Unatoč činjenici da nisam sudjelovao u pisanju članaka o Istočnoj tribini Stadiona kraj Save, kao urednik i čovjek, stojim iza svake riječi koje su napisali moji suradnici jer, za razliku od kukavičkih vođa Marsonije, ja svoje stavove i djela potpisujem.
U subotu, 4.
srpnja, odvezli su me na Objedinjeni hitni bolnički prijem u Opću bolnicu dr.
Josip Benčević, a potom smjestili na intenzivnu njegu u Koronarnoj jedinici Odjela
za kardiologiju Službe za internističke djelatnosti. Budući da sam, nakon više
preživjelih infarkta i reanimacija te u srce ugrađenih stentova i
elektrostimuilatora, od 2005. tamo učestali pacijent, a zahvaljujući izuzetno
korektnom i profesionalnom odnosu prema svakom pacijentu pa i meni, osjećao sam
se 'kao kod kuće'. Nakon tretmana, iz bolnice sam otpušten u četvrtak poslije
18 sati sa zadaćom da se u petak ujutro javim na nastavak pretraga.
Uprava NK Marsonia prema meni se ponijela kao grupa kriminalaca koju su novinari portala SBplus osujetili u protuzakonitom naumu. U ovom slučaju da nekoga od više stotina gledatelja nogometne utakmice dovedu u životnu opasnost, jer tribina ne samo da nema uporabnu dozvolu, nego je i nesigurna zbog ograde postavljene protivno zahtjevima iz projekta.
Prosječan bi se
čitatelj mogao zapitati: koga interesira tvoj zdravstveni karton? Uostalom, to
je privatna stvar svakog čovjeka i jedna od tajni koje nitko, osim samog
bolesnika, ne smije objaviti.
Tako bi bilo i
u mom slučaju da mi ova informacija ne služi kao alibi protiv smrtne kazne na
koju me osudiše, navodno, navijači Nogometnog kluba Marsonia, potpisani kao
autori transparenta izloženog na sredini nove, dosad nerabljene, istočne
tribine Stadiona kraj Save. I to za vrijeme „utakmice desetljeća", tijekom koje
se Marsa borila protiv Junaka iz Sinja kako bi stekla drugoligaški status.
Pritom, nije to
bio običan transparent kakve navijači ističu bezmalo na svakoj važnijoj nogometnoj utakmici, nego grdosija veća od
130 metara kvadratnih kakve obično financiraju uprave nogometnih klubova s
ciljem službene motivacije navijača da podrže neku od klupskih politika. U ovom
slučaju bila je to želja neka umre glavni urednik portala SBplus koja se, za
vrijeme cijele utakmice, od dna do vrha središnjeg dijela nove tribine,
kočoperila s porukom: „Jerko moronu popuši koronu!".
Tako kukavice podanike šalju da im bitke biju
Mada je to
neuobičajeno, potpisom ispod te monstruozne poruke, naredbodavac forme i sadržaja
transparenta imao je potrebu sakriti se iza Legije, ističući kako je ona
„autor", dakle, počinitelj nedjela, mada, uvjeren sam to nije istina. Dapače,
držim kako je to laž te podlo podmetanje djeci i najvjernijim navijačima Marse
jer je naprosto nevjerojatno da bi ti ljudi, ljubitelji sportskog nadmetanja,
kolektivno i javno, nekome željeli smrt. Krucijalni dokaz tome je činjenica
da, tijekom cijele utakmice, ni jedan čovjek na Stadionu, a kamoli Legija u
cjelini, niti jednom, nisu organizirano kliknuli: „Jerko moronu popuši koronu!",
što je bilo za očekivati jer se radilo o, očito službenom, pozivu Uprave upućen
domaćim navijačima.
A zbog čega
gledatelji „utakmice desetljeća" nisu klicali službenu poruku koju im je Uprava
NK Marsonije postavila na istočnu tribinu kao partituru pred pjevački zbor,
ostat će enigma tek onima koji su uvredu sa smrtnom željom osmislili i njezino
postavljanje na tribinu organizirali. Navijači Marse, očito je, niti su željeli
vrijeđati manje-više njima nepoznata čovjeka, niti su mu željeli smrt.
