Zgrada slavonskobrodske Gradske uprave(Foto: Ž.G./SBplus)Lokalni moćnici prethodnih su dana demonstrirali svoj način rada i djelovanja, princip zaključivanja i odlučivanja, saževši time - zapravo - sve probleme zbog kojih hrvatsko društvo još uvijek ne može i neće krenuti naprijed.
BAŠ kada smo pomislili kako nas u politici više ništa ne može
iznenaditi, niz verbalnih dijareja kojima su žitelji Brodsko-posavske županije
bili izloženi posljednjih desetak dana od strane lokalnih političara - uvjerile
su nas u suprotno.
Gotovo mjesec dana trajala je ujedinjena i složna borba
protiv zajedničkog neprijatelja - virusa koji jednako napada one sa stranačkom članskom
iskaznicom, kao i one bez nje. Sve se činilo idealnim, izlazili smo na balkone,
pljeskali, davali podršku zdravstvenim djelatnicima.
Glavnu riječ vodio je - kao i posvuda diljem Lijepe Naše - županijski
Stožer civilne zaštite. Ipak, s vremenom su se mediji pa i građani koji su to
pratili, počeli pitati je li uistinu potrebno da, u Županiji poput naše s vrlo
malim brojem oboljelih i neznatnim dnevnim porastom zaraženih, pred kamerama
svakodnevno paradiraju načelnik Stožera, epidemiolog, ravnatelj Opće bolnice,
župan, načelnik Policijske uprave,… koji u ovakvim trenutcima - zasigurno - imaju pametnijeg posla.
I, uistinu, nakon Uskrsa, konferencije za medije održavale
su se sve rjeđe 'uživo', a sve češće putem pisanih priopćenja. Čitavo vrijeme
nitko nije ni dovodio u pitanje hijerarhiju i važnost Stožera civilne zaštite
Brodsko-posavske županije čiji su članovi cijelu situaciju imali pod kontrolom,
a izvrsno su surađivali i s gradskim te okolnim općinskim stožerima.
Pritom je bitno naglasiti kako se gradovi Slavonski Brod i
Nova Gradiška, osim u izvršavanju svog dijela zadatka, ni na koji način nisu
miješali u rad i djelovanje županijskog Stožera. Posebno je tih po tom pitanju
bio gradonačelnik Mirko Duspara koji se, od 19. ožujka, oglasio tek uskrsnom
porukom sugrađanima.
I dok su članovi županijskog Stožera kojeg čine mahom
HDZ-ovci imali pozornicu samo za sebe, ponašali su se uljuđeno, pristojno,
ozbiljno i bili su predani situaciji. No, tada se, nakon gotovo mjesec dana
šutnje, 7. travnja, gradonačelnik Mirko Duspara 'usudio' prijedlogom obratiti na
adrese šesnaest okolnih općina, s pozivom na zajedničko djelovanje svih tih
stožera civilne zaštite, a s konačnim ciljem ukidanja rascjepkanosti ovog
dijela županije i mogućnosti kretanja bez propusnica. Učinio je to dan nakon
što je isto predloženo u Istarskoj županiji, na području šest policijskih
postaja.
I tada je nastao kaos. HDZ-ovi su načelnici općina kojima se
obratio Duspara, bili razapeti između zdravorazumskog rješenja i želja svojih
mještana te stranačkog pritiska zbog potpisivanja ugovora sa 'zakletim
neprijateljem'. Najprije je Grad objavio kako su sporazume potpisale sve općine
osim Garčina i Sibinja. Potom je načelnik Garčina, Mato Grgić, za SBplus
potvrdio kako je sporazum potpisao, ali ga je - slučajno - poslao na krivu
adresu; županijskog, a ne gradskog Stožera. Oglasio se potom i načelnik
Sibinja, Josip Pavić, tvrdeći kako je rekao da će sporazum potpisati učine li
to i sve druge općine, ali da to nije učinio jer mu se - nitko nije javio.
Potom je 10. travnja i Pavić potpisao sporazum, ali su - u
međuvremenu - od njega (po zapovijedi s vrha ili ne) odustali i ostali HDZ-ovi
načelnici iz Bebrine, Garčina, Vrpolja, Velike Kopanice i Slavonskog Šamca pa
je, dan kasnije, svoj potpis povukao i Sibinj. Otad više ne znamo tko je član Stožera, a tko nije te tko se s te govornice i u koju svrhu uopće smije obraćati javnosti.
Prava sapunica s vrlo zapetljanim scenarijem! Kako nije bilo
jedinstvene cjeline u kojoj bi se građani kretali, županijski je Stožer odbio
takav prijedlog uputiti Nacionalnom. Smatrajući, između ostalog, kako je
epidemiološka situacija unutar granica Županije preozbiljna za ukidanje
propusnica. Tih je dana, podsjetimo, na dnevnoj bazi bilo tek jedno ili dvoje
novooboljelih na području Brodsko-posavske županije, a do današnjeg ih je dana
ostalo tek 20 zaraženih.
