i Mozambik. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, u Europi je od Hrvatske lošije, odnosno, ovisnije pravosuđe tek u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Makedoniji i Moldaviji. Slovenija je pak na 84. mjestu, dok je Srbija 107. i toliko bolja od Hrvatske.

Točno određeni postupci ljudi s imenom i prezimenom, a ne institucije same po sebi, smjestili su Hrvatsku na 120. mjesto po neovisnosti pravosuđa - što je dno civiliziranog svijeta.

Kriminal caruje u državnim institucijama 

Ako je to istina - a nema suvislih razloga vjerovati kako smo daleko od nje - ozbiljna je to pljuska hrvatskom društvu u kojem vjerski, politički i pravosudni supstrat tolerira čak i reminiscencije na sadržaj genocidne fašističke tvorevine, tzv. NDH.

Nakon te činjenice - da moderna, europska, demokratska država tolerira (i) neofašističku ideologiju koja podrazumijeva rasnu, vjersku i hajdučko-klanovsku diferencijaciju na 'vaše' i 'naše' - sasvim su normalne individualne i grupne svinjarije koje permanentno čine hrvatski kriminalci zaštićeni dijelom ovdašnjeg klera, političara i pravosudnika.

Zbog toga, povremena, dakle incidentna, uhićenja (hrv. hapšenja) i procesuiranja trećerazrednih ili otpisanih pripadnika nekog od vjerskih, političkih ili pravosudnih klanova, lideri hrvatske nominalno koriste kao marketing za umirenje naroda, a realno im služe za očuvanje sustava koji je supstancijalno - vjerski, moralno i pravno - do te mjere istrulio da ga svijet smješta na svoje začelje kako i sam ne bi neciviliziranošću zatrovan bio.

Nažalost, ta incidentna procesuiranja hrvatske klerikalne, političke ili pravosudne truleži događaju se uglavnom prije izbora kako bi pozornost javnosti bila skrenuta s kapitalnih zločina koji su, uglavnom, posljedica nerada dijela hrvatskog pravosudnog sustava kojeg svijet smješta u smeće. Navest ću tek četiri neriješena primjera iz Slavonskog Broda koji govore tome u prilog:

Svako djelo ima vrijeme i mjesto, a počinitelj ime i prezime

Prvo. Neprocesuiranje kriminalne rekonstrukcije državne ceste u slavonskobrodskoj Osječkoj ulici jer USKOK-ov službenik, Darko Dodig, predmet drži u ladici od 21. studenog 2017. godine. Pritom, dakako, ništa kriv nije 'inspektor' Dodig. Naime, on tek poštuje nepisana 'pravila igre' u hrvatskom političkom i pravnom sustavu vrijednosti, jer da ih nije poštovao, vjerojatno, ne bi bio pripadnik te razine represivnog aparata koji je, primarno, u funkciji zaštite upravo tog i takvog sustava.

Drugo. Desetogodišnje odbijanje šefice Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Bordu, Mirele Šmital, da državi vrati protuzakonito otuđeno zemljište iz sibinjske Gospodarske zone. Mada je razumljiv razlog zbog čega gospođa Šmital, ni u ovom slučaju, ne vrši svoju zadaću (kao i kolega joj Dodig čuva sustav hrvatskih pravnih vrijednosti na 120. mjestu) vrijeđa indolentnost kojom to pravda institucijama i medijima.

Treće. Ta, represivno najjača institucija Brodsko-posavske i Požeško slavonske županije - na čijem čelu je u drugom mandatu gospođa Mirela Šmital - odbija procesuirati kriminalno građenje Drvenog mosta u Tvrđavi Brod. Benignost tog slučaja ne umanjuje, nego uvećava sumnju kako ta institucija nije dosljedna u vršenju svoje ustavne zadaće: da „samostalno i neovisno … postupa protiv počinitelja kaznenih djela…, poduzima pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnosi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava".

Četvrto. S koliko se prezira mogu odnositi zaštitnici pravde i prava u Hrvatskoj prema Ustavu i hrvatskim građanima, ponajbolje svjedoči javna izjava gospođe Mirela Šmital kako je 2018. godine „slučajno" došlo do zagađenja uzoraka vode iz slavonskobrodskog vodovoda, što je za posljedicu imalo da, desetak dana uoči Uskrsa, 90 tisuća građana ostane bez pitke vode.