Naime, 'moron' je
jedan od češćih izraza današnjeg jezika mržnje. Najčešće ga (ne)svjesno upotrebljavaju asocijalni tipovi i klinci kako
bi za nekoga kazali da je glup, budala, kreten, imbecil, idiot, duševno zaostao…
Ta riječ, koja dolazi od grčkog moros (glup), izvorno, bila je psihološki,
klinički i medicinski izraz za mentalno retardirane osobe.
Onaj, pak, tko nekome
poželi da „popuši koronu", ustvari, izražava mu želju neka umre u mukama,
budući da lijeka protiv te bolesti još nema, a takvu želju drugome može poželjeti tek
'moron'.
Navijači Marse nisu moroni da bi slijedili stavove aktualne Uprave
Ne kličući napisanu ariju,
navijači Marse demonstriraše kako nisu 'moroni' koji bi drugome željeli smrt.
Ustvari, ne kličući službeni stav Uprave Kluba, navijači su im odbili
lojalnost, dapače, pokazali 'crveni karton'.
U kojoj mjeri je Uprava
partituru pisala za pogrešne ljude ponajbolje govori činjenica da vjerni
navijači Marse - pripadnici Legije - ne samo da nisu klicali degutantnu uvredu
da je netko kreten, imbecil, idiot, duševno zaostao… niti su slali jezivu
poruku kojom bi nekome željeli smrt nego su, unatoč porazu njihova tima, na
kraju utakmice, protivničkim igračima pjesmom čestitali na pobjedi - što je
raritet i za klubove koje ne vode ljudi poput Dubravka Galovića i posilnih mu.
A u kojoj mjeri je
Uprava promašila 'ceo fudbal', vrijeđajući i želeći mi smrt, uvjerljivo govori
činjenica da sam ležao u bolničkoj postelji kad su dvije novinarke i jedan
kolumnist portala SBplus, opravdano, pisali svoje članke o zakonito neupotrebljivoj Istočnoj tribini Stadiona kraj Save te o nerazumno skupim ulaznicama čime su, ustvari, odbijali ljubitelje nogometa
da podrže svoj klub.
Tek kasnije, saznao sam
kako izvođač radova uporabnu dozvolu nije niti mogao tražiti jer nije zamijenio
zaštitnu čeličnu ogradu koja, prema igralištu, nije postavljena sukladno
projektnoj dokumentaciji te da će ga Gradska uprava kao investitor, zbog kašnjenja radova, kazniti ugovorom predviđenim mjerama.
Ponašanje svojstveno kriminalcima
Zaključno, Uprava NK
Marsonia prema meni se ponijela kao grupa kriminalaca koju su novinari portala
SBplus osujetili u protuzakonitom naumu. U ovom slučaju da nekoga od više
stotina gledatelja nogometne utakmice dovedu u životnu opasnost, jer tribina ne
samo da nema uporabnu dozvolu, nego je i nesigurna zbog ograde postavljene
protivno zahtjevima iz projekta. Dakle, kao počinitelj zlodjela koji želi smrt prokazatelju zločina.
Lideri Uprave Marsonia
ponijeli su se gore od Ivana Rimca kad je, uz pomoć korumpiranih dužnosnika Hrvatskih cesta i Ministarstva
graditeljstva, protuzakonito i nekažnjeno, rekonstruirao cestu u brodskoj Osječkoj ulici
kako bi trgovački centar Lidl, na nedopuštenom mjestu, imao lijevog skretača na
svoje parkiralište. Razlika je tek u činjenici da smo u slučaju 'Tribina' zakon
uspjeli zaštititi, dok kod Lidla to nismo. Zasad.
Da ne bi bilo
nesporazuma, unatoč činjenici da nisam sudjelovao u pisanju članaka o Istočnoj
tribini Stadiona kraj Save, kao urednik i čovjek, stojim iza svake riječi koje
su napisali moji suradnici jer, za razliku od kukavičkih vođa Marsonije, ja
svoje stavove i djela potpisujem.