Kolumne : Hrvatska ...was ist das?

Ustajte vi prezreni na svijetu, ili…

Lezi lebe da te jedem

root : Lezi lebe da te jedemUčenice Ekonomske škole prikupljaju potpise na tržnici(Foto: Emil Cipar)

I, umjesto zastave sa srpom i čekićem u ruci, u prvom redu ustanika i gnjevnika, ona je, slijedeći glas razuma, u „oganj borbe“ poslala najprije svoje učenice. Neka mladi osjete u praksi kako izgleda borba za kruh bez motike.

OUTSORCING je drugi naziv za Isusa Krista, ili spasitelja. Ovaj puta ga prizivamo kako bi nam pokazao put iz močvare u koju smo upali i u koju sve dublje tonemo.

Zašto samo mi …a sindikati?

Prizivamo ga. Ako dođe dobro, ako ne dođe, opet dobro. Ma, nama je super sa outsorcingom, kao što nam je bilo super i bez njega.

Outsourcing?

Četvrt stoljeća nakon početka utakmice u kojoj igramo uvidjeli smo kako ne poznajemo pravila igre koju igramo. Normalno je da ćemo tu igru izgubiti.

Uzalud je što vodstvo s klupe malo malo traži time-out, kad ni trener ne zna čime bi motivirao igrače. Sada im je naredio outsourcing, a igrači se prave kao da su shvatili što trener od njih traži i misle na premije i privilegije koje im stoje u ugovoru, ali je vrlo upitno hoće li one biti ikada isplaćene.

Cilj ove taktike koja, sukladno Ustavu republike Hrvatske, ima hrvatski naziv outsourcing (ne pitaj me na kojem je to hrvatskom narječju), isključivanje je sa državne sise preko 26.500 osoba čija djelatnost nema nikakve veze sa uslugama koje moraju pružati njihovi poslodavci, a to su obrazovanje, zdravstvo, javni red i mir, obrana, sudstvo… Sve skupa, to košta poreznog obveznika preko 3,4 milijarde kuna godišnje.

Čišćenje i održavanje zgrada, pranje i peglanje rublja, kao i priprema i posluživanje hrane i pića, ali i prijevoz i zaštita ne spadaju u osnovne funkcije države.

Ja bih dodao k tome i hrvatske sindikate. Oni su najveće zlo i najveći parazit koji uspijeva preživjeti sve ideologije i sva društvena uređenja.

Naravno je da sindikatima ne odgovara outsourcing. Oni čvrsto drže njihovu prvu sisu i nije ih briga što krmača koju sisaju nema više što jesti.

I organizirali sindikati žestoku borbu protiv svakog oblika outsourcinga. Po gradovima lijepe naše organizirali su prosvjedne skupove, mobilizirali sve društvene snage, stisli čvrsto svoje redove i uz bojne pokliče kao: Ustajte vi prezreni na svijetu …krenuli u: odlučni teški boj.

Ne baš sasvim tako.

Sindikalna povjerenica u Ekonomskoj školi u Slavonskom Brodu prisjetila se da u Internacionali postoji i onaj stih:

To razum grmi u svom gnjevu,
Kraj u ognju bukti sad!

I, umjesto zastave sa srpom i čekićem u ruci, u prvom redu ustanika i gnjevnika, ona je, slijedeći glas razuma, u „oganj borbe" poslala najprije svoje učenice. Neka mladi osjete u praksi kako izgleda borba za kruh bez motike.

Da je to protiv pravila igre, protiv Ustava republike Hrvatske, protiv svih pedagoških pravila… manje je bitno. Bitno je da se s vodom ne izbaci dijete, jer mogao bi se netko od spremačica, kuharica, vozača, domara… i ostalih ugroženih upitati:

Zašto samo mi …a sindikati?

Nadčovječna borba ...jedna druga

Kako se savski nasip branio na fejsu

root : Kako se savski nasip branio na fejsuakcija spašavanja na fejsu

Ne bih sada o onima koji su u subotu na parkiralištu kod stadiona punili vreće, razvozili ih po keju, gradili zečje nasipe… Oni se nisu pojavljivali na fejsu jednako tako kao i svi oni koji su im donosili hranu, piće, lopate, odjeću…

Dosad nezabilježeni vodostaj Save dogodio se ovih dana u Slavoniji. Poplave, evakuacija, borba Davida protiv Golijata, neprospavane noći, izgubljena imovina…

Drage Brođanke i Brođani, stiže Vam Brodski GSS u pomoć. U kasnim poslijepodnevnim satima stižemo sa Mosora.

I sve to u stereu, znači duplo.

Kako duplo?

E pa jednom sve to uživo, stvarno, opipljivo… i onda još jednom na društvenim mrežama.

O pravoj borbi za nasipe imamo materijalne dokaze, žive svjedoke, sudionike, žrtve…

O ovoj drugoj, virtualnoj borbi, možemo izvijestiti samo na osnovu statusa, lajkova i komentara.

I po svemu sudeći: virtualna borba bila je daleko teža.

Nisam u mogućnosti izvijestiti korektno, jer nisam pitao „drugu stranu".

Zašto nisam?

Jednostavno zbog toga što „druga strana" ne postoji. Postoje samo oni koji „pomažu" i njihovi statusi komentari i lajkovi. Bezbroj fotografija junaka i heroja - u maniri: 'Nu mene'. Naravno ne baš tako, malo sam se šalio. Ustvari, radi se o samozatajnim virtualnim junacima koji ni sami ne znaju zašto objavljuju to što objavljuju, ali misle kako će to koristiti historiji, a to je znanost o povijesti, pa eto …nek' se zna; moj skromni prilog.

Mi Brođani imali smo stvarno sreću da su se stvari poslagale baš kako treba. Za ljutu ranu imali smo slučajno i ljutu travu na raspolaganju.

Ne bih sada o onima koji su u subotu na parkiralištu kod stadiona punili vreće, razvozili ih po keju, gradili zečje nasipe… Oni se nisu pojavljivali na fejsu jednako tako kao i svi oni koji su im donosili hranu, piće, lopate, odjeću…

Oni su za ovu virtualnu borbu nevažni. Pravi junaci provodili su dane i noći za 'kompom' i koristili blagodati moderne tehnologije.

Uglavnom …zajedničkim naporima Slavonija je spašena.

Evo i povijesti događanja.

Pokušat ću povezati obje borbe …onu realnu i onu virtualnu, jer ipak se radilo o jednom te istom događanju.

Nešto poslije 10 sati, u subotu, na savskom keju. Kaotična borba protiv sve većeg vodostaja. Pune se vreće s pijeskom, razvoze svakako, privatnim automobilima, traktorima, nose se iz ruke u ruku… Radi se užurbano i izgledi za spašavanje su loši.

Cijeli grad gleda u Savu bespomoćno.

U isto vrijeme na fejsu:

Pišu se statusi, objavljuju najnovije fotke s keja, bori se… Situacija je vrlo kritična.

Ali na fejsu se ipak dogodilo čudo. Pravovremeno …nešto poslije deset, Dalibor Dado Vašarević objavljuje na svome zidu sljedeći status:

- Drage Brođanke i Brođani, stiže Vam Brodski GSS u pomoć. U kasnim poslijepodnevnim satima stižemo sa Mosora.

- Ima Boga!!! …uzviknulo je s oduševljenjem tisuće Brođana i nastavilo s još većim žarom objavljivati statuse, lajkati, komentirati, šerati…

Oni jadnici na obali, na onom realnom frontu, nisu doznali za tu vijest i nastavili su i dalje svoju borbu David protiv Golijata.

Od ove vijesti, kako Dado i njegovi stižu u Brod, i Sava se potresla. Očevici kažu da je u Slavonskom Šamcu, od straha, odjednom promijenila tok i potekla uzvodno.

Ovi na keju nastavili su svoju borbu i primitivnim lopatama, punili primitivne vreće s trivijalnim pijeskom, i dalje ne znajući kako je i sam dragi Bog uz njih.

Čudili su se malo što je u kasnim poslijepodnevnim satima Sava usporila rast. Mislili su da je to prirodni utjecaj i nisu znali da je Sava uvidjela kako protiv spremne i odlučne ekipe na fejsu nema nikakve šanse.

I stvarno brodski GSS, sudeći po statusima na fejsu, odmah uspostavlja red. I to ne samo u Brodu …neee!!!

I iz Orašja i iz Gunje pristižu slike spašavanja svega što se spasiti da. Na slikama brodski GSS u vratolomnim akcijama.

Sava se konačno predala i počela opadati.

Dalibor Dado Vašarević je i predsjednik Volonterskog centra. Ma nema šta: Čovjek stoljeća, služba stoljeća, društvo stoljeća…

Uvidio je Dado kako je potrebna materijalna pomoć. I uvidio je kako Caritas i Crveni Križ nisu dorasli situaciji, pa je Volontersko društvo organiziralo prikupljanje pomoći na svoj način.

Nema to …ono: gubljenje vremena s popisivanjem gdje, tko, što, kome… Tu ti ide: uzmi stvari, slikaj se s njima, objavi to na fejsu i idemo dalje …nema se vremena na gubljenje.

Nova vremena traže nove ljude, a Brođani imaju jednog koji je kao stvoren za to. Ne vjerujete! Pogledajte na fejsu koliko toga je Dado objavio u kratko vrijeme.

I ne samo Dado. Bezbroj je takvih u Brodu. Treba samo zaviriti na fejs. Što …nemate vremena, e pa pogledat ću ja za vas, ionako nemam pametnijeg posla.

Što vas zanima? Kako je J. J. B. nahranila gladne ronioce i policajce možda? Eh ta žena je, sudeći po njenim statusima, učinila toliko da bi joj i sama Majka Tereza bila zavidna. Evo samo jednog njenog statusa:

RONIOCI SU SINOĆ SPASILI GRAD. Sad sam mirna... Tri dana i tri noći nespavanja... a to je ništa, kad vidiš ljude koji nisu stali danima, ni jeli ni spavali... podijelimo hranu sinoć po punktovima cure i ja, i kad smo ostali bez svega, pitaju me imate što za ronioce?? Odnesemo im što smo imali, a njih 50 zajedno s policijom i vojskom.. i ŠTA ĆU?! Pola 1 ujutro, nazovem par prijateljica, otvore mi pekaru, daju 60 velikih kifli, druga kolegica da sve što je imala... i krenu peći još! Dignem bolesnu prijateljicu iz kreveta, da mi otvori trgovinu i kažem N. L. daj mi salame i sira!! Sve to, zajedno sa bezbroj tona pjeska je vozao moj prijatelj D.B. cijelu noć.....I NAHRANILI SMO IH, naravnoooo.

Sada vam je valjda jasno.

Divna ova ekipa na fejsu …baš su me oduševili. I onda ne razumijem kako jedan moj prijatelj ne zna sve ovo cijeniti. On je napisao status kojega ne mogu baš sasvim razumjeti:

- Mamić bi rekao: i ove što stalno pišu o poplavama i njih isto nabijem na kurac, ne možeš otvoriti Facebook, a da ti na naslovnici ne iskoči barem 10 statusa i linkova o poplavama… PLJUC ... ako ste toliki humanitarci kakvim se pokušavate predstaviti, idite puniti vreće s pijeskom, a nemojte samo pisati statuse i sharati linkove…
koje licemjerstvo da ne povjeruješ!!!

Svašta! Pa ljudi se trude prijatelju. Noćima ne spavaju, a i kada ih san savlada nad tipkovnicom i u snu su u stanju objaviti status kako se oni eto samozatajno žrtvuju za opću dobrobit.

Za sve one koje nisu znali tko je obranio nasip i tko je spasio situaciju:

Sada vam je valjda jasno.

Zabranjena pitanja

Udbaš Cipar: 'Eeee moj Waltere'

root : Udbaš Cipar: 'Eeee moj Waltere'

Nije mi baš sasvim jasno što je toliko raspalilo našeg Waltera, ali očito su mu živci jako tanki jer čita i ono što nisam napisao. Tako čita i neku tobožnju zabranu njegovih umnih komentara. Sad: nije baš rekao zabranu, ali „prozivanje“ i „ušutkivanje“ je negdje uočio.

Raspalih čitatelja kodnog imena Walter preko svake mjere. U svojoj ljutnji nazva me čovjek udbašem, povratnikom, moronom… i da ne nabrajam ...vidi ovdje!

To što me proglasio udbašem slaba mi korist od toga. Da mi je bar dao neki papir na kojem to jasno stoji moglo bi mi koristiti. Imao bih dobrih izgleda za mjesto nekog visokopozicioniranog i dobro plaćenog savjetnika za državnu sigurnost. Ovako …ništ' koristi od svega toga.

Nije mi baš sasvim jasno što je toliko raspalilo našeg Waltera, ali očito su mu živci jako tanki jer čita i ono što nisam napisao. Tako čita i neku tobožnju zabranu njegovih umnih komentara. Sad: nije baš rekao zabranu, ali „prozivanje" i „ušutkivanje" je negdje uočio.

Anonimni komentatori i anonimni kolumnisti me u principu ne zanimaju. Ako me zanima dobra priča na temu alter ego, onda ću pogledati neki film sa Mr. Hydeom, Batmanom, Hulkom, Spider-Manom ili Supermanom, a ni Zoro nije loš. Dvije osobe u jednom tijelu i njihovi međusobni sukobi je stara tema i nije to baš moj fah.

Ali ipak, brodski Spider-Man, alias Walter je postavio načelno pitanje, pa se zbog toga javljam. Odgovora ne mogu dati jer nisam ja sveznajući Occupy SB, top-kolumnist SB-periskopa, pa da imam takve duboke analitične sposobnosti.

Walter, Occupy SB? Čudni ljudi čudnog imena. I budi ti onda antifašist!?

Pitanje brodskog Spider-mana, allias Waltera je glasilo:

Ima li u Hrvatskoj tabu-pitanja?

Ako to znači isto što i „zabranjena pitanja", onda je moj odgovor: Nema ih!

Ovo kažem iz osobnog iskustva jer sam već postavio razna pitanja i ništa mi se nije dogodilo. Istina prebolio sam štošta, ali mislim da to nije bilo zbog pitanja.

Ali …postoje pitanja na koje u Hrvatskoj nećeš dobiti odgovora, ili nećeš dobiti suvisli odgovor. Mislim da je Walter na tu vrstu pitanja mislio.

Jedno od tih mojih pitanja je bilo:

Tko je srušio spomenik na Trgu pobjede u Slavonskom Brodu, diplomski rad Dušana Džamonje?

Nisam dobio odgovora. Dobio sam bezbroj dobronamjernih savjeta tipa: pusti to! Zar mora to preko novina? Ja ću ti sve reći, ja sve znam, ali nemoj spominjati moje ime, ne bih ja htio imati posla s nekima…

Drugo pitanje je bilo: Zbog čega Mirko Duspara, gradonačelnik Slavonskog Broda ne poduzima ništa kako bi popravio gospodarsku situaciju u gradu?

Nema odgovora! Ustvari, ima ga, ali on izgleda tako kao da je Mirku Duspari gotovo ustavom zabranjeno, ma što ustavom …Lisabonskim sporazumom, zabranjena mu je svaka djelatnost glede poboljšanja poduzetničkog štimunga u gradu. On kao, nema tih ovlasti, za to je nadležna županijska uprava, građanska inicijativa za čist zrak, društvo za zaštitu pasa lutalica… ili što ja znam tko sve ne. Svi samo ne gradonačelnik. Pitam se zbog čega je onda to toliko želio biti? Ili je upravo zbog toga želio?

Treće pitanje koje sam postavio i nisam dobio suvislog odgovora je:

Zbog čega župan Danijel Marušić …kao presveto Trojstvo, u javnosti uvijek nastupa zajedno sa svojim zamjenicima?

Nema odgovora!

Četvrto pitanje kojega sam postavio je:

Kako je moguće da su svi bivši udbaši, osim mene, na visokim državnim položajima i da još uvijek drže sve konce u svojim rukama?

Odgovora nisam dobio, ali ga očekujem od nekoga kome ga uopće nisam ni postavio, a to je sud u Münchenu.

Peto pitanje koje sam postavio bilo je:

Zbog čega HNS nije sam kaznio Josipa Šimunića zbog fašističkog ispada, već je to morala učiniti FIFA?

Odgovora nisam dobio.

Šesto pitanje je bilo:

Zašto je rodna kuća Đure Đakovića u ruševnom stanju?

Odgovora nema.

I tako u nedogled: pitao sam i pitao, a odgovora nema. I nisam pitao anonimno tipa: rek'o zeko, reko Walter, reko Occupy SB… već punim imenom i prezimenom.

Uglavnom happy sam. U Hrvatskoj smiješ pitati što god ti srce zaželi.

Jedina tema na koju nisam postavljao pitanja su branitelji. Nisam, a mogao sam.

Zbog čega nisam?

Hrvatski branitelj mi je sveta riječ. To su ljudi koji su i za moju slobodu podmetnuli svoja leđa, i zbog mene su ranjavani i izgubili svoje živote.

Boli me kada su ponižavani, kada se s njima pravi dnevna i ina politika, kada ih se gura u zapećak, ali ne mogu im pomoći. Za loš ugled u društvu krivi su sami i samo oni sami trebaju riješiti svoje probleme.

Puno je ološa u njihovim redovima, koji kvari sliku o njima. Zbog toga su sami krivi i sami se moraju toga riješiti.

Sva pitanja o ugledu i dostojanstvu branitelja moraju doći iz njihovih redova. Lažni branitelji i lažni invalidi nisu meni poznati, ali njima jesu.

Samo oni znaju tko je ranjen na bojištu, a tko kod krađe drva.

Eto dragi Waltere sada znaš kako stoji sa tabu pitanjima u Hrvata. I… mene se ne moraš bojati zbog toga što sam udbaš. Valjda sam i kao takav zakazao, jer da nisam već bih te odavno prijavio što nisi platio PDV za posao kojega su lažni invalidi radili kod tebe. Poticao si rad na crno …Waltere, Waltere!!!

I nitko ti ne zabranjuje postavljati pitanja. Samo ti pitaj Waltere! Kako ćeš drukčije postati veliki i pametan, kao onaj Occupy SB sa SBperiskopa?

S lokalnog na lokalni - portal

Sućut dobiješ gratis, a zavist moraš zaraditi

root : Sućut dobiješ gratis, a zavist moraš zaraditiBrodski novinari na prijemu kod gradonačelnika Mirka Duspare(Foto: SBplus / arhiva)

Za ostale …kojima je pijedestal osobne taštine previsok i koji nisu u stanju preskočiti vlastitu sjenu …dovoljno bi bilo objaviti izvor pod punim nazivom i ime autora, naravno.

Prije kraćeg vremena kolega Borislav Stipić, na SBplusu, objavio je reportažu pod nazivom: Dragovoljac - s 400 kuna mjesečno živi pod šatorom.

Reportaža je učinjena zanatski izvrsno i u potpunom skladu s civilizacijskim etičkim normama. Otvorila je nekoliko pitanja i ukazala na neke probleme iz suvremenog života, potpuno u skladu doktrine SBplusa.

To sad već izgleda jako glupo. Lokalni portal objavljuje vijest kojoj je izvor lokalni portal.

Honorar Borislavu Stipiću, za ovaj dobro obavljen posao, eventualno će biti kolegijalno tapšanje po ramenu uz komentar: Dobro si to napravio Boro.

Uspješnost članka vidljiva je u reakcijama

Sudeći po reakcijama, reportaža je odlična. Izazvala je val solidarnosti, ali i zavisti, a kod komentatora pod kodnim imenom Walter izazvala je izlijevanje žući što ga je navelo napisati komentare koje se nikada ne bi usudio potpisati pravim imenom i prezimenom.

Ali pustimo Waltera, on liječi neke svoje frustove i ako mu je Borina reportaža pomogla u terapiji, onda to nije tako ni loše. Osim toga postoji još čaj ili sok od bazge.

Kolege iz drugih medija ocijenili su reportažu  isto tako vrijednom, pa su ju prenijele i na svojim stranicama, a to i jeste najveće priznanje.

Tako je Vedran Balen u reportaži prepoznao vijest koja bi mogla biti zanimljiva i za veliki „Večernji list".

I objavio ju je. Istina skraćenu i u poruci ne tako jasnu, ali …objavio ju je sukladno s prostorom koji mu je dodijeljen od urednika. Kao izvor naveo je: lokalni portal.

Izvor ima svoje ime

Ali, Krešimir Galić, urednik i izdavač lokalnog portala, jednog drugog dakako, nije u reportaži Borislava Stipića, objavljenoj na lokalnom portalu SBplus, uočio ništa zanimljivog. Njemu se više svidjela vijest Vedrana Balena, objavljena kasnije u Večernjem listu, pa ju je kao takvu objavio na svome lokalnom portalu, koji se naziva EBROD.

I on je, kao izvor, naveo: lokalni portal. E to sad već izgleda jako glupo. Lokalni portal objavljuje vijest kojoj je izvor lokalni portal.

Autorsko i idejno vlasništvo na priču ima Borislav Stipić. On je uložio vrijeme i trud kako bi vijest ugledala svjetlo dana. Zbog čega je njegov rad tako teško poštivati …ostaje velika nepoznanica.

Funkcije se nose, a poštovanje stiče

Da se razumijemo: ne radi se o novcima niti o bilo kakvim materijalnim potraživanjima. Traži se onaj minimum ljudskosti:

To je tvoje, mogu li ja to objaviti u svome mediju? …to je verzija za one napredne, one sa više karaktera.

Za ostale …kojima je pijedestal osobne taštine previsok i koji nisu u stanju preskočiti vlastitu sjenu …dovoljno bi bilo objaviti izvor pod punim nazivom i ime autora, naravno.

Ovako se na EBRODU može iščitati zavist novinara koji je prenio vijest. Ispada kako je on, na taj način, pokušao stvoriti dojam nekog svog (su)autorstva.

I to je veliko priznanje Bori Stipiću za njegov uradak, jer: dok sućut dobiješ gratis, zavist moraš zaraditi.

Pola stoljeća poslije

Imaš šator vrati stan

root : Imaš šator vrati stanIlustracija(Foto: Borislav Stipć / fotomontaža)

Privilegirani su oni koji nisu sudjelovali u Domovinskom ratu na strani pobjednika. Oni imaju hummera i audija 6. Njihovo stambeno pitanje nije upitno i oni ne primjećuju potres koji trese društvo.

Kako vrijeme prolazi! A kao da je jučer bilo. Brod u svibnju 1964. Nekoliko tjedana poslije potresa koji se dogodio 13. travnja …na moj 16-ti rođendan (malo taštine je dopušteno).

U tadašnjoj državi na vlasti su komunisti. Društvo se dijeli na privilegirane i ne privilegirane.

Privilegirani su oni koji su u Narodnooslobodilačkom ratu sudjelovali na strani pobjednika. Oni imaju bicikl i njihov problem s posljedicama potresa, radilo se uglavnom o stambenim problemima, rješava se na teret cijele zajednice i nešto brže od problema ostalih.

Građani nezadovoljno mrmljaju u bradu:

- Opet ti borci! Oni imaju sve. I stan i bicikl i dječji doplatak. Njihova se kuća brže popravlja…

Imaš kuću vrati stan! Poruka je svima. Saniranje posljedica potresa prioritetna je zadaća. Komunisti na vlasti vrlo su odlučni.

Pola stoljeća kasnije.

Brod u svibnju 2014. Grad nije zahvatio potres par tjedana prije, ali se cijela građevina, društvo, već duže vremena trese i urušava.

Na vlasti su opet komunisti. Društvo se dijeli na privilegirane i ne privilegirane

Privilegirani su oni koji nisu sudjelovali u Domovinskom ratu na strani pobjednika. Oni imaju hummera i audija A6. Njihovo stambeno pitanje nije upitno i oni ne primjećuju potres koji trese društvo.

Istina: oni koji su sudjelovali na strani pobjednika i danas imaju bicikl. To je postalo tradicija. Njihovo stambeno pitanje je isto manje-više riješeno. Neki čak imaju bivak na idiličnim Ljeskovim vodama, a uz to i džeparac od 400 kuna mjesečno.

I smiju nesmetano prosvjedovati u interesu privilegiranih …onih koji imaju „amera" i „šesticu" i nekoliko stotina metara stambenog prostora nazivaju svojim.

Imaš šator vrati stan! Poruka je svima. Saniranje posljedica potresa prioritetna je zadaća. Komunisti na vlasti opet su vrlo odlučni.

Jedina razlika …ovi danas, pola stoljeća kasnije, nesposobni su i potpuno su krivo shvatili lekciju svojih očeva i djedova o socijalnoj pravdi.

Ovi današnji su parolu: imaš kuću vrati stan …zamijenili za: Imaš šator vrati stan!

Građani šute.

Prije pola stoljeća …kao da je jučer bilo, a ipak se društvo potpuno promijenilo. Stvari su postavljene na glavu.

Ovaj posljednji potres učinio je društvu puno veću štetu, štetu koja će se morati sanirati generacijama.

Kako li će sve to izgledati pola stoljeća kasnije?

Zločin i kazna

A duša boli

root : A duša boli

Zakoni u zemlji koja je na 85. mjestu po stanju slobode medija u svijetu su takvi da veliku bijelu pticu ne smiješ nazvati guskom, jer bi to moglo velikoj bijeloj ptici nanijeti duševnu bol

Sjećam se:

Jedna zgrada na Trgu pobjede prije tri godine. Na ulazu su ploče sa natpisima više državnih službi koje su u njoj smještene. Fotografiram ih, mislim si: trebat će nam za arhivu. SBplus je bio na početku, pa je falilo na svemu.

Moje fotografiranje zbunilo je portira Milu Perkovića. Pokušao me spriječiti na sve moguće načine. Nije mu točno bilo jasno kako će me spriječiti, ali je mislio kako je to u svakom slučaju njegova dužnost.

Nisam se dao zbuniti jer sam znao kako sam zaštićen zakonom, iako je portir pozivao u pomoć čak i slučajne prolaznike.

- Pa gdje to ima ljudi moji. Pa ne može svatko kako mu padne na pamet ovdje slikati. Ipak su to sve državne službe. Zna se valjda što se smije, a što se ne smije.

- E upravo zbog toga što su to sve državne službe smije se i mora se opservirati njihov rad, jer njih plaćaju građani i državne službe su tu kako bi služile građanima. To je moj legitimitet za slikanje. …odgovorio sam portiru.

Mislim kako portir do danas to nije shvatio, ali danas me ljubazno pozdravi.

Zgrada županije …prije dvije i pol godine. U predvorju je okićeni bor. Slikam ga, jer uskoro će Božić, pa bi moglo poslužiti kao ilustracija za neki prikladni članak.

Šta vi to radite?…pita me isto tako portir.

Slikam bor!…odgovaram.

Vidim i ja da slikate bor, ali znate li vi da je to zabranjeno?

Ne znam! Od koga je zabranjeno, kojim zakonom ili uredbom je zabranjeno?

- Pa ja vam kažem da je zabranjeno. Ne pravite se ludi! Pa zna se valjda da se to ne smije. Ovo je županija i ne može svatko slikati bor kako mu padne na pamet.

Slikam dalje.

Portir zove nekoga telefonom. Pokušava zvati više brojeva. Napokon je dobio kompetentnog sugovornika spusti slušalicu pored aparata, izađe iz staklenog kaveza i pita me:

- A tko ste vi?

Kažem mu ime i prezime i dodam još: SBplus.

Portir to proslijedi sugovorniku.

Nije više izašao iz kaveza, ali me isto tako nije više ometao u poslu. Ni tada niti ikada više poslije toga.

Ista zgrada, drugo vrijeme i druga prostorija. Bila je to vijećnica i u njoj se održavala sjednica Predsjedništva županijske skupštine.

Zauzeo sam mjesto u kutu u kojemu inače sjede novinari. Bio sam jedini. U dvoranu je uskoro ušlo predsjedništvo, župan, dožupani i tajnica Slavica Bešlić.

Ona me je primijetila i uputila se prema meni.

Oprostite, što vi tu radite i tko ste vi?

Predstavim se i dodam ono: SBplus.

Ne možete vi ovdje biti! Ovo je sjednica predsjedništva.

Ali sjednica je javna. Objavljeno je to na vašoj web-stranici.

Gospođa Bešlić odlazi do predsjedništva. Glave zajedno, kratka konzultacija i onda ponovo k meni:

Ne možete tu biti, jer nisu pozvani ostali mediji. Zna se kad se pozivaju mediji, a kada ne. Kako će to izgledati …vi tu, a njih nema!?

Za javnu sjednicu nije potreban poziv. Pozvani su svi, a što nisu došli to je stvar njihovog izbora.

- Ali kako to izgleda? Vi tu sami!

- Izgleda glupo …priznajem, ali to je moj posao.

Gospođa Bešlić opet ode na drugi kraj dvorane. Glave zajedno, kratke konzultacije i evo je opet k meni.

Ne možemo praviti iznimku! Drugih novinara nema, pa ne možete ni vi prisustvovati.

- Onda će te morati primijeniti silu da me udaljite …kažem ja.

Opet šetnja do predsjedništva, opet glave zajedno, opet konzultacije i opet gospođa Bešlić prema meni:

Možete ostati …hoćete li kavu ili sok!

Od toga dana nije bilo više problema u zgradi županije.

To je samo jedan dio iz bogate arhive mojih uspomena iz rada za SBplus. Kolega Borislav Stipić bi mogao nadovezati sa svojim iskustvima koja su vrlo slična, a o glavnom uredniku Jerku Zovaku da i ne govorim.

Radili smo samo svoj posao, sukladno važećim zakonima Republike Hrvatske i po pravilima struke, a suprotno uvriježenim običajima i navikama.

Mogli smo slobodno reći popu pop, a bobu bob. Nitko nas u tome nije sprječavao, pa čak ni glavni urednik Jerko Zovak.

Često su nam kolege iz drugih brodskih medija govorile:

Pa to nema nigdje osim kod SBplusa da se kolumnisti međusobno „kolju".

Istina …čudna smo mi bili družina sastavljena od različitih osoba, različitih karaktera, različitih ideologija… i za SBplus nas veže jedino odnos prema poslu i sloboda govora. Iako često o nekoj stvari imamo dijametralno suprotna mišljenja, iako objavimo svoje stavove …sve to nas ne sprječava da kolegijalno izvrsno surađujemo.

Moram to još jednom podcrtati. Dakle: nije novac, jer njega kronično nema kod SBplusa, nije ideologija, nije društveni status, nije religija… to što nas je držalo na okupu.

To je taj osjećaj kako ukazivanjem na neke negativne pojave, na neke uobičajene nepodopštine, na neke nepravilnosti …možemo život u našem gradu i našoj županiji učiniti mrvicu ljepšim i mrvicu slobodnijim.

I sve je to prošlo vrijeme.

Jer, ako presuda Đurđi Aleksić Siladi i Jerku Zovaku postane pravomoćna i SBplus je prošlo vrijeme. Sumnjam kako će Jerko nakon plaćanja odštete za duševne boli Josipu Vukoviću i Mirku Golovrškom imati snage i volje nastaviti s radom. Ipak je to ukupan iznos od preko 80.000 kuna.

Isto tako sumnjam kako će Jerko nastaviti u stilu:

- Dobro jutro gospodine dožupane, kako se osjećate danas?

A i malo sam privatno zabrinut. Đurđa i Jerko su kažnjeni zbog toga što su krivotvoritelje nazvali krivotvoriteljima.

I zabrinut sam zbog toga jer je izrečena kazna za duševnu bol, a da sudac Josip Petričević nije provjeravao imaju li bivši gradonačelnik i bivši predsjednik Gradskog vijeća u Novoj Gradiški uopće dušu. Ako nemaju dušu onda ih ona ne može ni boljeti.

No međutim; pravi razlog moje zabrinutosti je sljedeći:

Prošli tjedan sam kosio trimerom voćnjak. Uhvatila me kiša pa sam prekinuo s košnjom. Nakon kiše trimer više nije htio upaliti.

Psovao sam sve po spisku, ali trimer neće i neće. Rekao sam mu …onako u ljutnji svašta: i da je jedan obični gradonačelnik i da je koalicija pravaš-SDP, i da je gori od Sanadera i da ga jebo onaj koji ga je prodao…

U jednom trenutku upalio je, ali ja sam onako u bijesu psovao dalje. Rekao sam tako još da je puno veća lijenčina od Josipa Vukovića, saborskog zastupnika i bivšeg gradonačelnika Nove Gradiške.

E onda je konačno stao …više ni makac.

Nakon presude Đurđi i Jerku ne spavam više. Što ako me moj trimer tuži za nanesenu duševnu bol i slučaj bude dodijeljen sucu Josipu Petričeviću koji ne provjerava ima li tko dušu ili nema.

Mislim i vjerujem kako me trimer neće tužiti. Ipak on ima karaktera.

Zakoni u zemlji koja je na 85. mjestu po stanju slobode medija su takvi da veliku bijelu pticu ne smiješ nazvati guskom, jer bi to moglo velikoj bijeloj ptici nanijeti duševnu bol. Ne smijem ni brodskim kolegama reći kako su kurvini sinovi, jer nisu ni prenijeli vijest da su njihovi kolege postale žrtve nehumanog hrvatskog pravosuđa, iako se posljedice presude i na njih odnose.

Nisu osuđeni samo Đurđa i Jerko, osuđena je i novinarska sloboda u Hrvata.

Ništa …zabi glavu u pijesak kao slavuj (slavuj mi je sigurnije od one druge ptice) i šuti. Još nije otvoren Goli otok za novinare i smrtne kazne još nema ...milina jedna.

Ne znam smijem li citirati Balaševića, ali pokušat ću pa ako prođe, prođe:

Putuj planeto, 
ovde se vrag priziva 
nama je lepo, 
slika jedna neopisiva

A tako je sve dobro počelo!

Naša prošlost...

Cijena srama

root : Cijena sramaHotel Park(Foto: Emil Cipar)

U Slavonskom Brodu slike iz prošlosti, uglavnom, izazivaju negodovanje.

"Naša prošlost nije prošla. Odluke koje su nekad donesene i otkrića koja su nekad napravljena, određuju naš život i danas. Povijesno sjećanje je uvijek potvrda osobne savjesti". kazao je to Michael Wrasmann, gradonačelnik općine Charlottenburg-Wilmersdorf u Berlinu, prigodom otkrivanja spomenika Marku Maruliću 27. svibnja 2000.

Blago njemu! On si ove riječi može dopustiti, a da to ne zvuči licemjerno. Neka to pokuša neki gradonačelnik Slavonskog Broda danas. Nemoguća misija.

U Slavonskom Brodu slike iz prošlosti izazivaju uglavnom negodovanje. Najbolji primjer je zgrada hotela „Park" u samom centru grada. Nekada je bila vizualni identitet grada.

Brojni Brođani u hotelu „Park"proslavili su svoju maturalnu zabavu, a kasnije su u društvu s prijateljima uz prvoklasno jelo i piće, dobru glazbu provodili ugodne trenutke.

Ovaj hotel nekada je bio centar društvenih događanja. Posjetili su ga i u njemu prenoćili i proveli nezaboravne trenutke brojni uglednici iz bivše Jugoslavije.

Ali moderna krađa društvene imovine pod alibi nazivom: privatizacija …učinila je od ove ljepotice u parku Klasije, ruševinu.

Nitko od odgovornih se danas ne srami zbog ovakvog izgleda hotela „Park", jer su eventualni sram dobro naplatili svi koji su ovoj pljački imali svoje prste.

Ipak, srame se brojni nevini građani, oni kojima je ova rugoba svaki dan pred očima.

Za vlasnicu ovog hotela (jedna strana banka) ovo je samo jedna stavka u aktivi. Njena vrijednost je daleko iznad realne tržišne vrijednosti, što odbija eventualne investitore. Ta visoka vrijednost u aktivi vlasnice je cijena srama i cijena obraza svih onih koji su u ovoj pljački sudjelovali.

I ta strana banka ne poznaje sram.

Kako izgleda, Brođanima će njihova prošlost još dugo biti pred očima.

A potvrda osobne savjesti? 

Tko za nju pita danas.

Izvor: Hrvatski glas Berlin

Zbog 'prijatelja'

Fejs je zakon, sve drugo je passe

root : Fejs je zakon, sve drugo je passe

Kaleidoskopi novog vremena ne razlikuju se puno od onih u koje su Indijanci piljili satima. I jedni i drugi stvaraju samo iluziju, ma koliko god lajkao, objavljivao statuse ili komentirao.

Kada su osvajači Amerike uvidjeli kako će u fizičkoj borbi sa Indijancima i sami imati velike gubitke u ljudstvu, dosjetili se rafiniranijem oružju: Indijancima su darovali blještave predmete, a ovi su bili oduševljeni njima. Usput su velikodušno dijelili jeftini viski od kojeg su Indijanci uskoro postali ovisni i za njega su prodali i posljednji trun ponosa.

Satima su Indijanci uživali u iluziji, koje su im pružale šarene slike u papirnatoj cijevi. 

Jedna od tih blještavih igračaka bila je kaleidoskop, papirnata cijev sa ogledalima u kojoj se nalaze sitni šareni predmeti, kamenčići, perle, staklena zrnca ili šareni papirići. Koristi se tako što se gleda na jedan kraj cijevi, a svjetlost ulazi na drugi kraj odbijajući se od ogledala.

Satima su Indijanci uživali u iluziji, koje su im pružale šarene slike u papirnatoj cijevi. Pri tome su potpuno izgubili osjećaj za realnost i za stvarni svijet oko sebe.

Nešto slično događa se i danas, samo što se današnji kaleidoskop zove Internet, a šareni kamenčići u njemu su fejsbuk, twitter, messenger… ili: android, windows, i-phone, tablet…

I nije bitno kako se zovu. Bitno je da oni pomažu pri gubljenju zdravog razuma i osjećaja za realnost.

Promatrao sam na Uskrsni ponedjeljak dva društva u istom kafiću i u isto vrijeme. Jedno, poveće društvo bilo je u opuštenom, očito ugodnom razgovoru. Dan je bio sunčan i topal i u hladovini starog kestena mogu se uz društvo i piće provesti ugodni trenuci.

Sve se događalo bez lajkanja, slanja trenutnih statusa u međumrežje. Bilo je puno spontanog smijeha, mladi ljudi uživali su radost susreta.

Za susjednim stolom dvije djevojke. One su bile u možda još većem društvu na fejsu. Komentirale su među sobom samo komentare koje ona druga nije vidjela.

Ali one imaju dokaz u vidu lajkova i komentara kako su toga dana u Green parku u Slavonskom Brodu provele ugodno vrijeme. Na tim nezaboravnim trenucima zavide im brojni prijatelji diljem svijeta. Sve je to dokumentirano za povijest.

Veselo društvo za susjednim stolom nema nikakvih dokaza kako su i oni proživjeli nezaboravne trenutke u Green parku u Slavonskom Brodu toga dana. Čak nisu napravili ni obligatni zajednički foto.

Što nije objavljeno na fejsu nije se ni dogodilo …reći će brojni ovisnici.

Indijanci novog vremena ponašaju se upravo onako kako to osvajači žele. Oni zbog svoje ovisnosti prodaju i zadnji trun osobnosti i privatnosti.

Svidjelo mi se veselo društvo za stolom za kojim je vladala izgovorena riječ. Njima je bilo potpuno svejedno hoće li svijet znati za njihovo druženje ili neće. Oni su svjesno uživali u društvu, u lijepom vremenu, u praznicima, u piću, u hladovini starog kestena…

A djevojke na fejsu? One su zaboravile kako ništa ne može nadoknatiti radost pravog susreta sa pravim prijateljima, iako ih je daleko manje u stvarnosti nego na fejsu.

Kaleidoskopi novog vremena ne razlikuju se puno od onih u koje su Indijanci piljili satima. I jedni i drugi stvaraju samo iluziju, ma koliko god lajkao, objavljivao statuse ili komentirao.

Objavljeno na Hrvatski glas Berlin 

Vino koje ima dušu

Ah ta sveta Klara

Sâm obraditi, sâm popiti, sâm prodati višak… to je moto.

Srijeda u velikom tjednu 2014. Polovica je travnja i idealno vrijeme za sađenje vinograda. E baš tim povodom skupilo se kod obitelji Jurčić u Stupničkom brdu veselo i radino društvo. Pri samom vrhu brda …jedna parcela na južnim padinama Dilja, na kojoj su stoljećima rasli trsovi loze, pripremljena je za sadnju.

Pripremu su obavili moćni strojevi koji danas za jedan dan učine isto ono na čemu je nekada radilo više ljudi nekoliko dana.

Jurčići nisu veliki proizvođači vina. Ivo Jurčić je prometnik na Hrvatskim željeznicama, a žena Slavica drži ostala tri ćoška kuće.

U Stupničkom brdu žive u trećoj generaciji. Preci su im došli početkom prošlog stoljeća iz Korduna u vrijeme dok na cijelom brdu nije bilo niti jednog neobrađenog komadića zemlje i bili su potrebni brojni nadničari.

Jurčići i ne žele biti veliki proizvođači vina. Kako kaže Ivo: - treba proizvoditi toliko koliko sâm možeš obraditi, a da sve to još predstavlja zadovoljstvo.

Sâm obraditi, sâm popiti, sâm prodati višak… to je moto.

Ovo sâm …podrazumijeva i susjede, rodbinu i prijatelje, kojih Jurčići imaju u izobilju i koji su kod sađenja novog vinograda ponudili pomoć.

Sa Stupničkog brda pruža se prekrasan pogled na sjever i jug Slavonije, Za lijepog vremena može se s njega vidjeti i vrh Vlašića kod Travnika u centralnoj Bosni, na jugu, a na sjeveru pogled seže do Krndije i kutjevačkih vinograda.

Pogled na Stupničko brdo je malo deprimirajući. Puno je još zapuštenih vinograda, prepuštenih šikarama. Istina jest kako se dosta nove loze sadi, ali to većinom rade velike vinarije koje imaju drugu motivaciju, a ona se zove: profit.

A zakon profita je doveo i nove vrste grožđa, tako da je tradicionalna slavonska graševina malo pala u zaborav, jer je nekako izašla iz mode, a zamijenili su ju pinot crni i bijeli koji znatno bolje rode i obećavaju veći profit.

Da ne bi bilo zabune: Graševina je ono vino koje dok je mlado ima lijepu svijetlo žuto-zelenkastu boju, a kod starog vina izraženiji su slamnato-žuti tonovi. Ima svježi, voćni miris, a po okusu podsjeća na svježu sočnu jabuku.

Nekada se prodavala pod nazivom rizling, a sada taj naziv smije nositi samo Rajnski rizling proizveden u Njemačkoj.

Isto tako. Rajnski rizling i Talijanski rizling nemaju između sebe nikakve botaničke veze.

Ne bih je sada o vrstama grožđa i vina. To je opširno područje u kojemu se lako može izgubiti, a nisam baš ni neki stručnjak na tom području.

Vina dijelim na ona koja imaju dušu i ona koja nemaju dušu. Vina koja nemaju dušu naći će te posvuda …u trgovačkim centrima po cijeni od dvadeset do stotinu kuna po boci, u restoranima, na vinskim sajmovima…

Vina koja imaju dušu teže je naći. Proizvode se od svih vrsta grožđa, pa i od onog divljeg, kojega zovu tudum, ili direktor i koje u sebi ima veliku količinu po zdravlje štetnog metilnog alkohola.

Kako ih razlikovati?

Vina koja imaju dušu bit će vam ponuđena od srca u namjeri da vas se počasti. Mogu se piti samo u ugodnom društvu, a pitate li za njegovu biografiju čuti će te zanimljive priče, doznati puno toga o ljudima i kraju u kojem vam je ponuđeno.

Vina koja nemaju dušu bit će vam ponuđena sa željom da se stvori profit. Na etiketama je bar-kôd koji zanima samo blagajnu u supermarketu. Teško da će te u takvom vinu osjetiti miris znoja onih koji su uzgajali grožđe, ili sadili vinograd.

Kod Jurčića je sađena graševina koja će sigurno imati dušu. Mogao sam ju osjetiti već kod sađenja, iako će do prve kapljice trebati čekati dvije i pol godine.

Susjedi i prijatelji koji su sadili lozu ispričali su mi puno o povijesti vinogradarstva u Stupničkom brdu …o teškom životu nekada …o tome kako su ljudi nekada bili zadovoljni u svojoj sirotinji, ali i o tome kako te stare vrijednosti propadaju.

Do ranog poslijepodneva vrijedne ruke posadile su oko 500 sadnica. Sada je priroda na redu, ali sigurno će svaki novi pup na njima biti pomilovan pogledom brižnog Ive. Pomoćnici su umorni, gladni, ali i dalje veseli. Za njih je Slavica napravila obilan ručak: obligatna juha, pečena mlada ovčetina i piletina iz domaće proizvodnje, pečeni, krumpir, mlinci, domaći kruh, pita od oraha i od maka…

Šala, razgovor, druženje… Vani je upravo počeo pravi proljetni pljusak. Moglo bi se to nazvati: izvrstan tajming, ali svi znaju da se za to pobrinula sveta Klara, zaštitnica vinograda u Stupničkom brdu.

Ah da! Sveta Klara! Prije 140 godina …otprilike, ljudi u Stupničkom brdu bili malo zaboravili kako je i njihov kraj od Boga stvoren. Počeli se sami malo osjećati kao bogovi, a Bog im je tada sredinom kolovoza poslao tuču, koja je uništila sav plod, a mošt je tekao potocima …kaže narodna predaja.

Ljudi su razumjeli Božju poruku i sagradiše usred vinograda kapelicu svetoj Klari, koju i danas poštuju i kojoj se i danas klanjaju i mole. Stari kip svete Klare je u kući Jurčića, a kapelica je stalno lijepo uređena, kao da je svaki dan sveta Klara.

Dok ovo pišem društvo mi čini čaša crnog vina sa puno duše iz Jurčićevih vinograda. Nisam previše zavirio u nju i dobro sam napisao u množini …vinograda, jer ih stvarno imaju više, točnije dva. Ovaj novi, tek posađen i jedan stariji od prije par godina.

U njemu su Jurčići posadili Crni pinot. Tako su mislili, tako su htjeli i tako je pisalo na etiketama na sadnicama.

Ali, sveta Klara htjela drukčije i umjesto Crnoga pinota, Jurčići danas beru Syrah ili Širaz, isto tako zaboravljeno grožđe biblijskog porijekla.

Osjeti se to u buketu vina. Više mirišim, lagano okrećući vino u čaši, nego što pijem. Nadam se da će miris stići i do vas, jer bih užitak rado podijelio s vama kada već ne mogu podijeliti vino.

Sigurno je kako i velike vinarije u Slavoniji proizvode kvalitetno vino po svim europskim standardima, ali to mi ne kazuje ništa. Čašu vina mogu popiti samo u ugodnom društvu, a to vino mora imati dušu, inače je to za mene sterilna tekućina.

Takvo vino vam mogu ponuditi samo mali vinari, jer oni uzgajaju lozu samo iz ljubavi i ne očekuju profit.

Na povratku iz Stupničkog brda uhvati me nevrijeme sa tučom. Pomislih na vinograde, na Jurčiće i na njihove susjede, ali pomislih i na svetu Klaru.

-Sve je u najboljem redu …kaže mi Slavica na telefonu …kod nas nije bilo tuče.

Ah ta sveta Klara!

Izvor: Hrvatski glas Berlin

Socijalno hladni

Bazeni za šminku

root : Bazeni za šminkuIlustracija

Ako ste mislili da pratnja invalida ne mora plaćati ulaz, ili da i oni imaju barem popust onda se grdno varate. Pratnja invalida na Brodskim bazenima plaća punu cijenu!!!

SLAVONSKI BROD Imamo bazene! … slavodobitno je uzviknuo gradonačelnik Mirko Duspara dr. med. nakon što su Brodski bazeni konačno otvoreni.

- Imamo Hrvatsku! …uzviknuo je, isto tako slavodobitno, predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman prije više od dva decenija.

I jedan i drugi bili su u pravu. Imamo i jedno i drugo.

Platili smo javni WC na korzu koji ima samo jedan mali nedostatak, naime, ne služi nikakvoj nuždi.

I to bilo sasvim u redu. Gordo zvuči i jedno i drugo …mogao bi čovjek skoro biti ponosan.

Kažem: mogao bi (konjuktiv)ali možemo li stvarno biti ponosni na ono što imamo. Možemo li biti ponosni na socijalnu neosjetljivost i potpuni nedostatak ljubavi prema bližnjima koji je postao naša karakteristika.

O državi ne bih ovdje. Napisano je brdo toga, navedeno bezbroj primjera, ali i dalje se socijalno najugroženiji bešćutno izbacuju iz nekada njihovih kuća i stanova. I dalje se dijele otkazi neposlušnima. I dalje se na sve rjeđa radna mjesta primaju kumovi i rođaci.

Ja bih danas rekao nešto o Brodskim bazenima, životnom djelu gradonačelnika Mirka Duspare.

Nema sumnje …može biti ponosan što je u vremenu najveće gospodarske krize ipak izgradio te prijeko potrebne bazene. Istina ne mora ih on platiti od svoje skromne plaće, učinit ćemo to mi, jednako tako kao što smo platili javni WC na korzu koji ima samo jedan mali nedostatak, naime ne služi nikakvoj nuždi.

Ali …ima se, a to je ipak najvažnije.

Gradonačelnik može biti ponosan i na činjenicu da je stvorio nekoliko novih radnih mjesta koja su itekako prijeko potrebna. Da će na taj način stvoriti novu rupu u proračunu …tko te pita. Važno je da se lova obrće.

I da ne duljim više. Puno je toga što je u svojim mandatima stvorio Mirko Duspara i na čega on može biti vrlo ponosan.

Primjer bezosjećajnosti bez presedana u civiliziranom svijetu

Tako sigurno može biti ponosan i na dosjetljivost kako izvući i zadnju kunu iz džepa onima socijalno najugroženijim …invalidima.

Od bezbroj modela koji postoje u civiliziranom svijetu u dvadeset i prvom stoljeću, uprava Brodskih bazena je izabrala najgori i najnesocijalniji 

Vjerovatno vam je poznato da se cijene korištenja bazena odnose na dvije grupe građana. Osobe s invaliditetom spadaju u onu drugu grupu, zajedno sa umirovljenicima, djecom, studentima i dr. Znači 10,00 kn za sat, 15,00 kn za dva sata itd.

Super! Mirko ima srce za invalide i na takvog gradonačelnika mogu čak i građani biti ponosni. Čovjek misli na invalide. 

Ali …invalidi ne mogu bazene koristiti bez pratnje. Pratnja im je nužna kao što su im nužna kolica i ostala pomagala.

Ako ste mislili da pratnja invalida ne mora plaćati ulaz, ili da i oni imaju barem popust onda se grdno varate. Pratnja invalida na Brodskim bazenima plaća punu cijenu!!!

Znači invalidi moraju umjesto 20,00 kn, platiti 30,00 kn za jedan sat korištenja bazena. Primjer bezosjećajnosti bez presedana u civiliziranom svijetu.

Uz to dolazi još da je invalidima sat korištenja bazena premalo. Svlačenje, oblačenje… oduzmu puno vremena, pa ga onda za kupanje ništa ni ne preostane.

Od bezbroj modela koji postoje u civiliziranom svijetu u dvadeset i prvom stoljeću, uprava Brodskih bazena je izabrala najgori i najnesocijalniji, baš kao što je i državna uprava to učinila na nacionalnoj razini.

Imamo Hrvatsku, imamo bazene …ali možemo li biti na njih ponosni!

Naša vrijednost mjeri se po tome kako se odnosimo prema socijalno najosjetljivijima i onima koji su ovisni o našoj pomoći.

Ps: Napomena za jezičnu policiju: poznato mi je kako u gramatici hrvatskog standardnog književnog jezika nema konjunktiva kao u drugim jezicima, gdje služi za izražavanje želje, pretpostavke, mogućnosti i blage zapovjedi. Zbog nepostojanja konjunktiva poslužih se staroštokavicom.

Povodom Svjetskog dana smijeha

Rasturio sam se od smeha

root : Rasturio sam se od smeha

Na Svjetski dan smijeha smijem se svemu ovome, ali na Svjetski dan plača, moći ću zbog ovoga i svjetski plakati, jer: počnemo li se jednom konačno baviti temama koje život znače …kako ćemo djeci za dvadeset godina pojasniti ovo naše današnje ponašanje. Kako ćemo im reći da su nam Hobart i Chicago bili bliži od Novog Sada.

Čitam na fejsu: danas je Svjetski dan smijeha i vidim po bezbrojnim statusima poznate svjetske face kako se smiju. Baš je to lijepo …deseti dan mjeseca siječnja smije se cijeli svijet.

Međutim …prošlo bi me to isto tako brzo, kao što brzo zaboravim Dan žena, Dan osoba s posebnim potrebama, Dan slijepih, Dan gluhih, Dan Roma… Uglavnom: jadna je ona kategorija u društvu koja dobije svoj Svjetski dan.

Ali …ja sam se danas smijao …baš onako svjetski, međunarodno, ili kako već…

A najzanimljivije da ću povod mome smijehu moći koristiti i na Svjetski dan plača, ako takav već postoji, ili ću zbog njega moći plakati već sutra i prekosutra i uvjeriti se kako je Petar Petrović Njegoš sa svojim stihom: Čašu meda jošt' niko ne popi, što je časom žuči ne zagrči, bio stoposto u pravu.

Ako imate strpljenja i volje možete u nastavku pročitati čemu sam se danas svjetski smijao.

Elem …već nekoliko godina kolegica Sonja Breljak iz Berlina i ja izdajemo portal „Hrvatski glas Berlin". Već zbog naslova bi se čovjek mogao svjetski nasmijati. U početku nismo puno razmišljali, jer je to trebao biti blog sa kratkim vijestima o događajima kod hrvatskih udruga u Berlinu. To što se danas radi na fejsu ili twiteru.

Ja sam bio samo tehnička podrška, a i to je povod svakome onome tko me osobno poznaje za jedan svjetski napad smijeha.

Blog se „sklopa" relativno lako, pa mi je, eto pošlo za rukom, a naziv nam je predložio „blogger" nakon par neuspjelih pokušaja.

Nakon kraćeg vremena pokazalo se da smo se trebali ipak temeljitije pripremiti. Interes za naše vijesti i druge priloge bio je prilično velik, priključili smo se portalu MIGRApolis kojega izdaje Europski institut za migracijska istraživanja, Hrvatski radio je objavljivao naše priloge, a ubrzo smo prestali brojati portale koji su od nas „krali" i krali.

Da skratim …slijedi portal, njega nam instalira Željko Klindžić, jer je to za nas prekrupan zalogaj. Mi se brinemo za sadržaj, a prepoznatljivi smo po našoj glavnoj temi, po našoj ideji vodilji, a to je život u tuđini …kako ga olakšati, kako ga osmisliti, kako ga urediti…

I sada se pokazuje besmislenost naziva u punoj snazi …Hrvatski glas Berlin. Hrvatski …ajd dobro, moderno je to danas ispred svega staviti pridjev hrvatski …ljepše zvuči.

Ali mi objavljujemo i priloge na njemačkom, a otvoreni smo i za priloge na drugim jezicima!

Glas!? …pa nismo baš neki glas, ne može nas se akustično doživjeti. Više to odgovara radio-emisijama.

Berlin!? E to sad stvarno ima najmanje smisla, jer priloga iz Berlina je jako malo. Prilozi nam stižu iz cijelog svijeta …od Tasmanije do Chicaga.

Pišu nam naši suradnici o životu naših iseljenika iz Ognjene zemlje, Melburna, Kumanova, Hobarta, Kenije, Južnoafričke unije, Chikaga, Floride, BiH, Hrvatske…

A i čitaju nas posvuda u svijetu. Gdje god ima Hrvata ima i klikova.

Ali vrag ne spava i internet-novinstvo ima i svoju drugu stranu medalje. Ne čitaju nas samo Hrvati već i Poljaci i Nijemci i Bošnjaci i Makedonci i …nije za povjerovati: i Srbi!

Kolegica Jelena Stamenković s Televizije Novi Sad, koja je godinama uređivala emisiju „Naši stranci", sad je u mirovini, ali: „…u novosadskom „Dnevniku" svake nedelje čitaocima podastirem po jednu uzbudljivu i zanimljivu priču o novom strancu i preplitanju kultura dva sveta, nekog daljeg ili bližeg iz kojeg je naš stranac ovog našeg panonskog…"

Prati nas redovno i ponekad komentira, ponekad pita nešto …kako to već ide.

Mi ne bi bili mi …kad već imamo stručnjaka … da nismo kolegicu počeli „obrađivati" za suradnju. I nismo dugo čekali, Jelena se potrudila i napisala priču samo za „Hrvatski glas Berlin".

Priča stigla, a prateći tekst na nju bio je povod mome smijanju svjetskih razmjera.

Jelena piše: - Evo obećanog teksta. Potrudih se da napišem ijekavski. Popravite greške, prosim lijepo :)

U tom času pomislih na komentatora koji nam je pod nikom „Hrvatski branitelj" zamjerio što smo čestitali Božić vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru:

…NEMAM nista protiv onih koji slave BOZIC malo sa zakasnjenjem ali mi smrdi da je ovo HRVATSKI PORTAL…Najbolje da vi maknete ovo Hrvatski pa nek Bude glas iz Berlina ali mojim vas bez (HRVATSKI)ili nek bude PARTIJSKIGLAS-Berlin onda mozete i Kinezima cestitat BOZIC ….