Manje od toga zabilježeno je samo u Čakovcu, Požegi,
Virovitici i Bjelovaru. Osim toga, u Zagrebu se slobodno kreće 800 tisuća
ljudi, a ovdje je problem bilo 115 tisuća žitelja Županije.
Iako smo očekivali klasična prepucavanja na relaciji
Duspara-HDZ, ona su izostala - iz proste činjenice da, svim provokacijama
usprkos, jedna strana (ona tiša) nije odgovorila na podmetanja. Iz Gradske su
uprave, tek, na sve poručili: „U Gradu Slavonskom Brodu poštujemo i nadalje
ćemo poštivati sve Odluke nadređenih Stožera, uključujući i današnju odluku i
zaključke županijskog Stožera civilne zaštite Brodsko-posavske županije te
ćemo, u skladu s njihovim uputama, predložiti alternativno rješenje.".
I na sam Uskrs (drugi po redu) - čudo. Kao da se ništa od navedenog nije
dogodilo, članovi županijskog Stožera opet su stali za svoju govornicu i
slavodobitno najavili ukidanje propusnica unutar županije kao da su se toga prvi sjetili. I to dva dana nakon što
je to već najavio Nacionalni Stožer i dvanaest dana nakon što je Mirko Duspara
tražio isto - ne za čitavu Županiju, nego za 16 njezinih općina.
Sve bi opet izgledalo bajkovito kao na početku da
posljednjih dana nismo pratili zbivanja na lokalnoj političkoj sceni. Nažalost,
pratili smo ih pa su nam mnogi dionici današnjeg igrokaza djelovali
neuravnoteženo, psihotično, bipolarno,… Od njih niti spomena o prvotnom odbijanju Dusparina prijedloga, niti
logičnog pojašnjenja kako je nakon tjedan dana prihvatljivo pustiti ljude da se kreću
- ne samo između 16 općina - nego čitavom županijom, a nedavno su tu ideju kritizirali do iznemoglosti.
Rekoše tek:
- s ukupno 20 oboljelih osoba, Brodsko-posavska županija je na dnu hrvatskih
županija po broju oboljelih (a na dnu je bila i 7.4. kada je Mirko Duspara dao
svoj prijedlog o zajedničkom djelovanju)
- u posljednjih deset dana oboljela je samo jedna osoba od
bolesti COVID-19 (a u deset dana prije toga oboljelo ih je sveukupno desetero -
s dva dana bez novooboljelih i uz činjenicu da su svi novozaraženi bili kontakti ranije
pozitivnih pacijenata)
- dosad nije zabilježen niti jedan slučaj proboja u
ustanovama koje su pružatelji socijalnih usluga u sustavu socijalne skrbi (a
nije ga bilo ni deset dana prije).
Neminovno, brojke pokazuju kako je situacija danas bolja nego prije deset dana, no brojke isto tako govore kako ni prije deset dana nije bila toliko dramatična, a da stanovnici 16 manjih lokalnih jedinica ne mogu cirkulirati među sobom. No, takav napad prijedloga i ideje (koja je mogla biti odbijena i na civiliziraniji način bez niskih udaraca i bez miješanja politike) rijetko kad je viđen.
Sažela je tako i ova situaciju svu bijedu hrvatske politike
- bilo na lokalnim razinama ili onoj državnoj - u kojoj nije bitna dobrobit
građana nego, kako su naglašavali naši akteri, politički 'poeni' (hr. bodovi).
Tko je komu 'zabio' - građane zapravo ne zanima niti bi se toga sjetili pri
zaokruživanju imena na glasačkim listićima. Dok se - dobrano uprljani lažima,
spletkarenjem, sluganstvom onom iznad sebe - ti naši izabrani predstavnici
koprcaju u blatu, na ulicama i društvenim mrežama, ljudi samo naivno i nevino
traže jednostavan odgovor na pitanja: „Smijemo li konačno u Brod u nabavku, općinske su
trgovine skupe?", „Trebam samo na groblje zapaliti svijeću, zašto još uvijek to
ne možemo?", „Kad ćemo moći obići roditelje na selu?",…
Javit ćemo im da ukidanje mjera nije prljav potez političara kada takav prijedlog daju pravi političari; da se ne radi o skupljanju političkih bodova kad dolazi iz najveće stranke u Hrvata, da je ta inicijativa danas prihvatljiva jer postoji netko iznad nas tko o tome odlučuje; da su stručnjaci koji to predlažu danas svjesni mogućih posljedica te da će oni snositi odgovornost,...
I učinit ćemo to bez imalo strasti, 'neostrašćeni' ako to možemo tako reći jer jednako (malo) volimo i jedne i druge - tek s još jednom potvrdom uvjerenja da je politika uistinu, u svakom segmentu kurva, da su svi političari jednaki (koliko god se neki od njih činili plemenitiji i bolji) te da im nikad (pa ni u krizi) ne treba vjerovati.