Ilustracija koja nema veze sa sadržajem članka(Foto: SBplus / arhiva)

- Oprostite učiteljice, ali ja sam mislio kako vi cijenite takav način razmišljanja jer sam vidio koliko je zastupljen u Vašim omiljenim medijima.

Svraka, svraka maruša (lat. Pica pica), često i dugorepa svraka, vrsta je ptica iz obitelji vrana, reda vrapčarki. Nastanjuje velike dijelove Euroazije, sjeverne Afrike i sjeverne Amerike. U Europi često boravi u naseljima gdje je i laici lako prepoznaju po izrazito crno-bijelom perju i dugom repu.

Amanda Ridley sa Sveučilišta Zapadna Australija kaže kako postoji relativno malo znanstvenih istraživanja vezanih za ponašanje ovih životinja. Ridley tvrdi da ukoliko vas ujutro probudi pjev svrake, to je najvjerojatnije ženka. One se glasaju češće od mužjaka i imaju veću frekvenciju raspona glasa. Promjene u njihovom ponašanju prati i promjena glasanja. Svrake mogu pjevati oko 70 minuta i to glasnoćom od 80 decibela. To je slično razini buke koju proizvodi velika motorna kosilica za travu.

I dok su takve tri svrake, krajem svibnja 2021., sjedile na grani procvale jabuke u jednoj od slavonskih „kasaba" i bistrile uzroke izostanka cvjetnih pupova (zbog čega dolazi do 'abortiranja sjemenki', a plodovi nestaju tijekom tzv. 'lipanjskog opadanja') te analizirale izborne rezultate netom završenih lokalnih izbora na kojima su Brođanke i Brođani demonstrirali prijezir prema prljavoj kampanji jedne od licemjernijih komunalnih političarki, kroz prozor područne škole promatrala ih je relativno mlada i lijepa te vrlo ambiciozna seoska učiteljica, poznata po navadi da na svakom mjestu i u svakoj prigodi osobnu seksepilnost agresivno ističe kao dodanu vrijednost na tržištu provincijalnih društvenih vrijednosti.

U njezinu radnom vijeku bila je to treća generacija nižih razreda koju je pripremala za višu razinu osnovne škole i ozbiljnije životne izazove koji su stajali pred njima, tako nevinim i naivnim kako samo djeca mogu biti. Dakako, nije ih učila političkoj kulturi, nego elementarnoj matematici budući da za višu osposobljena nije.

U jednom trenutku, motivirana sadržajem razgovora kojeg su vodile svrake na drvetu iznad školskog prozora, lijepa učiteljica obrati se djeci: - Pogledajte van kroz prozor. Vidite li na grani jabuke kako sjede tri svrake?

Nakon što su - kao za vrijeme socijalizma, uniformno - sva djeca istodobno pogledala ulijevo, uglas, veselo odgovoriše: - Vidimo.

- Sad zanemarite njihovo kreštanje i zamislite kako je neki lovac upravo pucao u njih tri i, pritom, ubio jednu. Koliko je svraka ostalo na grani?

Najhrabriji, najinteligentniji i najbolji učenik u razredu, antologijski 'mali Ivica', reče: - Nijedna!

Iznenađena tolikim neznanjem najboljeg đaka, dakle, onog od kojeg je najviše očekivala, učiteljica passe obrve podiže u zrak, lijepo 'izvajane' i Essie lakom namazane prste osloni na još ljepše oblikovane bokove te upita: - Kako 'nijedna' pobogu Ivice? Razmisli malo. Prije pucnja, na grani su sjedile tri svrake. Nakon što je jedna pogođena i pala, koliko ih je ostalo na grani?

Ne davši se zbuniti učiteljičinom ljepotom i pozom, niti uplašiti njezinim kočoperno agresivnim glasom, Ivica ponovi: - Na grani nije ostala niti jedna ptica jer je jednu ubio lovac, a druge dvije su uplašeno pobjegle. -

- Hm, - promrmlja učiteljica sebi u bujna prsa obraćajući se Ivici dok su ostala djeca u razredu s nevjericom pratila polemiku između nejakog kolege i njima najvećeg autoriteta, ljepotice koja prosvjećuje. - Nije točno! Ako je lovac ubio jednu od tri ptice, na grani su ostale njih dvije. Koliko je tri minus jedan? - upita učiteljica ostalu djecu, a oni uglas odgovoriše: - Dva!

- Eto vidiš Ivice. Izgleda, svi osim tebe znaju kako tri minus jedan jest dva. - I, kako bi sačuvala status svog ljubimca u razredu, učiteljica doda: - Ali sviđa mi se način tvog razmišljanja. Sjedi.

Držeći kako nije korektno nategnutom matematičkom operacijom zasjeniti njegovu inteligenciju i, u konačnici, istinu, Ivica odluči svoj obraz i pamet spašavati pred kolegicama i kolegama te upita učiteljicu. - A, smijem li ja Vama postaviti jedno pitanje?

- Dakako da smiješ Ivice. Pitaj.

- Molim Vas učiteljice zamislite kako sredinom brodskog Korza hodaju tri žene koje u ruci drže sladoled. Jedna od njih, pomalo stidljivo, liže sam vrh sladoleda, druga to čini s užitkom i pritom pazi da se niti jedna kap ne prolije, dok je treća cijelu kuglu gurnula u usta i halapljivo sisa kao da joj je to posljednji užitak u životu. Što mislite koja od njih je udana?

Pomalo zatečena pitanjem, rutinski superiorno - više podsvjesno i spontano nego racionalno i pedagoški primjereno - učiteljica odgovori: - Ona koja je cijelu kuglu gurnula u usta i halapljivo sisa kao da joj je to posljednji užitak u životu.

- Nije učiteljice. Nije ona koja je cijelu kuglu gurnula u usta i halapljivo sisa… nego ona koja ima prsten, ali sviđa mi se način Vašeg razmišljanja. - reče Ivica i sjede.

Pocrvenjevši više od noktiju namazanih Essie lakom, malo povišenim tonom, učiteljica reče: - Ivice, Ivice, da si malo stariji rekla bih kako si seksist, ali ovako... ne znam što bih kazala. Zabrinjava me lakoća kojom zlorabiš inteligenciju za konstruiranje dvosmislenih poruka.

Nakon što je pristojno ustao i skrušeno pogledao u pod, Ivica tiho odgovori: - Oprostite učiteljice, ali ja sam mislio kako vi cijenite takav način postupanja jer sam vidio koliko je zastupljen u Vašim omiljenim medijima. U odnosu na tamošnju političku i karakternu pornografiju, moglo bi se kazati da sam ja Vama skinuo tek hidžab, kako bih u prvi plan istakao Vaš obraz. Takav kakav jest.