A Jelenina ijekavština stvarno nasmijava: - kad mi je kolegica tutnula u ruku  cijeduljicu sa brojem telefona…

Odgovaramo Jeleni: jelena, do suza si nas nasmijala sa svojom ijekavštinom, a ujedno i rastužila jer je to žalosni barometar trenutnog stanja. draga jelena, mi smo ti korak ispred vremena i objavit ćemo tvoj tekst na srpskom i naravno na ekavštini, ali sve ovo je tužni i upečatljivi dokument vremena u kojem živimo, baš kao i tema tvoje priče.

I to je to. Jelena je svoj tekst prevela na nemušti hrvatski, a ja ga sada prevodim na isto tako nemušti srpski i smijem se: svetski, svjetski, belosvetski, bjelosvjetski… Prilog ćemo objaviti uskoro, a bit će to premijera srpskog jezika na Hrvatskom glasu Berlin.

Ali sada bar znam kako pridjev hrvatski u nazivu našeg portala ima itekako smisla. On stoji za toleranciju, razumijevanje, liberalnost…

Na Svjetski dan smijeha smijem se svemu ovome, ali na Svjetski dan plača, moći ću zbog ovoga i svjetski plakati, jer: počnemo li se jednom konačno baviti temama koje život znače …kako ćemo djeci za dvadeset godina pojasniti ovo naše današnje ponašanje. Kako ćemo im reći da su nam Hobart i Chicago bili bliži od Novog Sada.

Sretan vam Svjetski dan smijeha!

Romi, cigani i novinari

Svi smo mi Marinko Krpan

root : Svi smo mi Marinko KrpanIlustracija / fotomontaža(Foto: Borislav Stipić)

Zbog čega su brodski novinari ignorirali brodske Rome, a favorizirali brodskog gradonačelnika ostaje otvoreno pitanje na koje kolege moraju sami odgovoriti

Čitam izvješće kolege SBplusa na SBplusu pod naslovom: Božićno - Novogodišnji prijem za novinare i primjećujem nekoliko lapsusa koji su kolegi SBplusu promakli.

Ajd sad, ovo Novogodišnji sa velikim N može biti i brzina, pa neću o tome. Ali već idući je malo težeg kalibra:

Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni.

Mirko Duspara, u Gradskoj upravi, primio je novinare i prigodno ih darivao.

Kolega SBplus nije napisao kome je gradonačelnik darivao novinare.

Stari običaj u Hrvata je darivanje za Božić. Nekada su se darivali orasi, jabuke, kocka šećera… Kasnije je bilo bombona, naranči, nekoliko dinara i tako to.

U posljednje vrijeme daruju se mobiteli, tableti, kućni ljubimci, skupo vino, parfemi, a ni auta nisu rijetka. Ima se, pa eto.

Ali u tome se ne zna mjera, pa se dogodilo da je jedan veliki trgovački lanac prošle godine darivao čak i djecu, a ove godine brodski gradonačelnik daruje …za nevjerovati …i novinare. I uz svakog novinara dobiješ gratis i bocu vina domaće proizvodnje.

Drugi veći lapsus u izvješću kolege SBplusa …bar sam ja mislio kako je to lapsus …bio je:

Sbplus to radi najbolje - kritizira (i) sebe

Zahvalio im se na dobroj suradnji, odnosno objektivnom i profesionalnom informiranju o događajima u gradu tijekom godine koja je na izmaku i zaželio neka se s takvom praksom nastavi i u Novoj 2014. godini.

Ako znamo da u hrvatskom jeziku glagol zahvaliti nije povratni glagol onda je logično da zahvaliti i zahvaliti se imaju druga značenja. Zahvaliti se znači: ljubazno odbiti ponuđeno.

Ali zahvaljivati se, odmarati se, ponavljati se… postali su standard u hrvatskom jeziku. Mogu se izbaciti iz upotrebe jedino Ustavom u kojega bi to tek trebalo uvesti …naravno nakon peticije i referenduma kako to već ide u Hrvata.

Međutim …što više razmišljam o događajima koji se dogodiše 27. prosinca sve više mi se čini kako to i nisu bili lapsusi i kako je to ipak ispravno napisano u duhu hrvatskog jezika.

Brodski novinari nazočili su prijemu kod gradonačelnika, koji je zakazan u 10 sati. Za ovaj događaj doznali su dva-tri dana prije.

Brodski Romi su isto vrijeme imali promociju svoga časopisa „Crveni kotač" i na nju su pozvali brodske novinare desetak dana prije.

Zbog čega su brodski novinari ignorirali brodske Rome, a favorizirali brodskog gradonačelnika ostaje otvoreno pitanje na koje kolege moraju sami odgovoriti. Ja mogu samo nagađati, pa ću to i učiniti.

Romi su za urednika svoga časopisa izabrali kolegu Marinka Krpana, novinara koji je organizirao prošlogodišnji božićni prijem kod gradonačelnika. Nakon toga pao je u nemilost Mirka Velikog i njegovog aparata za psiho-teror, pa je …ako je suditi po Duspari ostao bez posla. Kažem …ako je suditi po Duspari, jer je hrvatsko pravosuđe bilo drukčijeg mišljenja, pa je otkaz, koji je uručen Krpanu, proglasilo nepravomoćnim.

Zahvalio im se na dobroj suradnji, odnosno objektivnom i profesionalnom informiranju o događajima u gradu tijekom godine koja je na izmaku i zaželio neka se s takvom praksom nastavi i u Novoj 2014. godini …piše kolega SBplus.

Koliko su kolege objektivno i profesionalno pisali i o slučaju Krpan promaklo mi je. Bio sam nekoliko mjeseci odsutan, pa nisam baš nešto posebno pratio događaje u Brodu.

Uz pomoć novinara Duspara učvršćuje svoju moć 

Jedan je to od bezbroj primjera kojega su kolege objektivno i profesionalno prešutjele. Psiho-teror u Brod-turistu, samovolja njenog direktora, Dusparinog čo'jeka Maria Pejića, koji je pred Božić dao otkaz Evi Šljivarić službenici koja u toj firmi radi od njenog osnutka. Eva Šljivarić (60 godina) otkaz je dobila jer je, navodno, gospodinu direktoru nanijela teške fizičke ozlijede. Ovo je drugi događaj kojega su kolege objektivno i profesionalno prešutjele.

I tako …i uz pomoć kolega Mirko Duspara učvršćuje svoju moć. Kolege su mu potrebne samo zbog toga kako bi objektivno i profesionalno prešutjele Mirkov teror.

Ne mogu baš reći kako kolege nekritično prihvaćaju baš sve što im Veliki poglavica servira. Tako je …citiram kolegu SBplusa: ponajrevnostnija ovdašnja novinarka, Višnja Ružojčić, unatoč svečarskoj atmosferi, nije odoljela te je gradonačelniku Duspari spočitnula skromnu blagdansku okićenost Slavonskog Broda, koja je "ispod razine jednog od najmanjih hrvatskih gradova – Pleternice".

Nije lako brodskom gradonačelniku s brodskim novinarima …znaju oni biti posebno nezgodni i postavljati i neugodna pitanja.

Ali to se sve da riješiti u ugodnoj atmosferi u Gradskoj vijećnici …pa ljudi smo. Sve to daleko od očiju Marinka Krpana, Eve Šljivarić, Duška Medakovića… i brojnih ostalih žrtava Dusparine strahovlade. Toliko dugo dok kolege objektivno i profesionalno prešućuju sve što Mirko Duspara smatra da bi trebalo prešutjeti ove žrtve ostat će u kategoriji: ko ih jebe.

Ponadao sam se, poželio sam, pomislio sam… divna prilika brodskim novinarima dati javnu, vrlo jasnu podršku kolegi Krpanu i otići na promociju romskog časopisa, a ignorirati Dusparin poziv, koji je ionako došao puno kasnije.

Danas on, sutra ti, prekosutra ja… 

Ali prevario sam se. Ostaje mi samo na ovaj način poručiti kolegama: Svi smo mi Marinko Krpan! Danas on, sutra ti, prekosutra ja…

Ne činim to rado, ali ipak ću citirati čuvenu pjesmu Martina Niemöllera …možda nekome proradi kliker:

Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.

Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.

Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.

Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.

Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni.

Moram priznati kako su Romi ipak domišljati i razumni. Za urednika časopisa izabrali su jednoga od njih …čovjeka koji je na svojoj koži iskusio prezir, omalovažavanja i ponižavanja.

A s brodskim novinarima i njihovom objektivnom i profesionalnom informiranju može Duspara raditi što hoće. Može im zahvaliti, može im se zahvaliti, može ih darivati, jer oni su ionako njegovo vlasništvo i rade ono što im on naredi.

Oni nepodobni u ko ih jebe kategoriji još će dugo čekati na društvenu i kolegijanu solidarnost.

…što je Hrvat bez brkova?

Za koji dom je spreman HSK

root : Za koji dom je spreman HSK

Jer ako je urlikanje na stadionu Za dom – spremni! nevina reminiscencija na stvaralački opus Ivana pl. Zajca, a ne zazivanje pogromaškog duha Endehazije, zbog čega je onda staro hrvatsko pismo ćirilica manje važno.

Fra Šito Ćorić glasnogovornik „hrvatskog izvandomovinstva" (kako ga on sam naziva, dok mu je neki poluslužbeni alibi-naziv ipak malo prizemniji i insajderi znaju kako se radi o Hrvatskom svjetskom kongresu) …napisao je na službenoj web-stranici ove populističke organizacije, kolumnu pod nazivom: Nepotrebna hajka i nepravedna kazna za Šimunića.

Iz te kolumne citiram sljedeće:

-Mi u HSK, jednako kao i ljudi u hrvatskom izvandomovinstvu, u ogromnoj većini taj pozdrav Za dom spremni! shvaćamo i osjećamo upravo onako kako ga je sam Joe Šimunić pojasnio, a zajedno s njime odlučno se ograđujemo od svake pomisli i namjere koja uključuje bilo kakvu mržnju, nasilje, rasizam i slične zle pojave. Ta nijedan dio našega naroda nije tako kozmopolitski usmjeren i prijateljski povezan s tolikim narodima diljem svijeta kao mi izvan domovine. Uostalom, da su Joe i publika na Maksimiru htjeli na bilo koji način uzvikom uvrijediti naše drage Islanđane, uzviknuli bi im nešto drugo na njima razumljivom jeziku.

Ne pokušavam usprotiviti se istinitosti ove Ćorićeve teze, jer pisao ju je učen čovjek, a i samom mi je poznat taj poklič iz Zajčeve opere Nikola Šubić Zrinski.

Da bi čovjek riječ rek´o.

Možda je Joe Šimunić stvarno …onako ozaren od pobjede nad snažnim Islandom, osjetio spontanu želju otpjevati ariju iz neke opere, a mikrofon službenog razglasa se tu slučajno našao. Zna to bit …događa se to često na nogometnim stadionima, jer slična je to publika kao i ona u Metropolitenuili Wiener Staatsoper.

I možda mu je isto tako složno sa tribina odgovorio „Zbor zatvorenika" od 30 tisuća grla, koji se tu slučajno zatekao. Sve je to moguće, a ako to učeni Šito Ćorić koji je uz to i glasnogovornik HSK napiše, onda ne treba ni sumnjati u to.

Ispričavam se: „Zbor zatvorenika" je iz druge opere …malo sam pobrkao lončiće.

Multimedijalni event po Ćoriću …bilo bi to što se dogodilo na stadionu. Vrhunski sport, visoka kultura, erupcija adrenalina… sve u isto vrijeme i na istome mjestu.

Ništa čudno!

Ne razumijem zbog čega se svijet buni i brine zbog toga, a nama je samo stalo do gajenja naše glazbene tradicije, a kod HSK je briga o našim povijesnim vrijednostima na prvome mjestu. Samo zbog toga fra Šito Ćorić tako grčevito brani nastup Joa Šimunića i hrvatsko izvandomovinstvo.

Kako bi drukčije moglo biti?

Trenutno se u Hrvatskoj prikupljaju potpisi za referendum protiv ćirilice. Opet nam neki neodgovorni napadaju naše svetinje, naše povijesne vrijednosti.

Želi se zabraniti ćirilica, povijesno hrvatsko pismo.

Nije mi jasno zašto fra Šito Ćorić o ovome šuti. Zašto i sada na stranicama HSK ne stane u obranu ćirilice, jer ćirilica jest hrvatsko pismo. Napisani su na ćirilici brojni dokumenti naše povijesti.

Ne bih ja o tome, jer o tome trebaju pričati učeni ljudi, pa ću to prepustiti redovitom sveučilišnom profesoru s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Mateu Žagaru. On je u Vijencubroj 488 odgovorio na pitanje:

Zašto je ćirilica hrvatsko pismo?

-Najjednostavniji je odgovor: zato što su njome pisana važna djela hrvatske književnosti i diplomatike, i zato što su Hrvati, odnosno njihovi preci u vrijeme kada nacionalna identifikacija nije bila kao danas, njome pisali. Odgovor je zapravo isti kao kad biste me pitali za latinicu ili glagoljicu.

Da se razumijemo, ćirilica nije služila kao neko rezervno pismo, samo gdjegdje, i to u odabranim prilikama, već upravo suprotno, bila je ona u određenim funkcijama dominantno hrvatsko pismo na široku prostoru istočno od rijeke Krke i Vrbasa, a povremeno (osobito starijih stoljeća) i zapadnije. Naposljetku, znamo za ćirilička slova i usred Istre, na Supetarskom ulomku iz Svetog Petra u Šumi, iz 12. stoljeća.

Pa ako je odgovor tako jednostavan, odakle onda zazor koji sam spomenuo? Odakle spremnost za odricanje pisma ipraga,Humačke ploče,Povaljske listine,Dubrovačkoga molitvenikakoji sada slavimo, znatnog dijela franjevačke književnosti (bosanske, hercegovačke i dalmatinske) sve do 19. stoljeća?

Ako baš i ne odricanjem, onda poželjnim isticanjem nazivabosančicailibosanicaza sav proteg uporabe ćirilice na navedenim prostorima (a ne samo za brzopis koji se rabio od početka 16. stoljeća), nužnim atribuiranjemhrvatska ćirilicaumjestozapadna, a u puku i nazivanjem ćirilice glagoljicom. Osnovni je tomu razlog, rekao bih, koncepcija filologije 19. stoljeća, koja dijelom određuje i današnju.

Dobro je znano da je stvaranje nacionalnih filologija bilo glavni oslonac konstituiranju nacija. A budući da krhak uspostavljeni nacionalni okvir mora počivati na isključivosti, prevladale su koncepcije jedne države čvrstih granica u kojoj živi jedan narod (jednostavne etnogeneze), jednoga jezika i pisma, time i jedinstvene, pravocrtno razvijane kulture. Na hrvatskom prostoru, u južnoslavenskim okvirima kojima je tada bila usmjerena, i to nakon stoljeća raznorodnih komunikacija (unatoč političkoj razjedinjenosti), takvo je formiranje bilo osobito složeno.

Prisjetimo se i kako se hrvatska filologija ne nosi jednostavno ni s toliko karakterističnom tronarječnosti. U okviru tada oblikovane serbokroatistike provela se razmjerno jednostavna podjela, koju je inaugurirao još Vatroslav Jagić, a preuzimali brojni filolozi sljedećih naraštaja, prema kojoj je srednjovjekovni glagoljički korpus s ovih prostora pripao hrvatskoj filologiji, a ćirilički srpskoj. Takva pretpostavka kao da je destabilizirala i pogled na novovjekovnu ćiriličku produkciju, pa čak i na ona djela koja su nastajala u okvirima Katoličke crkve.

Desetljećima smo ćirilicu identificirali gotovo isključivo sa srpskom pismenosti, i čitali smo tekstove pisane tim nacionalnim ćiriličkim pismom, učili smo to pismo u školi. Oblike slova hrvatske ćirilice i nismo znali, nitko nas tomu nije poučavao, pa ni sami sebe / Nema razumijevanja suvremenoga jezika bez poznavanja jezične povijesti, ni duhovnoga stanja ovog vremena bez osjećaja za duhovne vrednote manje ili više udaljenih razdoblja i prostora.

O ovome glasnogovornik HSK Šito Ćorić šuti. Njegova šutnja govori puno o karakteru ove udruge i o tome koliko je i je li uopće HSK-u stvarno stalo zaštititi hrvatsku baštinu.

Jer ako je urlikanje na stadionu Za dom – spremni! nevina reminiscencija na stvaralački opus Ivana pl. Zajca, a ne zazivanje pogromaškog duha Endehazije, zbog čega je onda staro hrvatsko pismo ćirilica manje važno. Zbog toga što je ona sada službeno srpsko pismo …pa nećemo valjda tako gledati na stvari gospodine Ćoriću.

Onda bi mogli zabraniti i brkove kako ste to sami jako lijepo rekli:

- Uostalom, pa nećemo valja morati brijati brkove, zato što su dvojica najvećih zlotvora u povijesti, Staljin i Hitler, sami izrazito nosili brkove!

I što sad gospodine Ćoriću glasnogovorniče Kongresa? Hoćemo li čuvati našu kulturnu baštinu, ili ju uništavati. Odgovorite! Hrvatsko izvandomovinstvočeka vaš odgovor kako bi znalo kako se izjasniti na eventualnom referendumu o zabrani ćirilice..

Sudbina povijesnog hrvatskog pisma je u vašim rukama!

A mnogi bi htjeli znati i trebaju li brijati brkove ili ne, jer…

…što je Hrvat bez brkova?

Izvor: Hrvatski Glas Berlin 

Pitanje uredništvu SBplusa

Kada ću opet moći otvoriti paštetu?

root : Kada ću opet moći otvoriti paštetu?

Molio bih vas da me, za Blagdan ljubavi, oslobodite straha kako će, iz konzerve, tad pojaviti se Boro Stipić.

Poštovani,

Jutros sam opet htio otvoriti paštetu za doručak, ali nisam se usudio zbog straha kako će iz nje iskočiti Boro Stipić urednik i kolumnist SBplusa.

Ja sam, u svojoj naivnosti, smatrao kako naziv SBplus znači nešto u vezi Slavonskog Broda, nešto kao Slavonski Brod plus ili tako to.

Međutim …u posljednje vrijeme nameće mi se jedino moguće značenje. SBplus može značiti samo jedno: Stipić, Borislav plus.

Bilo bi to u redu, ali ozbiljno mislim kako Boro zloupotrebljava ovlasti koje ima kao član uredništva i administrator komentara.

Komentari na SBplusu nisu forum za diskusiju, tako sam barem ja to shvatio. Ako napišem kolumnu, onda sam ja kao autor rekao svoje, a komentatori iznose tada svoje mišljenje ili ne iznose, ovisi kakav dojam je kolumna ostavila na njih. Polemizirati s njima u rubrici „komentari" više nema nikakvog smisla.

Borislav Stipić ovo pravilo ne poštuje. Svoje teze upućene svima čitateljima on u komentarima pojedinačno objašnjava komentatorima i upušta se s njima u rasprave koje često sa temom kolumne nemaju nikakve veze.

Off topic se to naziva i to bi administrator komentara trebao uočiti, upozoriti korisnika da je to kršenje pravila i ako treba sankcionirati …čitaj: izbrisati komentar. Kako bi to sve bilo vjerodostojno administrator ne bi smio i sam komentirati.

Ali Boro to uporno radi.

SBplus je jedna od mojih prvih jutarnjih lektira, a često navratim i u toku dana. Prije sam si uvijek pomislio: ajd da vidim što ima novoga u Brodu! A sada mislim: ajd da vidim što Boro kaže da ima novoga!

Prije sam imao naviku ponekad zaviriti i u Bibliju. Javljala se ta potreba kada sam imao neke moralne dvojbe, pa sam iz Biblije pokušao odgonetnuti što bi bilo u duhu Božjem.

Sad mi to više nije potrebno, jer je Boro prostudirao Bibliju i za mene i zna na svako pitanje pravi dogovor po pravilu: Biblija to sam ja.

Čiatjući Boru dospio sam u neke više sfere. Sada su mi puno jasniji pojmovi: nacija, rodoljublje, domoljublje, domovina, sloboda, vjera, istina…

Pa zbog čega onda protestiram …pitate s pravom.

Kažem …dospio sam u više sfere i ne osjetim tlo pod nogama, a na to nisam navikao. Htio bih se opet osloniti samo na svoje skromne mentalne resurse i čitati svojim očima, a dobivene informacije spremiti nefiltrirane od Bore Stipića u svoj mozak. Drugim riječima …želim spustiti loptu, ili htio bih se emancipirati od utjecaja Bore Stipića.

Htio bih pročitati ono što ja mislim da je napisano, a ne što mi Boro Stipić kaže da je napisano.

Eto …poštovano uredništvo, bliži se Božić, blagdan koji mi puno znači. A za Božić je i u Hrvata običaj darivanja. I ja bih imao želju: Htio bih na blagdan pojesti paštetu. Nije neka posebna želja, ali da bih ju pojeo moram ju prije otvoriti…

Molio bih vas da me za Blagdan ljubavi oslobodite straha kako će se iz konzerve i tada pojaviti Boro Stipić. Rekoh već …Božić mi je posebno važan i ima za mene posebno značenje, pa ga ne bih htio kvariti raznoraznim tumačenjima iz bilo koje Biblije. Ne bih previše o tome, ali o ljubavi je riječ, pa je svaki komentar suvišan.

I, ako je od Bore …nepotreban je.

Za mentalnu higijenu moga mozga imat ćete priliku opet nakon Božića.

Nadam se da će te imati razumijevanja i da neću biti prisiljen prikupljati potpise za referendum u kojem bi bilo pitanje:

- Jeste li za to da se u Ustav uvede kako je otvaranje konzerve paštete osnovno ljudsko pravo svakog građanina Republike Hrvatske?

Uz malo razumijevanja s vaše strane do toga ne mora doći i ne moramo opet dijeliti naciju zbog toga.

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

Emil Cipar

ZA, ili PROTIV

Zbog čega sam PROTIV

root : Zbog čega sam PROTIVĐorđe Balašević: "Krivi smo mi!"(Foto: fotomontaža Borislav Stipić)

…jer me sadašnje stanje podsjeća na 1993. u Hrvatskoj. Po cijeloj državi, njenom slobodnom dijelu …pale se i dižu u zrak srpske kuće, ruše pravoslavne crkve...

Približava se referendum o prijedlogu ustavnih promjena. Kada sam doznao za njega odmah sam znao kako nemam drugog izbora nego biti PROTIV.

PROTIV sam, jer ovaj referendum vidim kao test-balon. Ako ovo sranje prođe, proći će i svako drugo sranje, pa ćemo tako napraviti put referendumu za rasne zakone i za plinske komore.

Zbog čega sam PROTIV?

PROTIV sam jer…

…me sadašnje stanje u Hrvatskoj podsjeća na stanje u Njemačkoj u vrijeme Weimarske Republike (1918-1933). Nemoćna vlada i moćne udruge veterana omogućile su Hitleru da dođe na vlast. Vlada nemoćna napraviti red i udruge veterana moćne napraviti kaos. Globalna privredna kriza samo je ubrzala dolazak nacional-socijalista.

…jer me sadašnje stanje podsjeća na 1993. u Hrvatskoj. Po cijeloj državi, njenom slobodnom dijelu …pale se i dižu u zrak srpske kuće, ruše pravoslavne crkve...

Imao sam tada svoju redovnu kolumnu u „Posavskoj Hrvatskoj". Početkom 1993. napisao sam u kolumni pod nazivom „Zločin i kazna" kako je grijeh rušiti srpske kuće i kako ćemo kad-tad to skupo platiti. Napisao sam još da …mogu biti samo onoliko Hrvat koliko dopuštam Srbinu pored sebe da bude Srbin.

Stiglo je to nekako necenzurirano u tiskaru i bilo objavljeno. U idućem broju napao me na dvije stranice tadašnji glavni urednik Frano Piplović. Pridružio mu se Ivo Cindrić predsjednik Udruge roditelja palih boraca.

Nije me dotaknula tada primitivna reakcija Frane Piplovića i razumljiva emotivna reakcija Ive Cindrića …čovjeka koji je izgubio sina u ratu.

Zabrinula me je reakcija i profinjeni ton dr. Mate Artukovića …dva broja poslije. On je u svojoj redovnoj kolumni izvolio reći kako je: „…od njega cijenjeni, rado čitani i uvaženi gospodin Emil Cipar društveno veoma štetan". I on mi je posvetio cijelu kolumnu u kojoj je u snježno bijelim samtanim rukavicama pojasnio svekolikom zabrinutom puku kako je moja ljubav prema bližnjemu jaaako opasna po hrvatsko društvo.

Najviše me zabrinula opća šutnja građana. Svi su vidjeli kako se kuće ruše, a nisu poduzimali ništa kako bi se to spriječilo.

Nisam više nikada dobio priliku braniti se od tih napada, a nisam ni htio. Ja sam svoju zabrinutost napisao, a kako će se to shvatiti stvar je svakog pojedinca.

Prošlo je dvadeset godina od tada. Srpske kuće su obnovljene, a platili su tu obnovu oni koji su tada šutnjom pomagali njihovo rušenje, a u stvari su bili protiv njega.

U dvadeset godina država je i opljačkana. Opljačkali su ju zadomspremni muževi …Hrvatine s rukom na srcu. Logičan zaključak je: za dom spreman = za sve spreman …bar nas tako povijest uči.

PROTIV sam da nam državu vode zadomspremni. PROTIV sam da nam današnji Artukovići govore što je za državu dobro, a što nije, da se svaka benignost politizira, a da se surova realnost ignorizira.

Jer …dok narod kopa po kontejnerima, dok ga tjeraju ovrhe i dok nezaposlenost raste, mi se bavimo definicijom braka umjesto da stvarnom problemu pogledamo u oči.

Organizatori prikupljanja potpisa očito nisu pogođeni hrvatskom realnošću. Oni žive u nekoj priviligeriranoj sferi, imaju redovna primanja i ne žele vidjeti uzroke zla koje nam se dogodilo.

PROTIV sam, jer ovaj referendum vidim kao test-balon. Ako ovo sranje prođe, proći će i svako drugo sranje, pa ćemo tako napraviti put referendumu za rasne zakone i za plinske komore.

PROTIV sam, jer ne želim da nam državu vode nesposobni ratni veterani u smiješnim, izmišljenim uniformama.

PROTIV sam jer već sada želim omogućit da se neki od mojih potomaka ne mora stidjeti što je eto drukčiji od ostalih. Borim se već sada za njegovu slobodu javno živjeti sa svojom posebnosti.

Svi smo mi posebni na svoj način i to je naše bogatstvo a ne mana kako nam to žele nametnuti karikirano uniformirani ratni veterani. No nisu oni prava opasnost. Prava opasnost su današnji Artukovići iza njih koji u samtanim rukavicama i biranim riječima to odobravaju i iniciraju.

Martin Luther King, Jr. je rekao sljedeće:

Ostat će zabilježeno u povijesti da najveća tragedija u ovom periodu društvene tranzicije nije oštra galama zlih ljudi već gromka tišina dobrih ljudi.

U Hrvatskoj se je dogodio puč. Demokratski izabrana vlast je paralizirana, a državom vlada zakon ulice. Želite li da to stanje postane trajno?

Jeste li ZA ili PROTIV?

Znam da u ovom trenutku nije baš oportuno, ali još nije bilo referenduma za zabranu slušanja srpskih pjevača, pa koristim priliku dok je to još legalno i citiram Đorđa Balaševića:



Krivi smo mi

To nisu krivci primitivci
što su pokupili mast
korov nikne digod stigne,
ma svaka njima čast

Krivi smo mi

Otkud svi ti paraziti
što su nam zagustili
nemoj stari moj,
krivi smo mi
što smo ih pustili

Ma šta su znali đenerali
i brkati majori
jedino da viču:
pali ali nisu najgori

Krivi smo mi

Ni svi ti silni infantilni
što su puške sanjali
ne, ne derane,
krivi smo mi

što smo se sklanjali 

PROTIV referenduma sam jer nam se njime želi odvratiti pogled od stvarnih problema koji nas muče.

PROTIV sam jer sam shvatio da krivce za sranje u državi ne treba tražiti ni u Srbima, ni u pederima, ni u ćirilici, jer …krivci smo mi.

KRIVCI smo mi, jer smo uvijek bili ZA ono što nam kažu mali Gӧbelsi u sigurnim foteljama.

I ovaj put, baš kao i prije dvadeset godina sam PROTIV.

Stavio sam ispod svoje profilne slike na fejsu baner PROTIV. Prije nekoga vremena reče mi je jedna prodavačica u "Konzumu" i prijateljica na fejsu:

- Svaka čast sviđa mi se onaj vaš baner PROTIV. I ja bih ga stavila, ali ne smijem. Radim ovdje i bilo bi to jako nezgodno. Osim toga ...što bi rekli komšije.

Moj izrečeni PROTIV stoji i za njihov neizrečeni. Baš kao prije dvadeset godina. A "što će svet da kaže" ...ostani pristojan Emile!

Hoće li Hrvatska tužiti RS?

Može da bude al' ne mora da znači

root : Može da bude al' ne mora da znači

Ali ipak …kad „Večernjak“ nešto objavi onda je to zakon. Pogotovo je zakon kad Građanska inicijativa to pripiše sebi u zasluge. Ali najveći zakon je kada to bude objavljeno i komentirano na fejsu …ej čovječe! …bilo na fejsu …jes' vidio!?

Ovih dana vijest dana je bila: „Hrvatska tuži RS i rafineriju nafte u Brodu". Vijest dana je prvi objavio „Večernji list" koji se pozvao na vrlo „vjerodostojan" izvor: jedan visoki vladin dužnosnik!? :)

Uskoro je vijest osvanula na fejsu, a prenijeli su ju i brodski portali …uglavnom bez komentara. Jedino je SBplus komentirao vjerodostojnost izvora stavljajući sveznačeći upitnik na kraju naslova po pravilu: Ako je točno …ne smeta, a ako nije točno onda pogotovo ne smeta.

Jebeš istinu, ona je često neugodna i bolna. Daj ti nama „Večernjaka", „Jutarnjeg", fejsa i igara.

Tooooooo! …poručuju slavodobitno iz Građanske inicijative i brojni visokostručni komentatori na fejsu …jebat ćemo im majku, sad smo mi u EU, pa ne mogu više s nama kako hoće.

 Iz dosadašnjeg iskustva

Začudio me taj nagli obrat pri hrvatskoj vladi. Iz dosadašnjeg iskustva, s ministrom Bačićem i ministricom Holly, znam kako Republika Hrvatska ne posjeduje nikakva valjana opravdanja za tužbu, nedostaju vjerodostojni dokazi o nedopuštenom godišnjem prekoračenju emisije štetnih plinova. Reći: U Brodu smrdi, nije dovoljno za tužbu. I kad bi bilo dovoljno, onda za to nije nadležna Europska komisija, već Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu, ali…

Međunarodni sud za ljudska prava može razmatrati samo zahtjeve protiv država koje su ratificirale Konvenciju ili protokol o kojem je riječ. Sud ne može razmatrati pritužbe koje se tiču događaja koji su se dogodili prije ratifikacije.

Dakle …pojeo vuk magare, jer niti je Republika Srpska država, niti postoje valjani dokazi kako ona ugrožava građanska prava u Republici Hrvatskoj.

Ali ipak …kad „Večernjak" nešto objavi onda je to zakon. Pogotovo je zakon kad Građanska inicijativa to pripiše sebi u zasluge. Ali najveći zakon je kada to bude objavljeno i komentirano na fejsu …ej čovječe! …bilo na fejsu …jes' vidio!?

Znači: Istina je

Ali, s druge strane, najmoćniji brodski medijski magnat Jerko Zovak je „metio" upitnik iza naslova. Znači …on …Jerko Zovak sumnja u to.

S druge strane, najmoćniji brodski medijski magnat Jerko Zovak je „metio" upitnik iza naslova. Znači …on …Jerko Zovak sumnja u to.

Znači: malo morgen

Odgovori koji ne kazuju ništa, ili kazuju sve 

Koga bi još mogao pitati što je istina? Pa da! Kako mi to nije prije palo na pamet! Ministarstvo za zaštitu okoliša bi trebalo nešto znati o tome.

Na odgovor Ministarstva nisam dugo čekao. Stigao je jako brzo, pismeno na moju mail-adresu. Kad sam ga pročitao od srca sam se nasmijao, jer me podsjetio na moj najmiliji vic iz serije: U principu da, ali…

U principu da, ali… Tako počinju svi odgovori na pitanja upućena Radio Erevanu. Ta izmišljena pitanja i odgovori bili su  vrlo popularni u zemljama Varšavskog pakta. Prepričavali su se na ulicama i ljudi su se rado smijali vlastitoj nevolji. Evo nekoliko tipičnih pitanja i odgovora:

Pitanje: Jeli istina da u USA svaki građanin ima auto? Odgovor: U principu da, ali kod nas svaki građanin ima parkiralište.

Pitanje: Jeli istina da se na WC-školjki mogu dobiti spolne bolesti? Odgovor: U principu da, ali zašto ne izabrati ugodniji način!

Pitanje: Jeli istina da se u Rusiji sve živežne namirnice mogu naručiti preko interneta? Odgovor: U principu da, ali roba i stiže preko interneta?

Pitanje: Jeli se moglo dogoditi da je umjesto Kenedija ubijen Hruščov? Odgovor: U principu da, ali je upitno bi li Onasis oženio udovicu.

Pitanje: Može li dobar komunist biti i dobar katolik? Odgovor: U principu da, ali zašto si dodatno otežavati život.

I tako to ide u beskraj. Odgovori koji ne kazuju ništa, ili kazuju sve …ovisi kako se gleda na njih. Podsjetilo me to sve na moju današnju temu i na pitanje koje sam uputio Ministarstvu za zaštitu okoliša. Uputio sam Ministarstvu pitanje, a dobio sam radio-erevanski odgovor par excellence. 

Radio Erevan je desetljećima zabavljao ljude u državama Varšavskog pakta. Očito su bili vrlo uspješni u vještini puno pričati, a pritom ništa ne reći, pa sada izvoze svoju ideju. Licencu za Hrvatsku već je kupila hrvatska vlada.

Radio-erevanski odgovor par excellence

Moje pitanje: Je li istina da Republika Hrvatska namjerava tužiti Republiku Srpsku zbog zagađenja zraka u Slavonskom Brodu?

Odgovor Ministarstva: U principu da, ali… „Aktivno i na svim raspoloživim razinama tražimo trajno rješenje za onečišćenje zraka u Slavonskom Brodu. O svim koracima, čim se za to stvore uvjeti, službenim putem, izvještavamo javnost, čelne ljude Slavonskog Broda i BP županije, udruge i  građane i to ćemo i dalje činiti."

U potpisu: Dijana Sušac, glasnogovornica Ministarstva

Originalni odgovor ministarstva je u navodnicima, a ja sam samo zaokružio misao dodavši na početku ono: U principu da, ali…

Radio Erevan je desetljećima zabavljao ljude u državama Varšavskog pakta. Očito su bili vrlo uspješni u vještini puno pričati, a pritom ništa ne reći, pa sada izvoze svoju ideju. Licencu za Hrvatsku već je kupila hrvatska vlada.

I za kraj, vic na koji me asocirao odgovor Ministarstva:

Pitanje: Jeli istina da je Ivan Ivanovič iz Kijeva na nagradnom natječaju dobio luksuzni automobil zapadne proizvodnje?

Odgovor: U principu da, ali on se ne zove Ivan Ivanović nego Pavao Pavlovič …i nije iz Kijeva nego iz okolice Vladivostoka …i ne radi se o nagradnom natječaju nego o seoskoj zabavi …i nije luksuzni automobil zapadne proizvodnje, nego bicikl domaće proizvodnje …i nije ga dobio nego su mu ga ukrali.

Jebeš istinu, ona je često neugodna i bolna. Daj ti nama „Večernjaka", „Jutarnjeg", fejsa i igara.

SDP-ovci biraju

Od praznih obećanja do pune kazan'ce

root : Od praznih obećanja do pune kazan'ce Dragalić - Tomislav Opačak u kampanji za predsjednika (Foto: sbonline)

A sad …što izgleda više kao mafijaš nego kao političar to se začas da promijeniti. Za pregršt kuna naći će se netko tko ima stila, a nema novaca i tko će Tomi savjetovati da se kani zlatne ogrlice i 'amera, jer je to „antiprotivno“ imidžu današnjeg političara svjetskog formata.

Brodsko-posavski SDP-ovci biraju novog vođu. Na izboru im je ponuđena cijela paleta onoga što brodsko-posavski SDP trenutno može ponuditi …od kazan'ce do akademski obrazovanih građana. Usprkos bogatoj ponudi …članovi SDP-a, a njih je oko 1500 imaju pred sobom vrlo odgovoran zadatak: spasiti stranku od totalnog rasula, zaustaviti slobodni pad u kojemu se stranka već duže vremena nalazi.

Nije pročitao „Kapital"… to mu ne treba, on ga ima.

Na prošlim lokalnim izborima izgubili su čak i protiv HDZ-a koji je bio na koljenima. Gore ne može biti.

Tri kandidata obećavaju preporod. Kome vjerovati?

Tihomir Jakovina dosadašnji predsjednik bez sumnje je krivac za desolutno stanje koje vlada u županijskom SDP-u. Kao predsjednik izgubio je izbore, a kao ministar poljoprivrede zakazao je u potpunosti. On dakle …barem kod članova koji razmišljaju svojom glavom, nema nikakve šanse.

Tihomir Bišćević dosada nepoznat po svojim političkim potezima, ali akademski obrazovan i neopterećen aferama mogao bi uvesti reda u stranku. Mogao bi …ali hoće li …to pitanje je otvoreno. Unatoč slobodnim izborima SDP je centralistička stranka i potezi se povlače iz Zagreba što već smanjuje mogućnosti za ozbiljnu rekonstrukciju stranke.

Treći kandidat je poduzetnik Tomo Opačak. Ovdje se ne bi trebalo pitati što jedan poduzetnik traži u jednoj stranci koja bi se trebala boriti za radnike i njihova pitanja. Ne bi se trebalo pitati, jer u Hrvatskoj ništa što je povezano s politikom nije logično.

Kakve šanse ima Tomo Opačak, čovjek koji nije pročitao „Kapital", a o „Na Drini ćuprija" i o „Ani Karenjinoj" da ne govorim. Poznavanje stranih jezika je isto tako jako upitno.

Pitanje jest što brodsko-posavskom SDP-u u ovom trenutku treba. Treba li im na čelu doktor znanosti koji govori pet jezika, ili im treba netko tko će im pomoći preživjeti, spasiti ih od totalnog rasula.

Ako članovi logično razmišljaju onda im je potreban baš Tomo Opačak. Dobro ste pročitali, Tomo Opačak čovjek s kazan'ca manirama jedino može zaustaviti slobodan pad.

Nije pročitao „Kapital" …to mu ne treba on ga ima.

Nije pročitao „na Drini ćuprija" …to mu ne treba on je hodao po njoj.

Nije pročitao Anu Karenjinu …to mu ne treba on je …dobro, neću sad dalje.

Ne govri pet stranih jezika …to mu ne treba jer je kao poduzetnik uspješan i sa svojim jasnim posavskim dijalektom kojega svatko može razumjeti.

I ne mora nikoga slušati. U SDP je uložio dovoljno svoga kapitala i neovisnost mu je neupitna.

Znanja i obrazovanih ljudi je u brodsko-posavskom SDP dovoljno, ali to stoji neiskorišteno. Nije stavljeno do sada u funkciju.

Upravo to bi mogao učiniti poduzetnik Tomo Opačak …staviti u funkciju sve raspoložive resurse. On dobro zna što to znači kada jedan skupi građevinski stroj stoji neiskorišten.

Tomi Opačku poduzetniku nije potrebna politička karijera kako bi dobio neki dobro plaćeni posao na državnim jaslama. On želi u miru obavljati svoje poslove i dalje. Previše je uložio u SDP i krajnje je vrijeme da mu se investicija isplati.

A sad …što izgleda više kao mafijaš nego kao političar to se začas da promijeniti. Za pregršt kuna naći će se netko tko ima stila, a nema novaca i tko će Tomi savjetovati  da se kani zlatne ogrlice i 'amera, jer je to „antiprotivno" imidžu današnjeg političara svjetskog formata.

Kažem …članovima SDP-a u brodsko-posavskoj županiji je dosadilo biti servis sterilnim karijeristima. I oni bi rado svoje ideje iznijeli na dnevni red, a to će, bar po mojemu mišljenju, nesmetano moći tek ako Tomo Opačak preuzme vodstvo.

Ovim izborima brodsko-posavski SDP-ovci odgovaraju na samo jedno pitanje: …biti ili ne biti …opstati ili propasti. To je pitanje. Odgovor ćemo znati nakon izbora vođe.

Ništa nas ne smije iznenaditi

Brođani spremni

root : Brođani spremni

Kad sam uvidio da fejs ne radi nisam u početku znao što ću sa sobom. Ugasio sam računalo i hodao po stanu k'o muva bez glave. Vidio sam da tu stanuju još neki ljudi. Kasnije sam doznao da su mi to žena, dvoje djece i punica. Dobri neki ljudi …moglo bi se s njima živjeti.

SLAVONSKI BROD – Kako bi se ustanovila spremnost i otpornost građana na katastrofe, glede priprema za najavljeni skori Smak svijeta, Nacionalni odbor za zaštitu od katastrofa svih vrsta, ove godine, provodi nekoliko vježbi.

Dosad provedene vježbe, u kojima su se simulirale katastrofe raznih vrsti i težine, građani Slavonskog Broda položili su sa bravurom. Tako je prošla i jučerašnja, najteža do sada:

Simulirao se izostanak fejsa. Na nekoliko sati onemogućeno je postavljanje statusa i lajkanje. Međutim Brođani su vrlo hrabro izdržali ovu katastrofu, čak su mnogi iz nje izvukli neku osobnu korist. Najviše ih je pogodio izostanak redovnih kulinarskih savjeta Željka Muževića, brodske inačice Steve Karapandže.

Zbog ovoga su jučer mnoge brodske pećnice ostale hladne, pa su Brođani potegnuli za juhom iz vrećice i sendvičem, jer Željkov recept za „lignje u kiselom kupusu" nije pravovremeno stigao do njih.

Također su Brođanima, a moglo bi se reći i regiji, nedostajale Željkove precizne nepogrešive vremenske prognoze u kojima na fejsu piše kako je vrijeme bilo jučer.

Brođanin Mato Lajković ispričao nam je slijedeću anegdotu povezanu uz nemogućnost komuniciranja na fejsu:

Kad sam vidio da fejs ne radi, nisam u početku znao što ću sa sobom. Ugasio sam računalo i hodao po stanu k'o muva bez glave. Vidio sam da tu stanuju još neki ljudi. Kasnije sam doznao da su mi to žena, dvoje djece i punica. Dobri neki ljudi …moglo bi se s njima živjeti. Konačno sam uživo upoznao sina i kćer s kojima sam odavno prijatelj na fejsu. Doznao sam i da oni svoje statuse koje ja inače redovno lajkam, dižu iz susjedne sobe.

Petar Bašić aktualni virtualni gradonačelnik ponosan je na ponašanje svojih sugrađana. Obećao im je kako je to posljednja vježba te vrste, ali ih je i upozorio da još neke vježbe slijede.

Petar Bašić je, zahvaljujući upravo fejsu, ostvario apsolutnu virtualnu pobjedu na prošlim izborima. Ni jedan drugi kandidat nije imao ni približno toliko lajkova i komentara kao on.

Da se malo prisjetimo na dosadašnje vježbe koje su uspješno provedene:

Prva katastrofa bio je ponovni izbor Mirka Duspare za gradonačelnika. Tu vježbu brojni građani nisu ni primijetili i ona je prošla potpuno bezbolno.

Ni druga katastrofa nije izazvala već tektonske poremećaje u Brodu. Bilo je to sklapanje koalicije sa SDP-om.

Postavljanje spomenika ptici na uglu Svačićeve i Vukovarske nije baš prošlo neprimijećeno, ali nije ostavilo nikakve trajne traumatske posljedice (PTSP) kod Brođana …barem do sad nije podnesen niti jedan zahtjev.

Izostanak fejsa bila je najteža vježba do sada. Ali, kako rekoh …Brođani su iskoristili vrijeme dok je vježba trajala na vrlo koristan način. Neki su upisali djecu u školu, neki su upoznali vlastitu obitelj, a neki su otišli na groblje…

Najteže je bilo zaposlenima u javnim ustanovama. Oni su neko vrijeme bili bez posla. Ali i ovdje važi pravilo „svako zlo za neko dobro".

Jer… biti bez posla nije baš tako jednostavno, a upravo će to biti sadržaj jedne od idućih vježbi koju je već najavio ministar Slavko Linić. Početak vježbe je negdje krajem ove, ili početkom iduće godine i za sada još nije jasno koliko dugo će trajati.

Doznali smo kako slijede još vježbe pod nazivom: Tjedni bez nogometa i Tjedni bez sapunica. Neposredno nakon toga: Tjedni bez struje i Tjedni bez plina.

Ohrabren uspjesima dosadašnjih vježbi, brodski ogranak Nacionalnog odbora za zaštitu od katastrofa odlučio je pooštriti kriterije i u vježbe uvesti neke lokalne komponente. Tako će za vrijeme apstinencije od nogometa i sapunica Brođani na istim kanalima gledati aktualni sat Mirka Duspare.

Tek tada, kada građani malo otvrdnu, dolazi ona najteža vježba, koja za sada nije vremenski ograničena: Bez posla.

Ministar Linić je najavio i povećanje PDV-a i općenito „rezanje" kao neke od idućih vježbi, ali to ne uzbuđuje Brođane, jer ionako sve što im je za život potrebno kupuju u BiH, a sa „rezanjem" inače imaju dobra iskustva. „U glavu" porezano drveće u brodskoj tvrđavi izvrsno se obnovilo.

Samo da fejs ne „šteka" više!

Zrno je klicu zametnulo

Dragan Jelić bliže ljudima

root : Dragan Jelić bliže ljudimaDragan Jelić bliže ljudima(Foto: grad-brod.info)

Plemenitost i pošten politički razum treba tražiti negdje drugdje.

Vratih se u Brod, nakon dulje apstinencije. Lijepo je vidjeti poznatu sliku, podvožnjak, Plavo polje, Bila, autobusni kolodvor… Skrećem desno, u Vukovarsku, i moram čekati na semaforu. Na ledini, preko puta, primijetim noja. Ne vjerujem svojim očima …otkud noj u Brodu? Prva pomisao …da nije možda zagađivanje zraka prouzrokovalo promjene kod domicilnih vrabaca …Svojevremeno se pričalo o tome.

Moja žena (umene žena), sa svojim urođenim osjećajem za realnost, kaže mi da je to neka instalacija, neki spomenik ili nešto drugo što spada u umjetnost, a ne u biologiju.Protrljam oči. I stvarno! Spomenik u gradnji. Skoro je gotov, treba samo još provesti instalacije, uključiti motor i cijela instalacija svijetli, baca vodu, okreće se…Opet me žena sa svojim urođenim smislom za realnost prekine u maštanju…

Zovak zamjera Jeliću što je svoju nakanu obznanio javno pozivajući se na kršćansku plemenitost po kojoj bi to trebalo činiti samozatajno. Zbog toga je to po njemu licemjerno.

Velika Malena

- Pa to je gotovo! Vidiš da su i cvijeće već posadili na postamentu. Stvarno! A baš šteta. Moglo se lijepo kroz jednu nogu provući cijev od pola cola, kroz drugu žice i mogla je ta ptičurina (tičurina) biti osvijetljena tisućama onih malih žarulja sa krizbana. Kroz kljun bi mogla izbacivati vodu pri tome se okretati (okrećati), a na Dan državnosti, ili na Dan grada, ili na gradonačelnikov rođendan… mogla bi podignuti kljun prema nebu i kroz njega ispaliti koju raketu.

Valjda se za tako što nije imalo dovoljno novaca, ali početak je učinjen. Vremena su teška i skromnost je najvažnija osobina. Rekli su mi da spomenik predstavlja rodu i to ne bilo koju rodu, već Malenu …najpoznatiju rodu u svijetu. Nesklad između imena rode i veličine instalacije na uglu Svačićeve i Vukovarske treba shvatiti kao umjetničku slobodu.Toliko za uvod.

Brodska normalnost

Htio sam reći da sam se, u nekoliko tjedana koje sam proveo izvan Broda, privikao na neku drugu normalnost, a sada se valja opet priviknuti na brodsku normalnost. A što bi to bilo brodska normalnost? Pa recimo …brodska normalnost je kada Mirko Duspara polaže kamen temeljac …za nove bazene recimo. I kad se, za tu priliku, bilo gdje na budućem gradilištu, iskopa rupa, stavi kamena ploča, koja se zalije sa nekoliko kubika betona. Taj čin poprate lokalni novinari, posveti lokalni svećenik, a lokalni uglednici proslave uz prigodan domjenak.

Par tjedana kasnije ispostavi se da to smeta zemljanim radovima pa se onda sve to iskopa i baci. To je primjer te brodske normalnosti. Da je to politička promidžba nikome niti ne pada pamet tako nešto pomisliti.

Ili …brodska normalnost je kada se za skupe pare izgradi javni WC koji je niži od kanalizacijske cijevi, ili kad se instaliraju dva direktora u Brod-plinu kako bi obavljali posao kojega može obavljati jedan referent. Košta to sve poreznog obveznika nekoliko stotina tisuća kuna …al' dobro sad …ne počinje se svaki dan sa gradnjom bazena, ne mora se svaki čas ići na WC i nije svaki direktor dovoljno pismen i obrazovan.

U onoj drugoj normalnosti, koju sam ovoga ljeta više tjedana konzumirao, bili bi to skandali neviđenih razmjera. Nedopušteno rasipanje društvenog novca u osobnu promidžbu. U Brodu je to normalna pojava.

Jeli to osobna politička promidžba? Pa naravno da jest i to najučinkovitija i najjeftinija koja se u Brodu uopće može zamisliti.

A što je onda u Brodu nenormalno?

Nenormalno je kad se političar ponaša normalno. Dragan Jelić na primjer. On je …zamislite samo to …došao na ideju svoju zastupničku mjesečnu naknadu od 1 500 kuna darovati udrugama i građanima kojima je taj novac potreban. „Jeftini politički marketing" naziva to Jerko Zovak i ja mu se pridružujem u ocjeni. Politički marketing jest, Dragan Jelić je političar, a jest i jeftin za građane koji ovo ne moraju platiti čak dobiju svoj novac kojim plaćaju političke usluge.

A zašto je to onda nenormalno? Nenormalno je zbog toga što nitko prije nije došao na tu plemenitu ideju. Plemenitost ne stanuje u brodskoj politici i kao osobina se ne cijeni. Bahatost (u mene "šestica") i rasipnost su traženi. Svaki zastupnik može sa svojom zastupničkom naknadom činiti što hoće… to je njegov novac. Može ju prokockati u kladionici, može ju potrošiti u kafićima plaćajući cehove, može si kupiti nove cipele...To je sve normalno u Brodu i nitko ti neće prigovoriti ako to radiš. Ali …usudiš li se reći da ćeš se odreći naknade u korist onih kojima je više potrebna onda je to licemjerje, skandal neviđenih razmjera.

Najučinkovitija i najjeftinija politička promidžba

Zovak zamjera Jeliću što je svoju nakanu obznanio javno pozivajući se na kršćansku plemenitost po kojoj bi to trebalo činiti samozatajno. Zbog toga je to po njemu licemjerno. Pročitao sam objavu Dragana Jelića i nisam nigdje u njoj primijetio kako to čini samo iz kršćanskih pobuda: „Kao zamjenik predsjednika gradskog vijeća (ispred HDZ-a), ostvario sam pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 1.500,00 kn (neto). Mišljenja sam kako gradski vijećnici trebaju raditi za dobrobit grada bez naknade, a kako to nije slučaj u našem gradu, odlučio sam cijeli iznos mjesečne naknade davati u dobrotvorne i humanitarne svrhe".

Dakle Dragan Jelić misli kako bi zastupnici trebali raditi bez naknade. I ne misli samo tako nego to potvrđuje osobnim primjerom. Jeli to osobna politička promidžba? Pa naravno da jest i to najučinkovitija i najjeftinija koja se u Brodu uopće može zamisliti.

Puno je to jeftinije od promocije neobjavljene knjige, ili besplatnog gradskog graha za Prvi maj.

Zovak pokušava uništiti klicu plemenitosti

Puno je to jeftinije od promocije neobjavljene knjige, ili besplatnog gradskog graha za Prvi maj. Mislim …jeftinije za Brođane kojima je postalo normalno plaćati skupe promidžbe svojih političara. Ovu promidžbu plaćaju isto oni, ali od nje imaju korist. Ovom gestom, Dragan Jelić se približio ljudima daleko više nego će to Mirko Duspara ikada učiniti vozeći se gradom u „šestici" koju su mu kupili građani.

Kroz komunikaciju sa udrugama i građanima koja će nastati nakon njegove objave, moći će direktno osjetiti gdje građane najviše žulja cipela. Iznos od 1 500 kuna mjesečno, u odnosu na potrebe, stvarno nije velik, ali tko zna… Možda će ženi nekog gradskog ili županijskog vijećnika dosaditi hvalospjevi Draganu Jeliću na stubištu, ili na ulici, pa će nagovoriti muža da i on postupi tako. Za očekivati je to od viječnika iz redova SDP-a. Možda će ovo zrno plemenitosti imati šansu za normalan razvoj, iako ga Zovak pokušava uništiti prije nego što je pustilo klicu.

U normalnosti koju sam konzumirao više tjedana ovoga ljeta, na taj način se rađaju zaklade. I u Hrvatskoj je na sličan način nastala i zaklada „Hrvatski radiša". Ali kako rekoh …u Brodu smo. Plemenitost i pošten politički razum treba tražiti negdje drugdje. E moj Dragane!  

Naš kolumnist pita:

Gdje je ostalo ono malo duše?

Stvarne probleme metemo pod tepih, kako bi napravili mjesta za nepotrebne stvari

Jutros sam se divio blagodatima uređene tržnice. Milina je moći u sandalama i u hladovini šetati između bogatih ponuda na klupama. Nema što ...sve je na svome mjestu: i futuristička nadstrešica i fiskalne blagajne i OPG natpisi...

Moje veselje nije trajalo dugo. Poznanica i čitateljica SBplusa, koju slučajno sretoh reče mi kako u jednom od starih kiosaka, tridesetak metara dalje, na nekadašnjem buvljaku, vegetiraju mladi psići.

Nisam ni primijetio kako u blještavilu novoga, staro postaje sve jadnije i ružnije.

Slika koju tamo zatekoh vratila me u surovu realnost. U hrpi smeća, stisnuti u kutu …troje štenića, nekoliko tjedana stari. Gledaju me onim nevinim psećim pogledom.

Tužna i ružna slika sa Gradske tržnice. Ona lijepa odmah potamnila.

Šest godina živim u Slavonskom Brodu …šest i pol, ako ćemo točno. Puno toga se izgradilo u to doba …Lidl, Interspar, javni WC, tržnica, bazeni, Kolosseum…

Puno više je otišlo k vragu

Ali puno više je otišlo k vragu. Nisam ni primijetio kako u blještavilu novoga,staro postaje sve jadnije i ružnije.

Rješavaju se problemi koji to i nisu, a duša grada, ono što grad čini gradom, sve više propada. Zelene površine su u jadnom stanju, pitanje azila je ostalo pitanje i svakim danom postaje sve aktualnije.

Stvarne probleme metemo pod tepih, kako bi napravili mjesta za nepotrebne stvari.

Za nekoliko dana bit će svečano, ili manje svečano otvoreni bazeni. Lijepa građevina, kao i Gradska tržnica.

Ali …bazeni su „odrađeni", a samo par metara dalje neriješeno pitanje odlagališta smeća. Bazeni 21. stoljeće, deponija: Srednji vijek.

I tako posvuda u gradu. Svom snagom svojih ovlasti Gradska uprava rješava probleme ispred jednog kafića na Trgu pobjede, pokazujući građanima kako im je stalo do izgleda grada, dok istovremeno u Gundulićevoj raste prašuma.

Mogu reći kako je u ovih šest i pol godina Grad Slavonski Brod postao ružniji, hladniji, neprihvatljiviji…

Tko je krivac za to?

Nije na meni tražiti krivca i ne želim otvarati to pitanje, jer će opet početi onaj folklor sa uperenim kažiprstom. Svi znaju na koga ga treba usmjeriti, svima je jasno tko je krivac.

A krivaca je bezbroj …u neku ruku svako od nas pomalo je krivac. Nismo rješavali prave probleme već smo pravili nove, atraktivnije …i njih rješavali svečanim polaganjem kamena temeljca i svečanim presijecanjem vrpce …uz fotoaparate i kamere, naravno.

Morat ću pod hitno skoknuti do Kolosseuma. Pogledi napuštenih psića i tužna slika iz Gundulićeve previše me uznemiruju. Možda ću tamo u blještavilu 21. stoljeća na čas zaboraviti pravu sliku Moga grada.

Kada sam o ovoj temi razgovarao s društvom u jednom od kafića, palo je pitanje: - Pa zašto si se vratio u Brod kad je ovdje tako?.

Stvarno! …zašto sam se vratio u Brod? Pa valjda zbog onog prirodnog zakona koji glasi: - Postoji bezbroj gradova u koje možeš otići, ali samo je jedan u kojega se možeš vratiti.

