Udomiteljica čisti obuću svom razigranom štićeniku(Foto: Ž.G./SBplus)Koliko je lako ili teško biti čovjek, svojim su primjerom ovaj tjedan pokazali brojni građani Slavonskog Broda, ali i udomiteljske obitelji s područja Brodsko-posavske županije. Njihova motivacija za činjenje dobra drugima nije bio novac. Dapače, pokazali su da je sreća - besplatna.
DVANAESTERO zaslužnih popelo se ovaj tjedan, na Dan grada
Slavonskog Broda, na pozornicu dvorane Glazbene škole kako bi u svoje ime ili
ime onoga što predstavljaju i vode, preuzeli javna priznanja i nagrade.
Fakultet s tradicijom dugom dva desetljeća, obiteljska Limarija koju teška
vremena za gospodarstvo nisu uspjela slomiti, liječnici koji su nesebičnim
djelovanjem učinili puno za Brođane, posebice tijekom rata, mladi koji su već
dali puno, a u budućnosti njihov grad od njih očekuje i više, sportaši koji ni u osmom
desetljeću života ne posustaju i druge sugrađane 'tjeraju' na aktivizam,
vrijedni volonteri i ljudi koji su besplatno radili kako bi drugima bilo bolje -
teško bi bilo reći da netko od njih nagradu koja im se našla u rukama nije zaslužio.
No, za razliku od njih, prema mišljenjima čitatelja portala SBplus, 'nagradu' za svoj rad koju svaki mjesec redovito primaju, nisu zaslužili oni koje, u odnosu na gore spomenute male obične ljude,
nerijetko smatramo i nazivamo 'velikima'. Kolika plaća svaki mjesec sjeda na račune „naših"
načelnika, gradonačelnika i župana, ovaj je tjedan tema koja je privukla veliku
pažnju. Odgovor na pitanje koje, barem prema bontonu, ne postavljamo ni
najbližima, za one koji obavljaju takve 'časne dužnosti', mora biti javan. Pa
se, jednako tako, javno i bestidno zaviruje u njihove novčanike, a potom i komentira iznose koji su
mnogim kućanstvima Brodsko-posavske županije basnoslovni. Postavljalo se
pitanje - tko od navedenih šezdesetero dužnosnika profesionalaca i volontera iz
Brodsko-posavske županije koji primaju plaću odnosno naknadu za svoj rad,
uistinu nešto i radi. Pita li se narod - odgovor je jednoznačan - ama baš nitko. Usto, kada se vidi
koliko njih opstaje zahvaljujući 'odvajanjima' poreznih obveznika, nije ni
čudno da smo kao država u problemima.
No, zbog jedne druge, puno manje „naknade" kojom se u Brodsko-posavskoj
županiji doslovno spašavaju životi, država zasigurno neće propasti. Manje od minimalca svaki mjesec 'sjeda' na račun ljudi koji nesebično odlučuju žrtvovati svoje živote kako bi
drugima, onima najosjetljivijima, u budućnosti bilo bolje. To je dvadesetak
obitelji na području Županije koje vrata svojih domova otvaraju za druge kako
bi, uz svoju vlastitu djecu, odgajali tuđu, onu manje sretnu.
Smijeh, vriska, skakanje i igra mališana razmještenih u
udomiteljske obitelji u Trnjanima, Oprisavcima, Slavonskom Brodu i drugim
mjestima diljem Brodsko-posavske županije, prilikom zajedničkog okupljanja i
druženja na garčinskom Ranču, pokazali su kako se uistinu zarađuje „naknada" države.
Svaka lipa koja čini tih bijednih 2500 kuna ogledala se u promijenjenim sudbinama mališana. Neki od njih uz svoje su nove obitelji prvi put propričali i osjetili što je zagrljaj, drugi su
za njihovim stolom prvi put kušali nešto 'na kašiku', treći, oni nešto veći, su
se preporodili, postali odlikaši pa ih sada čekaju veliki snovi o upisu u dobre
srednje škole. Rado su svoje veselje udomitelji podijelili s javnošću, ne
smatrajući da čine nešto naročito bitno. A upravo oni čine znatno više od
nekih s prve spomenute liste. Dakako, kao i uvijek, čast izuzetcima.
Puno za grad u kojemu živi, rodni Slavonski Brod, čini i 43-godišnji Damir Lasisch koji u 2019. godini i dalje mora strahovati prolazeći mjestima
koja su drugim njegovim sugrađanima omiljena. Jer u 'Pijanoj ulici', na keju uz
Savu, na brodskoj 'špici', onom prekrasnom korzu, mora voditi brigu o tomu hoće
li nekomu zasmetati s kim on liježe u krevet. Nikoga ne zanima koliko taj Brođanin
zarađuje, što je po struci, čini li što dobroga za svoj grad - bitno je samo da
je 'gej' i to će obilježiti njegovu osobnost za cijeli život. No, 'izlaskom iz
ormara' u tako maloj sredini, pokazao je kako ne želi biti dio šutljive većine
te kako se nikoga ne boji. Za takav mu postupak treba 'skinuti kapu', a sve one
koji s tim imaju problema, uputiti na činjenicu da ih se nečiji privatni
život i odabiri ne bi trebali ticati, baš kao što se nikog ne tiče njihovo
mišljenje i osobni stav o istospolnim ljubavnim vezama.
I tako je, puno bolje nego prije pet godina, treći
svibanjski tjedan u Slavonskom Brodu protekao, zapravo,i s lijepim pričama te u pozitivnom
raspoloženju. Mada je, kao i 2014. godine, Sava prijetila, nije nas kaznila pa se čini kao da će i priroda
dati još koju šansu da svi budemo ljudi čak i tijekom običnih svakodnevica, a
ne samo onda kada je u pitanju spašavanje golih života. Obitelji Kovačević, Anđelić,
Balinčić i druge udomiteljske obitelji Županije, potom Blanka Sabolić Körmendy, Jozo Jozić, Ivan Salantić, Krešimir Šimić,Ivan Medved, Zdravko Janč, Nikolaus Hermann, Krešimir Šipoš, Ranko Milutinović,Zoran Tomas i Edi Gustin - istinski heroji ovoga tjedna - pokazuju kako je to itekako
moguće.