Od indolentnosti do prezira prema obvezama institucija

Bio taj prezir posljedica nesposobnosti županijskog državnog odvjetništva ili naloga pretpostavljenih, potpuno je irelevantno za činjenicu da je javnosti ostalo nepoznato: tko, kad, gdje, kako i zašto je 'slučajno' zagadio 12 uzoraka vode, uzetih u tri navrata s 12 različitih mjesta u Gradu te ispitanih u tri navrata tijekom dva uzastopna dana.

A, je li moguće profesionalno korektne izvide očekivati od čovjeka koji ignorira očito organiziran kriminal u brodskoj Osječkoj ulici, ili od žene koja se usudi hladnokrvno u kamere izjaviti kako su uzorci iz brodskog vodovoda bili zagađeni „slučajno", a ne reći tko je to, kad, gdje, kako i zašto 'slučajno' učinio?

Dakle, je li moguće javnosti poslati poruku kako je najveći incident takve prirode u hrvatskoj povijesti obična pizdarija zbog koje nije potrebno utvrđivati tko i zašto je deset dana za nos vukao 90 tisuća ljudi? Je li moguće da je tada, i tim povodom, pola hrvatske Vlade došlo na sjednicu brodskog Kriznog stožera kako bi na licu mjesta zaustavili bilo kakvu ozbiljniju istragu?

Je li moguće očekivati ustavno zapovjeđene, poštene i profesionalne, izvide od najodgovornije osobe za zaštitu zakonitosti u Brodsko-posavskoj županiji, ako su joj politički i pravni ambijent u kojem je djelovala i/ili djeluje činili (i): bivši šef HDZ-a Zdravko Sočković koji, ustvari, nizašto kriv nije; bivši šef ŽDO-a Stjepan Haramustek - koji je dobio otkaz zbog „ne postupanja" iz suspektnih razloga; bivši šef Županijskog suda Zlatko Mirković - koji je pobjegao u mirovinu kako ne bi vlastiti sustav doveo u napast da ga procesuira jer je zloporabio položaj i ovlasti pogodovanjem drugima da ostvare „nepripadnu materijalnu korist"; bivši šef Policijske uprave, Mijo Kršić, koji je na 'interesantan' način kupovao građevinsko zemljište i tako dalje i tome slično.

Grane mogu rezati oni koji na njima ne sjede

Dakako da nije. Dakako da to nije moguće očekivati od takve institucije i ljudi koji bi morali 'rezati granu na kojoj sjede'. Dapače, od čelnika Državno-odvjetničkog i Sudbenog vijeća: Darka Kliera i Darka Milkovića, koji vode hrvatski pravni sustav - „čuvari revolucije" očekuju da zataškaju suspektne događaje i ljude - jer su „njihovi". Od lidera hrvatskog pravosuđa očekuju da, na primjer, ne utvrde potpunu istinu o netom javno kriminaliziranim predsjednicima Županijskog i Općinskog suda u Slavonskom Brodu: Mirka Svirčevića i Vedrana Pavelića zbog pravno i moralno upitnog načina pribavljanja vlastite imovine za stanovanje i luksuzan odmor.

Obrnuto, zbog toga što su se uspješno 'uklopili u sustav', Državno sudbeno vijeće će, vjerojatno, Pavelića nagraditi promicanjem u županijskog suca, a Svirčeviću će produžiti mandat na funkciji predsjednika Županijskog suda za još četiri godine.

A, postupanje ljudi iz pravosuđa sukladno očekivanjima „čuvara revolucije", ustvari, nastavak je nazadovanja društva u odnosu čak i na socijalistički političko-pravni sustav u kojem su lideri "loše pojave osuđivali" i kad su „drugove spašavali".

Dakle, točno određeni postupci ljudi s imenom i prezimenom, a ne institucije same po sebi, smjestili su Hrvatsku na 120. mjesto po neovisnosti pravosuđa - što je dno civiliziranog svijeta. Zbog toga, tek pošteni eksperti iz Crkve, politike i pravosuđa - propisanim, a ne običajnim pravilima postupanja - mogu društvo približiti proklamiranim civilizacijskim težnjama zajednice. Jer, u konačnici, ljudi oblikuju sustav ma koliko sustav nastojao oblikovati ljude.