Sudbina je htjela da je grad u kojega se ja mogu vratiti upravo Slavonski Brod. Da taj grad svakim danom sve vidljivije gubi svoju dušu …nije sudbinsko pitanje. Imam osjećaj kako bi se ipak moglo i moralo nešto učiniti da se spasi još ono malo duše u njemu.

PS: I napušteni psići sa slike imaju dušu. Daleko više nego Kolosseum i bazeni. I Gundulićeva i Hebrang imaju dušu…

Emil Cipar
Foto: Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar

O čemu razbijamo glavu

U babinje kod princa

root : U babinje kod princaMali korak za čovjeka, ali veliki skok za našu budućnost

Nećete vjerovati, ali ovo je sve predvidio prije 18 godina naš tadašnji kolumnist Emil Cipar (slijedi link na ovu današnju kolumnu). Dokaz je to da je SBplus i tada pisao istinu i samo istinu …tako mi Bog pomogao.

Šta je Sejdo …sjediš i razmišljaš? …pita Stipe Mesić Sejdu Bajramovića, kolegu u Predsjedništvu SFRJ.

Ma jok …samo sjedim …odgovara Sejdo.

Čuo sam ovaj vic od Stipe Mesića, tamo negdje 1992. Čuo sam tada od njega i još stotinjak drugih, ali ovoga se danas sjetih, jer sam se danas želio osjećati kao Sejdo u vicu.

Ne ulazim u to je li navedeni gospodin zaslužio ponašanje BBB prema sebi, takvo kakvo je, na utakmicama Dinama, je li dobar manager ili obični hohštapler i sl. Naprosto ne mogu shvatiti što Brod ima s Mamićem.

Što Slavonski Brod ima sa Mamićem

Sjedim i razmišljam: zašto gubiti vrijeme na razmišljanje, jer ono samo zamara, ljuti i nervira i kako bi bilo lijepo moći samo sjediti nako k'o Sejdo bez razmišljanja.

Pogledam malo poštu u inboksu i nađem poruku od prijatelja i čitatelja SBplusa:

- Često na brodskim fasadama viđam ovaj tekst iz naslova ,,Mamiću odlazi" i zbilja mi nije jasno što Slavonski Brod ima sa Mamićem. Ne ulazim u to je li navedeni gospodin zaslužio ponašanje BBB prema sebi, takvo kakvo je, na utakmicama Dinama, je li dobar manager ili obični hohštapler i sl. Naprosto ne mogu shvatiti što Brod ima s Mamićem.

Zar mi nemamo pametnija posla i vlastitih neriješenih problema nego da mislimo o njemu i da nagrđujemo fasade zgrada kao da nisu već dovoljno ružne i stare. Pomalo me to podsjeća na bombardiranje gledatelja državne televizije glupim vijestima o rođenju praunuka engleske kraljice!? Što to nama treba značiti u životu?

Evo sam malo nabacao svojih razmišljanja, a tebi možda dao temu za slijedeću kolumnu.

Do slijedeće kave u Green-u.

Ni ovo me nije utješilo. Slično razmišljam i ja. Što je uzrok takvom načinu razmišljanja?

Možda smo „skinuli" krivu aplikaciju

Možda smo „skinuli" krivu aplikaciju za razmišljanje, možda čak hardver nije u redu.

Izvadim bateriju koja napaja sustav za razmišljanje i stvarno: krivo spojena …napaja se negativnom energijom, pa nije čudo da razmišljam zašto bazeni nisu otvoreni, kada će se izgraditi kružni tok kod Halajka, kada će Grad Slavonski Brod obznaniti bankrot…

Spojim bateriju ispravno …plus na plus, uključim i ne mogu vjerovati svojim osjetilima…

Razmišljanje postaje odjednom pravi užitak, slike u mislima su u ružičastim tonovima, vrućina ugodno gali…

Sjetio sam se kako imam negdje srebrnjak od 10 eura. Kupio sam ga kad je uveden euro.

Samo …zbog čega mi je sada baš to palo na pamet.

Ah da! Na Sbplusu sam pročitao kako teta Marija Kirin ide na babinje u London, jer se tamo rodio prijestolonasljednik Georg Alexander Louis, pa sam joj ga htio dati da ga ponese i metne ga malom pod jastuk.

Kad se baterija dobro spoji onda je i ovo razmišljanje pravi užitak. Teta Marija će mu metiti zlatnik, a ja srebrnjak i eto ti veselja u kraljevskoj familiji. Da je teta Marija zbog toga na ajnpren-juhi, ne moraju Britanci to znati.

Na Sbplusu sam pročitao kako teta Marija Kirin ide na babinje u London, jer se tamo rodio prijestolonasljednik Georg Alexander Louis, pa sam joj ga htio dati da ga ponese i metne ga malom pod jastuk.

Ne moraju Britanci znato što jede teta Marija

Ako ćemo pravo i ja sam na ajnpren-juhi već nekoliko dana. Istina zbog upale zubnog mesa, ali ni to Britanci ne moraju znati.

Lijepe misli mi se vrte po glavi, a slike ružičaste. Dobro …iskrsne ono „Mamiću odlazi" ponekad još, ali to brzo nestane.

I sve ono brodsko negativno od prije …mislim bazeni, kružni tok, nezaposlenost… sve to dobiva neka pozitivna značenja, samo se treba još naviknuti na novi način razmišljanja.

Teta Marija Kirin putuje uskoro u London. Kad …ne zna točno, još nije pojela dovoljno juhe, pa nije kupila zlatnik. Ali ionako …u babinje se ne zove, jel tako? Onaj tko osjeća tu potrebu taj će doći kad mu paše, a tko ne osjeća nikome ništa. Moj srebrnjak je original zapakiran i čeka.

Možda u međuvremenu još netko dođe na ideju okrenuti bateriju na uređaju za razmišljanje, možda čak i Mirko Duspara. Možda i on pošalje monografiju Volim Brod i sliku Malene i Klepetana. Pa možda pozove Maloga princa na svečano otvorenje bazena i kružnog toka.

Taman bi se to nekako uklopilo. Kad mali princ postane punoljetan, bazeni i kružni tok mogli bi biti gotovi.

Volio bih to osobno doživjeti, al' ipak je do tada još 18 godina. I teta Marija Kirin ima već 88 godina…

Ali kod briga koje ona ima… a kažu kako je i ajnpren juha jako zdrava …moglo bi se to ostvariti. Ja ću sa svoje strane učiniti sve za moje zdravlje. Kao prvo smanjit ću broj susreta sa mojim bivšim prijateljem Željkom Muževićem na minimum, pa je time znatno smanjena i mogućnost da će me „strefiti šlag" prije reda.

Dok se papa Franjo vozi biciklom

Ajd dobro! Recimo: doživjeli smo i taj dan. Prijestolonasljednik Georg Alexander Louis dolazi u Brod. On i Mirko Duspara voze se u papamobilu kojega je Mirko kupio od tamo nekih svojih vrlo povoljno, jer se papa Franjo sad vozi bickilom, pa mu auto ne treba.

Ni Mirku ne treba audi šestica, pa ga je dao teti Mariji i meni. Odrezali smo mu krov, ljeto je, a i želimo da nas puk vidi u društvu visokog gosta i ništa manjeg Mirka Duspare.

A puka k'o u priči. Eto zašto je dobro da narod ne radi …ima tko pozdraviti visoke goste.

A mene zanima kako će to opisati mediji. Kako će o tome pisati oni neovisni brodski portali ne zanima me baš, ali kako će to svekolikom pučanstvu obznaniti SBplus …eee to je već druga priča.

Iz SBplus-towera su akreditirali gotovo cijelu momčad za ovaj susret. Jedna ekipa prati otvaranje kružnog toka kod Halajka, druga će snimiti sve detalje kod otvaranja podvožnjaka u Osječkoj, a treća, najbrojnija je na bazenima, oko njih, u njima…

SBplus je sada samostalna organizacija udruženog rada (SOUR) u sklopu Jerko Zovak Group, kojoj još pripadaju Slavonija DI, Đuro Đaković, Kod Žutog… i još bezbroj drugih firmi.  Ja već čitam kolumnu koju je povodom ovog važnog posjeta napisao glavni urednik osobno:

Nećete vjerovati, ali ovo je sve predvidio prije 18 godina naš tadašnji kolumnist Emil Cipar (slijedi link na ovu današnju kolumnu). Dokaz je to da je SBplus i tada pisao istinu i samo istinu …tako mi Bog pomogao.

Ako mi kolege iz neovisnih portala misle prebaciti kako sam u ovoj kolumni namjerno ignorirao župana Danijela Marušića i njegovih dvanaest dožupana, bolje da to ne čine, jer će ispasti neznalice.

Glavni i odgovorni urednik SBplusa

I tako glavni i odgovorni urednik SBplusa Veljko Lukić u svojoj kolumni povodom posjeta Njegovog kraljevskog visočanstva Georga Alexandra Louisa Slavonskom Brodu.

A za sve to trebalo je investirati u pravo vrijeme jedan zlatnik (manji), jedan srebrnjak (osrednji), eventualno jednu monografiju Volim Brod i sliku Malene i Klepetana. Dobro …trebalo je pojesti i puno ajnpren juhe, ali to je manje važno.

I da …trebalo je ispravno spojiti baterije …plus na plus.

Ostade još neodgovoreno pitanje: što je s onima koji u Brodu pišu po fasadama „Mamiću odlazi". E tu nažalost lijeka nema, jer oni uopće ne posjeduju sustav za razmišljanje. Natpisi ostaju i dalje i Mamić nam ostaje i dalje po logici: Što je više kleveta i laži, Mamić nam je miliji i draži.

PS: Ako mi kolege iz neovisnih portala misle prebaciti kako sam u ovoj kolumni namjerno ignorirao župana Danijela Marušića i njegovih dvanaest dožupana, bolje da to ne čine, jer će ispasti neznalice. Županije su ukinute zbog neučinkovitosti isto kao Vlada, Sabor i Predsjednik.

Iznad Mirka su samo još don Kaćunko i dragi Bog.

Naša prošlost nije prošla

Džamonja nestao, seronje ostale

root : Džamonja nestao,  seronje ostalePobjednik, autor Dušan Džamonja, detalj spomenika(Foto: nepoznati autor)

Pod okriljem noći i ZNA SE mentaliteta, anonimno, kako to i priliči običnim seronjama, maknuli su rad …i to još diplomski, velikog Dušana Džamonje.

Ove ljetne vrućine natjerale su me na promjenu navika. Večernja šetnja vodi me u druge dijelove grada u kojem živim

Grad se zove Slavonski Brod. Nekad se je zvao Brod na Savi, ali za vrijeme stare Jugoslavije nekome je smetao taj poetski naziv, pa mu je izmijenjeno ime.

Ma nije to baš netko sasvim nepoznat promijenio gradu ime. Bili su to građani Broda na Savi, u čije su ime zastupnici u Gradskoj skupštini donijeli odluku o promjeni imena.

Grad ima svoju povijest, ima svoju umjetnost, ima svoj oblik… drugim riječima - nije to samo gomila zgrada - i duša je tu prisutna. 

Grad nije samo gomila zgrada

Kako rekoh, grad se zove Slavonski Brod i ima nešto manje od 60 tisuća stanovnika. Grad ima svoju povijest, ima svoju umjetnost, ima svoj oblik… drugim riječima - nije to samo gomila zgrada - i duša je tu prisutna. 

I sada, moja nova ruta, vodi kroz sam centar grada, pa ću i vas povesti - ako nemate pametnijeg posla.

Pođimo Korzom od Save. S lijeve strane pozdravi vas kuća u kojoj je Ivana Brlić Mažuranić živjela svoje brodske dane. Likovi iz njenih bajki lutaju i danas, tu negdje, kroz ulice i parkove.

S desne strane, nakon Gradske blagajne, nema više duše. Izlozi nekada popularne knjižare „Đuro Salaj" oblijepljeni su papirima …nema iza njih više života. U nastavku tog osebujnog spomenika privatizaciji je hotel „Savus". Premlad je, a da bi mogao dati doprinos brodskom duhu.

 Ako kažu da je to spomenik - nek` bude

S lijeve strane… ide još nekako. Očuvane secesijske kuće govore o nekim boljim vremenima. Negdje na sredini Korza,  pozdravit će vas i Ivana Brlić Mažuranić, ustvari njen spomenik, rad akademske kiparice Marije Ujević.

Nemojte se čuditi što Ivana sjedi. Suprotno je to svim spomenicima na središnjim trgovima. Ali u Brodu se ne smijete ničemu čuditi. Autorica nije gradila spomenik za mjesto na kojemu se sada nalazi. On je bio predviđen za jedan park, pa je odabrala sjedeću pozu. 

Malo dalje s desne strane je neka brončana plastika, neka maketa, što li. Kažu… isto spomenik, pa ako kažu - nek' bude.Također kažu… velika umjetnost, ne dirati prstima! 

Na sredini Korza čuveni brodski maslačak… fontana koja osvježuje i koja je u pozadini mnogih fotografija za uspomenu i dugo sjećanje.

Magnolija i maslačak

Na sredini Korza čuveni brodski maslačak… fontana koja osvježuje i koja je u pozadini mnogih fotografija za uspomenu i dugo sjećanje.

Lijevo od fontane je robna kuća „Vesna", ili njeni žalosni ostaci. Uz malo mašte mogao bi se tu zamisliti Muzej suvremene umjetnosti Slavonije i Baranje, ali mašta i dobra volja ne koriste puno u Brodu. Zgrada je u privatnom vlasništvu, pokrivena debelim muljem privatizacije. 

Desno od fontane je Strojarski fakultet, nekadašnja Gimnazija. Ta zgrada ima duha. U njoj su se školovale generacije brodskih intelektualaca, a onda je postala mala, a i potres 1964. učinio je svoje. U njoj je, sada, viša obrazovna ustanova, i to bi trebao biti logičan slijed stvari. 

Ispred zgrade je čuvena brodska magnolija. I ona je dio brodske duše, duboko urezana i u pamćenje onih koji više ne žive u Brodu. 

Ima još Korza, nije to sve. Na tom ostatku možete malo odahnuti u hladovini zanimljive sorte hrasta. Na zgrade više ne morate obraćati pažnju, jer niti lijevo, niti desno nema ničega što bi vas moglo zanimati. 

Ah da, ako vas tamo negdje na Korzu potjera… da sad ne govorim gdje. Ma znate ono: iza kuće… i ako se spontano odlučite to učiniti iza magnolije, možda vidite skulpture Djeda Neumijka i lutonjice Toporka, rad akademskog kipara Nikole Vrljića. Zašto su skriveni, sam Bog će znati, ali rekoh već, nemojte se čuditi - u Brodu ste.

Rušitelji spomenika bili su pravi ´umjetnici´ u svome poslu rušenja hrvatskog duha, pa nisu ostavili traga. 

Na Trgu pobjede ničemu se ne smijete čuditi

Gotovi smo s Korzom i idemo na Trg pobjede. Zašto se tako zove, nemam pojma, ali idemo dalje, nema se vremena.

E sad… na Trgu pobjede, pogotovo, ničemu se ne smijete  čuditi. Ni prevelikom spomeniku Prvom hrvatskom predsjedniku, smještenom na smiješno malom prostoru, rad Kuzme Kovačića, isto akademskog kipara, ni devastiranom arhitektonskom umijeću, zgradi nekadašnjeg hotela „Park".

Nakon te ruševine, ulazimo u prekrasan park imenom Klasije. Taj park bi imao dušu, ali nedostaje mu  središnje mjesto.

Do Domovinskog rata stajao je tu jedini spomenik u Brodu koji se izvrsno uklapao u mjesto i prostor. Bio je to lik Pobjednika, rad velikog hrvatskog umjetnika Dušana Džamonje.

I onda je nestao. Ne vjerujete!

Rušitelji spomenika bili su pravi ´umjetnici´ u svome poslu rušenja hrvatskog duha, pa nisu ostavili traga. Istina… ne baš akademski umjetnici, ali nužni proizvod bezdušnog vremena u kojem živimo. Dobro… umjetnici i nije baš pravi naziv, ali nisam htio odmah napisati kako su to bili obične seronje.

Pod okriljem noći i ZNA SE mentaliteta, anonimno, kako to i priliči običnim seronjama, maknuli su rad… i to još diplomski, velikog Dušana Džamonje.

"Naša prošlost nije prošla. Odluke koje su nekad donesene, i otkrića koja su nekad napravljena, određuju naš život i danas. Povijesno sjećanje je uvijek potvrda osobne savjesti."

Što iz Broda ponijeti kao uspomenu

Vrijeme prolazi, a prazno mjesto opominje. Ne znam kako su ovaj gubitak ove vrijedne umjetnine otpisali zaduženi za kulturu u gradu Slavonskom Brodu. I ne znam jesu li uopće to učinili. Što je bilo sa spomenikom kojega je grad kupio? Vodi li se on još na listi inventara umjetnina u vlasništvu grada?

I što ćete ponijeti sa sobom kao uspomenu na vaš boravak u Brodu? Sliku pored maslačka i spoznaju: Džamonja nestao, seronje ostale.

- Naša prošlost nije prošla. Odluke koje su nekad donesene i otkrića koja su nekad napravljena, određuju naš život i danas. Povijesno sjećanje je uvijek potvrda osobne savjesti.

Ovo je rekao Michael Wrasmann, gradonačelnik općine Charlottenburg-WilmersdorfBerlinu, prigodom otkrivanja spomenika Marku Maruliću 27. svibnja 2000.

Blago njemu! On si ove riječi može dopustiti, a da to ne zvuči licemjerno. Neka to pokuša neki gradonačelnik Broda danas.

Ko nas bre zavadi

Dusparizacija Broda

root : Dusparizacija BrodaTruba, truba ...e pa šta je(Foto: Željko Mužević)

I sada …kao pobjednik ne moraš se ni truditi biti everybody's darling, iliti bliže ljudima. Možeš besramno pokazati svoju bahatost građanima, a Europi srednji prst …tko ti što može!

Mirko Duspara nije iznevjerio svoje birače. Ako izuzmemo poskupljenja komunalnih usluga …on biračima nije ništa niti obećao. A i građani su imali izbor …mogli su i drukčije odlučiti.

Mirko Duspara dobio je ono što je želio. Njegova udruga Pravaš nema neku ideologiju koju bi on morao slijediti. Gradom se vlada od dana do dana, od prilike do prilike …koaliraj s ovim, koaliraj s onim, ne veži se u neke dugoročne obveze, sitne usluge plaćaj radnim mjestima od portira do direktora. Važno je ostati na površini u svakom slučaju.

A Mirko Duspara je svjetski prvak u plivanju u mutnom. U bistrim vodama imao bi problema, ali to se sigurno neće dogoditi …mislim brodska voda se neće brzo izbistriti. 

Pravi gazda u brodskom SDP je Stribor Valenta, čovjek koji u uljuđenim uvjetima u jednoj civiliziranoj sredini ne bi u SDP-u dobio mogućnost niti lijepljena plakata.

Tko muti brodsku vodu?

Brodsku vodu uspješno mute Mirkovi prijatelji, ali i neprijatelji. Gotovo školski primjer je gradska organizacija SDP-a.

SDP je stranka sa bogatom tradicijom i tradicionalno privlači lijevo orijentirane intelektualce, socijalno prosvijetljene građane i radništvo.

U Brodu ništa od toga, ta orijentacija je neprepoznatljiva u brodskom SDP-u. Istina Roberto Lujić, nositelj SDP-ove liste jest oličje modernog SDP-ovca, ali on služi stranci samo za reprezentaciju i pokazivanje prema van.

Pravi gazda u brodskom SDP je Stribor Valenta, čovjek koji u uljuđenim uvjetima u jednoj civiliziranoj sredini ne bi u SDP-u dobio mogućnost niti lijepljena plakata. U Brodu je on neprikosnoveni šef stranke i njen jedini program. Dovoljno je to za odlučivati o sudbini 60 000 Brođana u sljedeće četiri godine.

Upravo takva osoba je idealan partner Mirku Duspari. S njim će se moći idealno nagađati o popunjavanju kadrovske križaljke …novi direktori gradskih poduzeća, novi vatrogasci, novi koordinatori vodomjera…

Na stranu kako se u civiliziranim sredinama upražnjena mjesta popunjavaju javnim natječajima to se u Brodu još dugo neće dogoditi.

Ne smijem zaboraviti niti HDZ. I oni mute političke vode u Brodu. Iz samo njima poznatih razloga odlučili su odavno izgubiti ove izbore. Ishod izbora je uvijek neizvjestan, pa usprkos želji može se dogoditi da izbore ipak dobiješ.

Zbog toga je HDZ glede gubljenja izbora igrao na sigurnu kartu. Sklopio je koaliciju sa HSPAS-om i HSLS-om i dogodilo se što se dogoditi moralo.

Ali vratimo se Mirku. Bez ikakvog dugoročnog plana, bez ikakve vizije, bez ikakve ideologije, bez ikakvog programa… on pobjeđuje. Pliva na površini.

HDZ je, glede gubljenja izbora, igrao na sigurnu kartu. Sklopio je koaliciju sa HSPAS-om i HSLS-om i dogodilo se što se dogoditi moralo.

Bliže ljudima

I sad …kao pobjednik ne moraš se ni truditi biti everybody's darling, iliti bliže ljudima. Možeš besramno pokazati svoju bahatost građanima, a Europi srednji prst …tko ti što može!

To Mirko i čini …jasno i nedvosmisleno i svaka mu čast …bar je otkrio svoje pravo lice.

To je Mirko Duspara učinio i u petak 19. srpnja.

Kako?

Pa jasno da jasnije ne može biti. S jedne strane potpuno je ignorirao gostovanje mladih Europljana okupljenih u projektu Ethno Croatia on the Road na platou ispred kazališta. Mlade iz osam europskih zemalja koji su došli pozdraviti Brođane nije dočekao nitko iz službenog Broda, nitko iz TZGSB-a. Ni gradonačelnik, ni njegovi zamjenici, ni Mirkov vozač…

Ethno Croatia on the Road projekt je Hrvatske glazbene mladeži koji za cilj ima produbljjivanje i širenje znanja o vlastitoj tradicijskoj glazbenoj kulturi, ali i o nasljeđu drugih kultura čiji baštinici sudjeluju u ovom međunarodnom kampu.

Kroz učenje glazbenih tradicija drugih, mladi ljudi uče o jednakosti, toleranciji i demokraciji.

- Jebeš jednakost, toleranciju i demokraciju …mislio si je Mirko - to nije dobro za moju političku karijeru. U Brodu se s time ne dobivaju izbori. To je nešto za Petra Bašića i za druge naivne.

Mirko, njegovi i ostali

I otišao Mirko mirno i spokojno u obližnju piceriju opustiti se uz njemu blisku glazbu i odmoriti se u društvu istomišljenika. Istovremeno je to prilika poručiti Brođanima što misli o jednakosti, toleranciji i demokraciji.

E sad …valjalo bi to poručiti svima. I onima koji su ga birali i onima koji ga nisu birali, pa i onima koji nisu ni izašli na izbore. Bilo bi zgodno od svake od navedenih populacija imati u spomenutoj piceriji.

Oni koji nisu birali Mirka, ne vole takvu vrstu glazbe. Kako ih ipak privući u piceriju. U svakom drugom gradu bio bi to problem, ali ljudi …u Brodu smo.

Ovaj puta za mutnu vodu, u kojoj Mirko super pliva, pobrinuli su se njegovi protivnici. Danima prije nastupa obične kavanske sviračke grupe, pravili su reklamu za njih svi brodski portali, SBplus uključujući. I naravno …puno reklame, puno interesa.

I dogodilo se ono što se dogoditi moralo. Poklonici jeftine kavanske glazbe došli su u piceriju, jer su znali što ih očekuje. Ostali …uključujući i brodske novinare, došli su vidjeti što to ovi drugi vole. A publika je publika, lova je lova, promet je promet. I Mirko je dobio svoje kamere i mogao je svoju poruku …onu o jednakosti, toleranciji i demokraciji poslati Brođanima i Europi.

Ovaj puta za mutnu vodu, u kojoj Mirko super pliva, pobrinuli su se njegovi protivnici. Danima prije nastupa obične kavanske sviračke grupe, pravili su reklamu za njih svi brodski portali, SBplus uključujući.

Ludnica u tvrđavi ili tvrđava u ludnici?

Tako su Šidski trubači postali popularni i u Brodu. Došli su ih čuti čak i oni koji su prosvjedovali protiv ćirilice u Vukovaru. Ma ne nisu došli prosvjedovati, oni su došli samo zadovoljiti svoju znatiželju.

A u tvrđavi ludnica. Željena ludnica do vrha popunjena dobrovoljnim i inim pacijentima

Dusparizacija u Brodu napreduje brzo. Oni koji misle ili koji su možda poželjeli da Grad Slavonski Brod postane jednoga dana domaćin Ethno Croatia on the Road, grdno su se prevarili. Na sigurniju kartu igraju oni koji vide …za dvije godine recimo, veliki festival trubačke glazbe u brodskoj tvrđavi.

Prva truba Dusparina!? (nije loš naziv)

U mutnim brodskim vodama, uz tandem Valenta-Duspara i uz protivnike koje ovi imaju i uz Brođane takve kakvi jesu, sve je moguće.

Mirku Duspari Europa sa svojim bistrim političkim vodama ne odgovara. On joj zatvara vrata istovremeno otvarajući vrata prema istoku, i kao da se u čudu pita:

Ko nas bre zavadi!?

Otkačeni Brod

I o lošem se dobro pisati može

root : I o lošem se dobro pisati možeOvako serviramo gostima fiš ...samo još flat egg noodles(Foto: Fiona Maclean)

Svega toga imamo i Brodu i sve se to može doživjeti ljepše i jeftinije. I imaš onaj osjećaj kao da si Sveti otac i engleska kraljica u jednoj osobi.

Željko Mužević, moj prijatelj i kolega, često mi predbacuje da sam kritičan prema gradu u kojem živim. Kao, vidim samo negativne pojave i o njima pišem, a o lijepim stvarima, kao što su razdragana dječica koja se igraju na tratini pored Greenparka dok se njihovi roditelji druže u kafićima, ni riječi.

-Loše vijesti su za tebe dobre vijesti …kaže mi kolega. Nemoj stalno biti kritičan i tražiti ono najgore. Čitaju nas ljudi posvuda u svijetu, pa što će misliti o nama.

Dobro …ima Željko pravo. Nije sve tako crno, ima unas i lijepih stvari, lijepih pojava, lijepih lokacija… koje bi mogle privući turiste.

Šlagvort …turist. Pa tu smo već kod teme. Turizam u Brodu je nešto što nema nigdje na svijetu. Biti turist u Brodu je nešto kao imati osjećaj da si Sveti otac i engleska kraljica u jednoj osobi.

Zašto gledati u daljinu kad je sreća tako blizu

Kad pomislim gdje sam sve boravio i kakve sam usluge doživio, pitam se zašto mi to prije nije palo na pamet.

U Amsterdamu su mi odvezli auto, jer je sam prekoračio vrijeme parkiranja za 10 minuta. U Rimu sam platio tri kave, iako sam naručio samo jednu. Ustvari dobio sam šalicu samo sa mirisom kave, a bez traga ikakve tekućine, pa sam se požalio konobaru, a on se galantno ispričao i donio mi drugu u kojoj je bilo par kapi. Kada sam ponovo protestirao donio mi je treću. Ajd …u njoj je bilo pokriveno dno. Konobar mi je naplatio tri kave, a ja sam ih platio samo zbog tog kako bih izbjegao susret sa carabinjerima ili s mafijom.

U Veneciji mi se golub posrao na sladoled na kojega sam …pri vrlo sparnom vremenu dugo čekao.

- Zašto gledati u daljinu kad je sreća tako blizu …kaže poslovica.

Nakon razgovora sa Željkom i nakon kopanja po sjećanju postanem svjestan svojih promašaja. Ja sam zbog nekog tamo Van Gogha, za kojega nitko živ nije čuo, izgubio pola dana da bih iskupio svoj auto, ili sam zbog isto tako nepoznatog Michelangela platio tri kave. I onaj potopljeni grad u Italiji mogao sam si uštedjeti samo da su ovogodišnje proljetne kiše u slivu Save malo duže potrajale.

Svega toga imamo i Brodu i sve se to može doživjeti ljepše i jeftinije. I imaš onaj osjećaj kao da si Sveti otac i engleska kraljica u jednoj osobi.

O kulinarskim užicima da ne govorimo.

Ne vjerujete mi!?

Znam, znam …treba dokaze položiti na stol, što ću i učiniti:

Kinez

Zamislite da ste Kinez, Francuz ili Englez. Ne možete si to zamisliti? E onda mi je jako žao, jer vam ne mogu u tom slučaju dokazati kako je Željko u pravu.

Ipak možete!!! Dobro onda ovako…

Vi ste Kinez …živite u nekom manjem gradu od recimo knap milijun stanovnika. Imate ženu, dijete, posao, partiju, ljubavnicu… onako, baš pristojno prosječan Kinez.

I živite tako sretno i zadovoljno i jednoga dana kupite televizor. Bicikl već imate. I na tom televizoru vidite kako postoji još svijeta osim Kine. I poželite ga vidjeti svojim očima. Malo se raspitate o cijenama i ubrzo ustanovite kako je to isto tako utopija, kao što je utopija da ćete jednoga dana imati demokraciju.

I ništa …živite dalje, nadate se, radite, stanujete…

I jednoga dana vam dođe pod ruku prospekt Turističke zajednice grada Slavonskog Broda. Ne vjerujete svojim očima.

Put, boravak, prijem kod gradonačelnika, posjet piceriji u tvrđavi, Klepetan, Malena, kuća Ivane Brlić Mažuranić…

I sve to za vas potpuno besplatno!!!

Prijavite se sekretaru vaše partijske ćelije i već ste u avionu. Niste sami …ima vas još. Vi ste turist, a ostalo su drugovi iz partije, koji će govoriti umjesto vas, novinari …i tako to.

I eto Vas u Brodu! Oko vas bezbroj lokalnih novinara, bljeskalice, mikrofoni, kamere… Vaš partijski sekretar im govori kako se vi dobro osjećate da ste oduševljeni viđenim, prijemom kod gradonačelnika, Ivanom Brlić Mažuranić, Malenom, Klepetanom, picerijom u tvrđavi…

Sve to vi još niste vidjeli …tek ste stigli, ali to vas se ni ne tiče. To je samo vaš sekretar zabunom zamijenio papir sa govorom. Ovaj je trebao održati na kraju boravka u Brodu, al' nema veze. Ionako je malo brodskih novinara koji se služe kineskim jezikom, a što je to rekao turist iz Kine ionako će im izdiktirati Biljana Lončarić direktorica TZGSB.

Francuz

Priznajem …ovo sa Kinezom je malo komplicirano. Bolje je …zamislite da ste Francuz …to je lakše on nam je sada zemljak ili zemo …kako hoćete.

Odradili ste svoje …u mirovini ste. Živite u predgrađu Pariza, jedva sastavljate kraj s krajem. Do sad se niste maknuli (makeli) iz Pariza …nije se moglo, skup život, djeca mala… i tako to.

I opet onaj prospekt TZGSB iz kineskog primjera. Vožnja kruzerom, boravak, prijem kod gradonačelnika, posjet piceriji u tvrđavi, Klepetan, Malena, kuća Ivane Brlić Mažuranić…

I sve to za sitnu lovu. Više bi potrošili ako ostanete u Parizu.

Scenografija boravka u Brodu slična onoj iz prvog primjera, samo sve na francuskom i bez sekretara partije.

Sad vidim da sam tipični muški šovinist. Naveo sam primjere u kojima su turisti muškarci, kao da mi u Brodu do ravnopravnosti spolova na držimo puno. Sorry!

Fiona Maclean

Treći primjer: Vi ste Engleskinja. Živite u Londonu …malo ste otkačeni, imate poseban lifestyle, uživate u eksperimentiranju u kuhinju, a u kuhanje se razumijete kao Mara u… ups …kao i ostali Englezi.

Iako ne znate kuhati volite pisati o kuhanju fejs, twiter i tako to… To je sada velika moda, pa ste si napravili i blog. Mislim …moda je da o kuhanju pišu oni koji o njemu pojma nemaju.

Zovete se Fiona Maclean …recimo.

I tako …dosađujete se vi u maglovitom Londonu i opet vam se dogodi onaj prospekt od TZGSB iz prva dva primjera.

Ne vjerujete svojim očima. Vama, Fioni Maclean organizirat će u Brodu kraljevski doček. Mislite kako sanjate, ili mislite da je posljednje jelo koje ste sami skuhali imalo neka halucinogena svojstva.

NE!!!! Sve napisano u prospektu je istinito. Uputite se u Brod …naravno! Ajmo reć neki datum …10 lipnja ove godine …recimo.

U Brodu vas dočeka brojna delegacija. Čudi vas malo da je tu i gradonačelnik i njegovi dogradonačelnici.

- A mi nemamo Gradsko vijeće, pa nemamo drugog posla. Opstruira nas oporba, pa se eto teke brinemo o razvoju gospodarstva u Brodu. Prozivaju nas da po tom pitanju ništa ne poduzimamo, pa smo eto pozvali Vas da razuvjerite nevjerne brodske Tome.

I pred vašim očima pripremaju jelo kakvo ni u Londonu niste mogli pojesti. Pripremaju vam u prethistorijskoj kazan'ci neku vama čudnu a funny kind of soup, ili kako se to na hrvatskom kaže: fiš.

Iako ste Engleskinja …vi ste oduševljeni. Pišete o tome na svome blogu, dijelite na fejsu i twiteru, StumbleUponu, Google+… i gdje već ne.

Za svoj trud na društvenim mrežama imate veliku šansu dobiti Nagradu Grada Broda ili postati Počasnim građaninom kao Tadijanović. Možda jednoga dana dobijete i Dom Fione Maclean. To dobiju svi koji pišu ono što im Mirko Duspara, kolega po peru, naredi.

Ne znate tko je Mirko Duspara!? To je onaj fini gospodin u elegantnom odijelu, koji vam je prolio onu funny kind of soup po vašoj haljini.

Ne znam zašto, ali nekako mislim kako vi meni sve ovo ne vjerujete. Mislim ono …kako imamo najučinkovitiju turističku zajednicu na svijetu, kako imamo gradonačelnika i njegovu svitu koji se osobno brinu o turistima. Vi mislite kako se ja samo njima uvlačim u guzicu.

Ali tako je: Ako ne vjerujete pogledajte sami. Gospođa ili gospođica Fiona Maclean stvarno postoji i ona je o tome pisala na svome blogu otkačeni London (slobodni prijevod), pa se i sami možete uvjeriti.

Ne znam, Željko, je li bilo dovoljno afirmativno?

Ako nije mogu ja pisati o doživljajima svih '10 turista' koji su ove godine došli u Brod u organizaciji TZGSB. Ako treba popit ću i kavu u piceriji u tvrđavi.

Sve je to puuuuuuno bolje od mojih osobnih dosadašnjih turističkih iskustava u drugim gradovima, a i gradu će u njegovoj promidžbi puno koristiti. Na dobrom je putu da postane hrvatska Šilda (Schilda).

Za svaku prigodu

Himna za sva vremena

root : Himna za sva vremenaValja rano naučiti tekst

Radujte se narodi, jer samo radost može surovu realnost malo odgoditi. Odgoditi, pa makar samo do sutra kad ćemo morati shvatiti da smo se prodali, da smo opet postali sluge, jer ne znamo biti gospodari.

DANAS je posljednji dan hrvatske neovisnosti. Bar one službene, jer neslužbeno, Hrvatska je od svog prvog dana ovisnik i toga se nije riješila za sve godine svog kratkog i neuspješnog samostalnog života. Ovisnost ju je došla glave.

Bile su to ovisnosti koje su se uvuklo u hrvatsko društvo na mala vrata i pod izgovorom: Pa rat je znaš…

Rat prošao ovisnosti ostale. Nepoštivanje vlastitih Zakona, privilegirane kaste, rodijaštvo, pohlepa…

Izgrađena na krivim temeljima …Hrvatska nije ni imala neku šansu. Loše navike su se osamostalile i postale same sebi svrha. Nije se onda ni čuditi što se prodaja samostalnosti tumači kao dobro djelo, kao zasluga zbog koje bi trebalo dijeliti odličja.

I evo nas pred samim činom klecanja na koljena novom gospodaru. On sam neće ni doći na taj svečani čin, već traži da mu se ključevi pošalju poštom.

Hrvatska politička kasta pokušava narodu pojasniti kako je ovaj poraz ustvari naša pobjeda.

Hrvati će se predati pjevajući. Posvuda diljem lijepe naše organiziraju se svečanosti. I pjevat će se himne. Kažem himne, jer Lijepoj našoj je odzvonilo. Ona više nije simbol suvereniteta i neovisnosti. Postala je druga po značaju.

Hrvatima je važno da imaju himnu. Treba u nekim trenucima zanosa imati razloga podignuti glavu, staviti ruku na srce i prepustiti se opijenosti stihova.

Nova himna zove se „Oda radosti". To je bratsvo-jedinstvo u suvremenom izdanju. Stihovi su prepuni divnog patosa, čak toliko da je i samom autoru teksta, velikom Friedrichu Schilleru to bilo previše. Ipak …da je on mogao znati da će jednoga dana I Hrvati pjevati njegovu pjesmu dodao bi u nju još pregršt patosa.

Ljudi koji iz zajedničke sklonosti prema radosti postaju braća …to nam je novo. Dobro …već nas je u bratsvo vezala želja za slobodom, ali ovo novo je puno jednostavnije.

Raduješ se novom, boljem, nepoznatom i bratimiš se sa svima koji to isto žele …sasvim jednostavno.

Zbog toga ćemo se danas radovati svemu i svačemu …činjenici da nam je jedan premijer u zatvoru, fiskalizaciji, ovrhama, minusima na računima. Radovat ćemo se da je susjedu crkao pas, da je stigla nova ovrha, da smo sjebali auto parkirajući u rikverc...

Radujte se narodi, jer samo radost može surovu realnost malo odgoditi. Odgoditi, pa makar samo do sutra kada ćemo morati shvatiti da smo se prodali, da smo opet postali sluge, jer ne znamo biti gospodari.

Predlažem Saboru da usvoji tekst nove himne koja bi se mogla pjevati u svim prigodama …na sprovodima i u svatovima, u Bleiburgu i Jasenovcu. Po ulasku ili izlasku u nove saveze, kraljevine i Unije…

Moj prijedlog teksta:

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!

Bože pravde, Ti što spase
Od propasti dosad nas,
Čuj i otsad naše glase,
I otsad nam budi spas!

Hej Slaveni, jošte živi
Riječ naših djedova
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova

Radost krasi sve ljepote,
Kćeri iz Elizija,
Opojna ti moć krasote,
Uzvišena misija.

Tvoje snove vežu niti
Što rastavi moda zla,
Svi će ljudi braća biti,
Krilo tvoje spajat' zna.

Dan državnosti

Jest dugo i trajalo

root : Jest dugo i trajaloProslava Dana državnsti prije 20 godina

Još nismo ni naučili kada je koji državni praznik, a nismo ni naučili kako se zove, a već nam je dosta i države i državnosti, neovisnosti i domovinske zahvalnosti. Dosta nam je i borbe protiv bilo čega, čak i protiv fašizma

Dobio, nakon dugo vremena, mladi bračni željeno dijete. Radovali se beskonačno, bdjeli nad njim, čitali mu iz očiju i odmah ispunjavali svaku mu želju. Kupovali mu razne igračke, odjeću, hranili ga medom i mlijekom.

Ali dijete ničim zadovoljno. Svaku novu igračku brzo pokvari i potrga, isto i s odjećom, a svaku ukusnu hranu ispljune.

To ponašanje njihovog ljubimca, dovelo je roditelje na rub živčanog sloma. Odluče potražiti savjet psihijatra:

- Vaše dijete nema nikakav osjećaj odgovornosti zbog toga se tako i ponaša. Najbolje bi bilo da ono dobije brata ili sestru, pa bi onda dobilo osjećaj kako se mora brinuti o nekome.

Potrude se roditelji i nakon devet mjeseci rodi se beba. Kad su ju pokazali starijem djetetu ovo se odmah počelo brinuti o njoj. Kupa, previja, hrani… Pokazalo se kako je psihijatar bio u pravu.

Presretni roditelji odluče prepustiti mu skrb i konačno malo u miru prošetati, malo osjetiti dah normalnosti.

Naprave krug oko bloka. Na povratku im ususret dotrče djeca iz susjedstva vičući:

- Utopila vam se beba u bunaru!

- A jest i dugo trajalo …rekoše roditelji.

Sjetih se danas na Dan državnosti toga vica. Jer kao i roditelji iz vica ponaša se i hrvatska vlast. Danas, 25.lipnja 2013., slavimo jedan važan praznik, ali već smo ga potpuno izgustirali, pa ga ni ne slavimo kako treba, čak mu ni imena pošteno ne znamo i nismo svjesni njegovog značenja.

A neodgovorno i razmaženo dijete iz vica je hrvatski narod.

Ajd' danas još slavimo taj Dan državnosti, jer je to postalo običaj, ali već u nedjelju pet dana kasnije, svečano ćemo ga baciti u bunar. Nove igračke su nam sada potrebne i njima ćemo posvetiti trenutnu pažnju.

Još nismo ni naučili kada je koji državni praznik, a nismo ni naučili kako se zove, a već nam je dosta i države i državnosti, neovisnosti i domovinske zahvalnosti. Dosta nam je i borbe protiv bilo čega, čak i protiv fašizma.

Nove stvari su jedino zanimljive. Četvorka, petica, i-phone, i-pad, golf ili audi …svejedno. Samo daj i mi ćemo biti mirni neko vrijeme.

Ipak! Sretan vam Dan državnosti!

Čime razmišljamo

Iz guzice u glavu

root : Iz guzice u glavuNjemačka danas(Foto: Emil Cipar)

Osjećam se nekako kao mali Ivica, jer što god napišem i objavim na SBplusu bit će u komentarima okvalificirano kao hvalospjev velikom vođi Mirku Duspari, kojemu ujedno čestitam na izbornoj pobjedi.

ODLUČI časna sestra, na satu vjeronauka, razgovarati s djecom o nečemu dugom, a ne stalno o Isusu i vjeri, pa upita učenike.

- Što je to …ima veliki rep i skače s grane na granu?

Javi se mali Ivica:

- Ja znam da je to Isus, ali me svejedno nekako vuče na vjevericu.

Osjećam se nekako kao mali Ivica, jer što god napišem i objavim na SBplusu bit će u komentarima okvalificirano kao hvalospjev velikom vođi Mirku Duspari, kojemu ujedno čestitam na izbornoj pobjedi.

Eto!

Sebi čestitam da sam u „najljućoj" izbornoj fazi uspio držati jezik za zubima. Jeli to znak starosti, ili je samo konačno prevladao razum …ostat će otvoreno pitanje.

Dakle …izbori bili i prošli. Rezultati su takvi kakvi jesu. Političarima je preostalo samo poslagati ih po uhodanom principu, iz danog izvući za sebe ono najbolje bez obzira jesi li dobitnik ili gubitnik. Drugim riječima …treba se boriti za što veći komad kolača. Rezultati izbora nisu toliko ni bitni, jer je u pitanju uglavnom ista klijentela, a pripadnost strankama je nevažna činjenica. Imati svjetonazor je mana, a vrlina je nemati nikakvih moralnih i etičkih vertikala.

Bio sam ovih dana malo u inozemstvu …većinom u Njemačkoj. Nije to bilo neko studijsko putovanje, ali neke stvari ipak moraš uočiti, pogotovo ako se radi o krupnim promjenama.

Tako sam primijetio da je amerikaniziranje Europe dobro napredovalo, iako njemački političari još uvijek rabe izraz „socijalno gospodarstvo". Socijalne komponente su tu zastupljene tek u homeopatskim količinama …onako u tragovima.

Ali …obični ljudi su svjesniji novog vremena, novih uvjeta, novih mogućnosti… Razlika u svjetonazorima starije i mlađe generacije postaje sve uočljivija. Teško se je jednom „oldiju" poput mene snaći u novim prilikama.

- Da bi mogao potrošiti jednu marku, moraš zaraditi dvije …govorilo se u moje vrijeme. Vrijedilo je to u moje vrijeme i vrijedilo je za sve osim za javni sektor, koji je trošio i nije imao osjećaj da mora prije toga bilo što zaraditi.

Išlo je to dok je išlo, ali sredinom 80-tih primijetilo se da neće moći vječno tako. Veliki pritisak na fondove solidarnosti, pogotovo na mirovinski i zdravstveni, premjestio je centar razmišljanja iz guzice u glavu.

Bolne reforme bile su nužne. Socijalne reforme, reforme javnih uprava, gospodarske reforme… Također je bilo potrebno korigirati važeći strateški plan razvoja.

Sve je to učinjeno u desetak godina. Istina …podijelilo je društvo u gubitnike i dobitnike, ali novo pozicioniranje bilo je nužno potrebno da bi se preživjelo.

Ja se ubrajam u gubitnike. Moja mirovina isplaćuje se iz starog, solidarnog fonda koji se sve manje puni, pa mi redovno godišnje povećanje dođe kao milostinja, kao teret razvoja današnjeg društva u kojem žive i rade moji sinovi.

Njihova generacija je dobitnik provedenih reformi. Za veliki dio svoje buduće financijske neovisnosti u starosti brinu se, većim dijelom, sami. Sami biraju na koji način i koliko novca će imati na raspolaganju. Da nemaju nas starce na vratu, jer i našu mirovinu moraju zaraditi oni, bilo bi im daleko lakše osigurati svoju.

Srećom za njih nas je sve manje.

Uglavnom …Nijemci su shvatili znakove vremena u kojem trenutno žive. Socijalni standard je opao, zdravstvo je prestalo biti socijalna komponenta i postaje sve unosnija grana gospodarstva. Zdravi građani nisu više poželjni ni unosni, traže se bolesni. A lako ih je naći, jer se fabriciraju i nove bolesti, pa farmaceutska industrija zadovoljno trlja ruke.

- Nećemo biti zdraviji, ali ćemo živjeti duže od naših roditelja …kažu mladi Nijemci i uporno svojim načinom života traže nove izvore stresova i novih bolesti.

Javno-privatno partnerstvo razmahalo se, pa su mi mnoge javne ustanove, koje su mi prije bile dobro poznate, sada postale potpuno strane.

Dobro …moram imati razumijevanja da sadašnja generacija, koja to sve financira, nema razumijevanja za moj gotski mentalni sklop. Nova generacija stvara nove vrijednosti, a meni i mojoj generaciji ostaje samo nadati se kako će sa njihovog stola pasti dovoljno mrvica i za nas. To su neumoljivi biološki zakoni i moraš ih poštivati kako bi izbjegao nepotrebni stres.

Europska unija uglavnom nije tema kojom se bavi prosječni Nijemac. Od nje on ne očekuje ništa, pa je posao oko položaja i značaja Njemačke u EU povjerio svojoj kancelarki. I dok Angela to radi dobro, nema potrebe miješati se u njen posao.

Mali problem je što su na jesen novi izbori i valja izabrati novoga vođu za iduće četiri godine, pa Angela i nije najbolji kandidat.

Nije da Angela čini neke greške. Radi ona to još uvijek najbolje, ali je na dobrom putu izgubiti svoju vjerodostojnost, jer dosta često je govorila da dobar političar ne može više od deset godina kvalitetno obavljati svoju dužnost. To je ona predbacila i svome političkom mentoru, velikom Helmutu Kohlu.

Angelenih deset godina ističu 2015, a legistlativa traje do 2017. Hoće li Angela početi trku, pa nakon nekoliko etapa uručiti palicu drugome, ili drugoj …pitanje je koje trenutno zaokuplja Nijemce. To se do sada u njemačkoj republici još nije dogodilo da je neki kancelar dobrovoljno predao vlast.

Istina …učinio je to jedan Nijemac imenom Joseph Ratzinger, ali to nema veze sa Njemačkom, slobodnim izborima i demokracijom.

Vjerodostojnost može dakle biti veliki problem.

Eto …vratih se u Hrvatsku. Mogao bih mirne duše reći hvala Bogu, jer sam se u Njemačkoj osjećao nekako stranim, beskorisnim …da ne kažem parazitom.

Da sam pričekao još par dana, ne bih mogao koristiti izraz „vratio", jer će Hrvatska tada biti u EU, pa bi to bilo samo mijenjanje lokacije u granicama jedne federacije.

Mi sa federacijama imamo iskustva, ali se bojim da ćemo sa najnovijom imati golemih problema. Previše se oslanjamo da nam država rješava sve osobne probleme, da nam gradi škole, bazene, sveučilišta… i da se brine o našem zdravlju i mirovinama. Ostali su mentalno daleko odmakli, jer su shvatili da to država čini loše.

Kako rekoh …shvatili su znakove vremena u kojemu žive, ili po šokački: ušlo im je iz guzice u glavu.


 

Predizborni štimung u Brodu

(Ne)uspješan lov na sitnu ribu

root : (Ne)uspješan lov na sitnu ribu

Brođani za politiku pokazuju zanimanje baš kao i za grah iz super-lonca. Oni imaju drugih problema, zanima ih kako preživjeti od prvog do prvog i ne očekuju da će im politika u tome pomoći.

SLAVONSKI BROD - Predizborna kampanja se zakuhala kao prvomajski grah u super-loncu u Brodskoj tvrđavi. Pokušavaju se iznijeti nepostojeći stavovi, prikriti prave nakane, obmanuti biračko tijelo, pridobiti ga za sebe.

Brođani za politiku pokazuju zanimanje baš kao i za grah iz super-lonca. Oni imaju drugih problema, zanima ih kako preživjeti od prvog do prvog i ne očekuju da će im politika u tome pomoći.

Lov u mutnom, naziva to novinski pisac Veljko Lukić. Javnost se obasipa lažnim obećanjima.

Ne znam hoće li se kolega Lukić naljutiti, ali ja bih se usudio korigirati ga i usporediti ovo predizborno vrijeme sa ribolovom u mutnom. Proveo sam preko vikenda neko vrijeme na natjecanjima ribolovaca. Nisam sam lovio, samo sam promatrao, pa su mi se nametnule neke paralele.

Na obali sjede ribolovci naoružani najmodernijom high-tech opremom u vrijednosti od nekoliko desetaka tisuća kuna. U mutnoj vodi Save su ribe naoružane jedino prirodnim instinktom za preživljavanjem.

Svaki ribolovac pokušava na svoju udicu privući što više ribe. Kako bi mu to pošlo za rukom on u blizini svoje udice krmi …baca u vodu ukusnu hranu koja bi trebala privući ribu. U blizini te hrane je i kobna udica na kojoj je ukusni crv i pokoja ribica nasjedne na trik …zagrize udicu. Ona biva uhvaćena na udicu. Puno ribica je puno grama …čitaj puno bodova za ribolovca i mogućnost osvajanja jednog od trofejnih mjesta.

I tako …love ribolovci naoružani do zuba svim i svačim, ali ulov nekako siromašan. Tu i tamo neka bjelica, plotica, crvenperka, babuška… One krupnije i pametnije ribe promatraju sa distance ovu igru. Njih to sve skupa ne zanima.

Na obali Save bilo je puno ribolovaca. Svaki od njih ima svoju krmu, ali svejedno ispod oka promatra što radi susjed.

Račun je, ekonomski gledano, krajnje jednostavan. U Savu baciš krme u vrijednosti stotinjak kuna, a uloviš ribe u vrijednosti od desetak kuna. Ali …važno je sudjelovati.

Tako je to i u onom dijelu života kojega nazivamo politikom. S jedne strane su političari koji krme obećanjima, a mi smo ribe koje se trebamo uhvatiti baš na njihovu udicu, čitaj …trebamo izići na izbore i zaokružiti njihovo ime.

Mirko Duspara krmi grahom u Gradskoj tvrđavi. Puno graha, super-lonac od tisuću litara, piva i sokova u neograničenim količinama, tamburaški sastav, ozvučenje… a rezultat sličan onome kao kod ribolovaca na Savi. Omjer bačenog u vodu i ulovljenog isti …puno bačenog u vodu malo ulovljenog.

Rekoh …radi se o sitnoj ribi. Ribi koja uvijek nasjedne na iste trikove.

A i u politici je sve već postalo dosadno. I tu se radi o sitnoj ribi koja se lovi za krupne pare. Političari imaju svoje trikove kako isključiti konkurenciju.

Mirko Duspara nema iza sebe stranku koja bi mu pružala logističku potporu. Nema više. Dobro …ima gradsku kasu i gradsku upravu, pa mu neka stranka i nije baš potrebna.

I sjetio se Mirko Praznika rada. Pa mogao bi počastiti građane tradicionalnim grahom. Grah s okusom radničkih prava i socijalne jednakosti.

Potegao super-Mirko i super-lonac, isto jedan veliki Mirkov projekt iz ovog mandata. Uz bazene, Colosseum, Lidl… još jedan turistički magnet u Brodu koji će Brođane stoljećima podsjećati na velikog Mirka Dusparu.

Međutim …građanima koji su toga dana došli u tvrđavu mogao je grah skuhati i u „Pretisovom" ekspres loncu …bilo bi ga dovoljno.

Što se s ostatkom graha dogodilo obvijeno je velom tajne.

Kako bi za sebe dobio i osam glasova onih ekološki prosvijetljenih građana, Mirko se formalno rastao i sa vjernim Daliborom Dadom Vašarevićem, koji formalno nastupa neovisno sa svojom nezavisnom grupom.

Baš kao što se ribolovci bore za svaki gram, svaku pa i najmanju ribicu stavljaju na vagu, tako i Mirko pazi na svaki glas.

I njegov konkurent Dragan Jelić djeluje kao ribolovac na takmičenju. Dobru opremu ima, ima i dobre izglede, ali HDZ …njegova stranka čini sve da mu već sada zagorča eventualnu izbornu pobjedu. Udružili su se strankama koje pripadaju davnoj prošlosti.

Već sad su mu natovarili na leđa teško breme. Sklopili su koaliciju sa strankama koje samim svojim postojanjem negiraju njegov habitus i njegove izjave u predizbornim nastupima.

Dragan Jelić djeluje kao čovjek sadašnjeg i predstojećeg vremena, kao čovjek koji bi mogao HDZ povući u budućnost. Ljudi bi mu to mogli i povjerovati, ali sumnjaju da to može učiniti zajedno sa HSP AS-om, strankom daleke prošlosti.

A o HSLS-u da ne govorim. Ta je stranka tipični priljepak i opstala je samo zbog toga jer se je uvijek uspjela prilijepiti uz uspješnije. Svojih ideja nemaju.

I socijalisti krme obilno na političkoj sceni. I njima ne pada ništa drugo na pamet nego obećanja. Krma za sitnu ribu.

Ni oni ne djeluju sigurno, složno i samouvjereno. Ali, moram priznati oni su svojevrstan fenomen. Oni niti ne žele pobijediti, iako tvrde da „Znaju bolje". Oni su skromni zadovoljni ako njihov glavni igrač Stribor Valenta, ugrabi mjesto u Gradskom vijeću. To im je dovoljno za destruktivnu politiku po kojoj su poznati. Za konstruktivna rješenja ionako nemaju ideja.

Ostale neću ni spominjati, jer nemaju nikakvog izgleda u ovom lovu na sitnu ribu. Niti oprema niti krma ne govore da će se na njihove udice uloviti bilo što.

Možda ipak! Nova snaga u ovom političko-ribolovnom takmičenju su Brodski laburisti. Njihov kandidat za gradsko vijeće Veljko Lukić pokušava nametnuti svoje veliko političko znanje, iskustvo, a i lukavost.

Novinski pisac Lukić imao je do ovih izbora neovisan portal, ali onda se, iz samo njemu poznatih razloga odlučio baviti ribolovom na sitnu ribu. Znate već …puno uloženog, malo ulovljenog.

Bilo je za očekivati da će Veljko Lukić svoj portal staviti u službu predizborne promidžbe. I učinio je to, ali čak i on …u nedostatku vlastitih ideja odlučio se za dobro isprobanu praksu …omalovažavanja protivnika. Predbacuje im skupe ankete u kojima oni …tendenciozna pitanja postavljaju provizorno izabranom uzorku.

Međutim …Lukić čini jednu veliku grešku. Tako na primjer u standardnoj rubrici. Brođani se ili sebe predstavljaju Lukić postavlja takozvana Proustova pitanja.

Tu je već prva obmana. Ne postoje Proustova pitanja, već postoje Proustovi odgovori. Proust je na vrlo jednostavna osobna pitanja iz leksikona svoje prijateljice Antoinette odgovarao s neodoljivo direktnim i jednostavnim odgovorima. Na taj način jasno je pokazao koliko toga možemo reći o sebi sa svega nekoliko riječi.

Tako je na Lukićeva (ne Proustova) pitanja odgovorio Dragan Jelić. Na, naoko …naivna, glupa i tendencionza pitanja Jelić je dao proustovske odgovore. Dobro za Jelića, loše za Lukića, jer Lukić je postavljajući pitanja otkrio o sebi puno toga, između ostalog i da on ne priznaje ravnopravnost spolova, da je fasciniran ratom i još puno toga.

Moram izdvojiti apsolutni Lukićev biser među pitanjima:

-Kako biste voljeli umrijeti?

U ovome ga je moglo nadmetnuti samo pitanje:

-Tučete li još uvijek svoju ženu?

I tako! Izbori se primiču, a broj birača, zainteresiranih za njih, svakim danom je manji. Krupna riba ima svoje probleme, a i sitne ribe je sve manje koja se muva u blizini obale.

Kriza svega i svačega

Malena, Klepetan i Bruno Šimleša

root : Malena, Klepetan i Bruno ŠimlešaZašto mi ne bi bili sretni(Foto: Emil Cipar)

Bruno Šimleša je produkt vremena u kojemu živimo i u kojemu se stari sustav vrijednosti raspada. Možemo reći da ga je rodila sveopća kriza …gospodarska, duhovna, kriza identiteta.

SLAVONSKI BROD – Povodom Noći knjige Psihološko društvo brodsko-posavske županije i Gradska knjižnica u Slavonskom brodu upriličili su susret s Brunom Šimlešom, trenutno najčitanijim hrvatskim autorom.

Na njegove knjige čeka se u Gradskoj knjižnici tjednima. Trenutno su zabilježena 52 upisa.

Bruno Šimleša  produkt je vremena u kojemu živimo i u kojemu se stari sustav vrijednosti raspada.

Zašto je toliko tražen?

Zašto je Bruno Šimleša tako tražen autor …pokušao sam na to pitanje dobiti odgovor na susretu u Gradskoj knjižnici, koji je ujedno bio i promocija njegove nove knjige znakovitog naziva: U rukavicama mi je ionako prevruće.

Kao što je i uobičajeno prije svega riječ-dvije o autoru:

Bruno Šimleša je produkt vremena u kojemu živimo i u kojemu se stari sustav vrijednosti raspada. Možemo reći da ga je rodila sveopća kriza …gospodarska, duhovna, kriza identiteta.

Kako definirati samoga sebe, kako se snaći u novim ispraznim vrijednostima kojima smo okruženi, što smijemo, što ne smijemo, što je društveno prihvatljivo?

Na sva ova pitanja Bruno Šimleša ima odgovore. Istina ti odgovori su isprazni i površni isto tako kao što su i pitanja besmislena, ali …the show must go on. Čitaj: rublja se mora okretati ili majmune treba nahraniti.

Zašto mi sami ne znamo te odgovore, zbog čega uvijek tražimo kompliciraniji put do sreće i zašto gotovo uvijek na tom putu zalutamo i tražimo putokaz u novoj knjizi spomenutog autora, jer samo njemu vjerujemo?

Malena, Stipa i Klepetan nemaju vremena baviti se tako visokim stvarima. Oni jednostavno uživaju u svojoj sreći, a niti ne znaju kako su sretni.

Kako bismo živjeli bez Šimlešinih  životnih savjeta?

Možemo li živjeti sretno bez životnih savjeta Brune Šimleše?

Uzmimo jedan svima poznati brodski primjer:

Već desetak godina žive vrlo sretno u jednoj vrlo neobičnoj i kompliciranoj zajednici Stipa Vokić i rode Malena i Klepatan. Nisam siguran, ali mislim kako nitko od njih nije ni čuo za boga sreće Brunu Šimlešu. Nemaju oni vremena baviti se tako visokim stvarima. Oni jednostavno uživaju u svojoj sreći, a niti ne znaju kako su sretni.

Svatko od njih troje vjeruje sam u sebe, ali isto tako vjeruje u ono drugo dvoje iz ove zajednice. Stipa se brine o Malenoj dok je Klepetan otsutan, hrani ju i njeguje.

Klepetan zna da ga Malena čeka u njihovom gnijezdu i zna da se Stipa brine o njoj za vrijeme njegova odsustva.

Malena zna da će ju Stipa nahraniti i da će brinuti o njoj. Isto tako zna kako će se Klepetan vratiti u proljeće.

I nitko od njih ne pravi dramu oko toga, ne naziva psihologa, ne upisuje se u knjigu čekanja u Gradskoj knjižnici kako bi rezervirao neku od biblija velikog gurua za socijalne odnose u suvremenom društvu. Ovo troje živi i dalje svoje ispunjene živote, međusobno se obogaćujući.

Gdje zapinje kod ljudi?

Kriza identiteta, kriza vjere, kriza samopouzdanja… su glavni razlozi zašto ljudi sve češće traže savjet stručnjaka ili „stručnjaka".

Sve što nam Bruno Šimleša nudi ponuđeno nam je davno od Isusa Krista. Potrebno je samo potražiti put do njega i pridržavati se uputa koje nam je on dao. Na stranu da je Crkva od Kristovih savjeta učinila robu koju i ona prodaje isto tako licemjerno kao što Bruno Šimleša prodaje svoje savjete.

Partnere u zajednici treba prihvatiti i voljeti onakvima kakvi oni jesu i ne pokušavati od njih učiniti bića slična nama. Upravo onako kako to već jedno desetljeće čine vrlo uspješno naši Stipa, Klepetan i Malena.

Ili još jednostavnije to kaže i sam autor Bruno Šimleša:

-Ja sam sretan čovjek koji uživa u otkrivanju odgovora na ključna životna pitanja. Sretan sam zato što volim sebe kakav jesam. Sretan sam zato što iznimno uživam u onome što već imam u sebi i oko sebe. To mi olakšava trud oko nadvladavanja mana i razvijanja onoga što još nemam u sebi i oko sebe. A to dvoje zajedno mi daje mudrost da prihvatim sve ono što ne mogu i ne trebam promijeniti. Znam da to zvuči jednostavno, iako vjerujte mi, nije bilo nimalo jednostavno postići to, ali sada je zadivljujuće jednostavno živjeti na taj način. Kad si sam prestaneš stvarati probleme, u složenosti života postaje zadivljujuće jednostavno uživati.

Ne znam zbog čega je onda bilo potrebno pisati toliko knjiga kada je recept za sreću tako jednostavan. Prepoznati sebe, svoje mjesto i svoju ulogu u društvu koje nas okružuje je cijela tajna uspjeha.

Dobro …Šimleša vidi samo sebe, ali pretpostavljam da tako gleda i na druge, jer inače ne bi bio tako sretan. Zašto to nije i rekao …stvar je uspješnog marketinga.

Mi možemo što hoćemo, ali ne smijemo sve što možemo …rekao je Schopenhauer. Za svoje postupke samo mi snosimo odgovornost. Besmisleno je tražiti potvrdu ispravnosti naših postupaka kod bilo koga, pa i u knjigama Brune Šimleše.

Za svoje postupke samo mi snosimo odgovornost. Besmisleno je tražiti potvrdu ispravnosti naših postupaka kod bilo koga, pa i u knjigama Brune Šimleše.

Drugim riječima …

Drugim riječima …na putu prema sreći treba odrediti granice. Hoćeš li to učiniti sam, ili ćeš prihvatiti od nekoga već određene granice …stvar je slobodnog izbora. Bez tih granica nema sreće u skoro neograničenoj slobodi koju smo dobili od Boga.

Vremena su takva kakva jesu i ona dopuštaju šarlatanima svake vrste držati pred nama iskrivljeno ogledalo u kojemu trebamo prepoznati sebe. Hoćemo li to učiniti, osobna je odluka svakoga od nas. Ja osobno preferiram ravno ogledalo koje nam daje jedinu ispravnu sliku o nama. Možemo to ogledalo nazvati Bogom, Budom, Alahom, Univerzalnom inteligencijom… to je nebitno. Bitno je da jedino u njemu možemo vidjeti pravu sliku.

Sve u svemu ...Brunu Šimlešu možemo shvatiti kao: Isus Krist za početnike, ili Isus Krist light.

Od Emila Cipra

Al' se jednom dogodi

root : Al' se jednom dogodi

Danima se tu vezlo, lijepilo, uramljivalo… Izložba bez kataloga i pozivnica. I sve to vrlo zahtjevno …treba izložiti čovjeka, a ne povrijediti njegov životni opus.

U Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu organizirana je u ponedjeljak 22. travnja 2013. godine, izložba likovnih radova. Ništa posebno za Gradsku knjižnicu …to je već postala rutina. Slike, recenzenti, katalog, pozivnice, novinari, publika…

Kad bi to bilo tako onda o tome ne bih sigurno ovdje pisao. Kao prvo …ne razumijem se dovoljno u likovnu umjetnost, a kao drugo: sam čin otvaranja izložbe nije mi posebno zanimljiv. Izložbe volim pogledati u miru, jer ne volim dodatne informacije uz osobni vizualni događaj. Ne zanima me previše slikarevo mjesto u povijesti umjetnosti, već me zanimaju njegovi motivi i tehnika.

Zlatko Alar zove se čovjek o kojemu je ovdje riječ. Njega večeras nije bilo na izložbi. Nije ga fizički ni moglo biti jer je poginuo davne 1991.

Ali tako je to u suvremenom društvu …sve mora imati svoje mjesto i sve mora biti na svome mjestu. Postoje ljudi koji stvaraju slike, oni se zovu slikari …i postoje ljudi koji upravljaju njihovim djelima, ocjenjuju ih, čine ih vrijednim, bezvrijednim, veličanstvenim, skupim… Ovi drugi se nazivaju: autori izložbi, kustosi, direktori galerija, likovni kritičari…

Slikar mora imati svoj opus, ili nekoliko njih. Znači …treba imati zaokruženu jednu tematsku cjelinu, nešto kao znanstveni rad, opera, simfonija… Onda se s njim pozabavi znanost povijesti umjetnosti, a onda se potraži autor izložbe, a on ima neku svoju koncepciju i svoje viđenje slikarevog rada.

Na svakom koraku nastajanja jedne izložbe dodaje se puno osobne taštine, svako od sudionika dodaje onaj svoj osobni i neizbježni …NU MENE!

I na kraju je izložba. Na njoj se prezentira slikar umjetnik, njegovo viđenje svijeta, njegov doprinos nacionalnom ili regionalnom umjetničkom opusu…

A slikar čovjek?

Onaj obični homosapiens u umjetniku, nositelj duha i fantazije, hranitelj obitelji, susjed, unuk, sin, muž otac…

O njemu nećete saznati gotovo ništa na takvim izložbama.

E …ova izložba o kojoj je ovdje riječ, izložila nam je slikara čovjeka. Njegov životni opus. Dobro …bilo je tu i slika, ali u prvom planu stajala je njegova obitelj …žena Dušanka i djeca …Franjo, Ana i Josip.

Zlatko Alar zove se čovjek o kojemu je ovdje riječ. Njega večeras nije bilo na izložbi. Nije ga fizički ni moglo biti jer je poginuo davne 1991.

Imao je tada 37 godina i bio je hrvatski branitelj. Ostavio je kod kuće ženu troje djece, kist, štafelaj, boje, lulu… obukao maskirnu uniformu i vjerojatno je na odlasku rekao:

-Ja sad moram otići,
Ali ću se vratiti.

Ali nije se vratio, a žena i djeca čekali i čekali. Čekali i rasli, odrastali…

I opet znanost koja za sve ima rješenje, ili misli kako ga ima. Ovaj puta se ona zove psihologija. Ona savjetuje, uči… kako obraditi gubitak bliske osobe, kako fizički gubitak pretvoriti u uspomene.

Jednoga dana djeca postaju ljudi, a otac je i dalje sveprisutan u njihovom životu. Njegove slike …završene i nazavršene, crteži, boje …sve je to tu, na dohvat ruke i čeka umjetnika i čovjeka.

Zlatko Alar imao je za života više zajedničkih izložbi. Slikarstvom se bavio pored redovnog zanimanja.

Možda bi bilo dobro pripremiti jednu samostalnu izložbu od završenih slika ..razmišljaju Alarovi.

Da ali tu sad dolazi ono …umjetnik nema opus, nije se dovoljno isprofilirao, tehnika mu nije prepoznatljiva…

Kćer Ana misli kako bi joj izložba pomogla ..konačno smjestiti oca u uspomene. Ali kome to ispričati kad svakoga osim nje i njenih najbližih zanima samo otac-umjetnik, a ne otac-čovjek.

Sreća je da Ana poznaje Zvonimira, Zvonu Bračuna. Ma ne …nije Zvone povjesničar umjetnosti. Čak što više mislim kako se Zvone razumije u likovnu umjetnost još manje od mene, a to je gotovo nemoguće.

Ali ima Zvone jedan poseban talent kojega povjesničari umjetnosti uporno pokušavaju uništiti u nama, jer žele da na svijet gledamo njihovim očima. A taj talent je sposobnost vidjeti i osjetiti stvari koje nisu opisane u knjigama i nisu postale opći društveni usus.

- Ana želi izložbu, Ana će imati izložbu …zaključio je Zvone. Bit će to njegov dar za Anino skoro vjenčanje.

I to je ta izložba o kojoj pišem i pokušavam prikriti osjećaje i emocije koje sam imao za vrijeme izložbe i koje imam i sada.

Realizacija takve, posebne izložbe je umjetnost za sebe. Za takve teške slučajeve u kojima treba duboko dirnuti emocije, a ne nanijeti pri tome bol osobi čije emocije prevrćeš, stručnjak je Darija Matajić Agičić zamjenica ravnatelja Gradske knjižnice.

Danima se tu vezlo, lijepilo, uramljivalo… Izložba bez kataloga i pozivnica. I sve to vrlo zahtjevno …treba izložiti čovjeka, a ne povrijediti njegov životni opus.

Bio sam na otvaranju izložbe u Gradskoj knjižnici. Posao je to kao i svaki drugi. Treba zabilježiti u slici i riječi po mogućnosti puno toga, kasnije izabrati nešto od toga i pokušati napisati par smislenih rečenica.

Ali kako zabilježiti osjećaje koji su se pobudili na samom početku kada je Ženski vokalni Ad Astra sastav pjevao poznatu pjesmu Šumi, šumi javore.

Svaka nota, svaka riječ, svaki stih te pjesme postajali su eksponati ove izložbe emocija i ljudskosti. Priznajem …suze su mi pošle, ali nisam ih se stidio, jer vidio sam ih i u očima drugih. A bilo je puno svijeta u Gradskoj knjižnici. Zlatkovi suborci, rodbina, prijatelji…

Al' se jednom dogodi,
Dragi dragoj govori:
Ja sad moram otići,
Al' ću ti se vratiti.

Jednim kratkim, emotivnim govorom obratila se i Ana publici.

Dok pišem ove redove, a to je nekoliko sati kasnije po glavi mi se mota jedna misao velikog hrvatskog pjesnika Vlade Gotovca. Tu misao izgovorio je na izložbi profesor Predrag Gol, najveći živući brodski slikar:

-Čovjek umire dvaput. Jednom fizički i drugi put kad se zaboravi.

Zlatko Alar umro je jednom, one davne zimske noći na položaju hrvatske vojske kod Nove Gradiške. Drugo umiranje počekat će još dugo, dugo… Čovjek Zlatko Alar nije više samo dio Aninih uspomena. On je postao dio uspomena svih onih koji su bili na otvorenju izložbe i svih onih koji će izložbu još vidjeti.

Zato …ako vas idućih dana put nanese do Slavonskog broda, posjetite ovu izložbu emocija. I ako ste prijatelj likovne umjetnosti nećete biti razočarani, jer Zlatko Alar je bio na dobrom putu postati veliki umjetnik. Sigurno će vam se dopasti njegovi portreti, njegovi pejsaži, tempera, ulje, akvareli…

Tko zna! Da nije bilo rata možda bi umjetnik Zlatko Alar imao u Gradskoj knjižnici večeras svoju samostalnu izložbu. I bila bi to izložba kakva priliči slikaru umjetniku …katalog, pozivnice, recenzori…

Možda bih i ja bio na toj izložbi i slušao što stručnjaci govore o umjetnikovim djelima i pokušavao to isto vidjeti i svojim očima. Priznajem kako mi to ne bi pošlo za rukom

Do toga, nažalost nije došlo. Život je satkao drugu priču, ili kako pjesma kaže:

al se jednom dogodi.

Izvor: Autorov matični portal Hrvatski Glas Berlin

Izbori bez izbora

Ja sam izgubio jučer, a Hrvatska će sutra

root : Ja sam izgubio jučer, a Hrvatska će sutra

JA nisam birao te ljude. Ja sam birao Petra Bašića …dvanaestog s osme liste, koji tada nije imao nikakvog izgleda biti izabran. Pokušao sam spriječiti katastrofu koju sada proživljavate, ali eto nije uspjelo. Bila je to samo kap vode na vrućem kamenu.

Hrvati i izbori, ili …izbori u Hrvata, postaju sve dosadniji. Dvadeset i kusur godina je prošlo od prvih izbora i prvog referenduma. Tad je oduševljenje za izbore bilo veliko. Isto tako bila je uvjerljiva pobjeda demokratske opcije. „Svoji na svome" …odlučismo tada.

Radije ću s malim Petrom izgubit, nego s velikim HDZ-om i SDP-om dobit.

Danas …gotovo potpuna nezainteresiranost za izbore u Hrvatskoj. Danas su izbori za EU-parlament, a Hrvatskoj politici pripada 12 mjesta u njemu.

To sa slobodnim izborima i demokracijom nije baš uspio model u Hrvatskoj. Jako brzo se izdvojila politička kasta koja je popunjena ljudima veoma sumnjivih moralnih osobina. Na izborima se nisu birali ljudi koji će bolje voditi Hrvatsku, već su se birali ljudi koji će opljačkati Hrvatsku, u čemu su izabrani bili potpuno uspješni.

Ta politička kasta sumnjivih političkih kvaliteta nije dopustila razvoj demokracije kao što je to slučaj u drugim demokratskim zemljama. Nije onda čudo da je predizborna kampanja za izvanredne izbore za EU-parlament prošla vrlo blago i u njoj se favoriti nisu dovoljno distancirali od ostalih kandidata.

Stvarno, za što smo glasali u nedjelju?

- Za čega mi to zapravo glasamo u nedjelju? …pitala me moja punica prošlog tjedna. Ima 80 godina i nije propustila niti jedne izbore do sada.

- Joooj bako …ne znam ni sam zapravo. Glasujemo za europski parlament i za naše zastupnike u njemu. Znaš to je ono mjesto gdje je Ingrid Antičević Marinović rekla ono: pipl mast tras as, pa su joj se svi smijali.

- A koji su kandidati? …hoće baka znati.

Nisam ni sam znao. Znao sam samo da na izbornoj listi broj 8 … listi Demokratskog centra, na posljednjem, dvanaestom mjestu, stoji Petar Bašić. Moj prijatelj, obrazovan čovjek, visokih moralnih kvaliteta. Znam da bi nam svima bilo puno bolje kada bi svi političari bili njegovog kova. Ali …Petar Bašić na dvanaestom mjestu na listi Demokratskog centra nema ama baš nikakve šanse biti izabran.

Neki drugi  imaju dobro mjesto na svojoj listi i ljudi ih biraju onim anemičnim automatizmom kao što su birali sve zastupnike u Saboru i gotovo sve Predsjednike Republike do sada.

Na izbore idem u svakom slučaju i biram Petra Bašića, iako znam da je gubitnik, da nema ni teoretske šanse.

- Glas bačen u vodu …reče mi poznanik.

- U biti nije baš tako. Malo sam pokvario račun velikima i moćnima …HDZ-u i SDP-u. Njihova jadna izborna pobjeda ispast će mrvicu jadnija… Da parafraziram druga iz Andrijevaca, radije ću s malim Petrom izgubit, nego s velikim HDZ-om i SDP-om dobit.

- Pa ti onda ne glasaš ZA već PROTIV!

Istina je to, jer nemam drugog izbora. Ne mogu dati glas onima koji su Hrvatskoj na leđa navalili preko 50 milijardi eura inozemnog duga. Onima koji su Hrvatsku doveli u položaj iz kojeg nije u stanju plaćati niti kamate za taj dug, pa mora uzimati nove kredite i prodavati državne obveznice po ponižavajućim uvjetima.

Zbog čega sam jučer glasao za Petra Bašića?

Učinio sam to iz jednog jedinog razloga. Za desetak godina …ako tada još bude Hrvatske, pitat će nas naša djeca i naši unuci - Pa zašto ste stalno birali ljude koji su Hrvatsku zadužili na toliko dugo godina? Zašto ste birali ljude koji su Hrvatsku opljačkali, koji su uništili gospodarstvo

Eto! Ja ću im tada moći reći: - JA nisam birao te ljude. Ja sam birao Petra Bašića …dvanaestog s osme liste, koji tada nije imao nikakvog izgleda biti izabran. Pokušao sam spriječiti katastrofu koju sada proživljavate, ali eto nije uspjelo. Bila je to samo kap vode na vrućem kamenu. Ja sam izgubio jučer, a Hrvatska će sutra.

Ne pitajte me za ishod izbora. Ne zanima me. Vjerujem... nadam se samo kako će nas u EU-parlamentu zastupati ljudi koji će biti dovoljno pametni i zadovoljiti se s naknadom od 7 000 eura mjesečno, a u raspravama držati jezik za zubima.

Dovoljno je da smo jadni i siromašni. Ne moraju nam se još i smijati. Ne mislim onako kako su nam se smijali kada je Ingrid Antičević Marinović izvalila ono povijesno …pipl mast tras as, nego onako kako se smiju kad naš novac uzimaju iz našeg džepa, a našu pušku vješaju o naše rame - za svoje potrebe.

Petar Bašić poručuje

Pipl mast tras mi

root : Pipl mast tras mi

Da mi je stalo do satire nazvao bih Petra Bašića Ostapom Benderom našeg vremena. On bi to po svojim intelektualnim kapacitetima mogao biti, ali iz nekog samo njemu poznatog razloga on radije želi biti mazohist i osjeća se ugodnije u ulozi don Quijota.

Ovih dana izbjegavam konzerve, a one s paštetom pogotovo, jer je proglašena elementarna nepogoda koja se zove Petar Bašić, a stanje je blizu kritičnog.

Koji god portal otvorim sa njega mi se smije Petar. U jednome pojašnjava kako je grad izgubio svaku šansu na 300 milijuna iz EU-blagajne zbog toga što on više ne koordinira projekte vezane uz kulturu i visoko školstvo. Također …EU se jako naljutila zbog toga što Petar nije više koordinator pa je odustala od ideje od Broda napraviti balkanski Oxford na kojem bi se školovalo tisuće budućih klijenata Zavoda za zapošljavanje. To su idućih 300 milijuna eura otpisanih u vjetar.

Iz pouzdanih izvora znam kako se već sada šuška, a javnost će to saznati tek nakon izbora, kako ni Pelješki most neće biti građen u Brodu samo zbog toga što je Duspara maknuo Petra. A to su već par milijardi eura manje.

Uglavnom Petar po portalima dijeli političare na one dobre i one loše. Moralne i nemoralne. Moralni i dobri su okupljeni u DC-u …osim par iznimaka, a nemoralni su podijeljeni po ostalim strankama.

Tako Petar negdje piše (nisam zapamtio gdje točno), kako je njegova stranka odlučila pomoći neovisnima i omogućila im mjesto na njihovoj stranačkoj listi kako ovi ne bi morali skupljati potpise.

Nema što …humana Petrova stranka. Najprije su uhljebili svoju šeficu u hrvatskom Saboru sklopivši pravovremeno koaliciju s HDZ-om, a sada žele uhljebiti i druge, ili žele jednostavno instalirati svježe snage u nehumanu hrvatsku politiku.

Možda će neki zlobnik na ovo reći kako Petrova stranka iz svojih redova nije uspjela skupiti deset ljudi koji redovno plaćaju članarinu, ali to su, vjerujte, samo glasine. Stranačka blagajna DC je dobro popunjena ne samo zbog toga što je država duboko posegnula u džep, već i zbog toga što je šefica izuzetno štedljiva, pa iz stranačke blagajne uzima samo za svoje najnužnije potrebe.

Možda sam notorna politička naivčina, ali političke ideje Petra Bašića su mi za nekoliko brojeva prevelike. Temeljno je demokrat i liberal, ali za ostvarenje svake njegove ideje je potrebno više države nego što je to slučaj u Sjevernoj Koreji.

Petar Bašić je trenutno u velikom poslu i velike kombinacije s brojevima su u njegovoj glavi. Ovo sa izborima za EU parlament je samo generalna proba za veliku premijeru koja se zove Lokalni izbori. To je Petrov osnovni zadatak …okupiti sve raspoložive demokratske snage i srušiti Dusparu.

- Ako umirovljenici pristanu …to su mi već tri glasa. Liberali bi mi mogli donijeti …ako pristanu na koaliciju i ako bude lijepo vrijeme, još pet glasova, pa moja sestra Ivana, moja mama, a ima i onaj mali s Kolonije koji ove godine prvi puta glasa …i on mi je obeć'o …razmišlja glasno Petar. Jebote …pa s tom masom ruši Dusparu od šale.

U tome i jest glavni problem što Petar razmišlja glasno, preglasno… U svakom slučaju ja se moram do lokalnih izbora hraniti svježim proizvodima, jer se bojim otvarati konzerve.

Da mi je stalo do satire nazvao bih Petra Bašića Ostapom Benderom našeg vremena. On bi to po svojim intelektualnim kapacitetima mogao biti, ali iz nekog samo njemu poznatog razloga on radije želi biti mazohist i osjeća se ugodnije u ulozi don Quijota.

- Ako umirovljenici pristanu …to su mi već tri glasa. Liberali bi mi mogli donijeti …ako pristanu na koaliciju i ako bude lijepo vrijeme, još pet glasova, pa moja sestra Ivana, moja mama, a ima i onaj mali s Kolonije koji ove godine prvi puta glasa …i on mi je obećao …razmišlja glasno Petar. Jebote …pa s tom masom rušiš Dusparu od šale.

U svakom slučaju EU-parlament nema niti izdaleka taj značaj kojega nam Petar prodaje na stranicama medija. To je jedna alibi-institucija, kako bi se građanima odglumila neka demokratska orijentacija Unije. Možda će nekada u budućnosti imati neke veće ovlasti, ali to će biti tek tad kad si to budemo mogli priuštiti. Za sad su kompetencije EU-parlamenta u mijenjanju bilo čega manje od kompetencije Koordinacije udruga nastalih iz Domovinskog rata u Slavonskom Brodu. Zakon kojim se propisuje radijus zakrivljenosti na bananama im je do sada najveći demokratski prilog.

Ma uopće se ja ne ljutim na Petra. Njemu za ljubav zaokružit ću sve one otpisane sa liste DC-a i dati im mogućnost da mogu pričati kako im je netko na izborima za EU-parlament dao glas. A radim to i zbog toga jer želim da se velikima tresu gaće od samosvijesti hrvatskog birača.

A malo me i strah kako Slobodan Lang ne bi opet stupio u štrajk glađu. Onaj njegov „od dvanaest do podne" čuveni štrajk glađu iz 90-tih godina mi je još dobro u sjećanju. Samo ti jedi u miru Slobodane, ja glasam za tebe.

I na lokalnim izborima Petre imaš moje glasove …i za župana i za gradonačelnika i za Vijeća. Gdje god piše Petar Bašić ja ću prekrižit. Ili zaokružit!?

Za protuuslugu te molim ne pričaj mi više o pokvarenosti političara. Zanima me samo otkud ti ta ideja i kako si došao na nju. Pa mi imamo novu političku snagu u gradu koja je na svoju listu stavila Veljka Lukića. Ej čovječe …znaš li ti što to znači? Veljko Lukić glavom i bradom. Pa taj ti može samo od svojih nickova pod kojima komentira na portalima sastaviti i gradsko i županijsko vijeće. Misliš li ti da će oni nakon izbora odustati od svojih visokih moralnih ciljeva i ideala koje Lukić dnevno prezentira na svom portalu pod svojim imenom i pod nickovima na ostalim portalima.

Petre, Petre…!

PS: I promijeni onu sliku sa svog cirkularnog pisma. Na njoj djeluješ kao da si već izgubio sve moguće izbore. Probaj ono sa uzdignutim palcem …ono kao: jes, vi kan! Ups… zaboravio sam da nisi oženjen. Onda samo…jes, aj kan!

Il' si bos il' si hadžija

Kad sam bio mlađan lovac ja

root : Kad sam bio mlađan lovac ja

Istina koja se iz teksta kolumne ne vidi i ne nazire, porazna je. Moralni kažiprst nije podigao jedan neovisni novinar, već sam lovac, glavom i bradom. Kolega Lukić je nedavno obnovio lovačku dozvolu koju posjeduje odavno, ali se dugo vremena nije aktivno bavio lovom.

Čitam danas izvrsnu kolumnu kolege Veljka Lukića: Sezona lova traje, a građani Broda su lovina, objavljenu na sbperiskopu.

- Kao što se zna u jeku je sezona lova na Brođane s pravom glasa. Vrijeme lovostaja nastupit će tek nakon lokalnih izbora …piše, između ostalog, kolega Lukić.

Šteta za dobru kolumnu jer, uz autorovu kandidaturu za Gradsko vijeće, ona ima vrijednost makulature.

Izvrsna metafora, vidi se da piše znalac. Kolega Lukić je politolog i dobro je upućen u sve tajne lova.

Uglavnom, metafora s lovom, lovostajem, lukavim lovcima i glupim životinjama je vrlo sretno izabrana. Kada bih bio političar …čitaj: lovac …bio bih malkicu povrijeđen, kao ono …pa nije baš tako, ima među lovcima i poštenih ljudi koji vole divljač i koji love samo iz ljubavi prema životinjama i prirodi, brinu se za red u staništima i lovištima…

A i kao životinja malo sam deprimiran zbog onog pridjeva glupi iz Lukićeve kolumne. Kao birači jesmo glupi, jer nasjedamo na iste trikove, lovimo se u iste zamke, biramo uvijek iste lovce.

Ali ipak nismo toliko glupi i možemo prepoznati nedostatak bilo kakvog stida i srama uvaženog kolege Veljka Lukića.

Jer istina koja se iz teksta kolumne ne vidi i ne nazire, je porazna. Moralni kažiprst nije podigao jedan neovisni novinar već sam lovac glavom i bradom. Kolega Lukić je nedavno obnovio lovačku dozvolu koju posjeduje odavno, ali se dugo vremena nije aktivno bavio lovom, nego je hodao svijetom u mantiji velikog humanista.

Veljko Lukić je jedan od kandidata za Gradsko vijeće na listi laburista i bude li izabran radit će isti posao kojega je radio na primjer Stribor Valenta u prošlom sazivu Gradskog vijeća.

Ne sumnjam kako će iskusnom lovcu poći za rukom uloviti dovoljno divljači što će mu omogućiti počasni trofej, čitaj: mjesto u Gradskom vijeću i radno mjesto koordinatora vodomjera na Hebrangu …recimo.

Jednom lovac, uvijek lovac, tako se ni kolega Lukić nije u potpunosti mogao odreći ovog etički dvojbenog hobija.

Ali nije se mogao odreći ni statusa neovisnog kolumnista i moralne okosnice koja kritizira sve negativne pojave u ovom društvu, pa je napravio kompromis koji ima prilično neugodan miris i smrdi gore od rafinerije iz preka.

A kompromis izgleda tako da će kolega Lukić jedan dio vremena šetati gradom sa podignutim moralnim kažiprstom, a kad se umori obući će lovačku odoru i poći u lov na nisku divljač.

Opasan ples na žici bez zaštitne mreže u kojega se kolega Lukić upustio. Ali birači, čitaj glupa divljač, vole cirkusante i artiste, pa možda prođe bez ogrebotina.

Kolega Lukiću, iako je od tebe, previše je. Ovim si prevršio svaku mjeru uobičajenog licemjerja. Ni političari ti nisu ravni.

Ne ide tako kolega Lukiću. Ne možeš biti i jeben i pošten kaže naš narod. Ili ćeš biti lovac ili moralna vertikala, ili bos ili hadžija.

Jedno je bilo previše kolega Lukiću. Ili kandidatura na listi jedne političke stranke, ili ova kolumna, ili možda oboje.

Šteta za dobru kolumnu jer, uz autorovu kandidaturu za Gradsko vijeće, ona ima vrijednost makulature.

Što nas očekuje uskoro

Svinjska gripa ponovo hara

root : Svinjska gripa ponovo hara

Zato mi se čini kako će na sljedećim izborima najbolje proći stranka koja posjeduje serum protiv svinjske gripe, samo treba još uvjeriti birače kako postoji opasnost od nje. Možda je to premijer Milanović koji svojim glupim i nepromišljenim izjavama daje naslutiti kao da je već inficiran.

Stalna na tom svijetu samo mijena jest (Petar Preradović)

-Tražili ste bazene …evo ih! Tako bi mogao glasiti izborni slogan Mirka Duspare u predizbornoj kampanji za gradonačelnika grada Slavonskog Broda.

I taj slogan bio bi precizan u izjavi i ništa na njemu ne bi se moglo kritizirati. Bazeni su skoro gotovi, još teke zelenila okolo i unutra, škare, presijecanje vrpce, smijeh u kamere… i to je to.

-Idemo dalje!…mogao bi reći slavom opijeni Duspara. - U idućem mandatu ispunit ću i drugu najveću želju građana Slavonskog Broda …stazu za slalom, veleslalom i super-slalom na kojoj će se održavati takmičenja za svjetski kup. Neće to biti baš jednostavno u ravničarskom Brodu, ali kad su građani ludi za Snježnom princezom …dobit će ju. To vam obećavam ja Mirko Duspara.

I tako Mirko od mandata do mandata ispunjava sve zahtjevnije želje građana Slavonskog Broda, od javnog WC-a na korzu do Disneylanda na Jelasu.

Sreća je da Mirko živi u Slavonskom Brodu i da su građani Slavonskog Broda skromni. Oni ne traže nemoguće. Ne traže radna mjesta, mjesta u vrtićima, bolju opskrbu vodom i energentima, jeftinije komunalne usluge… Tu bi i svemoćni Mirko bio nemoćan, jer po njegovim dosadašnjim izjavama ispada kako njemu Zakon Republike Hrvatske upravo zabranjuje poduzimanje bilo kakvih aktivnosti u podizanju gospodarstva.

I nekako mi izgleda kao da Mirku i odgovara ovo srednjovjekovno stanje koje vlada u Brodu. A srednji vijek bio je doba u kojemu su vladala neprikosnovena vlastela koji su odlučivali o svemu …o potrošnji spajalica u gradskoj upravi do mjesta na kojemu će se nalaziti žig na formularima.

Utjecaj i mogućnosti brodskog gradonačelnika popraviti gospodarsko stanje u gradu su jednaki ili veći u usporedbi sa njegovim kolegama u zapadnoeuropskim zemljama. Ipak …njegovi kolege s ponosom otvaraju nove tvornice u njihovim komunama, tvornice koje su nastale zahvaljujući njihovom velikom angažmanu.

Navest ću ovdje samo jedan primjer jedne komune u Njemačkoj. Navest ću ga jer mi je dobro poznat. U razvoju gospodarstva u toj komuni bio sam sudionik.

Bilo je to krajem sedamdesetih. Ja sam tada radio u industrijski razvijenom Remscheidu u Sjevernoj Rajni-Westfaliji. Posla bilo koliko hoćeš, firmi bilo koliko hoćeš, bilo je važno da znaš razlikovati ključ 17 od ključa 13 i da se već negdje uhljebiš kao alatničar.

Firma je trebala nove proizvodne hale. Preko puta se nalazilo veliko neizgrađeno gradsko zemljište i gazda je htio na njemu izgraditi hale, zaposliti nove radnike i udvostručiti proizvodnju.

Otprilike 650 kilometara južnije, u Bavarskoj, točnije u Bavarskoj šumi, u mjestu Hengersberg nije bilo niti jedne proizvodne hale. Malo je to mjesto na Dunavu i ljudi su živjeli uglavnom od poljoprivrede. Mala obiteljska imanja …do 60 jutara, desetak krava u svakom.

Bavarska vlada dala je izgraditi dugoročnu strategiju razvoja Slobodne države Bavarska. U toj strategiji mala poljoprivredna gospodarstva nisu imala mogućnost opstanka. Da se prisjetimo …u to vrijeme Bavarska je bila najnerazvijenija država u federaciji …tada 12 država.

Načelnik komune Hengersberg razbijao si je glavu kako u selo dovesti industriju. Kako i odakle? Cijeli taj kraj bio je strukturalno nerazvijen. Mnogi stanovnici potražili su posao na sjeveru Njemačke …u Pruskoj, kako Bavarci rado nazivaju ostatak Njemačke.

Tako i bračni par Vӧltel iz Hengersberga. Oni su se skrasili u Remscheidu. Herr Vӧltel je našao posao u jednoj od brojnih firmi, koje su proizvodile alate, a Frau Vӧltel je našla posao kao čistačica u firmi u kojoj sam i ja radio, a koja je proizvodila dijelove za auto-industriju.

U Remscheidu su tada na vlasti bili socijalisti i oni su se trudili profit kojega su zaradile brojne firme u gradu pretvoriti u podizanje općeg standarda građana.

Zemljište koje je mome šefu zapalo za oko htjeli su prodati njemu, ali samo po tržišnoj cijeni, a to je tada iznosilo oko 70 DEM po kvadratnom metru. Uopće im nije imponiralo što je ovaj obećavao i 300-tinjak novih radnih mjesta.

Načelniku Hengersberga nije uspijevalo privući investitore, jer takvih nije bilo u njegovoj blizini. Dosjetio se svojih mještana koji rade na sjeveru Njemačke. Obratio im se za pomoć i zamolio ih neka lobiraju za napredak njihovog mjesta.

Jednom tako …nakon neuspjelih pregovora, šef moje firme povukao se u tišinu svoga ureda na šestom katu upravne zgrade firme. Zavalio se u stolicu i zamislio.

U ured je ušla Frau Vӧltel u nakani očistiti ga. Vidjela je šefa onako zabrinutog i upitala može li mu kako pomoći.

On joj je povjerio svoje brige …kako ovi u gradu nemaju sluha za nova radna mjesta i tako.

Frau Vӧltel se sjetila načelnika u dalekom Hengersbergu i ispričala šefu kako on ima tisuće kvadratnih metara zemljišta koje bi dao po cijeni od jedne marke po kvadratu.

- Ma gdje je taj Hengersberg? Upitao je šef …pa to je u Bavarskoj!. Tada je to značilo isto kao …pa to je u Africi!

Legenda kaže kako te noći nije spavao, a ujutro je odmah po dolasku u ured zamolio sekretaricu da nazove Frau Vӧltel i da ju zamoli da odmah dođe u firmu.

Da skratim …par dana kasnije uputili su se Frau Vӧltel i moj šef u daleki Hengersberg, jer su dogovorili sastanak sa načelnikom.

U uredu načelnika dočekali su ih vijećnici, svećenik, učitelj, načelnik i …Franz Josef Strauss tadašnji predsjednik Slobodne države Bavarske.

Nekoliko mjeseci kasnije, uz samu trasu buduće autoceste A3 počele su na livadi nicati prve proizvodne hale firme Eduard Scharwӓchter, skraćeno „Edscha".

I firma „Edscha" neće u njima odmah proizvoditi dijelove za auto-industriju, jer je strateški plan razvoja države Bavarske to predvidio za kasniju fazu. U prvoj fazi bile su potrebnije traktorske kabine, a za poticaj njihove proizvodnje Bavarska država i EG (kako se tada zvala današnja EU) daju bespovratna sredstva.

Bilo kako bilo, uskoro je počela proizvodnja. Bila je to prva tvornica u tom dijelu Bavarske. Radnici bez industrijske tradicije trebali su se naviknuti na puno toga, od štemplanja karte i ormarića u svlačionicama do redovnog radnog vremena.

Kasnije su izgrađene i hale za proizvodnju auto-dijelova. Druge firme iz Remscheida slijedile su primjer moga šefa i komuna Hengersberg je doživjela razvoj kakav nije nikada doživjela u tisuću godina svoga postojanja.

U to vrijeme boravio sam često u Hengersbergu. U početku sam spavao u 15-tak kilometara udaljenom Deggendorfu, jer u Hengersbergu nije bilo hotela. Uskoro su seljaci počeli preuređivati svoje gospodarske zgrade u apartmane, jer su im oni donosili izvrstan prinos.

Cijeli taj kraj od Passaua do Regensburga promijenio se u desetak godina do neprepoznavanja. I danas na putu u Remscheid prolazim tu jer je A3 u potpunosti izgrađen. Navratim često u Hengersberg, vežu me još poznanstva iz starih vremena.

Ovdje je priči kraj. Tko zna kako bi ona izgledala da je načelnik Hengersberga sredinom 70-tih razmišljao kao Mirko Duspara danas …znate ono: - gospodarstvo nije u mojoj ovlasti za to je zadužena Vlada republike Hrvatske.

Može se puno samo se treba htjeti i znati. Nije dovoljno osnovati Agenciju za razvoj i onda nakon četiri godine ustanoviti kako ona nije ispunila očekivanja.

I lako je kad građane možeš uvjeriti da je važnije imati mogućnost za potrošiti novce nego imati mogućnosti za zaraditi ih. To u Bavarskoj ne bi prošlo.

Ne znam …nije grandomanija Mirka Duspare najveći problem. Niti njegovi konkurenti nemaju ideja, pa se hvataju dobro isprobane metode …drž'te lopova.

Zato mi se čini kako će na sljedećim izborima najbolje proći stranka koja posjeduje serum protiv svinjske gripe, samo treba još uvjeriti birače kako postoji opasnost od nje. Možda je to premijer Milanović koji svojim glupim i nepromišljenim izjavama daje naslutiti kao da je već inficiran.

Ili su to možda opet Srbi kako to tvrde Zdravko Mamić (HDZ) i Ruža Tomašić (HSPAS)

Ostaje mi samo veseliti se prvoj Snježnoj princezi u Brodu. Ta staza za slalom, veleslalom, i super slalom nam je stvarno najviše potrebna. Zgodna lokacija je Vijuš, tamo već postoje dijelom prateći objekti, a riješio bi se i problem sa smećem.

Treba samo dati glas Mirku Duspari i njegovima.

PS: Sljedeći citat nema veze s gore napisanim, kao što ni citat u uvodu nema, ali navodim ih samo da bih pokazao kako i ja znam citirati velike i mudre ljude, inače ću kao brodski kolumnist početi dobivati komplekse, a nisam cijepljen protiv Svinjske gripe:

- Potreba upravnih reformi raste s razvojem društvenih (uključujući i političke, ekonomske i socijalne) struktura i procesa. (Josip Broz Tito, u Splitu 1962.)

Ja književnik jesam

Velesajam taštine u gradskoj knjižnici

Naravno …velesajam taštine ne može proći bez najvećeg živućeg brodskog stručnjaka za samopromociju. Igrom slučaja radi se o kolegi Antuna Tonija Barteka, književniku i gradonačelniku grada Slavonskog Broda Mirku Duspari dr. med.

Slavonski Brod u ožujku 2013. Crni oblaci nadvili se nad grad, Rafinerija kadi svoj smrad, mladi razmišljaju kako će nakon završene škole napustiti grad, Mirko Duspara u osmoj godini stoluje rad…

U takvoj atmosferi i samo u takvoj atmosferi moglo se dogoditi da je najveći živući brodski pjesnik izdao svoju novu knjigu. „Zvjezdani pašnjak" se zove.

Knjigu je izdao ogranak Matice Hrvatske u Slavonskom Brodu, koji je odavno, u razvoju svoga duhovnog raspona, pao ispod ništice i sada se nezaustavljivo kreće prema provaliji konačne propasti.

Nisam bio na svečanoj promociji u Gradskoj knjižnici, ali sam pročitao izvješće kolege Borislava Stipića, pogledao video prilog u njemu i drugi dan sam pohitao u grad s nadom kako ću još negdje uspjeti ugrabiti jedan primjerak te knjige stoljeća, napisane perom najvećeg živućeg pjesnika na ovim prostorima, samozvanog književnika, Antuna Tonija Barteka.

Jer …sudeći po recenzijama najuglednijih brodskih kulturnih djelatnika u osobama književnika Antuna Tonija Barteka, mr. sci. Vesne Nosić, dr. sc. Irene Krumes Šimunović, Dunje Vanić, Veljka Lukića i Mirka Duspare dr. med. dalo se naslutiti kako se radi o izuzetnoj knjizi te da se svaki onaj koji ju posjeduje može osjećati izuzetno sretnim.

Malo me iznenadilo ime autora na listi recenzenata, jer nije baš uobičajeno da autor sam govori o svome djelu, ali …bože moj! Radi se o najznačajnijem djelu dvadesetiprvog stoljeća, pa se ništa ne smije prepustiti slučaju.

Posebno sam obratio pozornost na recenziju Veljka Lukića, jer je on, barem izgledom, pored samog autora, djelovao najinteligentnije. Intelektualna bradica, intelektualne naočale, intelektualna mimika u vidu češanja intelektualne bradice i skidanja intelektualnih naočala.

- Pjesmu svaku treba čitati ponaosob… reče Lukić češući svoju intelektualnu bradicu i skidajući svoje intelektualne naočale.

Uf jebemti …i umro bi, a ne bi doznao za ovu mudrost. Do sada sam uvijek sve pjesme čitao odjednom, zajedno, onako grupno, cijelu knjigu u jednom mahu.

tek tada se ona doživi u cijelosti …zaokruži Lukić svoju filozofsku misao.

Lukić je u knjizi „Zvjezdani pašnjak" Antuna Tonija Barteka prepoznao lirske minijature, kratku prozu kao idealnu formu našega vremena nazvavši ju lirski SMS-ovi.

Meni te lirske minijature djeluju kao komentari na fejsu, koji pričaju svaki svoju priču i koji s objavljenom temom vrlo često nemaju nikakve veze, ili mi djeluju kao homeopatski pripravak načinjen od poezije Pabla Nerude, Jesenjina, Ujevića, Tadijanovića

Dr. sc. Irena Krumes Šimunović išla je u svojoj recenziji korak dalje. Ona je potražila posebnosti krenuvši tragom kojeg joj je povjerio sam autor glavom i intelektualnom bradom. On joj je u jednom osobnom razgovoru dao diskretno naslutiti te posebnosti rekavši samo mnogoznačno:

- Knjiga je po svemu NAJ!

I otkrila je dr. sc. Irena Krumes Šimunović te posebnosti. Tako doznajemo da je knjiga stvarno u svakom pogledu NAJ …da je velika novost i veliki doprinos hrvatskoj urbanoj lirici dvadesetiprvoga stoljeća.

Naravno …velesajam taštine ne može proći bez najvećeg živućeg brodskog stručnjaka za samopromociju. Igrom slučaja radi se o kolegi Antuna Tonija Barteka, književniku i gradonačelniku grada Slavonskog Broda Mirku Duspari dr. med.

On je samo kratko čestitao autoru i Brođanima na ovom velikom djelu dajući naslutiti kako će uradaka ove vrste biti i u budućnosti pođe li njemu …Mirku Duspari za rukom osvojiti još jedan mandat.

A publika, a program?

Ne znam …nekako mi teško odvojiti ovo dvoje. Program je bio bogat, kolega Lukić bi sigurno koristio izraz koloritan. Nastupilo je puno djece iskušavši se u baletu i top-dancu.

A puno djece je i puno roditelja, puno kumova i rodbine. Sve to sačinjava puno publike, pa je teško odvojiti stvarne ljubitelje vrhunske poezije i vrhunske recenzije od rodbine, svojte i kumova.

Pročitao sam danas …po savjetu Lukića ponaosob kompletni opus i izdvajam jednu pjesmu koja me se posebno dojmila. Pjesma se zove GOLA MUŠKA NOGA, a ostatak joj glasi:

Bahati muškarac
podigne nogavicu od hlača;
Liker od kajsije postane bljutav

Moj najbolji bivši prijatelj Željko Mužević nije u potpunosti shvatio duboku poruku ove pjesme. On se žali kako mu i-phone iskrivljuje tekstove objava na fejsu. Danas je …kaže, napisao:

- Smrzao sam se k'o ... čeprkajući rukama po rinama tj. olucima. Da, dobro vam jutro

A i-phone je objavio sljedeće:

- Smrti sam se ko...
Čeprkajući rukama
po Dinama ti.
Oblicima.
Da, dobro vam jutro

Pokazao mi je objavljeno. Jebote …odmah sam prepoznao lirske minijature o kojima je Lukić govorio na promociji. To je ta lirika moderne komunikacijske tehnologije koja je Brodu toliko nedostajala.

Da se malo uozbiljim kako to priliči veličini lika i djela Antuna Tonija Barteka. Dr. sc. Irena Krumes Šimunović je rekla kako je istraživala posebnosti poezije ovog osebujnog pjesnika idući tragom njegove izjave: Knjiga je po svemu NAJ.

I otkrila je dr. sc. Irena Krumes Šimunović puno posebnosti, ali jedan NAJ joj je promakao, nažalost onaj najvažniji:

Knjiga „Zvjezdani pašnjak" samozvanog književnika Antuna Tonija Barteka je NAJnepotrebnija knjiga u ovom trenutku i šteta svake proračunske kune uložene u nju.

A autor može ostati i dalje književnik, naravno ako on to želi i ako mu uvaženi brodski recenzenti to dopuste.

Borislav Stipić
Foto: Borislav StipićAntun Toni Bartek
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić
  • Borislav Stipić

Napredak ili dernek

Ajmo se maket

root : Ajmo se maket

Duspara ne mora u predizbornoj kampanji imati nikakav program, čak ne mora imati niti stranku iza sebe koja bi mu pružila logističku i financijsku potporu. Dovoljno je da on svojoj klijenteli obeća kazan'cu, cajke i šargiju na korzu i on pobjeđuje već u prvom izbornom krugu. Opozicije se ionako ne mora bojati, jer njegovi ljudi su u svim strankama i na svim položajima

Jedna sasvim bezazlena priča iz moga djetinjstva, pod naslovom „Bosanci sve pokradoše" izazvala je nekoliko grčevitih komentara. Iskreno rečeno nisam ih očekivao, jer od vremena u kojemu se dogodila ta priča prošlo je 57 godina. Vječnost jedna.

Ta priča je prva od niza priča koje imaju za temu moju osobnu integraciju u ovdašnje društvo. Taj niz priča mogao bi imati skupni naziv „Povijest jedne uspješne integracije", ili „Kako od jarana postaje pajdo".

Međutim nije to tema moje današnje kolumne, jer je moja integracija moja osobna stvar i sproveo sam ju zbog toga da bi meni život u Slavoniji postao sadržajniji i ljepši. Drugim riječima više mi se sviđalo biti oko nego trun u njemu.

Međutim komentari na moju priču naveli su me na razmišljanje.

I poslije 1956. doseljavali su se Bosanci u Slavoniju. Slavonski Brod je tada bio u razvoju i trebao je nove ljude.

I njihova integracija odvijala se po uhodanoj shemi. Posao u Đuri, ili u DI Slavonija, kasnije u Jasinju, kućica, djeca, škola, nadogradi kuću, ugradi kupaonu, ugradi centralno …penzija.

Druga generacija doseljenika imala je iste šanse kao i djeca domaćeg stanovništva. Oni su brzo postali „Brođani", mnogi od njih dospjeli su na ključne pozicije u gradu.

Tada su doseljenici bili simbol razvoja grada. Međutim sada to izgleda sasvim drukčije i doseljenici iz 1992. su simbol propadanja grada i njegove specifične građanske kulture.

Mi smo znali tada da je integracija nužna za osobni razvoj i napredak. Ona se morala absolvirati i što ti je to prije pošlo za rukom bilo je za tebe bolje.

Događalo se često tada da su mladi i djeca tjerali svoje roditelje da se odreknu nekih stečenih navika, jer im je to bilo neugodno zbog njihovih vršnjaka.

Kada je veliki broj izbjeglica zbog ratnih događaja stigao u Brod smjestili su se kako tako u njemu. Mlađi su potražili sreću negdje drugdje …u Njemačkoj, Švedskoj, Kanadi, Americi, a stariji su ostali u Brodu.

Njima nije padalo niti na pamet mijenjati se. Oni sanjaju o povratku u Posavinu i zadržali su stare običaje i navike. Njihov broj je tako velik da mogu odlučivati i voditi politiku u Brodu. Personifikacija takvog svjetonazora je aktualni gradonačelnik Mirko Duspara koji zbog nesposobnosti i nesnalaženja domaćeg stanovništva već osam godina u Brodu uspješno vodi Plehan-politiku.

A oni Brođani starog kova gledaju to bespomoćno bez ikakvih mogućnosti oduprijeti se takvom razvoju događanja.

Rekoh …nekada su doseljenici iz Bosne bili simbol razvoja, a sada su simbol propadanja grada i njegovih moralnih i kulturnih vrijednosti.

Duspara ne mora u predizbornoj kampanji imati nikakav program, čak ne mora imati niti stranku iza sebe koja bi mu pružila logističku i financijsku potporu. Dovoljno je da on svojoj klijenteli obeća kazan'cu, cajke i šargiju na korzu i on pobjeđuje već u prvom izbornom krugu. Opozicije se ionako ne mora bojati, jer njegovi ljudi su u svim strankama i na svim položajima.

Dusparinoj klijenteli radna mjesta nisu važna. Njihova djeca podižu ionako BDP neke druge države, o povratku u Brod sanjaju ionako jednom godišnje na nekoj posavljačkoj zabavi u Berlinu, Frankfurtu ili Stockholmu uz zvuke šargije i violine

Zbog toga Duspara niti ne pokušava ozbiljno stvoriti nova radna mjesta. Malo vatrometa, puno trgovačkih centara, malo asfalta na Jelasu i Livadi tu i tamo koje drvo, koja ulična žarulja, puno kafića i eto ti Žeravca. A više tim ljudima niti ne treba. Oni će radije dati 1 000 kuna za crkvu na Plehanu, nego 10 kuna za obnovu kuće Ivane Brlić Mažuranić.

Ne bih niti slučajno dijelio Brođane na Bosance i Šokce, jer to nema nikakvog smisla, ali podijelio bih na one koji pod pojmom razvoj podrazumijevaju stvaranje novih radnih mjesta i onih kojima je razvoj zabava i dernek.

Da sam ovu kolumnu završio jučer zvučala bi u molu. Možda u ciganskom čak jer je on još tužniji. Međutim danas sam doznao možebitna imena kandidata za gradonačelnika i župana jedine još za ozbiljno shvatiti stranke u Brodu …HDZ-a.

I nisam na prvi mah povjerovao. Dragan Jelić i Danijel Marušić.

Jesu li ova dvojica žrtvena janjad? Ne bih rekao. Dobro …Danijel Marušić je dosada ostavio dojam …ono …kud netko tu i ja. Neke sposobnosti lidera nije pokazao, ali to se može preko noći promijeniti. Mlad je, dinamičan je, ambiciozan je, djeluje kulturno…

Najveće iznenađenje za mene su Dragan Jelić i sam HDZ. Ne želim špekulirati, ali mislim kako HDZ nije imao drugog izbora. U svojim redovima nisu mogli naći tko bi protiv Duspare imao bilo kakvu šansu, a žele se zadržati na političkoj pozornici.

Moram priznati da sam o lokalnim izborima u svibnju ove godine razmišljao samo na koji ću način učiniti listić nevažećim. Hoću li zaokružiti sve kandidate ili nijednoga, ili ću na listiću dopisati Petar Bašić. Dati glas bilo kojoj stranci ili kandidatu čije se ime do sada povlačilo po kuloarima nije mi padalo na pamet.

Međutim …uspije li me Dragan Jelić do izbora uvjeriti da se je emancipirao od svojih političkih mentora i da ne misli voditi dosadašnju klijentelističku politiku HDZ-a …moj glas ima.

Sve me to podsjeća na Angelu Merkel. Njen politički mentor bio je Helmut Kohl. Ona ga je naslijedila na čelu stranke, ali ona se odmah distancirala od njegove politike i dotadašnje prakse i kako vidimo …bio je to odličan potez. CDU se oslobodio od balasta, u stranku su došli novi ljudi koji kod njenog prethodnika nisu imali nikakvu šansu.

Riješi li te možebitne probleme sa strankom koja će ga staviti na listu, Dragan Jelić ima veliku šansu postati kandidat svih onih koji ovome gradu žele pravi razvoj. Čak i onih koji niti u snu nisu pomislili svoj glas dati HDZ-u.

Nova radna mjesta, bolje korištenje svih mogućih fondova, novi projekti, nova dugoročna strategija razvoja …sve mi je to povezano sa osobom Dragan Jelić.

I tko zna …možda se u jedan takav grad koji je u razvoju vrate i djeca onih koji sada podržavaju Žeravac-politiku. Možda i njihovoj djeci dosade amerike, minkeni i vrankvurti. Mnogi od njih nisu se tamo uspjeli integrirati.

Znači …nije pitanje Bosanac ili Šokac, HDZ ili HSLS… pitanje je: želimo li napredak ili ne.

E sad …ovo je interno i odnosi se na sve integrirane Bosance u Brodu:

Ajmo se maket!

Slavonijo dok ti ime traje

Boro ovakav, Boro onakav…

root : Boro ovakav, Boro onakav…Ivo Josipović u Osječkoj bolnici(Foto: Emil Cipar)

Izbori prošli i trijezna analiza pokazuje aktivnost izabranih. Plan 21 pretvorio se u Plan 1 (Važno da meni bude bolje). Više se ne sjećam koji je bio program HDZ-a i ostalih, ali i njihovi zastupnici prihvatili su Plan 1.

PROČITAH kolumnu Jerka Zovka na SBplusu „Veeeeelika politička fukara" i još ne mogu doći k sebi od uzbuđenja. Znao sam da NAŠI saborski zastupnici nisu baš nek'o oličenje uzornosti, znao sam da su oni iz drugih regija agilniji, aktivniji, sposobniji, ali ocjenu …baš nikakva aktivnost …nisam očekivao niti za jednog predstavnika naše Županije.

Koliko glupim, zaostalim i primitivnim moraju naši saborski zastupnici smatrati svoje birače pa si mogu dopustiti ovakvo ponašanje?

Jeste li ikada razmišljali koliko dugo će još u hrvatskom upotrebnom rječniku postojati riječ Slavonija. Ako niste do sada …razmislite trenutak.

S druge strane …jedan saborski zastupnik iz naše županije, iz našeg grada …iz Slavonije je među najaktivnijima u Saboru. Zove se Boro Grubišić i njega sam u dosadašnjim kolumnama nekoliko puta spomenuo ili je čak bio tema nekih mojih kolumni. Ne baš u pozitivnom kontekstu.

Puno toga je što sam imao i imam prigovoriti HDSSB-u i Bori Grubišiću. I naši komentatori nisu štedjeli negativnih mišljenja o njemu.

Ali!!!

Ne znam jeste li ikada razmišljali koliko dugo će još u hrvatskom upotrebnom rječniku postojati riječ Slavonija. Ako niste do sada …razmislite trenutak.

Većina od nas s ponosom kaže …ja sam Slavonac, ili Slavonka. I većinom nas razumiju, znaju odakle dolazimo, riječ Slavonija ih asocira na kulen, kobasicu, plodnu zemlju, žitnicu, bećarce…

Međutim …živimo od stare slave. Ništa od toga, ili malo što od toga postoji danas. Slavonija kao regija, kao upravna jedinica ne postoji, podijeljena je na nekoliko županija, na par gradova i bezbroj beznačajnih općina koje nisu u stanju održati samu sebe. Sva politička moć delegirana je u Zagreb.

Sad …od Zagreba se očekuje kako će on biti pravedan i pomoći Slavoniju u njenom razvoju.

Malo morgen! A i zašto bi? Slavonija, kao regija, više ne postoji, nema svoje predstavnike u Saboru, nema je na karti, nema je u srcu, nema je u duši…

Slavonija, kao regija, više ne postoji, nema svoje predstavnike u Saboru, nema je na karti, nema je u srcu, nema je u duši…

Trenutno boravim u Osijeku. Divan grad, koji ima sve predispozicije biti metropola. Ali Osijek to nije, on je samo jedan od većih gradova u Hrvatskoj. Regije, u kojoj bi on mogao biti motor politički, više nema, a njegovi resursi postaju sve beznačajniji i bezličniji.

Iako sam Slavonac i rado to iskazujem, nikad mi nije palo na pamet glasovati za HDSSB, ili …nedajbože …Boru Grubišića.

Međutim …teško sam deprimiran percepcijom Slavonije u hrvatskoj državi.

Moj primjer, možda unese malo svjetla u realnost u kojoj živimo.

Prije par mjeseci dijagnosticiran mi je tumor. Predložena terapija je iradijacija, popularnije zvana zračenje i ne može se provesti u Brodu. Mogu birati između Zagreba i Osijeka. Biram Osijek i nailazim na zid nerazumijevanja kod rodbine, prijatelja, poznanika… Bez ikakvih valjanih argumenata …gotovo svi mi predlažu Zagreb.

- Znaš …Zagreb je ipak Zagreb …moja kuma se prije tri godine liječila u Osijeku i nije ništa pomoglo, oni nemaju pojma …u Zagrebu su ti bolji instrumenti, a tamo su i bolji stručnjaci…

Bliža rodbina mi savjetuje liječenje u Njemačkoj, ili negdje u inozemstvu. Bilo gdje samo ne u Hrvatskoj.

Svi znaju sve. I ne samo to …već su uvjereni kako je baš njihov prijedlog za mene najbolji.

Lako ti je tuđim kurcem gloginje mlatiti …kažu Slavonci. Ovdje se radi o mojoj bolesti i mojoj terapiji …o mojem zdravlju i trebam odluku donijeti sam.

I zbog toga sam sretan da postoji Boro Grubišić koji ne propusti priliku spomenuti Slavoniju i Slavonce.

Odlučujem se za Osijek. Nije to bila spontana odluka, mada je od samog početka bila od mene željena. Prije toga bio sam na neslužbenim konzultacijama i u Zagrebu i u Njemačkoj.

Ono što mi se nudi u Osijeku je tehnički i medicinski ravno onome na bilo kojem drugom mjestu. Čak je osječki akcelerator novijeg datuma on onoga na kojemu bi me zračili u Bochumu u Njemačkoj. Osoblje koje ga poslužuje obrazovano je u centrima po cijeloj Europi. Znači …transfer znanja nije zaobišao ni Slavoniju, samo se o tome u javnosti malo zna.

Kako bi se i moglo znati kad su naši saborski zastupnici takvi kavi jesu, kad smo mi sami takvi kakvi jesmo.

I zbog toga sam sretan da postoji Boro Grubišić koji ne propusti priliku spomenuti Slavoniju i Slavonce. I reklja u kojoj ponekad javno nastupa nije mi više smiješna. Takvih ljudi, takvih stranaka …trebalo bi biti više u Slavoniji …puno više. Zbog budućnosti naših gradova, sela …zbog naše slavonske budućnosti.

U predizbornim kampanjama HDSSB nudi bećarce i mi se smijemo tome. Ostale stranke imaju programe, planove, budućnost… i s njima akademski nastupaju na predizbornim kampanjama. Tako je bilo i na prošlim izborima. Kukuriku koalicija nudila Plan 21, a Boro bećarce.

Izbori prošli i trijezna analiza pokazuje aktivnost izabranih. Plan 21 pretvorio se u Plan 1 (Važno da meni bude bolje). Više se ne sjećam koji je bio program HDZ-a i ostalih, ali i njihovi zastupnici prihvatili su Plan 1.

Jedini koji na to podsjećaju, kad god im se ukaže prilika, jesu saborski zastupnici HDSSB-a.

I moje liječenje primiče se kraju. Što je konačno učinjeno doznat ću nakon pregleda ovih dana. Dosadašnji pregledi potvrdili su ispravnost moje odluke za liječenje u Osijeku. U svakom slučaju moje vrijeme u Osijeku ostat će mi u ugodnom sjećanju. Imao sam osjećaj kao da sam na godišnjem odmoru, kojega ove godine nisam imao. I to na godišnjem odmoru na recept. To mi nisu mogli ponuditi ni Zagreb, ni Njemačka.

I prihvatih Osijek kao slavonsku metropolu, koja to službeno nije. Nije još! Lijep grad samo izgrađen na krivoj obali rijeke. Previše sam navikao na grad na lijevoj obali.

- Upoznao sam danas dvije strane hrvatskog zdravstva. S jedne strane vrhunske stručnjake, a s druge strane ruševine u kojima rade.

Rekao je to, ni manje ni više, nego Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović za vrijeme posjeta Osječkom kliničkom centru 8. studenoga ove godine. To su prenijeli i nacionalni mediji, ali to se drugi dan i zaboravilo.

Jedini koji na to podsjećaju kad god im se ukaže prilika za to su saborski zastupnici HDSSB-a.

I zbog toga im skidam kapu.

Živjeti i preživjeti

Ciganska posla

root : Ciganska poslaBrodski Romi na brodskom 'buvljaku'(Foto: Emil Cipar)

Molim čitatelja da me ne shvati krivo. Ne propagiram naš način življenja, niti umanjujem vrijednost romskog lifestyle. Jednostavno …mi smo tako naučili, a Romi su napravili kroz stoljeća druga iskustva.

ROMI, Cigani, cigani… kako se sve ne nazivaju, ili kako ih sve ne nazivamo. Nemam nakanu pisati u njihovo ime, pa neka si oni sami izaberu.

Mene više brine nemoć države i lokalne uprave, jer do sad nisu uspjeli pronaći model komunikacije s ovom brojnom manjinom. Svi problemi pokušavaju se riješiti na stereotipan način, onako kako se to radi s ostalim nacionalnim manjinama.

Neka mi Romi oproste, ako kažem kako njih ne zanima naš način rješavanja problema, kao što ih ne zanima niti naš način života.

Prije svega, oni ne vjeruju kako će školovanje njihove djece u hrvatskim školama i fakultetima poboljšati njihov položaj u hrvatskom društvu. Znaju oni vrlo dobro kako je ravnopravnost njihove rase, zapisana u Ustavu, samo mrtvo slovo na papiru i da će još dugo potrajati dok to ne zaživi u praksi.

Romi nemaju političkih i vjerskih vođa. Oslonjeni su na skrb i sigurnost koje im pružaju njihove velike familije. Oni tradicionalno ne vjeruju državama u kojima žive, a imaju i dobrih razloga za to, jer iskustvo iz povijesti ih je načinilo oprezu.

Mislim kako je licemjerno o problemima Roma razgovarati za okruglim stolom. Kako rekoh, Romi nemaju svoje političke ili vjerske vođe koji imaju legitimnost govoriti u ime većine Roma.

I upravo zbog nesposobnosti državne uprave i politike, upravo zbog projekata koji nisu vrijedni papira na kojemu su napisani, nastaju problemi u dnevnoj komunikaciji između Roma i ostalih građana.

Mislim kako je cinično što se gospodin Kajtazi brine prvenstveno o predškolskom obrazovanju Roma. Istina, Kajtazi se osobno dobro integrirao u hrvatsko društvo, ali to nije, niti to želi, većina njegovih sunarodnjaka. A njihovi glasovi su potrebni gospodinu Kajtaziju. Logično je da tu već među Romima dolazi do razmirica i nesuglasja.

Kajtazi je postao Rom po zanimanju

Problem je što se romsko pitanje rješava na njima potpuno neprihvatljiv način. Možemo mi vikati koliko hoćemo… učiti, učiti i samo učiti, ali to nije ono što Romi žele čuti.

Mi moramo učiti kako bi mogli živjeti na način na koji smo stoljećima navikli. Romi moraju učiti kako preživjeti na način na kojeg su oni stoljećima navikli.

Učiti živjeti i učiti preživjeti ne može se u istim školama, već zbog potpuno različitog gradiva.

Promatrao sam male Rome, četiri do sedam godina, na šibenskoj tržnici. Bilo je to početkom 80-tih. Prodavali su rezbarije. Nudili su ih prolaznicima među kojima je bilo puno stranaca. Već u prvoj rečenici mali Rom bi doznao kojim jezikom se služi potencijalna mušterija i onda nastavio razgovor na tom jeziku.

Bez državne škole i državnog predškolskog obrazovanja, u vrlo ranoj dobi, naučio je nekoliko stranih jezika. Istina, padeži, glagoli, pridjevi, imenice… su mu nepoznati pojmovi, ali oni mu ni nisu, u njegovom poslu, prijeko potrebni.

Mi živimo i radimo za budućnost, a Romi žive za danas. Spojiti te dvije životne filozofije skoro je nemoguće, kao što je nemoguće naći neki zajednički nazivnik.

Molim čitatelja da me ne shvati krivo. Ne propagiram naš način življenja, niti umanjujem vrijednost romskog lifestyle. Jednostavno… mi smo tako naučili, a Romi su napravili kroz stoljeća druga iskustva.

Kako onda poboljšati komunikaciju?

Možda je najbolje stupiti u otvoreni razgovor s njima. Prilika je bezbroj… viđamo ih svugdje. I bez predrasuda kako se radi o pripadnicima niže rase. I ne moramo se bojati kako će nas to nešto koštati. Vrlo lako se može dogoditi da ćemo samo proširiti svoje svjetonazore. Mijenjati se moramo… i mi i Romi. Neka materijalna korist iz tih razgovora nije za očekivati, ali će nam obogatiti naš dnevni život.

Mogu ispričati anegdotu iz osobnog života, iz moje rane mladosti. Moja mama uvijek je prigovarala kada bi Romkinje došle prositi u dvorište. Gunđala je, kao… oni imaju zlata koliko hoćeš, a prose od nas koji sami nemamo dovoljno za život.

Ocu se nije svidjelo majčino gunđanje.

- Odakle znaš da imaju zlata? Jesi li to vidjela svojim očima?

- Pa nisam, ali tako svi pričaju!

- To ti je tako jednostavno! Ako misliš da će nama faliti nemoj dati ništa i gotova stvar!

Nekoliko godina kasnije dogodilo se da je mama bila kod kuće sama. Tata na poslu, sestra na studiju u Zagrebu, ja u Njemačkoj. Sjedila je bespomoćno sa slomljenom nogom. U kuću je ušla ciganka Mara iz Nove Kapele i vidjevši je tako bespomoćnu nije tražila milostinju, već joj je pomogla oko kuhanja, spremanja. I dolazila je svaki drugi dan.

Kada sam na ljeto došao kući ispričali su mi to. Otac je te godine imao puno meda, skupili smo još nešto hrane i odjeće i uputili se do ciganke Mare u Novu kapelu. Živjela je sa svojom brojnom obitelji vrlo skromno. Od zlata nigdje ni traga. Kućica je odisala čistoćom. Ponuđeni smo kavom i proveli puno vremena u ugodnom razgovoru.

Ako misliš da će nama faliti nemoj dati ništa i gotova stvar! Te riječi moga oca su mi još danas u ušima i tako se ponašam uvijek kad sretnem prosjaka. Ako mislim da mogu dati… dam, ako ne… onda ne.

U jednom komentaru na Članak: Nisu svi Romi cigani, napisao sam: Rom ukrade poklopac od šahta... LOPOV. Hrvat ukrade "Brodvin"... UGLEDNI GRAĐANIN. A mi se pravimo kao da je to OK.

Htio sam time reći: Kradu Romi, krademo i mi. Nema tu velike razlike, ali jedna mala ipak postoji. Romi kradu da bi preživjeli, a mi krademo iz zadovoljstva i želje za bogaćenjem.

Facebook naš svagdašnji

Ne želim se pofejsati

root : Ne želim se pofejsatiEmil Cipar(Foto: Željko Mužević)

Možda sam nostalgičan, ali mislim kako smo nekada u poznanicima tražili ljude, a sada tražimo profile.

-Ma znam, vidio sam na fejsu …ovu rečenicu čuti ćeš vrlo često u dnevnim razgovorima.

Nema sumnje …društvena mreža facebook, ili popularno zvana fejs, ušla je u naše domove i uređuje i određuje naš život.

Društveni status se ne određuje više po akademskom stupnju, sportskim i radnim uspjesima, broju objavljenih knjiga. Neee …broj poznanika na fejsu je mjerodavan, kao i broj objava, a da o lajkovima i komentarima ne govorimo.

Na fejsu sam. Imam profil i do sada 1 222 prijatelja sa rastućom tendencijom. Znam da se ovim brojem ne mogu hvaliti po kafićima, jer sam s njime uvijek na dnu ljestvice. Ostali su već blizu limita od 5 000.

Na fejs se ide sa računala, sa mobitela, sa nekih drugih priručnih uređaja. Ne imati profil na fejsu znači nisi in, nisi up to date …drugim riječima …nisi nitko i ništa.

Očito imamo veliki problem u komunikaciji. Nerado uspoređujem nekad i sad, jer sam svjestan kako nam ništa neće biti bolje ako kukamo za starim vremenima. Nekad je bilo nekad, a sad je sad.

Ipak …možda sam nostalgičan, ali mislim kako smo nekada u poznanicima tražili ljude, a sada tražimo profile. Svoj profil na fejsu možeš manipulirati, prešutjeti svoje mane, a istaći osobine, čak i one koje nemaš. Na fejsu možemo biti ono što smo uvijek željeli biti.

Ne mogu i ne želim prihvatiti ta pravila i postajem sve usamljeniji. Čak i razgovor s prijateljima u kafiću je daleko od kvalitete prijašnjih razgovora.

Pričaš tako o nečemu. Društvo te pozorno sluša toliko dugo dok ne oglasi prvi i-phone ili i-pad.

-Pričaj ti samo dalje …slušam ja, samo da vidim tko je lajkao moju objavu.

Razgovarali smo o utjecaju stakleničkih plinova na zdravlje dojenčadi …na primjer.

-Ma samo ti pričaj …evo slušam ja …vidi jebote imam već osam lajkova i dva kometara, a maloprije sam tagirao. Čekaj samo da lajkam komentare.

-Misim da se pametnom kupovinom živežnih namirnica, može znatno utjeca…

-Samo čas da odgovorim na ovaj Perin komentar …evo sad ću ja.

Nema druge. Gospodar situacije za stolom je očito netko drugi. Svaki produhovljeni razgovor je nemoguć.

Kažu da u Hrvatskoj facebook ima preko milijun članova. Ako izuzmemo dječje vrtiće i staračke domove i računamo samo osobe od 16 godina, onda je svaki dugi Hrvat na fejsu.

Na fejsu možeš reći što hoćeš …možeš imponirati društvu pametnim izjavama, koje ćeš teško moći potvrditi u osobnim kontaktima.

N znam što ljude uopće privlači na fejs tako da na njemu borave satima. Nikakav vizualni, nikakav akustični i nikakav gurmanski ugođaj. Samo slova, slike, lajkovi, komentari…

Prekratak mi je život da bih fejsu mogao posvetiti više od 15 min dnevno.

Potraži me u predgrađu
na ulici, na raskršću
gdje mi je jorgovan rasuo perle
gdje nam je proljeće dotaklo usne
i pobjeglo.

Više volim tražiti ljude po predgrađima, nego po profilima jer…

…ova dvorišta, puna neba i ptica
uđu ko muzika stara
nekud duboko u nas
i tu uvijek ostanu

Istina …imam i ja ponekad potrebu s nekim …s kim se ne mogu sresti tako često …izmijeniti neku informaciju. Tada napišem u mailboks prijatelja. Tagiram samo ono što sam ionako namijenio javnosti …moje članke, ili članke sa Hrvatskog glasa Berlin općenito.

-Pogledaj na fejsu što sam podijelio po tom pitanju nekidan. Ideš na moj timeline i onda skrolaš na dolje. Il' ne moraš …tagirat ću opet, čekaj malo, sad ću ja to!

Potraži me u predgrađu
poljubi me u sjećanju
bar onih sati kad ostaneš sama
ako me sada još imalo voliš
potraži me

Stihove ove pjesme napisao je Drago Britvić u vrijeme kada su još ljudi bili od krvi i mesa, kada su voljeli, žalili, patili, veselili se… Sumnjam da bi ih napisao danas i da ih danas neki fejs-janky uopće može razumjeti.

A ovo je već za napredne:

Drijemaju jedra od rublja i cvijeća
čekaju vjetar da nekuda plove
čuješ li, naše nas predgrađe zove
traže te kuće i ulice stare.

Zvuke predgrađa, šum rijeke, dodir vjetra, miris proljeća… ne možeš prenijeti na sterilnom fejsu. Ne možeš ni sebe učiniti boljim, ali se možeš učiniti glupljim i bezosjećajnijim.

Profili na fejsu nisu osobe već duhovi, mjehuri od sapunice …i na njih nemam nakanu trošiti vrijeme. Ako netko treba mene, moju osobu …mora se zadovoljiti sa mnom kakav jesam. Čovjek od krvi od mesa i s osjećajima.

Ne traži mene na fejsu …nećeš me naći. Ako ukucaš moje ime u tražilicu, naći ćeš samo blijedu kopiju moje osobe. Zato ni ne pokušavaj

Potraži me ipak u predgrađu! To mi je daleko draže.

Muke po Marušiću...

Kakiti ili piškiti?

root : Kakiti ili piškiti?Kakiti ili piškiti?

Ne zanimaju me mjerne stanice i koliko će ih biti i kad će ih biti, niti me zanima ruža vjetrova, ni sumporovodik ni benzen. Ne zanima me ni arogantni purger Zmajlović, čije ime ne vrijedi ni zapamtiti, jer takve ljude ja sigurno neću birati. Ne želim s njima voditi akademske diskusije, već želim diskusiju spustiti na najnižu …elementarnu razinu.

Gadno nam se piše! Sada su već isključene sve norme uobičajenog kulturnog komuniciranja. Kukuriku koalicija u nehumanosti nadmašuje i HDZ, kojemu je prebacivala upravo nebrigu za obične građane.

Mogu li se građani Slavonskog Broda uopće smatrati građanima. Ako da …onda eventualno građanima trećeg reda.

Sve ovo pišem zbog zagađenog zraka u Brodu. U Brodu smrdi to je evidentno …to osjete svi Brođani i o tome ne treba ni pričati. U Zagrebu ne smrdi i to je evidentno …to osjete svi Zagrepčani i o tome ne treba ni pričati.

Od ljudi koje sam izabrao da predstavljaju moje interese očekujem rješenje ovog problema …ODMAH!!!

Pišem ovo kao građanin Slavonskog Broda i pišem ovo jer sam direktno pogođen. Od ljudi koje sam izabrao da predstavljaju moje interese očekujem rješenje ovog problema …ODMAH!!!

Jedini do čijih ušiju i do čijeg nosa je to dospjelo je gradonačelnik Mirko Duspara. Ostali ne čine ništa i još me truju svojim cinizmom.

E sad …učinio je i Mirko Duspara greške. Razgovarao je i on sa počiniteljima iza zatvorenih vrata. To nije smio činiti. Ne zamjeram mu to jer je čovjek mislio …da pokušam s dobrim, porazgovarat ću sa susjedom. To nije donijelo rezultate i sada je Duspara prisiljen sam s građanima ići u borbu protiv svih.

I Građanska inicijativa za čisti zrak ponijela se iz neznanja krajnje destruktivno. Vikali su prečesto vuk, vuk …sorry …alarmantno, alarmantno, pa su ljudi oglušili i značaj problema je devalvirao.

Nije dužnost građana Slavonskog Broda dokazivati čime nas truju i kako često, nego je stvar vlade Republike Hrvatske i njihovog kompanjona, vlasnika rafinerije, dokazati da nas ne truju.

Ne zanimaju me mjerne stanice i koliko će ih biti i kad će ih biti, niti me zanima ruža vjetrova, ni sumporovodik ni benzen. Ne zanima me ni arogantni purger Zmajlović, čije ime ne vrijedi ni zapamtiti, jer takve ljude ja sigurno neću birati. Ne želim s njima voditi akademske diskusije, već želim diskusiju spustiti na najnižu …elementarnu razinu.

Mi Brođani pretpostavljamo kako je za sve kriv sramni ugovor Janafa sa vlasnikom rafinerije. I to je dovoljno za akciju. Negdje na našim atarima postoji neki ventil kojega treba zavrnuti i …to je to.

Ne znamo, nemamo dokaze, ne poznajemo ugovor, niti njegove anekse, ali mislimo tako. U našem očaju ništa nam drugo ne preostaje, samo taj jebeni ventil.

Zavrnuti ventil

I to je dovoljno. Zavrnuti ventil. Ako nakon toga zrak bude podnošljiv, običnom brodskom nosu to je onda ok. To je ono što nam treba, za normalan život.

- Je pa kaj!? To tak ne bu išlo …a penezi? Možda će reći veleuvaženi gospodin Zmajlović.

Jebe nam se za peneze koje vlada zaradi transportom nafte. Od njih ionako nikad ništa ne dođe u Brod.

Da brodsko smetište nije ok, za tu spoznaju nam nije potrebna državna inspekcija u Komunalcu. To znamo i sami i to treba pod hitno rješavati. Ustvari …ne znam zbog čega nam je UOPĆE potrebna Vlada u Zagrebu. Ima li od nje bilo koji Brođanin neke koristi.

Općem cinizmu kojim smo okruženi pridružio se i sam župan Danijel Marušić. Shvaćam ga …gadno je biti župan kad zapovjedna vertikala nije sasvim jasna. Dok su stizale jasne i nedvojbene, dvostruko upakirane naredbe iz Zagreba bilo je lako.

Izbori su pred vratima, a iz Zagreba nema direktive. Kakiti ili piškiti …pitanje je sad. Odluka koju je napokon donio nije baš salomonska. Čist zrak za građane, ali ne i za gradonačelnika Mirka Dusparu. Malo teško provodljivo.

Mirko Duspara je nedvojbeno uz građane Slavonskog Broda, bez obzira što mi o njemu mislili i jesmo li ga birali ili ne. Kukuriku, župan i vlasnici rafinerije su protiv.

Ne tražimo saveznike, ako se sami jave dobro, ako ne onda ništa.

Klasična borba David protiv Golijata. Goloruki protiv …do zuba naoružanih. Između linija taj jebeni ventil kojega građani žele zavrnuti, a interesni kartel na drugoj strani to ne želi.

Budući da sam osobno spriječen sudjelovati na demonstraciji u srijedu 31. listopada u 17 sati na korzu, ne mogu ni apelirati na ostale da to učine. Ali želio bih da se korzo napuni. Mi smo jedino oružje kojega imamo u ovoj neravnopravnoj borbi za naše zdravlje.

Gradska knjižnica

Od šume ne vide drveće

root : Od šume ne vide drvećeČetverogodišnji Leo i njegova priča(Foto: Emil Cipar)

Pratim, gotovo redovno, događaje u Gradskoj knjižnici …promocije, izložbe, tribine… i po mome mišljenju to je prava slika, pravi raspon duhovnog stanja i mogućnosti našega grada. Za svakoga ponešto, ili svašta za svakoga, ili nikome ništa, ili kako već hoćete

U Brodu se ništa ne događa… provlači se to u skoro svakom razgovoru između Brođana. Ne znam što bi se dogodilo kad bi se u Brodu počelo događati nešto značajno, kako bi to Brođani uklopili u svoja razmišljanja.

Ovako je bolje. Možeš kukati do mile volje …o rafineriji, o nedostatku kulturnih sadržaja, o nedostatku vrhunskih događaja u sportu, o korumpiranim i nesposobnim političarima, o uputnicama specijalisti za svaku ogrebotinu, o čekanju u kirurškoj ambulanti, o…

Ispadam cinik koji sve zna bolje. Znak je to kako sam se nakon povratka vrlo dobro integrirao u društvo u kojemu sada živim. S vremenom sam prestao uspoređivati prilike u Brodu s prilikama iz moga života u Njemačkoj.

Ipak …sjećanje ne možeš izbrisati. Pogotovo ako ti se dogodi nešto što te razočara, ražalosti…

Nisam od onih koji žive dva života odjednom, a takvih je među povratnicima puno. Odjavio sam se u Njemačkoj, nemam njihovo zdravstveno osiguranje, nemam auto registriran u Njemačkoj, mirovina mi dolazi na račun u Hrvatskoj…

Istina …imam u Njemačkoj Pravo na boravak, mogao bih se svakog časa vratiti, ali niti ne pomišljam na to. Dijelim sudbinu ostalih sugrađana Broda, udišem isti zrak, šetam istom obalom, gledam iste predstave u kazalištu, posjećujem iste promocije i izložbe.

I biram kao i većina građana …nikad za …uvijek protiv, što frustrira ali i ukazuje na vlastitu nesposobnost učiniti nešto boljim u danim prilikama kako se to kaže.

Stanje jeste žalosno, ali naše je

Ipak …jednu mogućnost imam, pa ju ponekad koristim kao ventil. To je …napisati o nečemu što me posebno dotaklo. Imam i mogućnost birati gdje ću to objaviti. Ne znam čemu to služi, ali meni pomaže.

Zbog čega ovo pišem. Ipak …nije SBplus isto što i facebook, pa tagiraš nešto što samo ti razumiješ, otrgneš nešto iz konteksta …dodaš sliku i gotovo. A „prijatelji" lajkaju dok se ni tinta nije još osušila, ili kako bi poetska duša Jerka Zovka rekla: dok se ni tinta još osušila nije.

Nagurao sam puno stvari u jedan jedini pasus. Puno stvari koje na prvi pogled nemaju nikakve veze (…na prvi pogled nikakve veze nemaju), pa da malo sortiram:

Istina jest kako tagiranje na fejsu, lajkanje, Jerko Zovak, „prijatelji" i poezija… nemaju međusobno nikakve logične poveznice, ali to je samo onda ako nas vodi negativna energija i ako smo skloni negativnim razmišljanjima.

Vidim kako sam stručnjak za zamrsiti i zakomplicirati, a veliko je pitanje hoću li to uspjeti otpetljati.

Yes we can!

…rekao bi Obama i pobijedio na izborima.

E pa da probamo!

Da pokušam prešaltati na pozitivnu energiju ukoliko ju imam na hard-disku. Trebao bih …računalo je upravo došlo sa servisa kod ProSofta i ugrađen je novi disk.

Ali neću uzeti navedeni primjer …to je ipak nešto za napredne pozitivne mislitelje …za Petra Bašića, na primjer. Jedino on vidi poveznicu između Muzeja revolucije na otvorenom, pivnice, Eugena Savojskog, el capitano …ili kako već, Mirka Duspare, ćevapa u lepinji i tako to…

Ja ću pokušati nešto lakše, nešto za početnike.

Pratim, gotovo redovno, događaje u Gradskoj knjižnici …promocije, izložbe, tribine… i po mome mišljenju to je prava slika, pravi raspon duhovnog stanja i mogućnosti našega grada. Za svakoga ponešto, ili svašta za svakoga, ili nikome ništa, ili kako već hoćete.

Posljednji primjer totalne zbrke:

Četvrtak 24. listopada izložba Ivana Šeremeta …Berde band, akril na platnu, pastelne boje, vrtoglave cijene, publike manje od aktera…

Petak 25. listopada. U 17.30 promocija slikovnice „Sunce djever i Neva Nevičica". Publika i sudionici …iste osobe, članovi likovne radionice „Slikovnica".

Ah da: Kako bi se promocija u dvorani Gradske knjižnice mogla održati, deložirani su sudionici „Pričaonice bajki" jedan kat niže.

- Idemo djeco! Ponesite svoj pribor …boje, škare, ljepilo…

Djeca predškolske dobi …njih 30-tak u ovoj radionici uvode se u svijet bajki. Genijalna ideja i vrlo dobro posjećena radionica. Bacam pogled na njihove radove.

- Zovem se Leo, imam ovoliko godina …da, da! A napravio sam more i kuću, a ovo je veliko srce!

Leo misli kako će odrasli razumjeti da on ima četiri godine, ako pokaže četiri prstića. E moj Leo …odrasli ne razumiju ništa. Dok još imaš toliko godina koliko imaš, razmišljaš ispravno i logično, ali kad dođeš u svijet odraslih onda vrijede druga pravila, koja ti sada ne možeš razumjeti.

Stepenicama... kat više

Nagrade sudionicima, čestitke, priznanja i …huš, huš sa pozornice, treba napraviti mjesta za novi događaj, koji je u 18 sati …promocija knjige „Među perunikama" autorice Branke Kandić Splavski.

Publika ulazi u dvoranu.

Publika izlazi iz dvorane.

I zbunjenome dosta.

Oni koji su taj kaos shvatili, ili su zabunom ostali …doživjeli su događaj godine. Upoznali su Maloga princa današnjeg vremena u osobi autorice.

Knjiga je kao knjiga. Sama po sebi ništa posebno …priče iz života napisane od jedne liječnice.

Ali !!!

Te priče nisu napisane samo zbog toga da se nešto stavi na papir, dobije oblik knjige i da bake budu ponosne na svoju pametnu unuku, a knjige će dijeliti sudbinu tisuću naslova izdanih i promoviranih na huš, huš promocijama u Gradskim knjižnicama. Drugim riječima …knjige će kad-tad nepročitane završiti na deponiji smeća, ili ako bude sreće bit će reciklirane u novi papir za nove knjige talentiranih unuka ponosnih baka.

Ova knjiga nije samo knjiga …tu je puno toga u jednom. U prvom redu je to medij za prenošenje pozitivnih misli. Prilika za sve one koji žele učiniti nešto dobro, a ne znaju kako.

Rekoh već …Branka Kandić je liječnica. Često susreće granice liječničkog umijeća i vještine …dalje ne ide, medicina je pokušala sve što je u njenoj moći.

Lakoćom Maloga princa Branka Kandić Splavski prelazi te granice i pomaže i onda kada je znanost Medicina rekla svoje. Ona onda prepiše ljubav. Ljubav bližnjega prema bližnjemu.

Od nekud mi je to već bilo poznato

I dok Branka emotivno priča o nastajanju njenih priča, njihovom rođenju, odlaženju u život, vraćanju obogaćenom novim događajima, a suze nekako umiljato sve to zalijevaju …dotle Leo, kat niže pravi svoju priču …sunce more, kuću, veliko srce…

Leova priča neće krenuti u svijet. Leo će ju objesiti na ormar u svojoj sobi. Šteta! A mogla bi mirne duše da je Leu bilo dopušteno upoznati Malog princa …na katu iznad.

Ali čija će priča otići u Svijet …o tome odlučuju odrasli. Nije Leo Vladimir Rem, koji je podoban i predviđen za odlazak u Svijet, a nije ni Mirko Duspara, veliki brodski pisac …pa da se samo najavi ili zaprijeti kako će on napisati knjigu, a već se u Velikoj dvorani pravi velika promocija.

Na svom životnom djelu koji će se zvati „Bliže ljudima" umjetnik Mirko Duspara još radi. Mislim da bi se knjiga ipak trebala zvati „Saga o Brođanima u mojim mandatima, ili …kako sam ubio Maloga princa".

Kao običnom građaninu drago mi je što ništa više ne može vratiti duh u bocu koju je svojim pričama i svojom osobom otvorila Branka Kandić Splavski.

To je stanje. A kako bi to izgledalo u idealnom obliku, bez utjecaja dnevne politike, bez nepotrebnog akcionizma, bez želje za osobnim dokazivanjem.

Kako bi to riješio mali princ ?

Veliku dvoranu Gradske knjižnice proglasio bi svetim mjestom, kojemu imaju pristup samo odabrani. Broj priredbi bi se smanjio na desetinu, a ipak bi svi navedeni imali pristup. Istina ne pojedinačno, ne po onome… ej… ja napiso knjigu… oš doć na promociju!

Ili… vidi jebote ja znam i crtati. Ma ne znam koja tehnika, al' dođi na izložbu u Gradskoj knjižnici tamo će ti reći koja tehnika. Bit će tamo i onaj naš umjetnik Goll, ili kako se već zove, a bit će i za pojest i popit.

Odgovorni u Gradskoj knjižnici morali bi odvojiti žito od kukolja, morali bi smjeti reći popu pop, a bobu bob. Trebali bi imati muda reći i gradonačelniku kada on dođe i kaže …de bogati napravi neku promociju, evo ja napiso knjigu …i pokaže dvostranični flajer…

Trebali bi imati muda i reći: - NE! Žao nam je, ali moraš pitati Maloga princa. Ovdje, u ovoj kući je on neprikosnoveni šef.

To očito u Brodu ne ide! I Leo će gledati na svijet svojim očima toliko dugo dok bude svoje godine mogao prikazati prstima jedne ruke. Kada to više ne bude mogao njegov svijet će za njega gledati drugi.

Ipak… ima i neposlušnih, koji nikada ne odrastu, kao Branka Kandić Splavski. Ostala je dijete i nagovara nas da pokušamo isto. Svijet bi mogao biti tako lijep i jednostavan.

Kada će odrasli, koji odlučuju o sadržajima u Gradskoj knjižnici smoći snage potražiti dijete u sebi? Kada će shvatiti da je ta silna šuma oko njih ustvari to drveće koje oni pogledom traže.

Tvrđava, povijest, ćevapi

Krenulo je dobro, ali kamo?

root : Krenulo je dobro, ali kamo?

Taj objekt je Duspara isključio iz Bašićeve povijesti i za njega ne vrijede strogi kriteriji Konzervatorskog odjela kojega vodi Željka Perković. Duspara je tako odlučio i to je to. Za uređivanje toga objekta nisu potrebni ni pamet ni znanje ni poštivanje strogih propisa Konzervatorskog odjela.

S velikom pozornošću čitam kolumnu Krenulo je dobro, ali ovo je maraton... o prvim aktivnostima Petra Bašića, koordinatora Grada Slavonskog Broda za projekte u kulturi, znanosti i visokom obrazovanju.

Petar Bašić nas opširno informira o svojim susretima s brojnim važnim i utjecajnim ljudima. Projekt Tvrđava …nazovimo ga tako, je kompleksan, izazovan, zanimljiv… Drugim riječima …to je to. Na tom projektu Petar Bašić može dokazati svoje poznate sposobnosti.

Nema sumnje Petar se posla prihvatio ozbiljno. Njegovo poznavanje povijesti i jezika, njegova sposobnost komuniciranja s ljudima …osobine su koje su prijeko potrebne kako bi ovaj projekt zaživio.

Ali!!! Ne smije se smetnuti s uma da je Petar Bašić samo produžena ruka Mirka Duspare. On je taj koji mrači i oblači i od kojega ovisi hoće li se nešto graditi u Brodu ili neće. I kako će se graditi. U osobi Petra Bašića kupio si je pamet i znanje koji njemu nedostaju. Za njega povijest počinje onoga dana kada je izumljena miješalica za beton, a poznavanje stranih i jezika uopće …na ja!

Kamo taj projekt Tvrđava vodi?

Zbog toga se pitam kamo taj projekt Tvrđava vodi? Dok s jedne strane Petar Bašić vodi beskrajne razgovore o čavlima i ciglama iz vremena građenja tvrđave …saziva brojne tiskovne konferencije, prima visoka izaslanstva iz ministarstva kulture, usko surađuje s Željkom Perković, voditeljicom Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu… i čini sve to iz odgovornosti prema onima koji će taj projekt platiti …dotle onaj drugi, onaj za kojega civilizacija počinje izumom miješalice za beton …stvara fakte.

A jedan od njih je sljedeći: Pred samim mostom zbog kojega Petar noćima ne spava i zbog kojega vodi beskrajne diskusije što po tiskovnim konferencijama i raznim sjednicama, što po kafićima i komentarima na fejsu… Dakle …pred tim mostom nalazi se i Kapelanov stan isto objekt u sklopu Tvrđave, ali o njegovoj namjeni brine i odlučuje drugi dio tandema.

Taj objekt je Duspara isključio iz Bašićeve povijesti i za njega ne vrijede strogi kriteriji Konzervatorskog odjela kojega vodi Željka Perković. Duspara je tako odlučio i to je to. Za uređivanje toga objekta nisu potrebni ni pamet ni znanje ni poštivanje strogih propisa Konzervatorskog odjela.

Dobro …morat ćemo napraviti kompromis između hochkultur i kazan'ca lifestyle. Nema druge!

Taj kompromis će omogućiti da projekt stoljeća nazvan Tvrđava konačno zaživi i da se sav duhovni opseg trenutnog Broda nađe u njemu. Recimo …Petar Bašić će za deset godina iskoordinarati sve projekte u kulturi, znanosti i visokom obrazovanju.

Dakle …za deset godina u Brodu:

Rijeke turista slijevaju se prema tvrđavi. Usko grlo je most na samom ulazu. Turiste na mostu dočekuje Petar Bašić na konju i u odori rektora Brodskog sveučilišta. Odoru nije stigao zamijeniti povijesnom uniformom komandanta tvrđave, jer je upravo stigao iz Kindrova gdje je otvorio novi fakultet povijesti. Turisti strpljivo čekaju u redu.

S ove strane povijesti je Mirko Duspara šef svih šefova kafića i fast-food restorana i trenutni gradonačelnik. I njegova funkcija predviđa odoru …armani-odijelo sa naglašenim strukom, converse tenisice, slavonski šešir… Njega ne zanima povijest, ali ga zanimaju ljudi, pogotovu ako su voljni biti posluženi od nabildanih konobara u povijesnim uniformama …majicama sa natpisom WTF …ma što god to značilo.

I ako su voljni konzumirati neko od povijesnih jela (lignje punjene ćevapima u somunu, big-mac, pizzu na sto načina i sl.) …sve po povoljnim cijenama …razumije se.

Ali pustimo to! Idemo u Svijet bajki. Za danas sam pripremio jednu bajku s fejsa, a tagirala ju je Ljerka Kreitmayer i nakon toga brodsku inačicu iste te bajke:

Mala priča o četvorici

Bila jednom četvorica po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko.
Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko obaviti.
Bilotko je to mogao učiniti, a Nitko nije htio.

Netko se zbog toga naljutio jer je to bio posao za Svakoga.
Svatko je opet mislio da bi ga Bilotko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti.
Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije učinio ono što je mogao napraviti Bilotko.

To je tužna priča, pa sam joj u brodskoj inačici dao happy-end

Brodska inačica:

Bila jednom četvorica po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko.

Trebalo je obaviti jedan vrlo važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko obaviti.
Bilotko je to mogao učiniti, ali tu nema zarade, pa ne vrijedi ni počinjati.

Nitko se odlučio kupiti znanje od Nekoga, Bilotko je pomogao i Svatko je to sve platio i bio zadovoljan.

I ako akteri ove priče nisu umrli onda studiraju na jednom od brojnih fakulteta u Brodu i okolici, što je preduvjet za odlazak na rad u inozemstvo.

A u Brodu se obrće silna lova.

Tko hoće …može svašta!

Svatko hoće svašta …kad se već može!

root : Svatko hoće svašta …kad se već može!

I tako, nakon 20 godina agonije u džungli, zoo-tigrovi mijaučući polako su se počeli vraćati prema zoo-vrtu.

Prije pet godina vratih se iz Njemačke u Hrvatsku. Nikakvih posebnih očekivanja, nikakvih planova nisam imao. Uživati u životu koliko zdravlje to dopušta, pokušati potisnuti svoj dugi boravak u inozemstvu iz svakodnevnih razgovora …drugim riječima ničim upadati u oči. Nekako ću se već priviknuti na život …mislio sam …neće biti problema.

I nije ih ni bilo. U svakodnevnoj komunikaciji nisam upadao u oči kao povratnik, ali u ponašanju …često.

-Nisam mogao shvatiti kako za sve poslove koje trebaš obaviti u nekoj gradskoj, županijskoj, ili državnoj službi moraš imati Vezu, moraš poznavati Nekoga, tko opet poznaje Nekoga, a taj ti to može srediti. Ovo vrijedi za sve razine društva …od radnika do sveučilišnih profesora.

- E vidiš, tamo nam je ipak bilo bolje… živio čuvar koji nas je hranio, i brinuo o nama! …odgovoriše luzeri koji se nisu snašli u prirodi…

-Nisam mogao shvatiti kako se Hrvati u Hrvatskoj odnose prema Državi. Za njih je Država ta koja se treba brinuti o svemu …od cijene kruha do sigurnosti radnih mjesta.

-Nisam mogao shvatiti kako zaposleni u javnim službama misle da su njihove stranke tu zbog njih, a ne obratno.

-Nisam mogao shvatiti kako društvo dopušta toliki broj kladionica od kojih je nemali dio u blizini škola i vrtića.

-Nisam mogao shvatiti kako narod dopušta da ih jedna određena elitna skupina potkrada i da im otima zajedničku imovinu.

-Nisam mogao shvatiti kako se svi …od pojedinca do države zadužuju preko mjere.

-Nisam mogao shvatiti kako se nitko ne pita tko će to vratiti.

To i još bezbroj drugoga nisam mogao shvatiti, ali nisam si time previše razbijao glavu, jer nisam time direktno pogođen. Ipak …bilo mi čudno. Niti u razgovoru s poznanicima nisam mogao pojasniti te fenomene.

Danas nađoh na fejsu dvije bilješke, koje su mi unijele svjetlo u moja razmišljanja. Prva bilješka pojasnila mi je duhovno stanje u Hrvata danas. Radilo se o pozivu na Sve je to rock and roll …rock večeri u Arhivu.

Rock privlači staro i mlado pogotovo kada se radi o retroperspektivi na pola stoljeća rocka u Brodu. Zanima me to, pogotovo što poznajem prve godine rocka u Brodu, pa je onda nastala praznina od 35 godina i bilo bi zgodno to popuniti.

Zbunio me PS dodatak na pozivu: Arhiv je u istoj ulici u kojoj je Derby, za one koji nisu bili na otvorenju izložbe.

Zar smo na to spali da je lokacija jedne birtije, ili kafića kako se to danas kaže, poznatija od lokacije gradskog arhiva. Usput rečeno …preko puta zgrade u kojoj je smješten arhiv je zgrada suda.

Nije mi se to svidjelo, ali takve su životne realnosti, pa ih moram prihvatiti.

Druga bilješka pojasnila mi je zašto je tako. Radi se o jednoj kratkoj vrlo znakovitoj priči meni nepoznatog autora.

Priča ide otprilike ovako:

Leže tigrovi u zoološkom vrtu i dobivaju svakoga dana po tri obroka. Zatvoreni su u kavezu, ne mogu protrčati vise od 10-15 koraka u jednom pravcu… ali imaju sve na tanjuru. Od vode i hrane, pa sve do stalnog i sigurnog partnera.

Kad… jednog dana početkom 90-tih, vrata kaveza ostadu otvorena prema džungli, s objašnjenjem kako zoo-vrt jednostavno više ne postoji. Znatiželjni tigrovi iz prve su se oduševili ljepotom i slobodom koja vlada u džungli. Trčati su mogli koliko ih je volja, raditi sve sto žele, poslije svega džungla obiluje ljepotom i raznolikošću, za razliku od sivog kaveza.

Ali ubrzo počeli su i prvi problemi. Obrok moraju sami osigurati tako što će uloviti životinju koja je najčešće brža od njih. Zatim …to nije mrtvo meso nego životinja koja se brani. Divlje svinje su najukusnije, ali čuvaju ih veprovi s velikim kljovama. Ostale životinje… ili su rogate, ili na bilo koji drugi način mogu nanijeti ozljedu, ili bar neki ožiljak…

Na tako što nisu navikli zoo-tigrovi u vrtu.

Zatim …čak i ono što ulove, ponekad im oduzmu divlji tigrovi koji su odrastali u džungli. Za njih je borba bila uobičajena stvar, pa su znali sebi osigurati i više obroka, za razliku od zoo-tigrova koji su polako počeli gladovati. Naučeni na borbu, divlji tigrovi su im otimali i partnere, ulazili u teritoriju, i ponižavali na sve moguće načine koristeći njihovu nemoć i nesnalažljivost. Uistinu, malo je tigrova iz zoo-vrta koji su se snašli u džungli.

I tako, nakon 20 godina agonije u džungli, zoo-tigrovi mijaučući polako su se počeli vraćati prema zoo-vrtu.

-Ali zoo-vrt više ne postoji! …reče im slon koji gotovo da nema neprijatelja u džungli.
-E vidiš, tamo nam je ipak bilo bolje… živio čuvar koji nas je hranio, i brinuo o nama! …
odgovoriše luzeri koji se nisu snašli u prirodi…

To je to …za neuspjehe nije kriva niti priroda, niti čitav svijet. Sustav u kome smo živjeli degenerirao je ljudsku svijest do stupnja u kojemu on svjesno žrtvuje svoju slobodu i svoje moralne i duhovne vrijednosti.

Razlika između njemačkog i hrvatskog shvaćanja demokracije je …da parafraziram Dubravku Ugrešić iz eseja Karaoke Kultur:

U Njemačkoj vrijedi: Tko hoće …može svašta!

A u Hrvatskoj vrijedi: Svatko hoće svašta …kad se već može!

Emil o Zdravku

Dernek u brodskoj tvrđavi

root : Dernek u brodskoj tvrđavi

Dok nismo sami odlučivali o svojoj sudbini, Slavonski Brod je bio živahan grad u kojem se rado živjelo. Živjelo se od svoga rada i živjelo se …barem ljeti …iza otvorenih prozora.

U subotu 8. rujna, na Malu Gospu, u brodskoj tvrđavi u u Slavonskom Brodu gostovao je Zdravko Čolić. Koncertu je prisustvovalo …što milom, što silom …preko 100.000 (stotinutisuća) posjetititelja

To bi bila agencijska vijest. Pa dobro …reći ćete …sve je u redu …i tvrđava i Mala Gospa i Slavonski Brod i Zdravko Čolić …to možemo povjerovati, al' 100.000 (stotinutisuća) …e to ti baš ne vjerujemo.

Istina je! Živa istina …nažalost. Napisao sam …što milom što silom. Istina jest da je nekolicina i gledala koncert uživo. Oni su to učinili dobrovoljno, platili za to i to je u redu. Ali velika većina ostalih, a njih je i nekoliko tisuća preko navedenog broja, bila je prisiljena konzumirati to što oni koji su platili nazivaju glazbom.

Kvalitet glazbe možeš procijeniti po glasnoći izvedbe. Što veća glasnoća to lošija glazba …pravilo je. E sad Zdravko Čolić je prevršio svaku mjeru. Na razglasu koji je upotrijebljen vjerojatno nije postojala mogućnost smanjivanja jačine …samo ono full power i …ožeži.

Razumijem potrebu nekih vremešnih dama razgibati svoje celulite na bokovima uz šlagere od davno prije …zdravo je to, ali zbog toga ne moraju natjerati građane kojima ta glazba baš i nije životni moto zatvoriti prozore. Može se to učiniti i diskretnije.

Stanujem podalje od tvrđave, ali zbog nesnosne buke iz tvrđave morao sam zatvoriti prozor ove ljetne noći. Čujem kako su to morali činiti i oni koji stanuju nekoliko kilometara dalje.

Kvalitet glazbe možeš procijeniti po glasnoći izvedbe. Što veća glasnoća to lošija glazba …pravilo je. E sad Zdravko Čolić je prevršio svaku mjeru. Na razglasu koji je upotrijebljen vjerojatno nije postojala mogućnost smanjivanja jačine …samo ono full power i …ožeži.

Brodska tvrđava izgrađena je kako bi sačuvala zapadnu kršćansku civilizaciju od napada s istoka i uspjela je to kroz vjekove. Ali na Malu Gospu, ljeta gospodnjeg 2012. kapitulirala je. Pod krinkom kulturne manifestacije u nju je uvučen trojanski konj. Sam gradonačelnik Mirko Duspara otvorio mu je vrata utvrde. Istina …učinio je to za neki bakšiš od 30.000 kuna, ali ipak …bilo je to dobrovoljno.

Navikao sam od prodora balkanske civilizacije braniti se zatvorenim prozorima. Preko tjedna činim to zbog otrovnih plinova koje na zapad emitira bosanskobrodska rafinerija. Za vikend ponekad otvorim prozor. Otvorim, ako u Brodu ne gostuje neka reciklirana, patinom obložena bivša zvijezda s bliskog Balkana.

Slavonski Brod je proživio štošta …i požare i poplave i ratove i potrese i bombardiranja…, pa će nadam se preživjeti i gostovanje Zdravka Čolića. Nekako za te sve nesreće krivi smo pomalo sami.

Ipak …od poplave nas danas štiti visoki nasip, od požara nas štite vatrogasci i zaštitne mjere pri izgradnji kuća, od ratova nas …nadamo se bar …štiti NATO…

A tko će nas zaštiti od rafinerije i Zdravka Čolića …veliko je pitanje. Tvrđava očigledno to nije u stanju, a zatvoreni prozori i čepovi u ušima nisu neko trajno rješenje.

Nije to prvi glasni balkanski dernek organiziran u brodskoj tvrđavi, bit će ih sigurno još …pogotovo kad su vrata širom otvorena i kada se damo podmititi sa sitnišem.

-Sada ćemo sami krojiti svoju sudbinu! …ushićeno je povikao Prvi hrvatski predsjednik prije nešto više od dvadeset godina. Hvala mu na tome! Ja danas uistinu odlučujem sam kada ću zatvaranjem prozora zaštititi svoja osjetila.

Dok nismo sami odlučivali o svojoj sudbini, Slavonski Brod je bio živahan grad u kojem se rado živjelo. Živjelo se od svoga rada i živjelo se …barem ljeti …iza otvorenih prozora.

Innet forum

Mirko Duspara idi i korak dalje

root : Mirko Duspara idi i korak daljeSa današnjeg predavanja(Foto: Emil Cipar)

Politika nema ideja, a mogla bi ih imati kada se ne bi bavila monumentalnim projektima i kada bi više pažnje posvetila provođenju malih ideja u veliko djelo.

SLAVONSKI BROD – Naglasak na 1. Innet forumu stavljen je na obnovljive izvore energije pri čemu je zapaženo mjesto među izlagačima i predavačima zauzeo Đuro Đaković.

Vidjeli i čuli smo puno toga zanimljivog na 1. Innet forumu u Slavonskom Brodu. Dobra organizacija, kvalitetni predavači, zanimljive inovacije brodskih pronalazača.

Možemo reći kako Brodska znanost, brodska industrija i brodski pronalazači drže korak sa svjetskim zbivanjima i da na sve izazove modernog vremena imaju svoje prijedloge i riješenja.

Brodska znanost, na forumu zastupljena u osobi Igora Majdandžića, koji je na predavanju na vrlo razumljiv način pojasnio što su sve u stanju učiniti brodski informatičari. Moto je bio …u idejama ne zaostajemo, ali u provođenju imamo problema. Primjera radi navodimo …Igor Majdandžić se u skromnim mogućnostima trenutno bavi umjetnom inteligencijom. Pokušava iskoristi spoznaje koje imamo o prirodnoj inteligenciji i putem binarne logike koristiti ju za razvijanje umjetne inteligencije. Mogućnosti istraživanja su vrlo skromne. One su ovisne od uspješnosti poslovanja njegove tvrtke ININ, jer samo na taj način dolazi do potrebnih sredstava.

Brodska industrija  je kroz međunarodne poslove, već dijelom uključena u vrhunsku svjetsku tehnologiju. To su uglavnom firme koje djeluju u okviru Đure Đakovića. I one su u stanju mnoge ideje provesti u djelo. Trenutno rade uglavnom na idejama koje su nastale na crtaćim stolovima negdje drugdje.

Brodski Inovatori, na Forumu izlažu stvari za koje su pokupili važne međunarodne nagrade. Uspješni su u području iskoristivosti alternativne energije, u što se obični posjetitelji mogu i uvjeriti.

Jedino je zakazala brodska politika. Ona nije pronašla način na koji bi to sve uspješno prikazala. Potrebno bi bilo sve te izume vidjeti u praksi i korištene.

Politika nema ideja, a mogla bi ih imati kada se ne bi bavila monumentalnim projektima i kada bi više pažnje posvetila provođenju malih ideja u veliko djelo.

Navest ću samo jedan primjer, koji mi kao laiku pada na pamet. Splavari u splavarskoj ulici nemaju struju na splavima. Koriste akumulatore, generatore i ostale konzervativne izvore energije. Splavi su na Savi koja je golemi izvor energije. Osim toga …sunca i vjetra u izobilju …pravi izazov za izumitelje, koji već imaju idejna rješenja. I strojarski fakultet i tehnička škola u stanju su napraviti projektnu dokumentaciju.

Brodska industrija može te uređaje bez problema proizvoditi u seriji. Na splavima se mogu usavršavati i dotjerivati, tako da vrlo lako može nastati kvalitetan finalni proizvod koji bi mogao postati izvozni hit. I bilo bi to brodsko rješenje.

Osim toga prilika je to i napraviti proizvode koji mogu strujom opskbrljivati i bezbrojne vikendice, udaljena imanja.

Potrebna je samo politička podrška i politička volja. Možda je to politički unosnije i korisnije i svima prihvatljivije od megalomanskih projekta koji su kopija drugdje već viđenog i koji su primjereniji nekom drugom vremenu.

Brodski znanstvenici, gospodarstvenici i izumitelji su spremni. Potrebna je samo moćna politička volja okupiti to sve pod jednom kapom i na taj način si stvoriti ime koje će se dugo spominjati i od kojega će svi imati koristiti.

Bioplin iz biološkog otpada, energija sunca, vjetra… svega u izobilju. Pametnih ljudi koji to znaju iskoristiti …dovoljno, industrije koja je u stanju proizvoditi produkte ...da ne govorimo…

Mirko Duspara idi i korak dalje!

 

 

Emil Cipar
Foto: Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar

Kolumna povodom

Kad smo već kod Račkog

root : Kad smo već kod RačkogKuća u Zrinskoj 40(Foto: Emil Cipar)

Nisam često u Zrinskoj, jer moram priznati da me današnji izgled te ulice deprimira. Previše je u njoj oronulih, starih fasada koje govore o boljim danima i boljem životu u toj ulici.

ČITAJUĆI neke komentare koji se pojavljuju na člancima u kojima se spominje Željko Rački imam osjećaj kako komentatori uopće ne poznaju niti Željka Račkog, niti njegove projekte, niti mene, niti odnose između mene i SBplusa, a niti moje odnose prema Željku Račkom… ali pišu kao da su odrasli s nama.

Isto tako imam osjećaj kako me neki komentatori preozbiljno shvaćaju i kako precjenjuju moje mogućnosti.

Da se razumijemo! Nisam ovisan ni o Jerku Zovku, ni o SBplusu, ni o Željku Račkom, ni o Mirku Duspari, ni o Gradskom vijeću… Ne pretendiram niti na jedno mjesto u NO, niti na bilo kakav položaj ili radno mjesto u javnom segmentu života. Ne mislim se kandidirati niti za predsjednika Republike, niti u Sabor, niti za Župana, niti za gradonačelnika.

Jedino želim normalno živjeti u svome gradu i imam neku želju kako bi taj grad trebao izgledati. Svjestan sam da mojim pisanjem mogu ukazati na stvari koje mi se manje sviđaju, a mogu istaći stvari koje mi se dopadaju.

Ali to je sve! Tu završavaju i moja moć i moje ambicije.

Ali o čemu god ja pisao neki komentatori vide u tome neke moje nepostojeće interese. Tako je to i kod posljednjeg članka u kojemu sam opisao najbezazleniju stvar na svijetu, a to su trganci sa sirom.

Da sam ih pojeo bilo gdje drugdje, bilo bi to u redu, ali ja sam ih pojeo kod Račkog. E tu već ima nešto! Tu je nešto sumnjivo! Te zelena površina ispred, parkirališta, nedopuštena gradnja terase, posječeni cedrovi i tisa, mali broj gostiju, rušenje secesijskih zgrada, mijenjanje GUP-a po želji Račkog…

Moram priznati …nisam razmišljao o svemu tome dok sam jeo trgance. Neka mi čitatelji ne zamjere nedostatak građanske budnosti i odgovornosti, ali ja sam u tome trenutku više razmišljao o davnim danima u kojima sam navečer pri dolasku iz škole, gladan i promrzao, već u dvorištu, osjetio miris prženog luka, kojim je moja mama prelijevala trgance. Slanine kod nas u zimsko doba, većinom nije bilo …pojela se već u vrijeme ljetnih radova.

Trivijalno …zar ne?

Bio sam sretan kako postoji mjesto u Brodu na kojemu te svoje uspomene mogu oživjeti.

Ali kad smo već kod Račkog…

Kako sam ga upoznao, kad sam ga upoznao, koliko me plaća preko računa, koliko na crno, koje sve procese vodi u moje ime…

Upoznali smo se prilikom otvaranja njegovog hotela. Svidjelo mi se njegovo razmišljanje i to je bilo sve. Nakon toga vidjeli smo se par puta u prolazu, kurtoazno pozdravili i to je to…

Nisam često u Zrinskoj, jer moram priznati da me današnji izgled te ulice deprimira. Previše je u njoj oronulih, starih fasada koje govore o boljim danima i boljem životu u toj ulici.

I Željko Rački napravio je u njoj jednu novu zgradu. Po mojem mišljenju ona se potpuno uklapa u opću neatraktivnost koju ta ulica pruža. Nije posebno lijepa, nije posebno ružna, nije posebno visoka, ne ugrožava nikoga. Jedna od puno zgrada u Zrinskoj.

I koliko sam ja shvatio, izgradio je to sa …na svoje ime posuđenim novcem i na svoj rizik.

Njegova stvar. Što imam ja od toga?

Jedina korist je da ću …tu i tamo navratiti u restoran. Nisam prijatelj restoranske kuhinje, ne pijem alkohol, ali drago mi je znati kako u gradu postoji mjesto u kojemu se njeguje tradicijska kuhinja. I to je sve. Moji interesi, glede Željka Račkog su time u potpunosti zadovoljeni.

Ali pisati o tome kako Željko Rački iz pohlepe uništava sve ono što je u Brodu vrijedno je prilično neodgovorno. Ni sam ne znam što bi se trebalo učiniti sa preostalim predivnim secejskim kućama u Zrinskoj i Gajevoj. Na nekima je zub vremena učinio svoje, pa izgledaju jadno. Ideju imam, ali nemam niti novaca, niti volje poduzimati bilo što kako bih ih obnovio. Taj segment moram prepustiti drugima, neka oni poduzmu nešto, a ja ću morati to prihvatiti.

Komentator@ernesto: Prostor ispred hotela više nije zelena površina kako je projektom zamišljeno nego sada služi kao parkiralište, zadnji kat nije ravni krov pa ni terasa sada je zatvoren i sada je ruglo tj. peti kat. U toj zoni kup je promjenjen samo zbpg Račkog i promjenit u 4 katnice kad ono Rački napravio i peti kat. Neki sve mogu a neki ništa. O tome Emil nesmije pisati jer se boji. Pogledaj te malo okolo hotela pa vidite da se hotel ne uklapa jer strši a pogotovo ta drvena terasa pokrivena plastikom.

Pogledao sam malo oko hotela i vidio scenu na slici iznad. Istina je …u tu sliku se hotel stvarno nikako ne uklapa. Pitanje je što treba prilagoditi čemu.

Zanimljivo mi je da nitko ne spominje tu kuću u Zrinskoj 40 koja je u neposrednoj blizini. Ona je ne samo ruglo, nego i direktna opasnost za prolaznike, a na njoj nema baš ničega što je bilo kakvim projektom zamišljeno, a zelena površina je na urušenom krovu zgrade.

@fakjurop mi hrabro iza nicka poručuje: Da Emile?!? Piši malo o jednom od najvećih lopova u ovom gradu. Šta on sve može i smije a drugi ne. Ti nisi novinar nego obično bezmudo piskaralo. Srami se...

Nema problema @fakjurop, pisat ću i o jednom od najvećih lopova u ovom gradu. Trebaju mi samo valjani dokazi, koje ti očito posjeduješ. Indicije i muda iza nicka mi nisu dovoljne.

Gospodo …ja sam samo htio pojesti trgance sa sirom. Ispričavam se da sam to učinio kod Račkog i spreman sam poslušati svaki savjet gdje to mogu učiniti u Brodu, a da to ne pobudi ničiju zavist i bude općedruštveno prihvatljivo

Možda bih trebao poslušati savjet @slona: Napadaš HSLS a hvališ Raćkog? Taktično! Sad udri po HKDU i SRPu buntovniče :D

Nisam kušao trgance sa sirom kod spomenutih institucija, pa ih nisam mogao ni napadati. Ili @slone, ne želiš valjda uspoređivati politiku Marijana Šabića sa trgancima sa sirom.

Nešto sam u žurbi, a trebam još nahraniti majmune. Moram najprije do banke isprazniti inboks na žiro-računu. Nešto svi navalili isplaćivati honorare na vrijeme, neki čak i prije reda, neki isplaćuju daleko veće iznose nego što je dogovoreno, pa se brzo napuni. Onda moram po kuverte kod Račkog i Duspare kako i tu ne bi bilo zastoja. Ako bude bilo dovoljno novaca, pozvat ću mog bivšeg prijatelja Željka Muževića na kavu, kako bi mogli u miru osvježiti uspomene na davne dane. Željko je već malo stariji gospodin, pa brzo zaboravlja.

Dva lica Marijana Šabića

Vino pije vodu propovijeda

root : Vino pije vodu propovijedaMarijan Šabić(Foto: Emil Cipar)

Oportuna politika možda može osigurati mjesto u skupštini jednog javnog poduzeća, ali je prepreka razvoju o kojem govori građanin Marijan Šabić.

SLAVONSKI BROD – U članku Grad iz bajke građanin Marijan Šabić nam opisuje svoju viziju razvoja grada Slavonskog Broda. Sve je to za pozdraviti i kako se građanin Šabić „od srca smije različitim teorijama prema kojima u Hrvatskoj postoji zavjera protiv Broda, kao: Ogulin će nam ukrasti Ivanu, Zagreb Tadiju, a Velika Gorica malo jači projekt Grad iz bajke. Zamislite sada revolucionarno novu taktiku u strategiji promišljanja vizije budućega Broda: pronađimo i mi neki ''grad iz bajke'', i ukradimo koju od njihovih ideja, kao što to nama rade zadnjih godina".

Da bi postali onakvima kakvim nas građanin Marijan Šabić želi vidjeti, sprečavaju nas političari kao što je Marijan Šabić, koji se ne mogu odmaknuti od dnevne politike i početi u praksi provoditi vizionarsku politiku opisanu u članku Grad iz bajke.

Tako govori građanin Marijan Šabić i uklapa se u opće mišljenje u gradu. Možemo samo reći: Bravo Marijane! Nisi rekao ništa novo, ali rekao si to lijepo.

Prije nekoliko mjeseci imali smo sreću čuti Velimira Sriću u Brodu. I on nam je rekao slične riječi pod motom …otprilike: A zašto mi ne bili bogati!?

I stvarno se pitamo …pa zašto i mi ne bili bogati? Što nas sprečava u razvoju i napretku kad imamo sve preduvjete za njih.

Odgovor će nas možda začuditi, ali on je brodska realnost: Da bi postali onakvima kakvim nas građanin Marijan Šabić želi vidjeti, sprečavaju nas političari kao što je Marijan Šabić, koji se ne mogu odmaknuti od dnevne politike i početi u praksi provoditi vizionarsku politiku opisanu u članku Grad iz bajke.

Nije to bilo tako davno kako bi bilo zaboravljeno, predsjednik ogranka HSLS-a u Slavonskom Brodu, Marijan Šabić, iznenadio je novinare izjavom kako je njegova stranka protiv prodaje nekretnina u posjedu grada. Da se posjetimo …na sjednici Gradskog vijeća, pokazalo se kako je to mišljenje svih stranaka u Velikoj koaliciji, koja je stvorena na dvadesetoj sjednici Gradskog vijeća.

Da se podsjetimo …Marijan Šabić je predsjednik gradskog ogranka stranke, koja se zove socijalno-liberalna i od koje bi se trebale očekivati liberalne ideje i stavovi.

Na istoj toj presici Marijan Šabić je „zaboravio" reći kako bi njegova stranka stavila te nekretnine u funkciju, a da to bude socijalno korisno i isplativo. Postavljanje parkirnog automata na vrlo atraktivnoj lokaciji u Strossmayerovoj nije baš neka posebna ideja, jer ta nekretnina vrijedi daleko više i može donijeti daleko više.

U vrijeme kada se u Europi nekretnine u javnom vlasništvu prodaju za jedan euro i upravo time stavljaju najučinkovitije u funkciju, oslobađaju društvo suvišnih obveza, a s druge strane donose značajna sredstva u društvene blagajne i osiguravaju nova radna mjesta u realnom sektoru …političar Marijan Šabić nema hrabrosti.

Lokalna uprava, samouprava i država su u tržišnom gospodarstvu loši gospodarstvenici. Postoje i drugi oblici gospodarstva u kojima je država poželjan gospodarstvenik, ali Hrvatska se odlukom na referendumu odlučila upravo za tržišno gospodarstvo u globalnim okvirima.

Da skratim priču. Na pitanje koje retorički postavlja građanin Marijan Šabić: kada ćemo postati Grad iz bajke, odgovor je: Onoga dana kada političari prestanu voditi isključivo dnevnu politiku i kada prestanu voditi isključivo oportunu politiku. U te političare ubrajam i Marijana Šabića.

Oportuna politika možda može osigurati mjesto u skupštini jednog javnog poduzeća, ali je prepreka razvoju o kojem govori građanin Marijan Šabić.

U brodskoj vijećnici

Jebe lud zbunjenog

root : Jebe lud zbunjenogStribor Valenta i Igor Safundžić perjanice brodskog SDP-a(Foto: Emil Cipar)

Najveći gubitnik mogao bi tako postati SDP. Oni su svojim ponašanjem na 20. sjednici Gradskog vijeća pokazali građanima kako nisu stranka koja je u stanju upravljati gradom i uvesti nove ideje i bolja rješenja i kako su jako udaljeni od ideja koje vrh stranke kani provoditi u djelo.

MORAM razočarati sve one koji misle kako je lokalna samouprava ta koja će učiniti nešto kako bi nam se popravio standard i kako bi se konačno otrgnuli sa mjesta najnerazvijenije regije u državi.

Sjednice Gradskog vijeća odvijaju se po ritualu koji je razumljiv samo jednoj interesnoj skupini, a to su lokalni političari, ili oni koji imaju direktnog utjecaja na njih. Lokalni političari su ljudi koje smo mi sami izabrali u dobroj vjeri da su samostalni i da će donositi odluke u našem interesu.

U politici je dignuta ruka najvažnija roba. Ona je sve …ona je zakon, ona je moć, ona kroji i kreira, sudi, kažnjava i nagrađuje.

Jednom u četiri godine imamo neposredan susret s njima i tada nam oni daju hrpu obećanja koje će oni ispuniti. Možda nam još plate i piće i obećaju da će nam naći posao, ili da će učiniti nešto drugo za nas.

I onda nas napuste, povuku se u svoj svijet. S vremena na vrijeme nam upriliče neki šou kako bi mi mogli vidjeti njihov navodni trud i kako bi stekli dojam da nije lako biti političar.

Sigurno jest da među političarima ima onih koji su u politiku ušli iz čistog altruizma u nakani …svojim idejama poboljšati opći standard.

Neki su i uspjeli, ali da skratim priču …takvih u Slavoniji nema. Svi oni koji su to pod ovim dijelom hrvatskog neba htjeli, nestali su u virovima zakulisnih igara koje su uobičajene i bez kojih politika ne bi bila ono što jest danas u Hrvata.

Ruka najvažnija roba

U politici je dignuta ruka najvažnija roba. Ona je sve …ona je zakon, ona je moć, ona kroji i kreira, sudi, kažnjava i nagrađuje.

S druge strane postoje ideje. U običnom svijetu se te ideje mjere brojem radnih mjesta koje donose, poboljšanjem općeg standarda, boljim zdravljem, boljim mirovinama, boljim školama…

Ali sve te ideje moraju najprije dobiti prolaznu ocjenu od politike kako bi mogle biti primijenjene. I sve te dobre ideje dobijaju od slavonske politike neprolaznu ocjenu. Zbog toga i jesmo takvi kakvi jesmo i zbog toga se ne mičemo s dna tablice.

Nakon 20. sjednice Gradskog vijeća, njegove odluke su jako zagonetne. Na prvi pogled, za brodskog gradonačelnika, Mirka Dusparu, nastala su jako loša vremena. Velika koalicija, koja broji 17 ruku, protiv njega je i svih prijedloga koje on predloži Gradskom vijeću.

Od njegovih ostalo mu je samo šest ruku. Dvije ruke u Gradskom vijeću su još na prodaju, a to su Dusparini dojučerašnji suputnici, koji očito samo čekaju najbolju ponudu.

Međutim …Mirko Duspara se spokojno obratio brodskoj javnosti. Djeluje svježe i pun je optimizma započete projekte privesti kraju.

Iako na prvi pogled to ne izgleda tako, sudionici u velikoj hajki na Dusparu učinili su, u stvari, sami sebi medvjeđu uslugu. Godinu dana prije izbora preuzeli su na sebe svu odgovornost i rasteretili gradonačelnika, oduzimajući mu ovlasti.

Iako na prvi pogled to ne izgleda tako, sudionici u velikoj hajki na Dusparu učinili su, u stvari, sami sebi medvjeđu uslugu. Godinu dana prije izbora preuzeli su na sebe svu odgovornost i rasteretili gradonačelnika, oduzimajući mu ovlasti.

Sa tvrtkom Gradnja d.o.o. sklopljen je valjan ugovor o rekonstrukciji tržnice. Dođe li, zbog ponašanja Gradskog vijeća, do bilo kakvog zastoja mogli bi zbog toga nastati dodatni troškovi za tu firmu …a za njih Gradsko vijeće mora snositi odgovornost.

Najveći gubitnik mogao bi tako postati SDP. Oni su svojim ponašanjem na 20. sjednici Gradskog vijeća pokazali građanima kako nisu stranka koja je u stanju upravljati gradom i uvesti nove ideje i bolja rješenja i kako su jako udaljeni od ideja koje vrh stranke kani provoditi u djelo.

Bratstvo-jedinstvo, koje su na 20. sjednici Gradskog vijeća, tako složno, sklopili s HDZ-om, moglo bi im se obiti o glavu. Tko će im više vjerovati kako im nije stalo, u prvom redu, do osobnih interesa.

Pri kraju mandata Mirku Duspari i nije više potrebno Gradsko vijeće, niti njegovo jednoumlje. Svoje projekte je već odavno pokrenuo i sad može mirno raditi na njihovoj realizaciji, u okviru mogućnosti koje mu funkcija gradonačelnika dopušta, a za koje mu više nije potrebno suglasje Gradskog vijeća.

Ljudi važniji od stranke

I na situaciju u HSP-u Mirko Duspara gleda sasvim opušteno. Svjestan je uloge i značaja stranaka u društvu, ali to ne mijenja njegovo raspoloženje. Izbacivanjem iz stranke lišen je i stranačke stege, koja mu je nanosila dodatne probleme.

Ovo nam ukazuje kako su stranke odslužile svoje i kako građani sve više uviđaju njihovu štetnost. Stranke su u stanju istrošiti korisne i upotrebljive ljude, marginalizirati njihove, svima nama, toliko potrebno kvalitete.

Da je tako uvjerio sam se na tri primjera. Troje ljudi koje izuzetno cijenim i za koje sam uvjeren da su u politici samo iskorišteni i da im bavljenje njom donosi više štete nego koristi, a svoj ugled ipak stavljaju u službu politike.

Da počnem sa damom. To je Olivera Maglić, sada već bivša ravnateljica Komunalca.

Rad komunalca imamo priliku vidjeti svaki dan. Ulice i trgovi su čisti i uredni, smeće se odvozi redovno. Vidi se da je ta firma dobro vođena. Zbog toga mi nije jasno zbog čega pred kraj svoga uspješnog mandata osjeća potrebu stati u službu jedne destruktivne politike.

 Za sada …sve što se može reći o trenutnoj lokalno politici jeste - jebe lud zbunjenog.

Drugi je Pero Ćosić, ugledni i uspješni gospodarstvenik, uljuđeni i fini gospodin. Ne odaje dojam čovjeka kojemu je stalo do nekog mjesta u nekom nadzornom odboru, ili kojemu je potrebno neko izmišljeno radno mjesto u nekoj od gradskih firmi. On, već svojim ponašanjem u Gradskom vijeću, znatno odskače od prosjeka u njegovoj frakciji …fin, uljuđen, kulturan… Iz kojih razloga on svoje vrijeme provodi na sjednicama Gradskog vijeća i zbog čega on svoj ugled stavlja na kocku …ne ide mi u glavu.

Treći je Roberto Lujić, znanstvenik i jako ugodan sugovornik. Široko obrazovan …čovjek od kojega bih bez razmišljanja kupio rabljeni auto i čovjek kojega bi majka svake djevojke poželjela za zeta. Zbog čega se takav čovjek da svesti na najmanji mogući nazivnik i zbog čega on mora potvrdno kimati glavom na primitivne dosjetke članova njegove frakcije? Zbog čega se on, zbog jeftine dnevne politike, znatno udaljava od svojih ideala zbog kojih je ušao u svoju stranku?

Sigurno jest da ovi ljudi ne trebaju politiku kako bi dokazali što znaju i umiju. Ali politika treba njih po svaku cijenu, kako bi dokazala da nisu svi u njoj samo iz osobnog koristoljublja. Rado će se pohvaliti da u svojim redovima imaju ljude njihovog kova. Zbog čega se dakle spomenuti ljudi bave politikom?

Valjda ću i to jednoga dana shvatiti. Za sada …sve što se može reći o trenutnoj lokalno politici jest -  jebe lud zbunjenog.

Stranke i strukture

Kad rep maše psom

root : Kad rep maše psom

U današnje vrijeme tržišta i ideologija je roba koju valja znati prodati. Zbog toga te stranke pomno biraju osobe koje će njihove vrijednosti najbolje prodati biračima. Znati prodavati, identificirati se s produktima koje prodaješ, nije jednostavna stvar, pa se često, u nedostatku kadrova iz svojih redova, poseže i za stručnjacima i iz drugih stranaka.

Nedavni izbori, referendum i događaji nakon toga, dobro su uzdrmali i lokalnu političku scenu. Pojavile su se prve ozbiljne pukotine, a hoće li se sve srušiti kao kula od karata i kada …ovisi o daljnjem ponašanju vlasti željnih lokalnih političkih lidera, ili onih koji imaju ambicija to tek postati.

Dosadašnja praksa …stranka to sam ja, ne funkcionira više. Pokazalo se da stranke moraju funkcionirati onako kako je to zacrtano u njihovim statutima, a ne samo kao logistička potpora njihovim vođama pri izbornim kampanjama.

Dosadašnja praksa …stranka to sam ja, ne funkcionira više. Pokazalo se da stranke moraju funkcionirati onako kako je to zacrtano u njihovim statutima, a ne samo kao logistička potpora njihovim vođama pri izbornim kampanjama.

Osim toga stranke moraju biti u stanju voditi konstruktivnu politiku i u opoziciji, kako bi one postale prepoznatljive kod građana, a ne njihovi lideri s kojima građani identificiraju stranku.

Kod osnivanja stranaka nije se puno razmišljalo o ideologijama. Vrijeme je bilo kratko, jer predstojali su parlamentarni izbori 1990. Nazivi stranaka uglavnom su posuđeni iz povijesti, a najjača od njih za naziv je uzela trenutni izborni slogan …HDZ.

Istina jest kako sve stranke imaju svoje statute, ali od njih su se udaljili i strukturom svoga članstva nisu niti u stanju pridržavati ih se.

Kako prepoznati stranku koja će zastupati tvoje interese?

Strankama nedostaje prirodna povezanost sa potencijalnim biračima. Rijetko će koji istinski demokrat birati HDZ zbog toga što ta autokratski vođena stranka promiče demokraciju. Tek sada, prisiljeni izbornim porazima, oprezno dopuštaju demokraciju u svoje redove.

Druga stranka po veličini SDP ima još više problema u povezanosti sa potencijalnim biračkim tijelom. To bi trebali biti uglavnom radnici.

Ali kako će o radnim pravima, poboljšanju njihovog statusa u društvu …uvjerljivo govoriti netko tko nikada u životu nije vidio niti jednu tvornicu iznutra, tko nikada nije sklopio radni ugovor na određeno vrijeme, tko nikada nije organizirao niti jedan štrajk?

Hrvatska narodna stranka …HNS, trebala bi biti nešto kao centar, stranka građanskog sloja. Možete li u njoj po ponašanju njenih lidera prepoznati neke tradicionalne vrijednosti koje bi vas navele da se uključite u stranački rad? Ne možete naravno, jer po retorici i ponašanju njenih lidera može se pretpostaviti da je to stranka neoliberalističkih svjetonazora.

Obrnuto od njih ponaša se HSLS. Oni imaju liberalizam u nazivu, ali spremni su koalirati sa najkozervativnijim idejama i opcijama. Moram reći kako nisam siguran jesu li i sami to prepoznali,  jer najnoviji događaji ukazuju kako su možda ipak prepoznali uzroke svoje moguće propasti. Jesu li spremni na katarzu …vrijeme će pokazati.

Želja za vlašću potpuno je uništila stranku sa najbogatijom tradicijom u Hrvatskoj HSS. Propuštena je prilika na vrijeme obnoviti strukture stranke, kao zakladu „Hrvatski radiša" na primjer. Bez pratećih struktura, stranka je prisiljena na život između izbornih perioda, a to ne garantira dugoročni opstanak.

O HSP-u se puno pričalo ovih dana. Žalosno je to što se s pravašima događa, jer upravo ideje Ante Starčevića imaju danas puno mjesta u društvu. One bi mogle steći solidnu prirodnu potporu i postati solidna i respektabilna pučka stranka.

Što učiniti?

Mogao bih tako o svim strankama. Svaka od njih ima problema svojim ponašanjem ukazati na vrijednosti istaknute u nazivu i u statutu.

Stranke imaju svoje vrijednosti i traže ljude koji će te ideje prodavati biračima. Političari su dakle u službi stranke. U Hrvatskoj pojedinci koji po svaku cijenu žele na vlast, traže stranku s kojom će to najlakše postići ...dakle stranka u službi pojedinca.

U demokratskom svijetu to funkcionira obrnuto. Stranke imaju svoje vrijednosti i traže ljude koji će te ideje prodavati biračima. Političari su dakle u službi stranke. U Hrvatskoj pojedinci koji po svaku cijenu žele na vlast, traže stranku s kojom će to najlakše postići ...dakle stranka u službi pojedinca.

Kako bi si osigurale kontinuitet u radu, sve ozbiljne demokratske stranke imaju zaklade. Iz njih se školuje sposoban kadar za budućnost.

U današnje vrijeme tržišta i ideologija je roba koju valja znati prodati. Zbog toga te stranke pomno biraju osobe koje će njihove vrijednosti najbolje prodati biračima. Znati prodavati, identificirati se s produktima koje prodaješ, nije jednostavna stvar, pa se često, u nedostatku kadrova iz svojih redova, poseže i za stručnjacima i iz drugih stranaka.

Najbolji primjer su njemački „Zeleni". Dok se zelena ideja (pacifizam, ekologija…) prodavala sama od sebe bili su dovoljni neiskusni osnivači stranke Petra Kelly, Herbert Gruhl, Juta Dietfurth… i ostali.

Bili su to fundamentalisti, koji nisu dugoročno garantirali opstanak stranke. Stranka je danas potpuno preuređena, popunjena realistima, koji garantiraju kontinuitet i koji su vješti sukobe sa ulica prenijeti u parlamentarne klupe. O njihovim vrijednostima: solidarnost, ekologija, demokracija i nenasilje …dugoročno se brine Zaklada Heinrich Bӧll.

U Hrvatskoj postoje još neistražena područja života, koje dosadašnje stranke nisu ni dotaknule. Ekologija na primjer. Tu postoji dugoročno, mjesto za jednu ozbiljnu stranku.

Nadam se i vjerujem kako su stranke iz posljednjih događaja izvukle pouku i kako im se više ne smije dogoditi da rep maše psom, a ne pas repom. Političari trebaju biti u službi stranaka kojima pripadaju, a stranke trebaju dugoročnije planirati i ozbiljno razmisliti o vrijednostima koje su im zapisane u njihovim statutima.

 

Izgubljene vrijednosti

Od rada se ne živi

root : Od rada se ne živiRad je bio dio života

Unosnije je, na jedan dan, zaboraviti moral, čast i poštenje, kao Boro Grubišić na primjer, nego časno raditi cijeli život.

OD MALIH NOGU naučio sam da je rad izvor energije (nije fizikalno točno). Radom postižeš sve u životu. Radiš kako bi preživio, kako bi imao što za jesti, kako bi kupio odjeću, obuću, školovao djecu…

Kako se stječu radne navike …nisam o tome razmišljao. One su jednostavno bile tu. Kao dijete sam shvatio rad kao nešto samo po sebi razumljivo. Čuvao sam krave, radio u polju, vrtu, vinogradu, išao u šumu po drva, rezao ih ručnom pilom, cijepao, unosio u šupu…

Pomagao sam ocu u stolarskim poslovima. Za nagradu dobivao krajeve odrezane daske i to su bile onda igračke od kojih sam gradio kuće, dvorce… Kladići su se zvali.

Bilo je i vremena za igru. Nogomet sa loptom koju si prije toga morao sam napraviti od krpe ili kravljih dlaka. Kartanje sa kartama koje smo, isto sami, pravili od kutija za cipele (da ih je bar bilo dovoljno). Pravljenje lopte ili karata, nije se brojilo u rad …to je spadalo u igru

Što nam društvo želi time reći? Kakvu poruku šaljemo djeci koja stoje pred izborom zanimanja od kojega će živjeti?

Inače je granica između igre i rada bila nevidljiva. Čuvanje krava nije bio posao, nego igra. Tako smo se ljeti sastajali na pašnjacima i imali svoje carstvo za sebe.

Često smo mi djeca pomagali jedni drugima. Dođeš kod prijatelja igrati se …zimi recimo, ali on mora još narezati i iscijepati drva. Pomogao si naravno, jer tako je on bio brže gotov, pa se moglo više vremena posvetiti šahu, kartama, sanjkanju…

U školi su nas učili radu.

Čišćenje snijega, uređivanje dvorišta… bili su poslovi za učenike. Nakon potresa 1964. pomaganje u uklanjanju ruševina, izgradnji… Bila je čak i savezna radna akcija u kojoj je uz Brođane bilo omladine iz Karlovca i Novog Sada. Nezaboravno vrijeme za mene, iako se stvarno naporno radilo sa vrlo primitivnim alatima. Transport cigle iz peći na ciglani u Starim Mikanovcima do željezničke stanice, slaganje na vagone. I sve ručno. Cigla odnese kožu na prstima, jer rukavica nije bilo dovoljno.

Jedina materijalna nagrada bila je eventualno udarna značka, koju si stvarno morao zaraditi i činjenica da nisi ništa izgubio, jer si ionako morao raditi. Da nisam sudjelovao na radnoj akciji, radio bih nešto drugo kod kuće …kopanje kukuruza, košenje, kopanje vinograda…

Otac je za deset godina rada u Drvnoj industriji Slavonija dobio diplomu i sat. Heroji rada našli su mjesto na novčanicama.

Rad se cijenio. Govorilo se: -To sam stekao svojim radom …ako ne radiš nećeš ni imati …tko radi ne boji se gladi.

Gdje je nestao rad?

Gdje je nestao rad? O njemu se više ne priča, niti se posebno cijeni. A i naziv radna mjesta trebalo bi, u bezbroj slučajeva preispitati na opravdanost upotrebe pridjeva radni. Sada se do sredstava za život ne dolazi isključivo radom. Sada se sjedi u nadzornim, upravnim i inim odborima, prima se povlaštena mirovina, dobiva u kladionici…

Rade samo oni koji nemaju drugog izbora i koji su na rad osuđeni. „Ko im je kriv", govori za njih ostatak društva.

Da je tako potvrđuje i slijedeći primjer:

Na stranicama „Hrvatskog glas Berlin" objavljena je reportaža o Miroslavu Harašiću i njegovih četrdeset godina u hotelu Kempinski Bristol u Berlinu. Velika je to rijetkost u toj branši. Miroslav je napravio zavidnu karijeru od konobara do šefa „dnevnog boravka", ili čuvene „Goblen sale" u tom poznatom hotelu.

To mogu samo najbolji u struci. Miroslav, ili Harry, kako ga gosti zovu je najbolji. Govori desetak jezika, izuzetno je šarmantan i poslovan.

Njemački mediji su dostojno obilježili tu godišnjicu. A hrvatski?

Puno događaja iz Berlina o kojima prvi piše „Hrvatski glas Berlin" prenose i domaći mediji. Neke na naslovnici, kao u slučaju postavljanja bombe pred ambasadom, ili o braći Šapina i aferi oko sportskih prognoza, a neke po rubrikama, kao sport, kultura, politika, društveni život…

Šapine znaju svi, a Harašića nitko

Ime Miroslava Harašića i njegov jubilej, osim službene web-stranice Starog Grada na Hvaru,nije objavio niti jedan medij u Hrvatskoj. Nije ih to zanimalo, jer Miroslav je, cijeli svoj život, samo radio  i u radu imao uspjeha.

Četrdest godina vjernosti Kempinskom odrazit će se i u visini mirovine Miroslava Harašića. Na svoj rad može biti ponosan, ali ipak mali osjećaj gorčine ostaje. Kolegici Sonji Breljak koja je pratila događaje oko njegovog jubileja je rekao:

- Ne mogu razumjeti naše ljude. Toliko je hrvatskih ugostitelja u Berlinu, a u ovih 40 godina samo jedan mi se obratio s molbom da njegovom sinu omogućim praksu u Kempinskom, a ipak je to prva adresa u Berlinu.

Ni ja ne mogu razumjeti naše ljude. U Berlinu ih je oko 20 000. Pitate li bilo koga od njih za Miroslava, malo će ih moći reći kako ga poznaje, ili kako zna što i gdje radi. Pitajte za braću Šapina …sumnjam da ćete naći bilo koga tko ne zna za njih.

Tako je to u Berlinu, a kako je sa radnim jubilejima u Hrvatskoj. Jedan 40-godišnji nije mi trenutno poznat, ali jedan sličan me je naveo napisati sve ovo.

Josip Joža Prudeus, pedagog kakvog se poželjeti može. Nastavnik hrvatskog jezika i povijesti, koji je za uspjehe svojih učenika dobio brojna priznanja i koji još uvijek čuva njihove nagrađene radove, 33 godine je sa srcem i zalaganjem radio svoj posao. Sada je otišao, kako se to kaže …u zasluženu mirovinu, a ona iznosi 1 300 kuna. Tisućutristotine kuna!!!

Što nam društvo želi time reći? Kakvu poruku šaljemo djeci koja stoje pred izborom zanimanja od kojega će živjeti?

Jedino što nije licemjerno je reći: - Kani se rada! Od rada se ne može živjeti!

Jer, bolje i unosnije je na jedan dan zaboraviti moral, čast i poštenje, kao Boro Grubišić na primjer, nego časno raditi cijeli život.

 

Kako nas drugi vide

Samo da rata ne bude

root : Samo da rata ne budeJedno od brojnih vojiničkih groblja diljem EU

Promijenilo se puno toga u Njemačkoj. Nekada je u gradu u kojemu sam živio bilo 15-tak firmi koje su zapošljavale između tisuću i tri tisuće radnika. Danas niti jedna nema toliko radnika. Najveća od njih zapošljava jedva tristo radnika.

OPET nešto o Europi. Sretan sam da je cirkus zvan Referendum „podigao šatre" i mislio sam da je tema završena. Ispucali smo argumente Za i Protiv, hrvatski narod je odlučio …i to je to.

Iznenadila me jedna ponuda iz jednih njemačkih, dnevnih regionalnih novina. Urednik subotnjeg magazina zamolio me za jednu seriju kolumni o Hrvatskoj nakon referenduma. Koje mjere se poduzimaju, spremnost korištenja EU fondova, razvoj gospodarstva, promjena državnih struktura, privatizacija društvenih firmi, reforma školstva i socijalnih sustava, razvoj civilne svijesti…

Razlog zbog čega uredništvo želi to bio mi je potpuno neshvatljiv. Istina jest da su nam njemački mediji uglavnom skloni, ali to su manje-više oni nacionalni: Frankfurter allgemeine Zeitung, Die Welt, Süddeutcshe Zeitung i sl. Ovi manji, regionalni …oni brinu svoju brigu i vanjska politika je rijetko njihova tema.

Ko na brdu ak' imalo stoji, više vidi no onaj pod brdom.

-Želimo nešto poduzeti protiv rastućeg euroskepticizma u Njemačkoj. Želimo pokazati da model EU nije propao, pa bi to bilo zgodno prikazati na pozitivnom razvoju Hrvatske.

-Ali čovječe, znaš li ti da ja živim u najnerazvijenijoj regiji u EU? Znaš li ti da je kod nas svaki iole transparentni javni natječaj, crvena marama za vlasnike velikog kapitala i da se zbog toga izlazi na ulice? Znaš li ti da je gospodarstvo na izdisaju? Znaš li ti da u našim mirovinskim fondovima nema niti kune? Znaš li ti da je nama prošlost važnija od budućnosti? Znaš li ti…

Urednik se nije dao zbuniti i odgovara istom mjerom: -Znaš li ti kako su Nijemci 80-tih reagirali na privatizaciju pošte, željeznice, energetske ditribucije? Znaš li ti kako smo početkom 80-tih protestirali protiv Reaganove i Schmidtove „duple strategije"?

Sjećam se dobro tog vremena. Privatizacija državnih svetinja pošte i željeznice činila se nezamislivom. Ali one su u državnim rukama postale neodržive.

I privatizacija je provedena. Dostava pisama i paketa i transport robe i putnika osigurani su, a to državu ne košta ništa, ili točnije rečeno …košta ju samo djelić onoga što ju prije privatizacije koštala. Kolike su uštede za državu može se naslutiti iz jednoga primjera. Nekada je u gradovima jedan službenik koji je raznosio pakete imao normu od maksimalno 60 paketa dnevno. Sve iznad toga bile su otežane okolnosti …posebno plaćene. Taj službenik je imao toliko socijalnih prava da je praktično već stupanjem u službu imao sigurnu mirovinu u džepu.

Danas, njegov kolega u jednoj od privatnih firmi koje obavljaju taj posao, mora raznijeti najmanje 200 paketa dnevno da bi si osigurao neku minimalnu plaću. O socijalnim pravima da ne govorim, ali mušterijama (čitaj građanima!) je to svejedno, jer je cijena dostave paketa ostala ista. Država se samo brine o uvjetima jednakosti, jer želi osigurati dostavu i u najzabačenije krajeve.

Promijenilo se puno toga u Njemačkoj. Nekada je u gradu u kojemu sam živio bilo 15-tak firmi koje su zapošljavale između tisuću i tri tisuće radnika. Danas niti jedna nema toliko radnika. Najveća od njih zapošljava jedva tristo radnika.

Gdje su nestala radna mjesta? Nisu nestala, samo su se preorganizirala. Puno radnika je postalo samostalno i sa dva tri druga rade iste poslove koje su radili i prije …povoljnije po njih, povoljnije po firme za koje rade.

Puno novih radnih mjesta otvoreno je oko javnih ustanova. Čistačice, domari, menze… sve je to privatizirano.

Najviše buke tada napravio je takozvani „eine D-mark model". Država, pokrajine i komune su prodavali svoje nerentabilne nekretnine za jednu marku i istovremeno ju …dugoročno iznajmljivali od kupca. Većinom škole, sudove, vrtiće i bolnice.

Tada je to unijelo dosta nemira, a sada je to svima normalno. Škole se brinu o onome o čemu bi se primarno morale brinuti, a to su odgoj i obrazovanje. Sve ostalo …krečenje, održavanje, grijanje, čistoća… je stvar vlasnika. I sve je to za poreznog obveznika puno jeftinije.

Te zgrade sada izgledaju ljepše nego prije i svi su zadovoljni.

Benzinske postaje na autocestama bile su vlasništvo države, kao i restorani pored njih. U doba ljetnih gužvi, nije bilo preporučljivo posjećivati WC-e na njima.

Danas je i to u privatnim rukama, čak je i čistačica u WC-u privatni poduzetnik. Prostorije su u svako doba godine čiste, a navali posjetitelja svi se vesele. O čistoći sanitarnih prostorija brinu se svi zaposleni na odmaralištu i svi snose zajednički nastale troškove oko čišćenja. Korištenje WC-a se uglavnom naplaćuje 50 centi, ali te novce dobiješ nazad, ako koristiš bilo koju drugu uslugu na postaji. (kupiš, benzin, jedeš ili popiješ nešto, kupiš neku sitnicu…).

-Sve nove članice koje u EU nisu ušle pod političkim pritiskom, dobitak su za EU. Mislim tu na Poljsku, Austriju, Češku, Slovačku i Sloveniju. Unijele su živost, svježinu i nove ideje. Koliko vidimo i njima je članstvo u EU dobro došlo. U te zemlje ubrajamo i Hrvatsku.

-Ali čovječe pa mi nemamo puno toga što nam treba kako bi u EU mogli opstati. Gospodarstvo nikakvo, prije svega poljoprivreda …nemamo prepoznatljivih nacionalnih proizvoda …branim se, barem ja mislim, jakim argumentima.

-To je vaša prednost. Lakše je izgraditi novo, nego preurediti staro. Koliko samo nas košta prelazak sa klasične energetske politike na ekološku. Koliko atomskih centrala trebamo zatvoriti, ukloniti, stvoriti nova radna mjesta. Vi već u startu imate bolju poziciju.

-Ali ta EU nije baš kod hrvatskih građana prihvaćena s oduševljenjem. Na referendumu se izjasnilo manje od polovice građana.

-Vas je bar netko pitao, iako je to samo forma. Nas nisu pitali ništa, a donesene su tako krupne odluke kao uvođenje eura, ujedinjenje, reforma socijalnih stupova… To ti je tako jednostavno. Postoje ljudi koji vide dalje unaprijed. Jedan od njih je bio Adenauer …davno, davno. Slijedili smo ga i ono što nam je tada obećao obistinilo se …nije bilo rata. A to nam je svima najvažnije zar ne!

Istina je! EU je nastala iz želje da se osigura mir i stabilnost u neposrednoj blizini. Sve ostalo su popratne pojave. I istina je da postoje ljudi koji vide dalje. Na takve upozorava i pjesnik s naših prostora:

Ko na brdu ak' imalo stoji,više vidi no onaj pod brdom.

Radim na prvoj kolumni. Pišem o lošem zraku u Slavonskom Brodu, o aroganciji državne i lokalne birokracije, o našoj nesposobnosti koristiti EU-fondove, o nedorečenim zakonima, o sporosti pravosuđa, o Zakonu jačega na našim ulicama… Nadam se da će se Hrvati za dvadeset godina moći tome samo slatko smijati.

Prije dvadeset i kusur godina, novinari i zaposlenici medijskih kuća u Njemačkoj izišli su na ulice zbog reformi koje su tada provodile medijske kuće. Osjećao se kraj novinarstva, kraj izdavaštva, kraj slobode medija…

Danas je u toj branši uposleno daleko više ljudi i medija nego tada. Istina, uvjeti rada su se bitno izmijenili, ali otvorene su brojne nove mogućnosti.

Možda je kolega u pravu. Možda mi od silne šume ne vidimo drveća, pa nam sve izgleda tako tamno. Možda su drugi vidovitiji i vide dalje od nas, jer imaju više iskustva. Kako je rekao pjesnik: Ko na brdu ak' imalo stoji,više vidi no onaj pod brdom.

Samo da rata ne bude. Sve ostalo je prolazno i nevažno.

Quo vadis baja?

Pričam ti priču

root : Pričam ti pričuEj baja, jesi li napravio projekt za IPARD?(Foto: Emil Cipar)

Velika većina od 73% birača u našoj županiji su sami nametnuli temu za iduće komunalne izbore. Jesu li stranke spremne izazovu to ćemo vidjeti.

REFERENDUM je bio, prošao i ostavio za sobom krhotine. Iskreno rečeno iznenadio me veliki broj eurofila u našoj županiji. Moram dodati …ugodno me iznenadio.

Je li referendum legitiman ili nije, potpuno je nebitno. Ustav kaže je …onda se nema što komentirati. I ustavne promjene su legitimne i povlaštena mirovina Bore Grubišića je legitimna i 4,5 milijuna birača kod 4 milijuna stanovnika je legitimno i tu se ništa ne može mijenjati.

HDSSB-u ne treba nikakva Europa, jer im ona sigurno ne može donijeti više povlastica od naše Rvacke, a sumnjaju da će s bečkim valcerom moći uloviti više glasova nago s bećarcima.

Legitimno je i da svi oni koji sada predbacuju nelegitimnost nisu iskoristili svoje legitimne mogućnosti kako bi to spriječili. Ovako moramo živjeti sa legitimnim nemoralom, ali i to je legitimno.

Mene zanima kako će to izgledati u budućnosti, kakvu korist ćemo imati od toga i hoćemo li uopće imati korist. Birači u našoj županiji očito očekuju nešto od Europe.

Moglo bi to biti primjetno već kod idućih komunalnih izbora. U našoj županiji slabo su do sada korišteni razni EU predpristupni fondovi. Ako malo pogledamo statistike, najrazvijenije su one županije koje su više koristile EU fondove. Tu prednjače Istarska, Međimurska, Varaždinska, Primorsko-goranska…

Ne znam, ali očekujem i vjerujem da će korištenje EU fondova stranke u našoj županiji uvesti u svoje statute i programe i da će njima mahati u predizbornim kampanjama. Sad istina teško si mogu zamisliti Mirka Dusparu sa predizbornim sloganom „Bliže EU-fondovima", jer njegova stranka HSP nije sa EU baš na ti. Barem tako glasi službena verzija.

Ali možda će do tada uvidjeti da je „Bliže EU-fondovima" bolje nego „Bliže ljudima", jer nikada nije bio tako daleko od njih, kao poslije tog slogana.

Za HDZ ne znam, ali znam da vole biti blizu velikog novca, pa kako su im sada prsti daleko od državnog proračuna, mogli bi i oni otkriti nove mogućnosti.

SDP i HNS već posuđuju EU-literaturu, jer žele biti uzorni sljedbenici politike svojih šefova i sigurno žele osvojiti vlast u županiji, gradovima i općinama. Sa demagogijom i ukazivanjem na tuđe greške to više neće proći.

HSS, HSLS, HSU… Vrijedi li to još spominjati u vremenu kada smo se odlučili za budućnost?

HSP-AS će vjerojatno do tada maknuti ovaj dodatak AS u nazivu, jer ionako ne znaju što to znači. Ako ukinu …onda vidi što sam napisao za HSP.

HDSSB-u ne treba nikakva Europa, jer im sigurno ne može donijeti više povlastica od naše Rvacke, a sumnjaju da će s bečkim valcerom moći uloviti više glasova nago sa bećarcima.

Ipak jedna stranka do sada nepoznata, ali koju želim spomenuti, mogla bi ostale ozbiljno zasjeniti. To su Hrvatski laburisti- stranka rada. Oni postoje nepunu godinu, nemaju repova iz prošlosti i za sada su puni entuzijazma i volje za pošteni rad. Nadam se da će oni unijeti živosti u političkom krajobrazu Brodsko-posavske županije.

Velika većina od 73% birača u našoj županiji su sami nametnuli temu za iduće komunalne izbore. Jesu li stranke spremne izazovu to ćemo vidjeti.

Jednu stranku sam zaboravio, ali za nju se ne treba brinuti. To je Stranka desnog centra – DC. Svi njeni članovi su oduševljeni eurofili i svi su vrsni poznavatelji EU-fondova. Šteta da ih ima samo jedan (1), ali u europskim pitanjima bolja je klasa nego masa.

Nadam se da su vremena u kojima je jedini izborni program svih stranaka bio: Pričam ti priču, konačno prošla. Prihvatimo li mogućnosti koje se pružaju, moglo bi se dogoditi da kola ipak krenu uz brdo.

Jedan dan... samo

Jadan dan u životu Bore Grubišića

root : Jadan dan u životu Bore GrubišićaBoro i njegovi pajdaši - 'kapa dolje'(Foto: National)

Obećao Boro učiniti puno za Slavoniju. I već je učinio …povećao je prosjek mirovina. Sad, što je sebi uzeo meso, a ostalima dao kupus - nije važno, ipak je svakome, u prosjeku, pripala sarma.

Jedan dan, samo jadan dan, u životu Bore Grubišića, Damira Kajina, Furia Radina, Deneša Šoje, Vladimira Šeksa, Ane Lovrin, Ivanke Roksandić iStjepana Milinkovića bio je dovoljan da guzicom sruše ono što su rukama stvorili dugogodišnjim radom.

Jedan jedini dan, spomenuti, bili su korisnici učinka nemoralnog Zakona o povlaštenim mirovinama saborskih zastupnika i na taj način ostvarili pravo o kojem običan svijet samo sanjati može - povlaštenu mirovinu.

K'o što j' Boro
takvog nigdje nema
Nit' u svinjcu
nit' u kokošinjcu.

O Ani Lovrin, Ivanki Roksandić, Stjepanu Milinkoviću i Vladimiru Šeksu neću pisati, jer od njih se nešto drugo nije moglo ni očekivati. Od Furia Radina i Deneša Šoje …ne znam, ali njih se ne smije dirati, jer su zaštićena vrsta. A ne bih ni htio ispasti nacionalist, koji uskraćuje prava nacionalnim manjinama.

Ostaje mi samo svoje nezadovoljstvo iskaliti na Damiru Kajinu i Bori Grubišiću, jer sam od njih očekivao čast, moral i poštenje. Damir Kajin je svoju političku karijeru izgradio kao borac za socijalna prava, ukazivao na nepravde za vrijeme HDZ vladavine. Sada, od jedne od tih nepravdi, bezobzirno osigurava sebi bolju budućnost.

E sada naš Boro Grubišić. Danima je pjevao bećarce umirovljenicima i obećao im poštenje i bolji život, bolje mirovine, dostojanstveniji život, borbu protiv svega što nije dobro u životu.

U općem muzikalnom raspoloženju zaboravio Boro raspjevanim, krezavim umirovljenicima, reći da pri tome ne misli na njih nego isključivo na svoju bolju budućnost.

Obećao Boro učiniti puno i za Slavoniju. I već je učinio …povećao je prosjek mirovina. Sad, što je sebi uzeo meso, a ostalima dao kupus nije važno, ipak je svakome, u prosjeku, pripala sarma.

I sjede Boro i Damir i dalje u Saboru i pripremaju se za žestoku retoriku za dan kada se bude odlučivalo o ukidanju povlaštenih mirovina. Vjerojatno će ostati dosljedni svom imidžu boraca za socijalnu pravdu i dići ruku za ukidanje.

Dići će u zrak istu ruku, koju su samo par dana prije ispružili da bi prihvatili istu tu imovinu. Pitanje je samo tko će im više vjerovati.

Ne znam što sada smjeraju HDSSB i IDS. Nadam se da razmišljaju o isključivanju svojih pohlepnih i nemoralnih članova koji su im nanijeli veliku štetu i s kojima se ne žele identificirati ni u kom slučaju. Jer, ne učine li to …jadna im majka. To će im biti kamen spoticanja za dugo vremena i na pohlepi svojih tribuna mogli bi slomiti vrat.

Damir Kajin i Boro Grubišić ušli su u povijest, kao tipični predstavnici jedne mutne i nemoralne politike, jednog mutnog vremena u kojemu su nemoral i pohlepa bili zakonom zaštićeni. Nadamo se da je to vrijeme na izmaku i da su poštenija vremena u dolasku.

Bilo bi dobro da Damir i Boro zajedno sa ostalom sedmoricom osnuju Klub zastupnika, pa bi možda kroz njega ostvarili pravo na još koju nemoralnu privilegiju. Jer, kad jednom izgubiš pošten obraz onda idi do kraja. A izgledi su dobri, jer bi vjerojatno mjesto predsjednika u tom klubu pripalo Vladimiru Šeksu, a on zna krojiti zakone po mjeri.

A umirovljenici u Brodu mogu pjevati: K'o štoj' Boro takvog nigdje nema / Nit' u svinjcu nit' u kokošinjcu. 

(Što j' u pjesmi to se pjevat mora / lud bi bio 'ko bi zamjerio.)

U sumrak referenduma

Kazanica, rakija, rezani duhan i policija.

root : Kazanica, rakija, rezani duhan i policija.Plodovi hrvatske samostalnosti(Foto: Emil Cipar)

Dvadeset i kusur godina bilo nam je dovoljno da izgustiramo samostalnost i da ustanovimo kako nismo sposobni biti „svoji na svome“.

Od 19. svibnja 1991. do danas prošlo je par dana, ali ipak nije bilo tako davno kako bih zaboravio osjećaj kojega sam tada imao u predvečerje referenduma. Točno sam znao gdje ću zaokružiti ZA, a gdje PROTIV. Nikakve dvojbe nije bilo.

Opet mi u glavi onaj referendum iz svibnja 1991. Moja tadašnja očekivanja nisu se ispunila, ništa od onoga čemu sam se nadao …u čega sam vjerovao. Ispada kako sam tada rekao NE, samo zbog toga da bih dvadeset godina poslije na isto pitanje imao pravo reći DA.

Hoću li opet nakon dvadeset godina moći mijenjati mišljenje?

Sada ju imam.

Dvadeset i kusur godina bilo nam je dovoljno da izgustiramo samostalnost i da ustanovimo kako nismo sposobni biti „svoji na svome".

Ovako više ne ide! Nešto se mora mijenjati, ali što? Dobar savjet je zlata vrijedan.

I savjetuju nas. Za EU su svi oni koji su glavni krivci za katastrofalno stanje u državi. Svi oni koji su dominirali hrvatskom političkom scenom proteklih dvadeset godina. Njihove dosadašnje odluke i potezi doveli su državu na rub bankrota, nisu uredili zakonodavstvo, rasprodali su porodično srebro, opljačkali državu…

Treba li im sada vjerovati?

Uporno nam pokazuju grožđice na kolaču koji se zove EU i tvrde nam kako je kolač sladak i ukusan.

S druge strane protivnici ukazuju na zagorjele rubove kolača tvrdeći kako ćemo na njemu polomiti zube.

Ne želim vjerovati ni jednima ni drugima. Ne želim vjerovati da će nam sloboda transfera roba i usluga donijeti bilo kakvu korist, jer osobno nemam ni roba ni usluga za izvoz, kao što ih većina građana nema.

A uvoz? Pa i bez pristupa EU jedem salatu iz Španjolske, meso iz Madžarske, mlijeko iz Nizozemske. Jedina je utjeha da ću novac za kupnju tih proizvoda ubuduće moći zaraditi u Estoniji ili Portugalu. Ali zbog toga mi se ne isplati izlaziti iz kuće na dan referenduma.

Europa će uvesti reda …kažu zagovornici. Pitam se kako će to učiniti. Hoće li u Hrvatsku doći neka europska policija i europsko pravosuđe, hoćemo li imati švedsku zdravstvenu iskaznicu, hoće li nam britanski poštar donositi francusku mirovinu?

Sumnjam da hoće!

Zagovornici nemaju argumente koji bi me mogli uvjeriti na moj pristanak.

Protivnici imaju još jadnije i još slabije argumente.

Tko su protivnici?

Svi oni koji su naučili loviti u mutnom i žive od prodaje demagogija. Oni koji se boje reda i zakona i oni koji su zakazali na prošlim izborima. Svi oni čija ideologija može živjeti samo na Balkanu, uvjeravaju nas u neku teoriju zavjere krupnog kapitala.

Čini mi se da i sam znam tko je kriv za ovakvo stanje u državi. Krivi smo mi svi koji smo dopustili da se država opljačka, da se prezaduži, da se ne uvede red i zakon.

Možda nisam u pravu. Možda je ipak netko drugi kriv, ali pouzdano znam da nam EU nije ni najmanje kriva za bilo što. Ona je tu pored nas sa svim slabostima i prednostima. Hoćemo li joj se pridružiti i prihvatiti ju takvu kakva jest naša je stvar.

Nama koji imamo šansu donijeti odluku donijet će samo krv, znoj i suze. Da smo imali hrabrosti sami odrediti tu terapiju sada ne bi imali probleme koje imamo.

Nismo imali muda, pa će to za nas učiniti EU. Nadam se da ćemo preživjeti. A bilo bi to dobro zbog idućih generacija koje će doći iza nas. One će imati kakvu-takvu šansu i moći uživati od koristi slobodnog transfera roba i usluga.

Ne smijem dopustiti da me uvjere zagovornici, niti smijem dopustiti da me razuvjere protivnici. Mislim da ću moje DA za EU moći tumačiti kao moje NE svemu što je o našoj sudbini odlučivalo u posljednjih dva desetljeća, kao i svim navikama i običajima iz toga vremena.

Moje DA za EU bit će i moje NE za kazanica mentalitet i moja nada kako ćemo jednoga dana imati policiju koja je u stanju spriječiti kriminal svake vrste, a ne samo krađu nekoliko litara rakije i obustaviti opasni lanac krijumčara rezanog duhana u pakiranju od 400 grama na Gradskoj tržnici.

Opet mi u glavi onaj referendum iz svibnja 1991. Moja tadašnja očekivanja nisu se ispunila, ništa od onoga čemu sam se nadao …u čega sam vjerovao. Ispada kako sam tada rekao NE, samo zbog toga da bih dvadeset godina poslije na isto pitanje imao pravo reći DA.

Hoću li opet nakon dvadeset godina moći mijenjati mišljenje?

Poliklinika u Brodu

Nešto se kao gradi

root : Nešto se kao gradiAko nije septička jama, onda će ovdje biti podrum buduće poliklinike(Foto: Emil Cipar)

I sad imam problem. Radio sam i radio na ovom prilogu. Pokušat ću ga uredniku podvaliti kao kolumnu, ali on će mi reći kako to nije čak ni vijest. I bit će u pravu.

SLAVONSKI BROD – Na ovom mjestu je trebala stajati vijest o početku gradnje nove poliklinike u Brodu. Čuo sam da se nešto radi, vidio sam da se nešto radi, pa htjedoh na licu mjesta dobiti pouzdane informacije.

Dakle potpisani novinar ovoga glasila uputi se na gradilište u krugu Gradske bolnice. Rupa je iskopana, kamioni odvoze zemlju, blato na gradilištu... Na prvi pogled ništa neuobičajeno.

Na gradilištu je nekoliko kontejnera tvrtke Gradnja d.o.o. Kucam na vrata prvoga i nakon nekog vremena javi se netko.

- Slobodno!

To je neki novinar od nekog portala i hoće znati nešto o radovima. Ja sam mu rekao da mi ne smijemo davati nikakve informacije i da sve mora pitati Osijek.

Ulazim predstavljam sebe i SBplus i kažem da želim par informacija.

- To morate pitati našeg glasnogovornika u Osijeku. Mi ne smijemo davati nikakve informacije.

Naviknut na svašta, ipak pitam postoji li tu netko ili nešto kao šef gradilišta? Osoba koji vodi posao!?

- Postoji šefica gradilišta, ali ona će vam reći isto što i ja.

Zahvalim gospodinu i uputim se u susjedni kontejner. Gospodin ide za mnom, preduhitri me i prije nego što sam se u drugom kontejneru uspio predstaviti tamošnjem društvu, gospodin počne s izlaganjem:

- To je neki novinar od nekog portala i hoće znati nešto o radovima. Ja sam mu rekao da mi ne smijemo davati nikakve informacije i da sve mora pitati Osijek.

Zahvalim „glasnogovorniku" na usluzi za koju ga nisam zamolio i kažem mu da sam apsolutno u stanju sam se predstaviti i sam formulirati moja pitanja.

Gospoda su zbunjena. Nije im jasno što želim, a ne dopuste mi postaviti pitanja, nego ih sami postavljaju i sami daju odgovore na njih.

- Nema se tu što pitati. To su radovi koji se evo odvijaju. Vas sigurno zanima dinamika radova, kasnimo li, zašto kasnimo… Nema se tu što pitati! Pitajte u Osijeku!

Gospoda su izuzetno susretljiva. Postavljaju pitanja koja ja nisam niti mislio postaviti. Kažem im da je to sasvim rutinski posao. Građani plaćaju izgradnju bolnice i žele znati kako poslovi napreduju.

- Nemaju građani što pitati, postoje inspekcijske službe koje rade svoj posao i nema se tu što pitati.

Na moju primjedbu da i te inspekcijske službe plaćaju građani i da taj posao koji oni rade spada u takozvane javne radove u kojima bi sve trebalo biti transparentno, znači dostupno za javnost, javlja se šefica gradilišta:

- Pa dobro, rekla sam vam već, a i poslovođa (moj samozvani glasnogovornik o.a.) vam je rekao da se obratite našoj upravi u Osijeku. Nazovite ih i od njih će te dobiti odmah odgovor… kaže bezimena šefica gradilišta.

Bila bi to vijest kojoj se svaki novinar raduje. Suspektna šutnja ukazuje uvijek na nekakvu aferu. Ali, mislim si: Ova firma će uskoro graditi tržnicu u Brodu, pa nije zgodno nepotrebno dolaziti s njima u klinč. Možda su samo nespretni i iz neznanja nisu otvoreni i susretljivi kao osoblje firme „Strabag", koji grade Bazene Brod i koji se upravo suprotno odnose prema javnosti.

Nazovem upravu firme u Osijeku, predstavim se i kažem kako želim razgovarati s glasnogovornicom ili glasnogovornikom. Spoje me odmah sa gospodinom Slavkom Kovačom, koji obnaša tu dužnost.

Ponavljam pitanje. Gospodin Kovač me prekida i kaže mi da moram poslati mail ili faks, pa će mi odmah odgovoriti. Kažem mu da kod drugih firmi to sve ide daleko jednostavnije i da informacije od njih dobijem i kad ih i ne tražim.

Ništa ne pomaže. Faks ili mail.

Ako mi se i prizna kao vijest, to je najslabije plaćena kategorija na SBplusu, pa razmišljam koliko ih trebam napisati da bih skupio dovoljno za jedan „Amer", makar i polovni. Svidio mi se taj auto sa ugrađenim bezobrazlukom i prednosti u svakoj prilici.

Htio sam odustati, ali onda si mislim: Pošalji taj jebeni mail, jer onda ćeš dobiti odgovor u pisanom obliku, pa ne moraš preslušavati sa diktafona, kojega usput rečeno niti nemam. Možeš samo copy/paste i stvar gotova.

I tako, napišem pitanja i pošaljem na adresu gradnja. Tražim neku zgodnu fotku za ilustraciju i dižem članak na web-manager. Dok ja ugradim fotke stići će i pisani odgovor i samo ga ubacim.

Misliš! U međuvremenu sam napisao tri druga priloga, malo odspavao, išao sa psom u šetnju, a odgovora od firme Gradnja d.o.o. nema. Da je stigao, pretpostavljam da bi glasio: Radovi na izgradnji poliklinike u Slavonskom Brodu počeli su na vrijeme, a dinamika gradnje je u planiranim rokovima. Radi se na zemljanim radovima. Izgradnja nadstrešnice na tržnici počet će uskoro.

Ali nije stigao.

I sad imam problem. Radio sam i radio na ovom prilogu. Pokušat ću ga uredniku podvaliti kao kolumnu, ali on će mi reći da to nije čak niti vijest i bit će u pravu.

Da spasim stvar pokušat ću od informacija kojima raspolažem napraviti kakvu takvu-vijest. Vijest mora sadržavati odgovore na Five W's, onih čuvenih pet pitanja: tko, što, gdje, kada i kako.

Dakle:

Što se gradi? - Pretpostavljam zgrada poliklinike u Slavonskom Brodu, jer tako stoji na ploči na gradilištu.

Tko gradi? - Pretpostavljam tvrtka Gradnja d.o.o., jer tako stoji na ploči na gradilištu.

Gdje se gradi? - Na mjestu na kojemu bi trebala stajati buduća poliklinika.

Kada je počela gradnja? - Pretpostavljam ovih dana, ako nije i prije.

Kako se gradi? - Ne pitaj!

Ako mi se i prizna kao vijest, to je najslabije plaćena kategorija na SBplusu, pa razmišljam koliko ih trebam napisati da bih skupio dovoljno za jedan „Amer", makar i polovni. Svidio mi se taj auto sa tvornički ugrađenim bezobrazlukom i prednosti u svakoj prilici.

Ako mi se i ne prizna nije mi žao. Nisam ugradio niti jedan moj znak za malo dužu misaonu pauzu, one tri točke. A za razmišljanje je bilo puno toga.

Nejasna budućnost

U EU s kazanicom?

root : U EU s kazanicom?

HSS i HSLS je uništila prevelika spremnost na kompromise sa svim mogućim političkim opcijama i svjetonazorima. Kod pravaških stranaka je gotovo više stranaka nego članova.

Puno toga mi je u Hrvatskoj nepojmljivo i nejasno. Tako mi nije jasan ni prosvjed u magli, koji se ovih dana dogodio na ulicama Slavonskog Broda.

Jedna brodska tvrtka ne ispunjava uvjete natječaja za izvođenje javnih radova, a ipak se prijavljuje na njega. To bi se u Njemačkoj nazvalo neozbiljnost uprave i vlasnika tvrtke, a u Hrvatskoj je to skoro redovna pojava.

Dobro …može vlasnik biti neka šaljivčina, pa je onako iz vica poslao ponudu, ali u taj nonsens njegovi radnici polažu sve nade, pa su čak izašli na ulice demonstrirajući odlučnost i brojnost. Izveli su i impozantnu mehanizaciju, kako bi dokazali i svoju moć.

Kada se mirovine budu morale isplaćivati isključivo iz mirovinskog fonda, u kojega se ne uplaćuje u dovoljnoj mjeri - i socijalni mir biti će ugrožen.

Za par tjedana građani Republike Hrvatske izići će na referendum i očitovati se o ulasku u EU. Odlučit će tako o svojoj sudbini za dugo, dugo vremena. Svi su izgledi da će većina građana zaokružiti DA na listiću, koji budućnost znači.

Što će nam ta Europa donijeti, nije nam u potpunosti jasno. Istina …sve to stoji u pristupnom ugovoru, ali tko zna što sve stoji u njemu. Ruku na srce …tko ga je pročitao, tko ga je razumio, tko je pročitao Lisabonski sporazum, koji je nešto kao ustav EU?

Govori se često o zakonima i standardima EU, čije stupanje na snagu donosi blagostanje i radna mjesta. Tako se nešto govori.

Mi se nadamo kako će nam EU donijeti budućnost, a u Njemačkoj se ljudi pitaju …ima li EU uopće budućnost?

Zamolio me urednik jednih njemačkih dnevnih novina za jednu kolumnu o Hrvatskoj. Zanima ih kakva je to država koja povećava zajednicu, što će to značiti za budućnost EU?

- Ne moraš opisivati detalje. Nama je važno znati kakva je stabilnost, koji su socijalni programi, kakva je struktura umirovljenika, kakvo je obrazovanje, gospodarstvo, koja je strategija gospodarskog razvoja, koji su osnovni nacionalni proizvodi, koliko je stabilan socijalni mir, kakvi su sindikati, kakva je struktura političkih stranaka … kaže urednik.

Moram priznati da nisam dorastao zadatku. Nijemci žele osloboditi EU svih slabosti koje su omogućile Grčku, Bugarsku, Rumunjsku, Italiju… a mi upravo u takvoj Europi tražimo spas. Donosimo hrpu neriješenih problema i očekujemo da ih Europa riješi, a ona sama je do vrata zatrpana svojima i ne vidi izlaza.

I ovo najosnovnije što urednik traži nije u slučaju Hrvatske jednostavno objasniti. Socijalni programi? Jesu li vama poznati neki nacionalni socijalni programi koji funkcioniraju u praksi, kao pomoć mladim nezaposlenima kako bi lakše dobili posao. Postoje oni na papiru, ali od njih ništa, jer broj nezaposlenih je i dalje u porastu.

Struktura umirovljenika? Kako pojasniti činjenicu da je rad u Hrvatskoj najnepovoljniji način za dobivanje mirovine. Najniže mirovine su mirovine onih koji su do njih došli dugogodišnjim radom.

Obrazovanje!? Obrazovni sustav godinama proizvodi kadar mimo potreba tržišta. Najbolji primjer je učiteljski fakultet u Brodu, pa čak je i onaj u Osijeku vrlo upitan uzme li se u obzir potreba obrazovnog sustava za učiteljima.

Nacionalni proizvod? Nisam prepoznao ni jednoga do sada. Turizam …reći će neki. Turizam bi to mogao biti, ali u njemu ne prepoznajem hrvatskog proizvođača hrane, niti neku hrvatsku uslužnu djelatnost.

Strategija gospodarskog razvoja? Nema je! Mi ne znamo čime ćemo se baviti sutra, čime se nećemo baviti sutra, kakve kadrove trebamo obrazovati, od čega ćemo živjeti u budućnosti.

Teror primitivizam kojim Mijo i Tomislav Opačak pokušavaju progurati svoje osobne interese, opsadom kuće Mirka Duspare, prevršio je svaku mjeru i krajnje je opasan. To ne smije postati pravilo u Hrvatskoj. Jer …obitelj javnog dužnosnika mora biti izuzeta iz političkih i mafijaških obračuna i takav čin mora biti osuđen od javnosti.

Sindikati? Znam da Nijemci ne mogu razumjeti razlog postojanja naših čak pet saveza sindikata i da su oni sami sebi svrha i servis trenutnim opcijama na vlasti. Pored njih su tvornice opljačkane, pokradeno žito u „Đakovštini", pored njih se godinama ne uplaćuje iznos za zdravstveno i mirovinsko osiguranje i isplaćuju minimalni osobni dohoci.

Struktura političkih stranaka? Tek na posljednjim izborima jedna stranka koja ima svoju prirodnu klijentelu u društvu izborila je šest mjesta u Sabora. To su Laburisti – stranka rada. Oni zastupaju interese socijalno nezadovoljnih građana, radništva i svih onih koji su na neki način gubitnici u tranziciji. Sve ostale stranke žive od obećanja i ulijevanja nade, ili straha.

Ponuda konzervativnih stranaka nije nikakva. Najjača je u rasulu, a ostale su se izgubile u magli, jer su od birača bile prepoznate kao lovci na položaje i fotelje, bez programskog sadržaja.

HSS i HSLS je uništila prevelika spremnost na kompromise sa svim mogućim političkim opcijama i svjetonazorima. Kod pravaških stranaka je gotovo više stranaka nego članova.

Sve je to teško u tisuću riječi objasniti jednom prosječnom Nijemcu. Bilo kako bilo on će iz toga iščitati da je s nama EU bogatija za jednu novu Grčku. U svakom slučaju bila bi to voda na mlin desnim radikalnim krugovima u Njemačkoj koji su ionako sve glasniji i glasniji.

Mala nada ipak postoji. Sve je više transparentnih javnih natječaja, samo se još moramo naviknuti na njih i moramo podržati njihovo provođenje.

Teror primitivizma kojim Mijo i Tomislav Opačak pokušavaju progurati svoje osobne interese, opsadom kuće Mirka Duspare, prevršio je svaku mjeru i krajnje je opasan. To ne smije postati pravilo u Hrvatskoj. Jer …obitelj javnog dužnosnika mora biti izuzeta iz političkih i mafijaških obračuna i takav čin mora biti osuđen od javnosti.

I radnici koji bez ikakvog radnog naloga, u vozilima tvrtke bez cilja kruže gradom, izlažu se opasnosti. Vožnja ulicama bez radnog naloga isključuje svako osiguranje vozila. Dogodi li se neka nesreća, krivicu snosi vozač neosiguranog vozila, ako je suditi po europskim zakonima koji su sada na snazi.

Ostalo je još jedno pitanje …ono o stabilnosti socijalnog mira. On je siguran koliko traje nada da će EU prihvatiti još jednu Grčku i isplaćivati nam povlaštene mirovine i povlastice koje imamo. Kada to nestane i kada se mirovine budu morale isplaćivati isključivo iz mirovinskog fonda u kojega se ne uplaćuje u dovoljnoj mjeri …i socijalni mir biti će ugrožen.

Tko je on?

Željko Rački, kriminalac ili spasitelj?

root : Željko Rački, kriminalac ili spasitelj?Nestrpljivo očekuju prve goste(Foto: Emil Cipar)

U prvom redu projekt u Zrinjskoj otvorio je odmah, u startu, dvadeset novih radnih mjesta. To je posredno i vidljivo. U drugom redu Željko Rački mi je rekao da je cijeli projekt koncipiran na uskoj povezanosti s regijom

SLAVONSKI BROD - Možda je naslov malo nejasan i svima onima koji očekuju da će ovdje i sada pročitati biografiju ili psihoanalizu Brođanima poznate osobe, savjetujem da kliknu na nešto drugo. Naime, Željka Račkog uopće ne poznam niti sam imao s njim nekakve posebne osobne kontakte. Znam samo ono što se o njemu govori po gradu, a to su sve moguće varijacije …od kriminalca do časnog poduzetnika s vizijom.

Sreli smo se pri poslu. Ja sam htio napraviti par slika njegovog novog hotela „Art"u Zrinskoj. Ni manje ni više. Rutina u poslu kojim se bavim. U tome mi je pomogla Vlasta voditeljica novog hotela. Par podataka mi ona nije mogla dati …nisu bile u opisu njenog radnog mjesta …pa kad sam već tu, pitat ću Željka Račkog. Zanimalo me je kako je financirao izgradnju i koliko to sve skupa košta. Takvu informaciju, uz nužnu kurtoaziju, dobiješ za dvije-tri minute. Više vremena i nemam.

Cijeli projekt „težak" je oko tri milijuna eura. Novac je posuđen od HBOR-a i Zagrebačke Banke. Kamate su 8,2%, a rok otplate 15 godina.

Da sam to radio u Njemačkoj …ne bih ni potrošio više vremena, jer Željko Rački je sasvim prosječan poslovni čovjek, sa sasvim prosječnim osobinama te vrste ljudi. Nije izraziti ni medvjed ni bik. Medvjed je simbol za opreznu snagu i spremnost za dužu borbu, simbol opreza. Bik je u svakom slučaju spreman za fajt i izlaže se većoj opasnosti. Veća spremnost za rizik. Željko Rački je negdje u sredini, kao i većina poslovnih ljudi.

Vrlo brzo dolazim do željenih informacija. Cijeli projekt je „težak" oko tri milijuna eura. Novac je posuđen od HBOR-a i Zagrebačke Banke. Kamate 8,2%, rok otplate 15 godina.

Željko Rački i sin Ivan računaju kako je popunjenost hotela od 50% kapaciteta dovoljna za održavanje hladnog pogona. Nema zarade, ali plaće zaposlenih i tekući troškovi će biti pokriveni.

Zbog čega mi je onda poduzetnik Željko Rački zanimljiv? U prvom redu svidjelo mi se da se netko, po trenutno nepovoljnim uvjetima na tržištu, usuđuje na tako veliku investiciju. U drugom redu …samo hrabrost na investiranje može nas izvesti iz krize.

U prvom redu projekt u Zrinjskoj otvorio je odmah u startu dvadeset novih radnih mjesta. To je posredno i vidljivo. U drugom redu Željko Rački mi je rekao kako je cijeli projekt koncipiran na uskoj povezanosti s regijom, tako da se u njega mogu uključiti osobe sa idejama, proizvođači slavonskih jela, pića, osobe koje nude specijalne usluge kao liječnici, stomatolozi… Treba imati ideju i uvjerljiv projekt, a kod Željka Račkog naići će na otvorene uši.

I još nešto moraju imati budući partneri ovog projekta u Zrinjskoj. Moraju imati kvalitet po europskim standardima, jer je samo kvalitet garancija uspjeha. Da je to tako dokazuje i izbor ekipe koja će poslužiti prve goste. Na natječaj za dvadeset radnih mjesta prijavilo se preko dvije stotine kandidata. Odlučile su samo njihove kvalifikacije i svi su primljeni na osnovu njih. Niti jedan zaposlenik nije dobio posao preko veze.

- Bilo je bezbroj poziva od poznanika …primi ovoga ili onoga. Svima sam rekao …mogu jedino garantirati da će tvoj kandidat imati jednake šanse sa ostalima pri izboru.

Na pitanje iz kojih je razloga postupio tako Željko Rački odgovara:

- Nisu to nikakvi socijalni ili drugi razlozi. To je jednostavna poslovna odluka. Od tvrtke u kojoj su namještenici primljeni preko veze možeš očekivati samo propast. To unosi nemir u grupu, jer se radnici primljeni preko veze osjećaju privilegiranima. Ovako svi znaju da su i njihove kolege primljene zahvaljujući njihovim kvalifikacijama i stvara se osjećaj zajedničke pripadnosti projektu.

Navikao sam na to na zapadu. Kada je posao u pitanju ne poznaju se ni kumovi ni rođaci, ali u Hrvatskoj je ipak drugačije.

Jedno je sigurno: voljeli mi Željka Račkoga ili ne, moramo mu poželjeti uspjeh u ovome poslu. Ne zbog toga jer želimo da se samo on obogati, nego u općem interesu. Jer …sada je to dvadeset …toliko potrebnih radnih mjesta. U slučaju da posao bude cvjetao nova radna mjesta nicat će po lančanoj reakciji.

I još jedno je jako važno. Željko Rački nameće standarde koji su u Europi usus, a kod nas se tek trebamo priviknuti na njih. Pionir u Brodu kojega valja podržati i slijediti.

Hotel će biti službeno otvoren u ponedjeljak 19. prosinca u 18.30 tiskovnom konferencijom.

Emil Cipar
Foto: Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar
  • Emil Cipar

Pogled unazad

Moja godina na SBplusu

root : Moja godina na SBplusuOsvrt na proteklu godinu(Foto: Branko Skoković)

„Biser“ su bili „Dani Ivane brlić Mažuranić“. Veliki događaj u Brodu, koji se pretvorio u bezbroj sitnih malih beznačajnih manifestacija u kojima se svaki dopisnik mora izgubiti. Razlog je osobni egoizam i nespremnost na suradnju u zajedničkom interesu. Događalo se često da jedna priredba konkurira drugoj umjesto da ju podrži.

SLAVONSKI BROD - Na današnji dan prije godinu dana pojavio se na web-u i službeno novi brodski portal. Oni koji su znali kako se zove morali su ga dugo tražiti između istoimenih ljepila, osiguranja i nosača prtljaga za bicikl, na stranici koja im se otvorila kada je u tražilicu ukucao pojam sbplus.

SBplus je bio velika nepoznanica. Nepoznanica za čitatelje, ali nepoznanica i za autore. Cilj je bio jasan …borba protiv dokurcizma, kako ga je jasno izrazio kolega Veljko Lukić u nastupnoj kolumni.

Borba da, ali kako. Ovdje ću se osvrnuti na moja osobna iskustva u borbi protiv dokurcizma.

-Trebalo bi ovo, trebalo bi ono… Zadaci su uglavnom bili jasni, ali nije bilo jasno kako ih realizirati.

-Treba pratiti društvene događaje! Dobro treba …ali kako. Nemamo informaciju da se uopće nešto događa. I ako imamo, trebamo informaciju i o tome što se to događa. Kada se negdje predstaviš …Emil Cipar dopisnik SBplusa …gotovo u pravilu čuješ …kako ste rekli? …sblus? …kako se to piše?

-A vi ste oni što pišu na internetu! Čuo sam za vas …pa tko to uopće čita!

Brodske, županijske i državne ustanove bile su u početku jako sumnjičave. S izuzetkom Gradske knjižnice, čije je vodstvo i djelatnici shvatilo naš značaj od prvog dana i svesrdno nam pomagalo i davalo informacije.

Ipak …iz dana u dan pojavljivali su se prilozi na Sbplusu. Polako se prepoznavao interes čitatelja. Neki prilozi su izazvali veću pažnju, pa je naša poznatljivost porasla.

-Trebalo bi ovo, trebalo bi ono… to se još uvijek često čulo.

Nažalost …značaj medija, a prije svega značaj povezanosti i ovisnosti medija i aktera događaja nije na zadovoljavajućoj razini i krivo se razumijeva. Prije svega ne mogu shvatiti brodske političare. Radio sam sličan posao i u Njemačkoj, pa primijetim ogromnu razliku.

Prije neke sjednice gradskog vijeća u gradu u kojemu sam živio u Njemačkoj, bio sam osut informacijama zastupnika i klubova svih stranaka. -Znaš ja ću govoriti na temu obilaznice. Evo ti kopija mog govora. Posebno je važno …ali to sam ti markirao u tekstu!

I tako u desetak različitih verzija ovisno o zastupniku ili o klubu. Tako sam mogao već unaprijed imati uvid što će se događati na sjednici.

U Brodu skoro niti ne znaš kada će biti sjednice Gradskog vijeća odnosno Županijske skupštine. O aktivnostima saborskih zastupnika da ine govorim.

Ili …u utorak naše Društvo za uzgajanje kunića ima godišnju skušptinu. Bit će jako zanimljivo! Birat ćemo novu upravu, ali poslao sam ti faks pa vidi. Još ću te nazvati u ponedjeljak. Tako je bilo u Njemačkoj, a u Brodu?

-Prošli tjedan smo imali izložbu, ali nikoga od SBplusa nije bilo. Zar vas to ne zanima?

Zanima nas …itekako nas zanima. Ali zar vas ne zanima hoće li se o vama pisati? Zašto nas niste informirali o događaju.

-Pa znate …bilo je puno posla oko pripremanja izložbe, a nemamo ni vašu mail-adresu…

„Biser" su bili „Dani Ivane brlić Mažuranić". Veliki događaj u Brodu, koji se pretvorio u bezbroj sitnih malih beznačajnih manifestacija u kojima se svaki dopisnik mora izgubiti. Razlog je osobni egoizam i nespremnost na suradnju u zajedničkom interesu. Događalo se često da jedna priredba konkurira drugoj umjesto da ju podrži. Na primjer …na korzu u prijepodnevnim satima KUD i OŠ Sredanci upriličili su vrlo značajnu, lijepu i živu izložbu „Igračke iz vremena Ivane Brlić Mažuranić" u organizaciji Gradske knjižice i Muzeja brodskog Posavlja. Zanimljivo, vrijedno viđenja i divljenja. Za izložbu su djeca, roditelji i članovi KUD-a uložili puno vremena, truda i ljubavi.

Sve je bilo da ne može biti bolje. Ali …umjesto da to postane spektakl, postala je samo jedna u nizu nezapaženih priredbi. Nije bilo onih kojima je to namijenjeno …nije bilo publike.

Dobro …može se reći …utorak prije podne …tu i nema baš neke publike na korzu. I moglo bi to biti opravdanje. Moglo bi biti, ali suradnik SBplusa je u isto vrijeme sasvim slučajno …u tvrđavi vidio nekoliko stotina djece iz svih dijelova Hrvatske. Došli su na Ivanine dane i u vrijeme održavanja izložbe na korzu, oni su na svom programu imali obilazak tvrđave. Pisali smo o oba događaja i opravdano se pitali zbog čega djeca iz drugih gradova nisu u to vrijeme bili na korzu, a poslije toga posjetili tvrđavu. Ona ne može pobjeći. Svi bi imali od toga više koristi, a izložba djece iz Sredanaca bila bi pun pogodak.

Ipak …nije sve tako crno. Moram istaknuti jedan događaj, koji je na zapadu normalan, a za kojega sam mislio da je u Brodu nemoguć.

Nakon mjuzikla „Footloose" na putu kući razmišljam što ću napisati o tom spektaklu. Prikupio sam nešto podataka, napravio iz 16-tog reda par loših fotki porazgovarao s publikom… Dovoljno je za kraći osvrt.

Kod kuće najprije pravim čaj i još uvijek razmišljam. Palim računalo, „google chrome" preglednik i ne mogu vjerovati svojim očima…

Na sve tri mail-adrese dobio sam kompletno izvješće sa predstave na kojoj sam upravo bio, sa aktualnim fotografijama …izjavama glumaca i publike. Pročitao sam poslani tekst u wordu, složio se s tim da ga mogu potpisati, zalijepio u web-manager i objavio. Gotov posao na obostrano zadovoljstvo. Nekoliko minuta poslije stiže opet mail: -Hvala na objavljenom tekstu na vašem portalu! Branko Glad, producent.

Sada znam sve što se oko „Footloose" događa. Gdje nastupaju, koji su novi glumci, što planiraju…

Branko Glad živi inače u Americi, a odnosi su ipak tamo malo drugačiji.

Mi izlazimo u Brodu i moramo se prilagoditi onome što imamo. Ipak stanje se značajno popravilo. Za mnoge ustanove i javne službe nismo više ni ljepilo ni nosač prtljaga na biciklu nego ozbiljan subjekt. Ni ministarstva ne oklijevaju sa odgovorima. Suradnja sa Policijskom upravom je korektna i informirani smo o mnogim događajima. Ni izdaleka tako kvalitetno kao u slučaju „Footloose", ali stanje se danomice popravlja.

To je bila moja godina kod SBplusa. Moglo je biti bolje, ali bilo je kako je bilo. Bilo je pogrešaka, zbog kojih se ne ispričavam, jer sam to već učinio. Neću reći da ih ni u budućnosti neće biti, jer to je sudbina novinara.

Meni je najvažnije da nije bilo onoga najopasnijeg za novinarstvo, a to je: -Napiši to ovako ili onako …nemoj dirati ovoga ili onoga, jer bi moglo biti problema. Nema svetih krava, pa ni glavni urednik nije jedna od njih. Nadam se i vjerujem da će tako i ostati.

Zahvaljujem vam da ste me čitali i često puta mi rekli svoje mišljenje. Neki su mi predbacili sujetu, pa da i to raščistimo: Naravno da sam sujetan …inače se ne bih bavio ovim čim se bavim, nego bih uzgajao kuniće, ili radio goblene.

Želim vam svima sretan Božić i nadam se da smo konačno prolomili led i da će moj idući godišnji osvrt biti moguć na ovom mjestu!

Što nas očekuje

Jebeš takvu Europu!

root : Jebeš takvu Europu!

Zakonodavstvo EU propisalo je puno toga korisnog …koji radius treba imati zakrivljenje banana, veličinu prepeličjih jaja po klasama, veličinu konzumnih krastavaca, visinu na kojoj moraju biti postavljene ploče upozorenja na zidovima...

Opet ću o zraku, mada sam s tom temom dosadio i Bogu i vragu. SBplus je dobio odgovore od ministarstva za zaštitu okoliša …odgovore na postavljena pitanja. Nismo ih komentirali, jer smo htjeli vjerodostojno i objektivno informirati.

Međutim …sad kad nam najviše smrdi, očekuje nas referendum o ulasku u EU. Bilo bi dobro znati što možemo očekivati od te „Armije spasa"!?

Zrak nam je zatrovan preko svake mjere. Neću sada nabrajati što sve ima u njemu, ali izdvojit ću samo jedan vrlo podmukli sastojak, a to je benzen, iliti benzol …kako ga negdje zovu.

Jedan od bezbroj opasnih sastojaka u zraku kojega građani Slavonskog Broda danomice udišu.

Taj benzen je odavno trn u oku prijateljima i korisnicima čistog zraka. Krajnje je kancerogen i u organizam ulazi ne samo preko dišnih organa, već i kroz pore na koži.

Europska komisija je još 2000. Godine donijela smjernice kako postupati s benzenom i koliko ga smije biti u zraku. Uzeli su u obzir i probleme naftne i automobilske industrije, koje se ipak ne mogu preko noći preustrojiti.

Prema tim smjernicama Europske komisije do 2006. trebala je zakonom dopuštena granica, u zakonodavstvu zemalja članica, iznositi maksimalno 5 mikrograma benzena po kubnom metru u godišnjoj koncentraciji.

Svake godine od 2006. nadalje trebala se je ta koncentracija smanjivati za 1 mikrogram. To znači da benzena u zraku, nakon 2010. godine nije smjelo više ni biti.

Tako kažu smjernice Europske komisije. Pojedine zemlje članice pridržavale su se tih smjernica, a pojedine niti ne znaju za njih.

Među onima koji i ne znaju za njih je i Hrvatska. Zdravlje građana je na prioritetnoj ljestvici djelatnosti vlade …ionako na zadnjem mjestu.

Zakonom određena tolerantna vrijednost, koja u Hrvatskoj i danas vrijedi, je 5 mikrograma po kubnom metru.

Ne znam što je u predpristupnim pregovorima dogovoreno i potpisano, a iskreno rečeno neda mi se ni istraživati, jer za čije babe zdravlje bih to i činio. Koga to zanima?

Podaci koje dobivamo sa mjerne stanice u Slavonskom Brodu ne kazuju mi ništa. I ne samo meni nego oni ne kazuju nikome ništa, niti bilo koga obvezuju poduzeti neke mjere.

Iako vrijednosti za benzen iz dana u dan rastu nitko ne mora ništa poduzimati. Kritična vrijednost za benzen nije određena hrvatskim zakonom. Resorno ministarstvo kaže: Kritične razine za benzen i lebdeće čestice nisu propisane hrvatskim propisima niti regulativom EU.

Briga mene za EU regulativu. Ja udišem brodski, a ne europski zrak i znam da ipak postoji Zakon. I to još Zakon kojega svi moraju poštivati. Taj zakon se zove Prirodni zakon i on u slučaju benzena glasi:

Kod 2% (dva posto) volumenskog udjela benzena u zraku kojega udišemo …u vremenu od 5 do 10 minuta nastupa smrt.

Koliko smo još daleko od tih 2% (dva posto) …ne znam, ali znam da se tom broju svakim danom sve više približujemo i nitko ne poduzima ništa.

Ostale zemlje imaju kritičnu vrijednost i svjesni su opasnosti koje proizlaze od prevelike koncentracije u zraku. U Njemačkoj je kritična vrijednost …četiri puta povećana dopuštena vrijednost u 15-minutnoj koncentraciji.

Drugim riječima …da je Slavonski Brod u Njemačkoj već bi odavno zvonila alarmna zvona i stanovnici bi bili evakuirani. A Njemačka je isto u EU.

Neću reći …zakonodavstvo EU propisalo je puno toga korisnog …koji radius treba imati zakrivljenje banana, veličinu prepeličjih jaja po klasama, veličinu konzumnih krastavaca… visinu na kojoj moraju biti postavljene ploče upozorenja na zidovima...

Ali svugdje tamo gdje to zadire u interese krupnog kapitala postavili su samo smjernice koje nisu obvezujuće.

Ili još preciznije rečeno …Europska komisija predlaže kako trebaš, a možeš kako hoćeš, ako su pogođeni stanovnici suglasni i šute kao ovce.

Hrvatski Zavod za javno zdravstvo će nam reći: - Prije jela treba prati ruke! …ili će u skupim reklamnim kampanjama proširiti u narod vijest da …pušenje škodi zdravlju …ili će nas savjetovati koja je pravilna upotreba kondoma …ali kod najopasnijih uzročnika smrti sliježu ramenima i kažu: - Ne postoje europske regulative!

Kome koristi Europa dobrih nakana kada će o našem zdravlju i dalje brinuti neodgovorna hrvatska državna ministarstva.

Jebeš takvu Europu! O ministarstvima da i ne govorim.

Oda radosti ...druga strana

Ne kopati po smeću!

root : Ne kopati po smeću!

Ja se pitam što će biti kada se odnosi poremete. Kada mi više ne budemo mogli bacati ili odlagati boce, jer će nam i samima novac od povratka ambalaže dobro doći. Broj nezaposlenih već sada ne ulijeva nikakvu nadu u neku bolju budućnost.

Čitam članak 'Oda radosti' i kontejner za smeće …po mojemu mišljenju najbolji članak objavljen do sada na SBplusu i ne vjerujem svojim očima. S jedne strane Sonja Glibo uvjerljivo opisuje jadno socijalno stanje u kojemu se nalazimo …s druge strane komentatori potvrđuju još jadnije duhovno stanje u kojemu se nalazimo. U tako smo jadnom i socijalnom i duhovnom stanju da se ne usudimo pogledati u ogledalo.

U tako smo jadnom, socijalnom i duhovnom stanju, da se ne usudimo pogledati u ogledalo.

I sada …Sonja je pred nas, a i pred sebe postavila to ogledalo. Ne možeš ga izbjeći …moraš pogledati u njega. A slika jadna …kažem. Chiuvava ju ne želi vidjeti takvom kakva jest, ne želi vidjeti da je čovjek koji kopa po kontejneru dio i naše savjesti, pa relativizira:

- I ja kopam po smeću, po ovim člancima, za džabe. I dajem tebi da si staviš 30 kn u džep, za 10 min. proseravanja. Možda bi taj što je u kontejneru, napisao nešto realnije i smislenije o životu.

Sigurno jest da je posao kojega radi čovjek koji pretražuje kontejnere častan i pošten posao. Želimo mu svi da u njemu nađe puno iskoristivoga.

Ali činjenica jest i …da bi on našao puno korisnoga moramo i mi puno bacati u njega. Bacati, ili odlagati pored …svejedno …njegov opstanak ovisi o našem ponašanju.

Ne poznajem ni Sonju Glibo ni Chiuvavu, ali polazim od toga da oboje smeta ta sve češća slika u Slavonskom Brodu. I oboje znaju da čovjek u kontejneru kopa po našoj savjesti, a to baš nije ugodno.

Politika je okupljena Europom i „Odom radosti". Od Europe se očekuje puno i sve su oči uperene u nju. Na nedavnim izborima Čovjek u kontejneru nije imao svoju stranku, nije imao kome dati svoj glas. Vjerojatno nije ni izašao na izbore, možda čak nije ni znao da se održavaju.

Jer izbori nisu bili namijenjeni njemu. Oni su bili namijenjeni onima koji pune kontejnere i od čijih otpadaka on preživljava. Njegov glas nije nikom bio ni važan i s njim nitko nije ni računao. Njega nisu obilazili u predizbornoj kampanji, nisu mu stiskali ruke, nisu mu pjevali bećarce, nisu nastojali biti bliže ljudima sličnim njemu. Njega nije bilo u predizbornim kampanjama ni u izbornim programima. On jednostavno ne postoji!

A postoji! Sonja ga je jasno vidjela. I ja ga vidim …i Chiuvava ga vidi.

Ipak svi radije slušamo Odu radosti i vjerujemo da je Čovjek u kontejneru fikcija. A nije! To je jedan od sugrađana našega grada. Može se dogoditi da njegovu sudbinu moramo i mi sutra dijeliti s njim. Možda nas bude toliko da će konkurencija oko kontejnera biti prevelika.

Ova Sonjina kolumna pogađa nas sve. Toliko dugo dok sadržaj kontejnera zadovoljava osnovne potrebe onih što kopaju po njima …socijalni mir je osiguran.

Svaka čast Sonji Glibo. Ima savjesti, sposobnosti i hrabrosti pogledati u ogledalo naše stvarnosti. Usporedba sa Odom radosti koju sluša dok istovremeno gleda Operu za tri groša, našu surovu realnost.

Socijalna kritika per exellence. Sonja kaže: - A što do tada? Što činiti do trenutka dok „Odu Radosti" u svom srcu i svom životu ne bude mogao čuti i čovjek s početka ove priče. Čovjek koji je gotovo završio u kontejneru za smeće.

Ova Sonjina kolumna pogađa nas sve. Toliko dugo dok sadržaj kontejnera zadovoljava osnovne potrebe onih što kopaju po njima …socijalni mir je osiguran.

Ja se pitam što će biti kada se odnosi poremete. Kada mi više ne budemo mogli bacati ili odlagati boce, jer će nam i samima novac od povratka ambalaže dobro doći. Broj nezaposlenih već sada ne ulijeva nikakvu nadu u neku bolju budućnost.

A Oda radosti narodima trebala bi biti simbol vrijednost koje svi dijelimo …jednakost i raznolikost.

Ali već prva strofa ove Schillerove pjesme (u slobodnom prijevodu) ukazuje na obmanu:

Prijatelji …ne ove zvuke
Nego uštimajmo ugodnije
I veselije
Radost! Radost!

Drugim riječima …uz Odu radosti ne paše Čovjek u kontejneru. Samo on je tu! Sonja ga je vidila, ja sam ga vidio i Chiuvava ga je vidio, samo, on ga ne želi vidjeti.

Oda radosti se ushićeno pjeva, a Čovjek u kontejneru ne paše u tu sliku. Ali jebiga …on je naša realnost.

Po Chiuvavi svi pravimo smeće:

Poštovani Chiuvava, Vaših obećanih "30 kn u džep, za 10 min. proseravanja", Sonja Glibo još nije dobila pa Vas molimo da ponovite transakciju.

- Blago tebi kad imaš toliko godina i kažeš da to nije dostojanstven posao. To je posao identičan onome kojega ti radiš. Uopće nema razlike po "dostojanstvu" između tebe i onoga koji kopa po smeću. On kopa smeće, ti proizvodiš smeće u obliku teksta po stranačkim portalima, smeće koje možeš samo ti prodat. Razlika je u tvojoj glavi koja iz svoje perspektive ili "stava" tumači kopanje po smeću kao nešto nedostojanstveno.

U svakom slučaju sve to zabrinjava i ne daje povoda za radost …i Chiuvavin pogled u ljepšu budućnost i Mirkovo bliže ljudima i Borini bećarci i kukuriku plan 21. Šta će biti s nama kad zvuci Ode radosti prestanu?

Jer ...dok ushićeno slušamo Odu radosti, rupe u socijalnoj mreži postaju sve veće i veće. Jednoga dana će biti dovoljno velike da i mi kroz njih propadnemo.

Sonja Glibo je vidjela Čovjeka u kontejneru i ispričala nam to. On postoji i tu je među nama, a ne uklapa se u opći …od svih željeni štimung. Kvari lijepu i idiličnu sliku o Jednakosti i Raznolikosti.

P.S. - I ja kopam po smeću, po ovim člancima, za džabe. I dajem tebi da si staviš 30 kn u džep, za 10 min. proseravanja. Možda bi taj što je u kontejneru, napisao nešto realnije i smislenije o životu. (citat Chiuvava)

Poštovani Chiuvava, Vaših obećanih "30 kn u džep, za 10 min. proseravanja", Sonja Glibo još nije dobila pa Vas molimo da ponovite transakciju.

Sacro egoismo

Opasno bi bilo oguglati na bešćutnu vlast

root : Opasno bi bilo oguglati na bešćutnu vlast

Ne znam što koristi vikati i puniti uši građana brojevima koji im ništa ne kažu. Da smrdi ... građani znaju i bez stručnih izraza i empirijskih podataka. Ono što bi mene osobno zanimalo je znati kada moram staviti zaštitnu masku, ili kada moram napustiti grad.

SLAVONSKI BROD - Znate li priču o dječaku koji je čuvao ovce i o vuku. Dječaku su rekli da … ako vidi vuka, u sav glas počne vikati … vuk, vuk! To će se čuti u selu i ljudi će dotrčati u pomoć.

Dječaku počelo biti dosadno kod ovaca. Dosadile mu sve igre kojima se zabavljao. Pomislio je … ako počnem vikati vuk, vuk … možda će se ipak nešto dogoditi.

I dječak počne vikati iz sveg glasa … vuk, vuk!

Ljudi na brzinu napuste svoje poslove, pograbe sve što im se našlo pri ruci … motiku, sjekiru, pušku, komad drveta … i upute se prema livadi na kojoj su bile ovce. Stigavši tamo, uznojeni i zadihani, vidješe dječaka kako se smije. Ukoriše ga i rekoše mu da to nipošto ne čini i da smije vikati samo ako stvarno naiđe vuk.

Dječaku se svidjela igra, pa ju ipak ponovi još nekoliko puta. Svaki puta dolazilo je sve manje ljudi, pa dječaku dosadi i ova igra.

Međutim nakon nekoliko dana dječak primijeti kako su se ovce jako uznemirile. Primjeti i čopor vukova koji je opkolio stado. Iz sveg glasa počne vikati vuk vuuk!, ali pomoć nije stigla i vukovi pokolju cijelo stado.

Ne znam je li dječak iz priče preživio, ali ako jest … bio je jedini preživjeli.

Ova priča ima naravno i svoju pouku, ali neću sad o tome, samo ću reći da me Građanska inicijativa za čist zrak u Slavonskom Brodu jako asocira na dječaka iz priče.

Danima i tjednima nas upozoravaju na prekoračene vrijednosti štetnih komponenata u zraku. Zrak je svakim danom sve zagađeniji, lebdećim česticama, sumporvodikom, sumpornim dioksidom, benzenom … i tko bi znao sa čim još.

Ne znam što koristi vikati i puniti uši građana brojevima koji im ništa ne kažu. Da smrdi ... građani znaju i bez stručnih izraza i empirijskih podataka. Ono što bi mene osobno zanimalo je znati kada moram staviti zaštitnu masku, ili kada moram napustiti grad.

Jesu li vrijednosti koje mjerna stanica šalje toliko alarmantne?

Koliko benzena, sumporvodika, sumpornog dioksida, lebdećih čestica … možemo udisati bez zaštitne maske?

Za sumporvodik, benzen, i lebdeće čestice nije utvrđena kritična razina … nazovimo ju vrijednost kod koje treba poduzeti neke mjere zaštite.

Za dušikov dioksid granična vrijednost iznosi 400 mikrograma po kubnom metru u trosatnoj koncentraciji.

Za sumporov dioksid kritična vrijednost iznosi 500 mikrograma po kubnom metru u trosatnoj koncentraciji.

Daleko smo još od kritične vrijednosti i nemamo ništa od toga svakim danom opominjati na vrijednosti kod kojih službe i ustanove nisu dužne poduzimati neke mjere.

Od građanske inicijative očekujem informacije druge vrste, a ne stručne postotke, mikrograme, kubne metre … Od njih očekujem informaciju gdje je moja zaštitna maska, moram li ju sam nabaviti, ima li ih po bolnicama, vrtićima, školama … tko je zadužen za evakuaciju.

Za sada vuka nema, a Građanska inicijativa viče vuk, vuk … Što će biti ako vuk stvarno naiđe? Bojim se da ćemo ga dočekati potpuno nespremni.

Puno korisnije za sve nas bilo bi kada bi nas netko informirao gdje su skloništa, kako stoji sa zaštitnim maskama, što nam je činiti u slučaju kada vrijednosti pređu kritičnu.

Međutim ništa od toga, osim dnevnog vuk, vuk … na kojega smo već oguglali.

Jadranka Kosor u Brodu

Lapsus ili politika HDZ-a?

root : Lapsus ili politika HDZ-a?Jadranka Kosor jučer u Brodu(Foto: Danijel Soldo / CROPIX)

"Današnje prihvaćanje Ugovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, što je Europski parlament prihvatio velikom većinom, posljednja je stepenica na tom putu. To je povijesni čin koji smo sami odradili i trebamo na to biti ponosni. I zato zaslužujemo vaš i glas većine u Hrvatskoj"

Na predizbornim skupovima, zbog gustoće termina i umora, kandidatima za saborska mjesta, često izlete nesmotrene izjave. Ne bi trebalo obraćati pažnju na njih, ali ima i takvih koje duboko vrijeđaju dostojanstvo i ponos hrvatskog građanina.

Jadranka Kosor jučer je u Brodu izrekla jednu takvu i pobrala aplauz okupljenih simpatizera. Razumijem da HDZ opterećen aferama i nema što pametno reći. Osim širenja vjere u blagostanje koje će doći nakon devetog prosinca kada ćemo konačno pristupiti u EU.

Jadranka Kosor je izjavila da je jedino HDZ zaslužan za uspješan završetak pregovora. Sve je to u redu dok se još može govoriti o zaslugama. Pitanje je što će biti kada se zakoni i norme EU počnu provoditi i u Hrvatskoj, kada se euforija pretvori u bijes. Tada će se zasluga pretvoriti u krivnju.

Nisam bio na skupu jučer na korzu, ali sam vijest sinoć pročitao u Jutarnjem listu. Iz njega citiram izjavu Jadranke Kosor kojom je pobrala aplauz:

"Današnje prihvaćanje Ugovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, što je Europski parlament prihvatio velikom većinom, posljednja je stepenica na tom putu. To je povijesni čin koji smo sami odradili i trebamo na to biti ponosni. I zato zaslužujemo vaš i glas većine u Hrvatskoj".

To sam još progutao, ali već slijedeća izjava šokirala me je:

"Kada budem 9. prosinca potpisivala taj sporazum, posvetit ću ga hrvatskim braniteljima i uspomeni na predsjednika Tuđmana", poručila je Kosor.

I opet aplauz okupljenih simpatizera. Mislio sam da je to bila zabuna da nisam dobro vidio. Očekivao sam žestok demanti iz HDZ-a. Međutim danas gledam …ništa se nije dogodilo, pa moram reagirati i javno pitati:

Zna li Jadranka Kosor da će hrvatski branitelji Markač i Gotovina 9. prosinca biti u zatvoru u kojega ih je poslala ista ta EU s kojom će ona potpisati taj sporazum? Ako zna …što im tim posvećivanjem želi poručiti? Možda im želi reći: Zbog ovoga ugovora isplati vam se provesti život u zatvoru, pa vam ga zato posvećujem.

Nekako još uvijek vjerujem da je ova izjava bila lapsus i da će se Jadranka Kosor zbog nje ispričati hrvatskom narodu. Svojim simpatizerima se ne mora ispričavati, jer bilo što ona rekla ...njihov aplauz joj je osiguran.

Izborna dilema

Kome dati glas?

root : Kome dati glas?Maglovita ponuda(Foto: Vjekoslav Skledar/CROPIX)

Šta nam onda donosi ulazak u EU? Hrvatima donosi znoj i suze, a centrima moći je to samo korak dalje u širenju slobodnog tržišta za njihove mobitele, automobile i ostalu robu i usluge. Očekuju kako će primjer Hrvatske slijediti i ostale zemlje u Regiji. Njih ne zanima kako će se ta regija zvati, jer Europska Unija i nije zamišljena kao unija nacionalnih država, već kao unija regija.

JOŠ dva dana nas dijele od izbora, a ja još uvijek ne znam kome ću dati svoj glas. Niti jedna stranka, niti jedan program, niti jedan kandidat nije me oduševio i nije mi ulio nadu da bi se nakon izbora moglo bilo što promijeniti na bolje, ili da bi se bilo što u političkom životu moglo promijeniti.

Stranke pokušavaju sve kako bi iz opće frustracije ipak izvukle neku korist. Niti jedna od njih nije prepoznala znak vremena u kojemu živimo, ili ako jest onda nije imala hrabrosti staviti ga u svoj izborni program.

Sve više se potvrđuje moje mišljenje koje sam do sada i nekoliko puta napisao da je politička elita u Hrvatskoj samo aparat za provođenje u djelo ideja koje su nastale u svjetskim centrima moći, a njima ne odgovara samostalna i suverena država u centru Europe. Dobro …samostalna i suverena nije to odavno, ali hrvatski narod je ipak jednim dijelom vjerovao i još uvijek vjeruje da jest.

Hrvati ne znaju još uvijek što ih očekuje nakon ulaska u Europsku Uniju. Isto tako ne znaju što je već potpisano, čega smo se odrekli do sada. ZERP smo progutali, ali ZERP je samo mali dio općeg gubitka suvereniteta.

Zakoni će biti prilagođeni europskim standardima. To znači da se u zakonodavstvu moramo prilagoditi zemljama koje su daleko razvijenije od nas i kojima ti zakoni pogoduju.

Nakon izbora, bez obzira na njihov ishod, očekuju nas bolni rezovi. Preveliki broj zaposlenih u javnim službama, ustanovama i javnim poduzećima mora se drastično smanjiti. Kažem …bez obzira koja opcija dođe na vlast, to će biti imperativ.

I onda ne umiruje uopće kada Jadranka Kosor obeća u Slavonskom Brodu da njena vlada …pobijedi li na izborima, neće otpustiti 80% zaposlenih  u javnom sektoru. Vjerujem da Jadranka Kosor neće otpustiti 80% zaposlenih, ali može otpustiti 75%, ili 85%. U oba slučaja je održala obećanje.

Mirovinska reforma je neizbježna i u zemlji sa tolikim brojem umirovljenika teško provodljiva. Odustajanje od principa solidarnosti je, kod velikog broja nezaposlenih, nezamislivo.

Uopće …princip solidarnosti, na kojega smo tako navikli …je u državi koja nema potrebnog suvereniteta nezamisliv. A na principu solidarnosti je ustrojeno i školstvo, i zdravstvo, i kultura… u Hrvata.

Gotovo sve političke opcije u predizbornim programima više prikrivaju nego što pokazuju. Ipak se svi žele dočepati vlasti, jer je onima kojima budu izabrani osigurana bliža budućnost. I zbog nje se i bore za svaki glas.

A narod …do sada uskraćen za jednu ozbiljnu javnu raspravu o tome što za Hrvatsku znači ulazak u EU, odlučit će po starim kriterijima. Birat će one za koje misli da će manje krasti, varati, lagati…

Ili će birati one koji više obećavaju, iako ne postoji nikakva realna šansa da će svoja obećanja i ispuniti. Kod 50 milijardi eura inozemnog duga i sa stagnirajućim gospodarstvom koje pod obvezama i nametima jedva diše …jednostavno nema mjesta za neke revolucionarne promjene. Svaki državni proračun morat će dobiti blagoslov iz Bruxelesa.

Šta nam onda donosi ulazak u EU? Hrvatima donosi znoj i suze, a centrima moći je to samo korak dalje u širenju slobodnog tržišta za njihove mobitele, automobile i ostalu robu i usluge. Očekuju kako će primjer Hrvatske slijediti i ostale zemlje u Regiji. Njih ne zanima kako će se ta regija zvati, jer Europska Unija i nije zamišljena kao unija nacionalnih država, već kao unija regija.

Zbog toga …sve ove predizborne diskusije o jačanju nacionalne svijesti, o vraćanju korijenjima ne mogu biti ozbiljno shvaćene.

Unatoč svim anketama koje pokazuju da će sadašnja koalicija izgubiti izbore …ne vjerujem u to, čak mi se čini kako one idu na ruku HDZ-u. Ankete će možda navesti nekoga protivnika HDZ-a da ne ide na izbore u nadi da će HDZ izgubiti ionako, a HDZ će ipak mobilizirati svoje birače.

Sve u svemu …izbori se približavaju, a ja još uvijek ne znam gdje ću staviti križić. Istina ima ih koji govore pametno, ali nemaju nikakvu šansu preći izborni prag. Ako njima dam glas i oni ne prijeđu izborni prag, omogućio sam onima kojima ne želim pobjedu da lakše dođu do nje.

Jer …kod ovih izbora ne biramo opciju koja će bolje voditi državu, nego biramo opciju koja će poštenije provoditi direktive iz Bruxelesa. Za korištenje predpristupnih fondova, kojima nam mašu pred nosom treba ipak najprije urediti državu. Kako to radi HDZ znamo dobro, a niti Kukuriku ne obećava ništa bolje.

Neizlaskom na izbore olakšavam izbornu pobjedu onima kojima to najmanje želim.

Ni glas protiv nije više tako jednostavan, jer je previše onih za koje ne bih želio da nam kroje sudbinu. Možda je jedino rješenje …iako su nacionalni izbori, razmišljati lokalno i dati glas nekome od koga očekujem da će se boriti za Slavoniju ili za Brod.

Samo kad bi mi i u tome netko mogao pomoći.

Moć i nemoć građana

Čist zrak duga ljubav

root : Čist zrak duga ljubav

Kada bi nečist zrak ugrožavao isplaćivanje poticaja seljacima …uvjeren sam da bi vrlo brzo nastala Seljačka inicijativa i uvjeren sam da bi problem bio jako brzo riješen. Ovako …u pitanju je samo naše zdravlje, pa si možemo priuštiti luksuz salonskih diskusija.

TEMA današnje kolumne nije nova i nije nepoznata, ali se ipak mora još jednom otvoriti i rasvijetliti iz drugog kuta.

Dakle …naše dnevne muke …smrad kojega osjetimo, i opasnosti povezane uz loš zrak koje možemo samo slutiti.

Što to smrdi u Brodu? Pretpostavlja se da rafinerija nafte u Sijekovcu zagađuje brodski zrak.

Namjerno kažem pretpostavlja se, jer se to ne zna pouzdano. Fakti kojima raspolažemo nisu dostatni za eventualnu tužbu, jer ju svaki odvjetnički pripravnik može s lakoćom odbiti.

Što u Brodu smrdi znamo tek od 9. ožujka ove godine. Toga dana počela je s radom mjerna stanica. Kakve su vrijednosti bile prije toga datuma …ne znamo.

Kada bi nečist zrak ugrožavao isplaćivanje poticaja seljacima …uvjeren sam da bi vrlo brzo nastala Seljačka inicijativa i uvjeren sam da bi problem bio jako brzo riješen.

Isto tako ne znamo jesu li prekoračene granične vrijednosti. Iako mjerna stanica redovno šalje podatke o prekoračenim vrijednostima, to još uvijek ne znači da su one veće od dopuštene, jer zakon govori o godišnjoj koncentraciji, a nju ćemo imati tek u ožujku iduće godine. Kako stanje sada stoji …ona neće biti prekoračena niti za benzen, niti za sumporovodik.

Budu li ipak prekoračene to još uvijek nisu nikakvi dokazi. Još uvijek ne znamo tko je zagađivač, jer ne postoji katastar zagađivača.

Također ne postoji niti pouzdana zdravstvena studija vezana uz ovaj problem. Ne može se ozbiljno govoriti niti o jednom slučaju oboljenja, koje je nastalo zbog štetnih plinova i u njima plutajućih slobodnih čestica, proizvedenih u susjednoj rafineriji.

Moraju li građani Slavonskog Broda sve ovo podnositi? Ja mislim da ne moraju.

Do sada sam izbjegavao javnu raspravu sa Građanskom inicijativom za čisti zrak, ali znao sam da će to ipak jednoga dana postati neizbježno. Žalosna bilanca GI prisiljava me na to. I nakon više mjeseci postojanja do sada nije učinjeno ništa. Građanska inicijativa misli da je pronašla krivca i sastavlja dopise koje šalje Ministarstvu za zaštitu okoliša, županu, gradonačelniku… u nadi da će oni poduzeti potrebne mjere.

Rezultati su više nego pogubni. Nikoga baš nikoga …osim naravno građana Slavonskog Broda ne zanima problem. Građanska inicijativa se bavi teorijom i analizom podataka iz mjerne stanice.

Za Građansku inicijativu krivac za lošu kvalitetu zraka je pronađen, iako nemaju valjane dokaze kako bi ga mogli izvesti pred sud. Razloge sam naveo u početku.

Mislim da pitanje krivnje i dokazivanje iste nije stvar kojom bi se Građanska inicijativa za čisti zrak trebala baviti. To se može vrlo lako dokazati na sljedeći način.

Preko teritorija Republike Hrvatske transportira se sirova nafta za rafineriju u Sijekovcu. Za to postoji jedan naftovod. Na tom naftovodu postoji jedan ventil na kojemu piše otvoreno i zatvoreno.

Sada ventil stoji u položaju otvoreno i u Slavonskom Brodu imamo zrak kakav imamo. Moje pitanje je: Što bi se dogodilo kada bi ventil stajao u položaju zatvoreno. Da pokušamo …gore ne može biti.

Upozorio sam aktiviste Građanske inicijative na tu mogućnost. Odgovor je bio: To se ne smije, to je kažnjivo, nije legalno… itd.

Podsjeća me to na onaj čuveni odgovor Bertolta Brechta na pitanje zbog čega Socijalistička revolucija nije izbila u Njemačkoj. Dakle …Brecht je odgovorio kako je razlog taj što u Njemačkoj piše „Zabranjeno gaženje po travi".

Istina …nije legalno. Ali nije legalno niti blokirati prometnice, a seljaci to ipak rade kada im voda dođe do grla. Očito nam još ne smrdi dovoljno, pa se možemo upuštati u ugodne akademske diskusije od kojih nitko živ nema koristi i koje na svjetlo dana nisu do sada donijele niti jedan valjan dokaz da je rafinerija u Sijekovcu prekršila bilo koji zakon o čistoći zraka.

Kada bi ventil stajao u položaju zatvoreno …doznali bi to jako brzo.

Građanska inicijativa čak niti ne zna koliko sumpora sadrži sirova nafta koja se transportira ispred naših vrata i prerađuje u Sijekovcu. Građansku inicijativu ne zabrinjava niti činjenica da niti jedan od brodskih kandidata za sabor Republike Hrvatske ne spominje u svojoj kampanji problem zagađenosti zraka u Brodu. Oni su spremni „u miru" razgovarati s njima …nakon izbora!!!

Samo jedan od štetnih plinova, sumporovodik je izuzetno otrovan i zapaljiv. Teži je od zraka te se nakuplja pri dnu prostorija. Unatoč velikoj otrovnosti, većoj od otrovnosti cijanovodika, manje je opasan jer se isprva lako osjeti dok su mu koncentracije još preniske, međutim ima anestezirajući učinak na njušni živac, pa potencijalna žrtva uskoro gubi osjet mirisa. Za sigurno rukovanje plinom neophodno je pažljivo proučiti sigurnosne procedure i upozorenja.

Kada bi nečist zrak ugrožavao isplaćivanje poticaja seljacima …uvjeren sam da bi vrlo brzo nastala Seljačka inicijativa i uvjeren sam da bi problem bio jako brzo riješen. Ovako …u pitanju je samo naše zdravlje, pa si možemo priuštiti luksuz salonskih diskusija.

Muke po povratniku

Mi iz Balkana ili Balkan iz nas

root : Mi iz Balkana ili Balkan iz nas

Ništa od domaćih kobasica, a baš sam se poželio. Primjetim da u mesnoj teki ima domaćeg kulena. Cijena 120 kuna kilogram. E to je još bolje. Tražim gospođu 100 grama …može biti koji gram više. Gospođa stavi papir na vagu i na njega četiri ili pet tanko rezanih šnita kulena.

MA ljudi moji!
Imam dva oka, dva uha, jedan nos, JMBG, OIB, dopunsko zdravstveno osiguranje, govorim i pišem hrvatski, panično nastojim biti prosječan …ali ne polazi mi to za rukom.
Imam veliku tjelesnu manu. Na čelu mi stoji napisano velikim i masnim slovima …POVRATNIK.
Problem je u tome što ja to ne mogu vidjeti, ali svi drugi to jasno vide i upućuju sažaljive poglede.
Dobro …pitaš se s pravom kako ja to znam kada to sam ne mogu vidjeti.
Pa najbolje je da ti pojasnim na primjerima iz života.
Evo jutros na primjer:

Ustao kao i milijuni ostalih hrvatskih umirovljenika …mrzovoljan, neraspoložen… Tuširao se, obrijao… s velikom pažnjom oprao čelo.
Namazao sam Old Spacei po čelu. Možda natpis makar malo izblijedi.
Popio obligatnu kavu …pročitao vijesti na portalima …razveselio se obećanjima kako će nam nakon izbora teći med i mlijeko, samo ako budemo sretne ruke i izaberemo one koji nam to obećavaju.
I sada …sasvim normalno izvođenje psa u šetnju. Pas je sasvim prosječni mješanac kakvih u Hrvatskoj možeš vidjeti na tisuće.

Moram kupiti sitnicu za jelo. Jedan trgovački centar mi je na putu …pred nosom. E tu već …na neki neobjašnjivi način napisano na čelu postaje vidljivo.
Zamolim psa da me pričeka …neće trajati dugo. Jedna slučajna prolaznica, ničim izazvana, obraća mi se:
-A ne bojite se da će pas otići?
Iskreno rečeno …nadam se tome, ali to ne smijem reći pred psom i pred gospođom. Kad god iziđem iz trgovine …pas je uvijek tu na mjestu na kojemu sam ga ostavio. Ja se pravim kao da mu se veselim.
-Ma neće gospođo …navikao je on na to. Uvijek me strpljivo čeka.
-A vi ste živjeli vani?
-Ma po čemu to vidite gospođo?
-A vidi se to! Odmah se to vidi!

Trljam rukom po čelu. Znam da je ono POVRATNIK opet vidljivo. Ne usudim se ući u trgovinu.
Promatram parkiralište. Veliko je i prazno. Stotinjak mjesta, a sva prazna. Jedino su popunjena mjesta za invalide pred samim ulazom.
To me navodi na zaključak da je u Hrvatskoj jako veliki broj invalida i da svi dolaze autom u trgovinu. Ponosan sam na svoju domovinu, jer se brine o ljudima sa posebnim potrebama, samo im nije osigurala dovoljan broj parkirnih mjesta, pa se jadnici moraju gurati na onih 20-tak mjesta pred samim ulazom, koji su označeni za njih.

Htio sam znati što sami invalidi misle o tome, pa odlučih pitati jednoga od njih. Jedan se upravo pokušava jadan uparkirati u jedino preostalo označeno mjesto.
Jadnik je preko dvadeset godina i na prvi pogled mu je hendikep nevidljiv. To je najgori oblik invaliditeta. Tijelo ok …ali duša i ono nevidljivo …sjebano stoposto.
Iz auta se čuje glasno …predao sam svetu zemlju u ruke Hrvataaaaa!…što naravno odmah asocira na oporuku …na oproštaj …na suicid.

Moram biti posebno taktičan. Kod takvih ljudi samo jedna kriva riječ i …ma bolje ne misliti na to.
-Oprostite gospodine …vidim da ste invalid …možete li mi reći kako ste zadovoljni sa percepcijom invalida u Hrvatskoj? Osjećate li se izoliranim …što bi se moglo napraviti da se stanje popravi?
-Ma šta je tebi? …jesi li ti lud čovječe? …pa koji ti je …..? Kakav invalid? Šta baljezgaš? Ma jel' čuješ ti ovu budalu šta priča …ma de ugasi tu muziku …pa čuj ovu budalu!
-Oprostite gospodine …ja sam samo mislio …ovo mjesto je označeno i rezervirano za invalide …ja sam mislio da ste vi jedan od njih…
-Ma ti nemaš koga drugog zajebavat, pa našo mene! Vratio se čovjek iz Njemačke, pa meni soli pamet. Idi odakle si došo …ovo je Hrvatska čovječe! Kupit ću gajbu pive …pa neću je valjda na leđima nositi na kraj svijeta!
-Ali možete ju odvesti u kolicima do auta.
-Znaš šta prijatelju! U mene kod kuće ljudi meću deku. Taman stigo beton i ja samo skokno po gajbu pive …nemam vremena za gubljenje. Stao na prvo slobodno mjesto i naletim na tebe. To što su te znakove pometali to je samo za Evropu da kobajagi mi mislimo na invalide i njihova prava. Ako invalidi i dođu …eno im tamo mjesta kolko oćeš. Inako imaju vremena. A prijatelju moj …meni se sada žuri …a ti idi tamo oklen si došo i tamo zajebavaj nji!

Nema sumnje …gospodin je bio jasan i ja sam mu zahvalan jer sam naučio da u Hrvatskoj ne trebaš iskaznicu da si invalid, nego trebaš iskaznicu da nisi invalid kako bi mogao parkirati gdje hoćeš. Samo …gdje možeš dobiti istu?
Navučem malo kapu na čelo da se natpis ne vidi i ulazim u trgovački centar. Nemam jasan plan što ću kupiti, ali to prepuštan trenutnom izboru. Odmah na ulazu …ideja!
Voćni jogurti …plati dva uzmi tri. Jedan gratis!
E to nisam već odavno jeo. Mogao bih uzeti jedan …samo koji? …šumsko voće …jagode …borovnica…
Plati dva …uzmi tri! …piše iznad police.
Pošteno! Ali ne trebaju mi ni dva ni tri, nego mi treba samo jedan jogurt. I kad je već tako uzet ću onaj gratis, kojega ne trebam platiti.
-Mogu li vam nekako pomoći!…pita ljubazna prodavačica.
-Možete, možete! Koji je jogurt gratis?
-Kako mislite …gratis?
-Pa ovdje piše …plati dva uzmi tri …pa sam mislio …ako mi treba samo jedan jogurt da je najbolje uzeti onoga koji se ne naplaćuje. Samo ne znam koji je to!
-A vi ste sigurno živjeli vani!?
I opet vidjela, iako sam navukao kapu na čelo. Dobro …odustajem od jogurta idem dalje. Na jednom boksu piše Clever domaća kobasica.
E to bih mogao! Nisam odavno jeo domaću kobasicu. Pitam trgovkinju kakva je to marka Clever.
-Nije Clever, nego Klever …to se samo tako piše jer je na njemačkom!
-A kako je onda domaća kobasica, a njemačka marka?
-Ma najvažnije vam je što piše ovdje. Vidite …kobasica je pravljena u Osijeku! Dakle …u Hrvatskoj!
-Ali tu ne piše odakle su svinje …možda su one …da prostite …isto iz Njemačke.
-Joooj …znate šta! Kolegica mi je na bolovanju …sama sam na odjelu …stigla mi roba, a vi sad gnjavite sa nekim svinjama. Pa neće valjda na svakoj kobasici stajati i krsni list od svinje.
-Ali ovdje piše domaća kobasica i ja moram imati mogućnosti provjeriti je li to točno.
-Vi ste živjeli vani! Ovdje to nikoga ne zanima …važna je cijena.

Ništa od domaćih kobasica, a baš sam se poželio. Primjetim da u mesnoj teki ima domaćeg kulena. Cijena 120 kuna kilogram. E to je još bolje. Tražim gospođu 100 grama …može biti koji gram više.
Gospođa stavi papir na vagu i na njega četiri ili pet tanko rezanih šnita kulena.

-To vam je malo više …108 grama …može?
-Čekajte gospođo …vi ste vagali i papir. Pa neću valjda plaćati papir po 120 kuna kilogram.
-Pa jesam …ali papir vam nema nikakvu težinu. To je samo par grama!
-Ali ako ga prodajete po cijeni od 50 do 200 kuna po kilogramu …nakupi se. Vidite koliko imate tu papira pored. To je nekoliko kilograma.
-Onda nećete kupiti! Doooobro …gospođa vrati kulen u teku, a papir baci.
-Ma kupit ću gospođo, ali želim kulen po 120 kuna za kilogram, a ne i papir po istoj cijeni.
-S vama povratnicima uvijek problemi. Naš domaći kupuju i ne pitaju ništa. Mene bi bilo sramota prigovarati zbog takvih sitnica
.
I sad što ćeš! Kupim samo hranu za psa marke Clever ili Klever …psu je svejedno. Važno je da je domaće.

Pred trgovinom me čeka pas kao i uvijek. Invalid s početka priče stavlja sanduk s pivom u prtljažnik upućuje mi sažaljiv pogled.
A ja se pitam …kako me samo uvijek prepoznaju kao povratnika?

Civilna kuraža

Postani glas ...pokaži lice!

root : Postani glas ...pokaži lice!

Branko Pešut stoji iza svoga mišljenja imenom, prezimenom i adresom (Starčevićeva 8) i to se mora cijeniti. O njegovom mišljenju se može i treba diskutirati …ali demokratska pravila su jasna …treba imati ime i prezime. Da bi postao glas moraš pokazati lice.

OKO komentara na odgovor Branka Pešuta ravnatelja galerija umjetnina grada Slavonskog Broda digla se prilična prašina. Kolegica Mirta Špoljarić je htjela prikupiti mišljenja …po njenom mišljenju, relevantnih ljudi u Slavonskom Brodu oko pitanja kuće Ivane Brlić Mažuranić.

Nismo to uspjeli, ali dobili smo bezbroj odgovora na pitanja koja uopće nisu bila postavljena i isto tako su jako važna.

Tako se polako kristalizira odgovor na nepostavljeno pitanje o stanju civilne svijesti i civilne kuraže kod građana Slavonskog Broda.

Bitno je znati da smo za sve postupke i s njima povezane posljedice, koje donose gradonačelnik, župan, predsjednica vlade, predsjednik države, sabor… mi odgovorni i da ih moramo sami snositi i odgovarati za njih. Analogno tome, sami smo odgovorni i za posljedice koje donose institucije i ustanove koje su pod njihovom kontrolom. Nitko drugi neće tu obvezu preuzeti na sebe.

Struka ne daje jamstva

Mi i samo mi smo odgovorni! A mi smo: i …obični đurin švajser …i penzioner kojemu je dosadno pa piše …i navodni intelektualac koji iza anonimnih nickova prodaje pamet …i nezaposleni povjesničar umjetnosti …i dijete u dječjem vrtiću …i neshvaćeni stručnjak za informatiku…

Učine li navedeni neku grešku, materijalnu odgovornost snosimo svi. Ponekad to poprimi takve dimenzije da se grijesi otplaćuju generacijama.

Jer …Republika Hrvatska je određena kao jedinstvena, nedjeljiva, demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem …stoji u Ustavu Republike Hrvatske.

Narod ima vlast, vlasništvo i ...odgovornost.

Zbog toga …i samo zbog toga, građani moraju više iskoristiti svoje pravo kod donošenja kapitalnih odluka, kao što je na primjer trenutno kuća obitelji Brlić u Slavonskom Brodu.

Struka energično i uporno brani svoje stavove. Razumljivo je to i uopće nije sporno. Ali Struka nam ne kaže kako ćemo to plaćati i ne daje nam nikakva jamstva da će to građani uopće moći i plaćati.

Što će se u Brodu dogoditi s kućom obitelji Brlić …ne znam. Jedino znam da po Ustavu Republike Hrvatske imam legitimno pravo i moralnu obvezu reći svoje mišljenje što bih želio da postane od nje.

Rupa bez dna

Prije svega želio bih da od nje ne postane rupa bez dna u koju će se godišnje slijevati golema sredstva izdvojena iz novca poreznih obveznika (odakle inače), a da građani od nje nemaju nikakve koristi.

Ulaskom u EU, jednoga dana će sve kulturne i ine ustanove postati samo obična stavka u proračunu. Od umješnosti, sposobnosti i kreativnosti politike ovisi kako će u tim stavkama izgledati aktiva i pasiva. Sposobnom i kreativnom politikom može se građanima osigurati solidan socijalni i kulturni standard uz minimalna sredstva iz proračuna.

Na žalost moramo se u SBplusu posuti pepelom po glavi, jer nismo do sada u potpunosti uspjeli dokazati da smo dostojno mjesto na kojemu se mogu iznijeti ozbiljna, argumentirana i odgovorna mišljenja. Branko Pešut je u pravu kada sumnja u kakvoću diskusije na ovom mjestu.

Na žalost …pridjev „privatno" ima u svijesti građana još uvijek negativnu konotaciju. Teško je zamisliti da kultura u gradu može biti u „privatnim rukama".

Neki „komentatori" su mi predbacili „soljenje pameti". Ja samo koristim svoje ustavno pravo, iznijeti svoje mišljenje, koje je jedno od skoro 60 000 tisuća mogućih. Nemam nikakav autoritet nametnuti ga i ne želim to, ali želim potaknuti druge da učine isto, jer prilika je sada. Kada Struka zaključi stvar, kasno je…

Primjećujem kako diskusija ide samo u jednom smjeru …kakav muzej? Kada Struka govori, onda je logično da zaključak može biti samo muzej, jer tako uči i kaže Struka.

Postavljam pitanje …mora li kuća u kojoj je živjela Ivana Brlić Mažuranić uopće biti muzej? Struka za multimedijalnost i interaktivnost ne postoji. To je posebna vrsta umjetnosti koju nećete naći na regalima knjižnica, niti u galeriji, niti u muzeju. Umjetnost je od mogućeg učiniti, najbolje, najunosnije, najjeftinije… Takvih stručnjaka nemamo, pa niti ima tko govoriti u njihovo ime.

Kada čovjek kani graditi kuću, loše je prošao ako pita samo Struku kakva mu kuća treba. Struka će mu to reći …istina, ali hoće li se on u toj kući ugodno osjećati, hoće li se svi ukućani ugodno osjećati, hoće li on to sve moći platiti …to je drugo pitanje.

Tko će to sve platiti?

Kuća je vlasništvo svih građana Broda, htjela to Struka priznati ili ne. Građani su ju kupili i oni će morati platiti troškove njenog uređenja, kao što će plaćati troškove njenog održavanja. Hoće li kuća biti unosan posao, ili rupa bez dna …građane bi trebalo itekako zanimati.

Među građanima kojih se to tiče su i čitatelji ovog privatnog portala. U ime njihovog prava, iznijeti svoje mišljenje, sam reagirao.

Resorna ministarstava u naprednim državama najčešće ne vodi struka. Ministri obrane nisu generali, ministri zdravstva nisu liječnici, ministri prosvjete nisu prosvjetni radnici. Struka ne donosi odluke, ona ih samo provodi u djelo.

Ja sam samo htio reći da svaki građanin, svaka udruga, svaka interesna grupa ima pravo dati prijedlog i staviti ga na javnu raspravu. Mogu to učiniti i oni koji okvirima struke nisu ograničeni u razmišljanjima. Bitno je samo da od kuće ne postane novi „slučaj", kao što je to Muzej brodskog posavlja, kojega Struka trenutno rješava i koji traje i traje, košta i košta, ali …za Struku je to „kompleksan problem". Struka si to može priuštiti, jer ne plaća ga ona.U Brodu Struka poručuje građanima: Umirite se, sve je pod kontrolom! Treba vremena, problem je kompleksan! Najprije će se Struka napraviti nekoliko prijedloga, pa će onda građani izabrati najbolji.

Ništa nije nemoguće!

Ništa nije nemoguće! …je slogan kojega slijede bezbrojni gradovi, komune i države. Tako je i kićenje gradova i trgova u božićno doba u komunama sa pozitivnom bilancom privatna stvar građana, firmi, društava… Oni to čine rado i puno ljepše, bolje i bogatije, nego komunalne službe. Čak i javne ustanove, škole, upravne zgrade, sudovi… prepuštaju svoja oličja u privatne ruke i imaju neku korist iz toga.

Na žalost moramo se u SBplusu posuti pepelom po glavi, jer nismo do sada u potpunosti uspjeli dokazati da smo dostojno mjesto na kojemu se mogu iznijeti ozbiljna, argumentirana i odgovorna mišljenja. Branko Pešut je u pravu kada sumnja u kakvoću diskusije na ovom mjestu.

Branko Pešut stoji iza svoga mišljenja imenom, prezimenom i adresom (Starčevićeva 8) i to se mora cijeniti. O njegovom mišljenju se može i treba diskutirati …ali demokratska pravila su jasna …treba imati ime i prezime. Da bi postao glas moraš pokazati lice. Bilo bi mi drago kada bi to učinili na ovim stranicama.Stoga želim napomenuti da anonimni komentari nemaju nikakvu kvalitetnu izjavu, jer iza njih ne stoji osoba imenom i prezimenom. Njima se ne može i ne smije pridavati nikakva pažnja. Nikada nisam razumio što navodi ljude anonimno pljuvati po drugima. Ni sam nisam pošteđen od uvredljivih komentara, ali oni ne utječu na moje raspoloženje, jer govore više o psihičkom stanju osobe koja misli kako se može skriti iza anonimnog nicka. I skriva se, ali ne od mene i javnosti, već od samoga sebe. Nickovi nisu osobe, već duhovi koji traže svoju bocu iz koje ih je netko neodgovoran ispustio.

Ili treba vjerovati u duhove?

Odumiranje međeda

Branko Pešut i demokracija

root : Branko Pešut i demokracijaBranko Pešut(Foto: Emil Cipar)

Shvaćanje demokracije je pojam za sebe. Kada to ne shvati jedan portir onda je to razumljivo, ali kada to ne shvaća ravnatelj Gradske galerije umjetnina onda je to zabrinjavajuće.

Zabranjeno voće

Novi oblik novinarstva, web-novinarstvo, donosi sobom nova pravila i izbacuje stara iz upotrebe. Govor je posredniji, lišen uvijenosti, pojednostavljen… Tekstovi su kraći i često svedeni samo na najnužnije. Normalno je da to izaziva otpor, jer se je teško riješiti starih navika. Ali i novinarstvo se, u borbi za opstanak na životu, prilagođava novim vremenima.

Puno toga mijenja se. Demokracija pruža bezbroj mogućnosti, do sada zabranjenih, nepoželjnih… niz novih oblika sloboda, kao i slobodu reći svoje mišljenje. Mogao si i prije reći svoje mišljenje, ali samo ako je ono bilo socijalno prihvatljivo.

Dvadeset godina smo daleko od doktrine da je zabranjeno sve što nije izrijekom dopušteno. Sada je obrnuto …dopušteno je sve što nije izrijekom, zakonom, zabranjeno.

Rekoh, puno novih oblika sloboda. A sloboda je ono što nam je Bog dao. Koliko će ju koristiti i gdje će postaviti granice, individualna je stvar pojedinca.

Još u samom početku Bog je Adamu i Evi dao slobodu. Mogli su činiti sve što žele, samo nisu smjeli jesti plodove jabuke. Pravila su bila jasna i nedvosmislena. Tako je to i danas u odnosu s Bogom. On je autoritet i odredio je pravila.

Tko određuje pravila ponašanja u nekoj društvenoj zajednici. Tko je taj autoritet, koji ima pravo reći što valja, a što ne valja …što se smije, a što se ne smije?

U demokraciji je to narod, koji je Ustavom odredio pravila ponašanja. Zakone i norme je odredio narod, izabravši svoje zastupnike koji će to učiniti za njega. Zakoni se moraju poštovati, jer su oni volja naroda. Ako se Zakoni ne sviđaju nekome može ih izmijeniti na taj način da se izmijeni zastupnike. Volja naroda se mora poštovati. Zakoni koje donesu narodni zastupnici su legitimni i samo oni mogu reći što je zabranjeno. Ono što takvim Zakonima nije zabranjeno - dopušteno je.

Što je sve zabranjeno?

Moram priznati da sam po povratku s višegodišnjeg boravka u inozemstvu imao problema, i da ih još uvijek imam, kada je u pitanju tumačenje pojmova „Zabranjeno" i „Dopušteno". Primjećujem da je natpisa koji počinju sa „Zabranjeno" sve manje, ali ih još uvijek ima dovoljno i potpuno su nepotrebni, groteskni i smiješni.

Najčešći su oni „Zabranjeno parkiranje". Uz njih najčešće ne stoji tko ih je postavio i tko je zabranio parkiranje na tom mjestu, pa onda niti ne djeluju uvjerljivo. (Ne mislim na prometne znakove)

Dvadeset godina smo daleko od doktrine da je zabranjeno sve što nije izrijekom dopušteno. Sada je obrnuto …dopušteno je sve što nije izrijekom, zakonom, zabranjeno.

Fotografiram ploče s natpisima ustanova koje su smještene u jednoj zgradi u Slavonskom Brodu. Treba nam za arhivu, jer …novi smo, pa treba. Ponekad neka ilustracija i tako.

- A imate li dozvolu za to?

Portir u zgradi vidi me, izađe i upita što radim. Kažem mu da fotografiram natpise.
- A imate li dozvolu za to?
- Nemam.
- Pa onda?
- Ništa …kažem i fotografiram dalje.
- Pa ne može to tako! Ne može svatko fotografirati kako hoće i šta hoće!

Ne upuštam se u diskusiju i fotografiram dalje.

- Ja ću zvati policiju?
- Učinite ono što mislite da morate učiniti! …kažem mu i nastavljam s poslom.
- Pa čovječe budi pametan! Zna se da da je to državna zgrada i da tu ne može svatko kako mu padne na pamet fotografirati okolo. Zna se da se mora za to imati dozvola.
- Gdje mogu dobiti tu dozvolu?
- Pa što ja znam. Ti fotografiraš ne ja. Vidi negdje u Županiji u Policiji …šta mene briga gdje ćeš ti dobiti dozvolu! Tebi treba …ne treba meni.

Fotografiram dalje i ne obraćam pažnju na komentare portira. On je uzbuđen i obraća se prolaznicima:

- Pa ljudi jer vi vidite ovo! Pa ne može svatko kako mu padne na pamet slikati ove ploče!

Ljudi sliježu ramenima, neki me pogledaju upitno, neki se smiju, ali nitko ne komentira. Portir ulazi u zgradu i promatra me dok radim.

Postoji kultura i izvan Broda

Cijeli ovaj prizor, mogao se odviti i drukčije. Jedna od mogućnosti je da portir nije obraćao pažnju na to što ja radim. To bi bio najnormalniji mogući prizor. Ali portir je imao u glavi doktrinu Zabranjeno je sve što nije dopušteno, pa je osjetio potrebu reagirati.

Shvaćanje demokracije je pojam za sebe. Kada to ne shvati jedan portir onda je to razumljivo, ali kada to ne shvaća ravnatelj Gradske galerije umjetnina onda je to zabrinjavajuće.

Branko Pešut nam je održao lekciju o privatnim medijima, o njihovim pravima i o njihovom mjestu u društvu, ignorirajući činjenicu da je većina medija u slobodnom svijetu privatna, a taj slobodni svijet ipak nekako funkcionira i gradovi u njemu imaju kakav-takav muzej, kakvu-takvu galeriju, gradsku knjižnicu, kazalište, kino… Drugim riječima …postoji kultura i izvan Broda.

I u tim drugim gradovima postoji Struka, ali Struka koja komunicira s građanima, čak i preko privatnih glasila.

Kako bi se riješilo pitanje kuće na korzu u jednom od tih drugih gradova?

Prije svega pitali bi se svi zainteresirani građani za mišljenje. To se zove …zainteresirana javnost. To smo mi na našem privatnom portalu učinili.

Poslije toga dolazi na red stručna javnost. To su kulturni djelatnici u gradu, koji ne rade u nekoj gradskoj kulturnoj ustanovi. I njima dajemo priliku iznijeti svoje mišljenje.

Nakon toga se pitaju interesne grupe i pojedinci. To bi u brodskom slučaju bili, na primjer, ugostitelji, obrtnici, turistička zajednica, djelatnici i tvrtke u turizmu. I njihovo mišljenje je dobrodošlo na ovim stranicama.

Provede se anketa među turistima koji posjećuju grad.

Iz te rasprave se iskristalizira želja, vide se financijske mogućnosti realizacije, odrede se termini…

Tek tada na scenu dolazi institucionalizirana Struka, na koju misli Branko Pešut, i provodi to u djelo. Tek tada …kada postoji jasno definiran nalog.

Tako to funkcionira u demokraciji. A …polagati račun narodu? Kome drugome, ako smijem pitati? Da su sindikalni  povjerenici u nadzornom odboru „Đakovštine", na vrijeme, polagali radnicima račune za svoj rad u tom odboru, što su morali učiniti, ne bi došli u situaciju u kojoj se sada nalaze. I oni su se previše uzdali u Struku.

Nova epidemija u Hrvata

Kome trebaju klasteri?

root : Kome trebaju klasteri?

Dok je "družstvo" moje familije poslovalo po "bottom up" principu, posjedovali su motor, vršilicu, pilanu, kosilicu… Kada se prešlo na "top-down" …u kratkom vremenu ostala je od toga svega samo "kurbla", ili "egija", kako se to u Bosni zvalo …poluga, kojom se palio motor marke ARAN dok je bio u posjedu "družstva".

KAO neka epidemija, nekog novog virusnog oboljenja, pojavili su se klasteri. Jedna od novih riječi, za koju se svi prave kako znaju njeno značenje i u nastupima ostavljaju dojam da su se s klasterima igrali još u dječjem vrtiću, ili da su ih jeli od svojeg najranijeg djetinjstva.  Osnivaju se po cijeloj Hrvatskoj i dio su HIO projekta (hrvatska izvozna ofenziva).

Bojim se da to nije ništa novo i da je to sve do sada već viđen, isproban način koji omogućuje lukavima, legalno doći do novca kojega je država namijenila za poticaj izvoza. Dobra nakana u premisi, ali u konačnici nikakve koristi od toga za hrvatsku državu.

Klaster. Jedna od novih riječi, za koju se svi prave kako znaju njeno značenje i u nastupima ostavljaju dojam da su se s klasterima igrali još u dječjem vrtiću, ili da su ih jeli od svojeg najranijeg djetinjstva.

Odozdol prema gore ili obrnuto?

Klasteri mogu nastati tako da poticaj za njegovo osnivanje dolazi od korisnika to jest od poslovnog sektora …po principu bottom up, ili da poticaj dolazi od države, odnosno po principu top-down.

Svi do sada osnovani klasteri u Hrvatskoj, osnovani su po principu top-down, to jest odozgor. To smo već do sada imali, samo se to tada nije zvalo klasteri, nego seljačke radne zadruge, a načelnici odjela za razvoj klastera i zadruga …zvali su se politički komesari, ili partijski sekretari. I oni su tada putovali po državi i obećavali med i mlijeko.

Moram se malo vratiti u povijest svoje familije, koja je proživjela i top-down i bottom up i s njima davno, davno napravila svoja iskustva.

Doselili su krajem XIX stoljeća iz Slovačke u okolicu Prnjavora u Bosni, gdje su od nekoga turskog bega kupili zemlju, uglavnom je to bila šuma. U početku su se bavili krčenjem šuma i pravljenjem njiva, živjelo se nekako, prije bih mogao reći …preživljavalo. Bilo ih je ukupno šest „dimova", šest obitelji s puno djece.

Živjelo je tada u tome dijelu Bosne puno useljenika iz Poljske, Ukrajine, Njemačke, Italije, Slovenije, Češke… Dvanaest raznih nacija na broju.

Odozdol prema gore

Negdje početkom 30-tih godina prošlog stoljeća, moji se sa ostalim slovačkim obiteljima udružiše u „družstvo" i nabaviše vršilicu i motor. Koji oblik organizacije je to bio …ne znam, ali znam da je od zarade kasnije kupljena kosilica na konjsku vuču, pila, vodenica, sječkalica za kukuruzovinu… Znam da je postojao ugovor ili dogovor sa „ferajnom" Hartmann  (njem. Verein - udruga), koji su posjedovali u Prnjavoru …za to doba …veliki i moderni mlin.

Bilo je posla za sve članove slovačkih obitelji i život je postao podnošljiviji.

Odozgor prema dolje

Nakon drugog svjetskog rata završena je nasilno  bottom up faza družstva . Politički komesari, tadašnji načelnici odjela za razvoj klastera i zadruga „uvjeriše" moju familiju i oni pređoše na top-down klaster, sorry …seljačku radnu zadrugu.

Da ne duljim …u vrlo kratkom vremenu pokvarili se i vršilica i motor i pilana. Seljaci su morali vršiti žitarice s konjem na gumnu, kao i dvadeset godina prije toga. Moja familija se razišla po svijetu. Jedino što im se nije moglo oduzeti bile su zanatske vještine, koje su izučili zahvaljujući zaradi koje im je omogućilo družstvo.

Što su klasteri?

- Klaster se definira kao koncentracija međusobno povezanih tvrtki, specijaliziranih dobavljača i pružatelja usluga, tvrtki iz srodnih djelatnosti, institucija (fakulteta, agencija, trgovačkih udruženja) koja na području djelatnosti međusobno surađuju i konkuriraju. Svaki klaster ima svoje posebnosti i ne može se jedan model klastera preslikati na drugi.

Do sada je sve u redu!
 
- Tvrtke se mogu udruživati u klastere zbog povećanja konkurentnosti domaćih proizvoda na domaćem i inozemnom tržištu, zbog boljeg korištenja domaćih resursa, zbog iniciranja suradnje između tvrtki i drugih institucija. Kroz klaster se može brže i jeftinije unaprijediti dizajn, uvesti nove tehnologije, brandirati proizvod te dobiti potrebne certifikate.

I to štima …sve je ok! Ostalo je samo neriješeno pitanje oko bottom up i top down. Zbog čega je sada nastala frka oko stvaranja klastera na poticaj države.

U 'Hrvatskoj izvoznoj ofenzivi' (HIO), na čiju inicijativu nastaju klasteri, kažu:

- HIO (hrvatska inozemna ofenziva) će financijski pratiti klastere, a dodijeljena financijska sredstva moći će se trošiti na edukaciju i plaću klaster menadžera, tehničko usklađivanje proizvoda klastera, nabavu novih tehnologija, stručno osposobljavanje zaposlenih, te marketinške pripreme i prodajne aktivnosti. Svakom klasteru je namijenjeno do 2 milijuna kuna u prvoj godini ustrojavanja.
U dosadašnjim procesima klasterizacije u RH iskustvo je pokazalo da se klasteri registriraju kao gospodarska interesna udruženja, udruge, d.o.o. čak i kao zadruge, no očito je kako je većina klastera registrirana kao trgovačko društvo – društvo s ograničenom odgovornošću što se pokazalo kao jednostavan i dinamičan oblik za povezivanje tvrtki radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva.

Edukacija i plaće klaster menadžera, za sada, bezprijekorno funkcioniraju kao najnovija igračka hrvatske birokracije. 

U Berlinu izlažu jedan i pol Hrvat

HIO postoji od siječnja 2007. Ja pratim događaje oko „Grüne Woche", ili „Zelenog tjedna" u Berlinu, najvećeg sajma poljoprivrednih proizvoda na svijetu od 2006. Uz sve agencije i klastere koji su od tada u Hrvatskoj osnovani, broj hrvatskih izlagača na ovom sajmu se nije promijenio. Ostao je isti …1,5 ili slovima: jedan i pol. Jedan izlagač iz Podgorača kod Našica i jedan berlinski trgovac …Hrvat. Jedino je hrvatska delegacija sastavljena od djelatnika ministarstva poljoprivrede, Gospodarske komore, raznih razvojnih agencija… iz godine u godinu veća. Ministar poljoprivrede svake godine na sajmu u Berlinu obećava izvoznu ofenzivu hrvatskih proizvoda za iduću godinu, ali ona iz godine u godinu izostaje.

Nazovem kolegu u Košicama u Slovačkoj i pitam ga za slovačka iskustva sa klasterima. Njegov odgovor ukratko: U Slovačkoj se klasteri zovu združenia (Slovačka ima zakon o jeziku). Bez njih ne ide gotovo ništa. Vrlo su aktivni i kreativni. Već kod osnivanja firme igraju važnu savjetničku ulogu. Njihove aktivnosti su međusobno isprepletene i povezane. Bez njih bi slovački gospodarski život bio nezamisliv. Osnivaju se isključivo po bottom up principu.

Dok je družstvo moje familije poslovalo po bottom up principu, posjedovali su motor, vršilicu, pilanu, kosilicu… Kada se prešlo na top-down …u kratkom vremenu ostala je od toga svega samo kurbla, ili egija, kako se to u Bosni zvalo …poluga, kojom se palio motor marke ARAN dok je bio u posjedu družstva.

Napomena: Ovo je samo malo razmišljanje o klasterima po top-down principu, koji se kao epidemija šire Hrvatskom. Već me sada zanima broj izlagača na „Zelenom tjednu" u siječnju iduće godine u Berlinu.

Promjena naziva ulice

Jesmo li postali pametniji?

root : Jesmo li postali pametniji?

Udruga PLUS je ovdje strašno zakazala u svojoj nakani posredovati između građana i tijela lokalne uprave i samouprave. Isprovocirana je odluka protiv. Da usporedim sa „Adenauerovim mostom“ u kojemu je krajnji rezultat bio most koji još uvjek služi građanima, ovdje je jedina korist da su „Antifašisti“ pokazali pravo lice.

KONRAD ADENAUER, legendarni njemački kancelar, bio je stručnjak za obmanjivanje javnosti i političkih protivnika. Kako bi proveo svoje političke planove u demokraciji, služio se raznim trikovima koji su bili legalni, ali moralno jako upitni. Bio je gradonačelnik grada Kölna od 1917. do 1933. Tako na primjer kada je želio sagraditi novi most preko Rajne, nije postavio pitanje …treba li gradu novi most, već je razgovor o mostu počeo „čvrstim stavom" da njegova vladajuća koalicija nikako ne može odobriti gradnju visećeg mosta iznad Rajne, jer takve mostove gradi Lenjin u Sovjetskom savezu, pa on u tome vidi ostvarivanje boljševističkih ideja na Rajni.

Adenauer je postao preko noći pametniji, pa savjetujem udruzi PLUS da učini isto.

Oporba, sastavljena od bezbroj sitnih stranaka i frakcija, vođena komunistima …ugrizla se na mamac i žestoko su zastupali upravo viseći most, htijući pogodovati Lenjinu i oponirati Adenaueru. Na burnoj sjednici Gradskog vijeća prihvaćeno je rješenje visećeg mosta i Adenauer je „izgubio" bitku. Tek pola stoljeća kasnije njegovi protivnicu su doznali kako je Adenauer samo htio graditi most, ali nije postavio pitanje most ili ne, nego puno pragmatičnije pitanje …kakav most?

 I jedan kapitalni projekt o kojemu se inače raspravlja godinama, prošao je na samo jednoj sjednici gradskog vijeća. Ono što je Adenauer htio …dobio je, ono što je oporba htjela dobila je, a građani su dobili most i mirna Bosna …u ovom slučaju Rheinland.

Drugi popularni manipulator bio je Joseph Gӧbbels. On nije pitao Nijemce treba li početi rat s Poljskom, nego treba li „uzvratiti vatru". Apsolutno prihvaćanje „uzvraćanja vatre" dalo je Hitleru potrebni legitimet za početak drugog svjetskog rata.

Ne naučivši ništa iz navedenih primjera udruga PLUS pokreće pitanje za preimenovanjem ulice Mile Budaka u Slavonskom Brodu. Jedna benigna tema, danima puni portal udruge i stvara utisak kao da je to tema broj jedan u Brodu. Zaoštravaju se tenzije, osoba Mile Budaka dobiva izuzetnu važnost. Razapet je u rasponu od zločinca do vrhunskog književnika.

Imao sam osjećaj da je Jerko Zovak došao u posjed autorskih prava na djela Mile Budaka, želi iz toga napraviti veliku zaradu i sada priprema teren.

Kraj akcije je porazan za demokraciju i za građane Slavonskog Broda. Naziv Ulica Mile Budaka je sada jedini naziv jedne ulice u Brodu koji ima dvostruki demokratski legitimitet. Potvrdilo je to vijeće MO Mali Pariz i Gradsko vijeće Grada Slavonskog Broda.

Sada moram i ja poštivati taj naziv iako sam suprotnog mišljenja. Moram poštivati demokratsku odluku koja stoji iznad osoba Mile Budaka i Jerka Zovaka i iznad mišljenja Petra Bašića i Vladimira Rema.

Nisam siguran da je udruga PLUS to željela i da je joj to bio cilj. Ovom akcijom zasjenila je bezbroj pomaka koje je portal SBplus učinio do sada i omogućio malo bolju komunikaciju na liniji građani – ustanove.  A ti pomaci su pitanja parkirališta, dječjih vrtića, odlaganja gradskog smeća…

Kada su antifašisti nekidan na pločama koje označavaju ulicu Mile Budaka sprejom zatamnili slova, omugućili su građanima vidjeti njihov pravi karakter. Oni su time uklonili kombinaciju ANTI u svome nazivu i time pokazali svoje pravo lice, jer je to jedan fašistički čin protiv kojega se pravi prijatelj demokracije mora boriti.

Ako je udruga PLUS vidjela u nazivu ulice tragove fašizma i htjela ih otkloniti legalnim sredstvima, sada je dobila fašizam na ulicama, a to ne može biti nikome drago.

Još u doba komunizma čuo sam vic, koji do danas nije izgubio na aktualnosti, pa ću ga napisati:

Negdje u drugom svjetskom ratu. Na jednom brdu partizani, a na drugom ustaše. U nemogućnosti jedni drugima nanijeti oružjem bilo kakvu štetu, počeli su verbalnim ratom:

Komunisti, komunisti …vikale su ustaše

Fašisti, fašisti …vikali su partizani.

Isti, isti …odgovarala su nezainteresirana brda.

U pravu su bila brda. I komunisti su fašisti …dokazali su to i „Antifašisti" svojom sprej-akcijom u Brodu. Bio je to čin nepoštivanja tuđeg prava na vlastito mišljenje.

Mile Budak nije najveći hrvatski pisac, a nije niti zločinac. Jadnik je to koji se nije snašao u vrtlozima rata. Možda je mogao postati najveći pisac, ali su ga komunisti ubili na fašistički način. Sudili i drugi dan egzekutirali …dakle fašizam.

Udruga PLUS je ovdje strašno zakazala u svojoj nakani posredovati između građana i tijela lokalne uprave i samouprave. Isprovocirana je odluka protiv. Da usporedim sa „Adenauerovim mostom" u kojemu je krajnji rezultat bio most koji još uvjek služi građanima, ovdje je jedina korist da su „Antifašisti" pokazali pravo lice.

Želim vjerovati da su vijećnici koji su dizanjem ruku legitimirali ostanak naziva ulice ovo učinili iz protesta na način kako je zahtjev postavljen na javnu diskusiju i da su spremni učiniti i suprotno u nekim sretnijim okolnostima. Za sada imamo jednu demokratsku odluku i moramo ju poštivati …pasalo to totalistima ili ne.

Udruga PLUS je postigla i puno uspjeha. Malih sitnih pomaka u poboljšanju dijaloga građanin - ustanove. Nova akcija oko kuće Ivane Brlić Mažuranić  je idealan primjer, na kojemu možemo svi učiti.

Možda bi najjednostavnije bilo pitati građane o čemu oni žele razgovarati. Tema Mile Budak je stavljena za neko vrijeme ad acta, ali ima dovoljno tema na kojima se mogu učiti odnosi u demokraciji.

Da završim sa slavnim Adenauerom. U vremenu kada je bio njemački kancelar (1949-1963) na jednom zasjedanju Bundestaga, preko noći je promijenio mišljenje i zastupao suprotnu tezu od one za koju se žestoko borio samo dan prije. Zbunjena oporba predbacila mu je to, na što je Adenauer samo lakonski odgovorio: „Nitko mi ne može zabraniti da preko noći postanem pametniji …to je moje ustavno pravo."

Adenauer je postao preko noći pametniji, pa savjetujem udruzi PLUS da učini isto.

Upitna demokracija

Opasno nacionalno jedinstvo

root : Opasno nacionalno jedinstvoŽivio totaliralizam(Foto: Damir Kundić)

Ustavni zakoni i propisi stvaraju tek privid demokracije dok mimo njih djeluje željezni zakon HDZ-a ili SDP-a ovisno o tome koja je frakcija bivšeg SKH na vlasti. A SKH je bio oličje jednoumlja i prividnog zajedništva. Zbog toga su me slike sa Sabora HDZ-a, nedavno iz Lisinskog, podsjećale na slične sa bivših Kongresa SKJ-a. Jedinstvo po svaku cijenu. Pokazati narodu kako smo složni …kako smo jedinstveni …kako smo odlučni u borbi protiv korupcije i kriminala.

ZABRINUT sam zbog pokušaja hrvatskog političkog vrha …stvoriti klimu i pobuditi nacionalno jedinstvo oko sudbonosnog pitanja …ulazak Hrvatske u EU ili ne?
-Hrvati moraju pokazati nacionalno jedinstvo i reći odlučno "DA" Europskoj Uniji …kaže predsjednik Ivo Josipović.

Najjača politička koalicija u Hrvatskoj kaže isto. Oko tog pitanja ne lome se koplja ni u predizbornoj kampanji, jer ono što se naziva oporbom …kaže isto. Građani mogu birati između ulaska u EU i ulaska u EU pod drugim političkim vodstvom. Drugog izbora nemaju.

Pa dobro! …reći će moji kritičari imamo referendum. Tu će građani moći reći žele li ulazak u EU ili ne.

Istina …bit će referendum. I bez obzira na njegov ishod Hrvatska će postati članicom Europske unije, ispuni li ostale uvjete. Jer, referendumi su bili i u drugim zemljama i neke od njih su rekle NE, ali svejedno …nikome to nije ništa koristilo. Lisabonski sporazum ostaje u suštini nepromijenjen, male kozmetičke korekture dovoljne su kako bi se na idućem referendumu glasovalo ZA. Ne zaboravimo …Hrvatska je za tu prigodu već jednom prilagodila Ustav, pa neće biti problem, kod apsolutnog političkog konsenzusa, učiniti to još koji puta.

Najlakše i najučinkovitije je obmanjivati idejom totalitarističkog jedinstva u kojem se cijelu naciju poziva na jedinstvo koje ničim nije definirano.

A političari nas obmanjuju. Najlakše i najučinkovitije je obmanjivati idejom totalitarističkog jedinstva u kojem se cijelu naciju poziva na jedinstvo koje ničim nije definirano. Taj način obmane nije stran u hrvatskoj politici. Ideja jedinstva kod nas vuče svoje korijene iz daljnjih ali i iz bližih vremena diktature, koja i danas tlači politički i ekonomski razvitak i razvitak sveukupnih sloboda u RH.

Već odavno …dopustili smo stvaranje jedne političke kaste koja je sama sebi svrha. Svejedno je kojoj političkoj stranci pripadali njeni članovi, oni su sami sebi najvažniji. Ulaskom Hrvatske u EU otvaraju se nova radna mjesta za pripadnike te kaste. Oni elitarniji ući će na dobro plaćena radna mjesta u Europske institucije …parlament, vijeće, razne komisije i službe… Njihov odlazak oslobodit će bezbroj radnih mjesta u već prenapuhanom hrvatskom državnom aparatu i samoupravnim jedinicama. Broj političara koji dobro žive na grbači radnika, udvostručit će se bez obzira na činjenicu da su njihove plaće već sada najveća kočnica za hrvatsko gospodarstvo koje to mora platiti.

Ne čujem razumnih tonova iz redova politike, Crkve, Akademije… koji bi argumentirano obrazložili što prosječan hrvatski platiša poreza dobiva ulaskom u Europsku Uniju, a što je nepovoljno po njega. Izvjesno jest da će se PDV povećati, jer će se ukinuti socijalne kategorije. Cijene energenata će se neminovno povećati, jer se moraju izjednačiti sa cijenama u EU. Monetarni i fiskalni suverenitet gubimo u svakom slučaju, a produktivnost rada moramo povećati. Kako to učiniti, jer već sada je ona manjina zaposlena u gospodarstvu opterećena preko maksimuma raznim porezima i nametima. A upravo njihova produktivnost se mora povećati.

Jedna korisna i zdrava, demokratska diskusija nije za očekivati. Umjesto nje prodaje se vrlo opasno jedinstvo, koje nam se može razbiti o glavu.

Ustavni zakoni i propisi stvaraju tek privid demokracije dok mimo njih djeluje željezni zakon HDZ-a ili SDP-a ovisno o tome koja je frakcija bivšeg SKH na vlasti. A SKH je bio oličje jednoumlja i prividnog zajedništva. Zbog toga su me slike sa Sabora HDZ-a, nedavno iz Lisinskog, podsjećale na slične sa bivših Kongresa SKJ-a. Jedinstvo po svaku cijenu. Pokazati narodu kako smo složni …kako smo jedinstveni …kako smo odlučni u borbi protiv korupcije i kriminala.

U kolumni „Trojac bez kormilara" sam napisao: Zajedništvo duha? E to sad ne znam! Istina svi pripadaju istoj stranci ...ups ...skoro istoj stranci, pa to nije za isključiti. To bi već mogao biti razlog! Istina pripadaju različitim strankama, ali razlika je samo u nazivima stranke. Ideologija i programska načela su ista, kao što im je i kadrovska služba zajednička. Zajedništvo per exellence.

Zajedništvo koje ne umiruje već zabrinjava.

Htjeli mi to priznati ili ne …doktrina totalitarizma je u hrvatskim genima i ne možemo preko noći osloboditi se je. Diskutiramo žučno oko benignih tema kao što su promjene naziva ulica, a na izvješće o porastu broja nezaposlenih u županiji reagiramo kao na izvješće o vodostaju ili na prognozu vremena.

Zar nije važnije pitanje budućnosti stanovnika jedne ulice od samog naziva ulice.

Zar nije važnije pitanje budućnosti stanovnika jedne ulice od samog naziva ulice. Stanovnici ulice Mile Budaka u Slavonskom Brodu nemaju trenutno nikakvu socijalnu sigurnost, a nisam siguran ni da će ju imati bude li se ta ista ulica zvala Avenija Maršala Tita. Bez obzira na naziv ulice …i Mile Budak i Josip Broz su predstavnici totalitarizma, koji je bio poguban i koji je i dalje jednostavno u nama. Simbola demokracije nećemo naći u nazivima ulica, ali kada bi ih bilo …ne bi nam puno koristilo.

Pogrešno je vjerovati da smo se 1990. odlučili za demokraciju. Izabrali smo samo novi nepoznati oblik totalitarizma, kojega do sada nismo prepoznali, a i nećemo skoro dok ne otvorimo širom oči i ne vidimo kako broj stanovnika u županiji opada, kako raste broj nezaposlenih, kako se jača politička kasta i raste inozemno zaduženje, kako sve veći broj mladih školovanih ljudi napušta zemlju…

Jer …na referendumu 1990. hrvatski narod je glasovao za Ustav koji je odredio mogućnosti pristupa nekom savezu država. Taj je Ustav postavio kriterije i njih je narod legalizirao. Međutim volja naroda nije se svidjela političkoj kasti, jer bi ona jako otežala ulaz u EU, pa su izmijenili Ustav ne pitajući narod za dopuštenje.

I sada apeli za nacionalno jedinstvo od svih relevantnih političkih opcija. Hrvatski narod bi ih trebao shvatiti samo kao borbu političara za njihov povlašteni položaj, koji iscrpljuje nacionalne resurse. I narod ne bi smio dopustiti nametanje benignih tema poput ustaša i partizana kao i priču kako je ulazak u EU samo formalnost na putu u jedan bezbrižni život.

Velika je to odluka o kojoj se ne želi ozbiljno diskutirati. Politika obećava, a narod želi vjerovati u bolju budućnost i nije spreman čuti neugodne glasove.

Mi jednostavno želimo vjerovati da će nas jedinstveno, oduševljeno pridruživanje EU, osloboditi svih zala!?

Nikada nećemo doznati koje druge mogućnosti imamo, jer o njima nema tko razgovarati, jer o njima ne želi nitko ozbiljno razgovarati.

Ozbiljno se može razgovarati samo oko, po trenutni život i budućnost nevažnih tema …Bleiburg – Jasenovac …vjeronauk u školama …drugi mirovinski stup …nazivi ulica…

O najvažnijoj temi …što nam donosi ulazak u EU …nema diskusije. Tu se forsira nacionalno jedinstvo.

Zanima me jako …hoće li se Brođani za 60 godina moći svađati oko promjene naziva ulice Ive Sanadera u ulicu Slavka Linića …recimo, ili će se ta ulica jednostavno zvati …na primjer: Street Number 172 …no comments!

 

Slučaj 'Štefo' Pišonić

Jesmo li pred Zakonom svi jednaki?

root : Jesmo li pred Zakonom svi jednaki?Za nekoga Štefo, za nekoga gospodin Pišonić(Foto: Posavska Hrvatska)

U Hrvatskom Ustavu stoji nešto o jednakosti pred zakonom. Već odavno sam negdje zametnuo knjižicu „Ustav Republike Hrvatske“, jer ionako mi nije ništa koristila. Temeljne vrijednosti napisane u njoj ionako se različito tumače od sela do sela, od slučaja do slučaja, od prilike do prilike...

ZAMISLITE sljedeći scenarij: Stanujete u jednom slavonskom selu, intelektualac ste …prosvjetni radnik, imate ugovor na određeno radno vrijeme u seoskoj školi, neupadljivi ste, niste član niti jedne političke stranke… Stanujete u glavnom seoskom sokaku, došli ste s posla, ručali i upravo tražite objavljene natječaje za trajno radno mjesto koje odgovara vašim kvalifikacijama.

Nakon razgovora sa osumnjičenom i nakon očevida mjesta, policija je slučaj stavila ad acta.

Čujete odjednom na ulici policijsku sirenu na autu koje se zaustavlja na ulazu u vaše dvorište. Pogledate kroz prozor i vidite kako policijsko vozilo sa sirenom slijedi oklopno policijsko vozilo iz kojega iskaču maskirani specijalci sa dugim cijevima u rukama i zauzimaju položaje po jarcima pored puta i u krošnjama okolnih dudova. Iznad vaše kuće kruži helikopter. Na prozorima susjednih zgrada zatvaraju se šalufi, a bake i majke uvlače djecu u dvorišta i zaključavaju kapije. Iz prvog vozila izlazi policajac i ide prema vašim ulaznim vratima. Otvarate vrata i začuđeno ga gledate.

- Jeste li vi O.D.? …pita vas policajac.
- Jesam! …odgovarate.
- Optuženi ste za neovlašteni pristup na privatni posjed tvrtke „Oriolik" u Oriovcu i fotografiranje imovine firme.

Članak koji je jako uvrijedio Štefu

- Vašefotografije objavljene su na internetu, a ispod njih je uvredljiv članak koji je jako uvrijedio Štefu.
- Štefu!? Kojega Štefu? …pitate …i dalje začuđeni.
- Gospodina Stjepana Pišonića vlasnika „Oriolika".

Tek sada se sjetite da ste prije dva dana ispred tvornice „Oriolik" fotografirali žalosne ostatke biste Mate Gabrića na prostoru pored puta koji nije bio označen kao privatni. Niste imali pojma da je i bista vlasništvo firme i da ima svoj inventarni broj.

- Pa jesam fotografirala bistu, ali nisam napisala tekst …kažete.
- Pa tko je onda napisao taj uvredljivi tekst?
- Sve vam piše jasno na SBplus portalu. Imena autora teksta i glavnog urednika i adresa i telefonski brojevi.
- Mmmmm …promrmlja policajac i mahne rukom specijalcima. Oni silaze s drveća, izlaze iz jaraka i sjedaju u oklopna vozila. Odlaze. Ne čuje se više zvuk helikoptera.

Šalufi na susjednim kućama ostaju zatvoreni

Samo šalufi na susjednim kućama ostaju zatvoreni i kapije zaključane.

Sve ovo nije se dogodilo na način kako sam opisao. Ali …žalosno je da se je moglo dogoditi upravo tako i bilo bi to legalno i u okviru postojećih zakona u Republici Hrvatskoj. Policija može i smije pokazati silu po slobodnoj procjeni bez obzira kakva sumnja u kršenje zakona postoji. Dovoljno je da je jedan građanin podnio tužbu i da se smatra oštećenim. Treba doznati JMBG optuženog građanina, adresu, mjesto stanovanja, radno mjesto… Bez razmišljanja o posljedicama, koje za osumnjičenog mogu biti štetne i imati trajne posljedice

U Hrvatskom Ustavu stoji nešto o jednakosti pred zakonom. Već odavno sam negdje zametnuo knjižicu „Ustav Republike Hrvatske", jer ionako mi nije ništa koristila. Temeljne vrijednosti napisane u njoj ionako se različito tumače od sela do sela, od slučaja do slučaja, od prilike do prilike...

Sve se to odigralo u softy verziji, ali dogodilo se da je policija nepotrebno i prekomjerno pokazala silu. Članak „Mata Gabrić degradiran u vrtnog patuljka" na SBplusu pojavio se 14. rujna u četvrtoj minuti poslije ponoći. Autor članka je jasno deklariran. Članak je ilustriran autentičnim fotografijama. Za SBplus je posao bio obavljen i hijerarhija odgovornosti jasna.

U četvrtak 15. rujna Stjepan Pišonić je podnio prijavu protiv autorice fotografije zbog nedopuštenog pristupa privatnom posjedu. I policija je odmah krenula u potragu za osumnjičenom. Na mjestu na kojemu je prijavljena, u Bartolovcima, nisu ju našli jer više ne stanuje tamo. Potražili su je na njenom privremenom radnom mjestu u oriovačkoj osnovnoj školi. Ni tamo ju nisu pronašli, pa su ju potražili u kući u kojoj stanuje. Policajac u uniformi i u policijskom autu.

Policija je slučaj stavila ad acta

Nakon razgovora sa osumnjičenom i nakon očevida mjesta, policija je slučaj stavila ad acta.

Mišljenja sam da se cijela misterija mogla riješiti daleko jednostavnije. Jedan poziv u našu redakciju i svi potrebni podaci, kao i potrebni kontakti stajali bi policiji na raspolaganju. Informativni razgovor sa autoricom fotografija mogao je biti obavljen na jednostavniji, jeftiniji, diskretniji i suptilniji način. Postavlja se pitanje: zbog čega je policija izabrala drugi put i ponijela se kao slon u trgovini porculana. Jer pojava policajca u uniformi i s policijskim autom u socijalnom okružju osumnjičene izaziva sumnju. Postavlja se pitanje …zbog čega policija traži našu učiteljicu? A slobodna mašta još nije zabranjena zakonom.

Postupkom policije u navedenom slučaju autorici je nanesena nepotrebna šteta. Policija se brani Zakonom, koji joj dopušta takav postupak. To je istina! Ali isti taj zakon ne zabranjuje druga rješenja primjerenija demokratskom uređenju države.

Ostaje gorčina zbog postupka policije

Za mene je slučaj Štefo, to jest …slučaj Stjepan Pišonić završen. Ostaje samo gorčina zbog postupka policije, jer će on obeshrabriti eventualne buduće suradnike. Ostaje i gorčina jer je policajac oslovljavao gospodina Pišonića sa povjerljivim Štefo. Ostaje i gorčina jer je policajac u uniformi i u službi donosio sud o jednom novinskom članku i ocjenio ga jako uvredljivim.

Ostaje i gorčina da je spomenik osobi koja je kreirala najuspješniju epohu u povijesti Oriovca i brojnih sela u njegovoj okolici, privatno vlasništvo i spada u osnovna sredstva privatne firme, dok se Oriovčani skrivaju iza zatvorenih šalufa i zaključanih kapija.

Na samom početku moje suradnje s SBplusom pitao sam se …Hrvatska was ist das? Sada znam i ako mi netko postavi to pitanje reći ću mu: Hrvatska to su: Štefo, Ivo, Janko, Marko… s jedne strane …i ljudi iza zaključanih kapija i zatvorenih šalufa …s druge strane.

Ulogu policije neću spominjati, jer ona ni meni samom još nije jasna.

P.S. Svaka sličnost ovih događaja sa radnjom Kafkinog romana "Proces" je puka slučajnost.

Predizborna dilema

SDP je HDZ-light

root : SDP je HDZ-lightJedini izbor

Ako mi se paket "Plati jedan uzmi pet" ne sviđa, kao što mi se ne sviđa ni pivo, onda na izboru postoji i navedena light verzija. Sve je u principu isto ali su substance nešto ublažene i učinci su blaži, blijeđi, jadniji…

NEKIDAN …ne znam točno koji je dan bio, jer po ovoj vrućini svi dani izgledaju jednako, sjedim s društvom u jednom od brodskih kafića. Naručiti piće koje ću piti za vrijeme razgovora mi je uvjek problem, a po ovoj vrućini je on još veći. Nešto ne volim, nešto ne smijem, pa tako… Društvo me nagovori na radler, kojega do tada nisam kušao. 

- Ma to ti je nešto na bazi piva, ali nije tako gorko i nema toliko alkohola!

I stvarno! Tragovi pivske arome se osjete, napitak ima i blagi okus limuna i može proći po ovoj vrućini. Nije pivo, nije limunada, a ipak nešto jest. Uglavnom, bio sam zadovoljan izborom.

Nadam se da će ove vrućine proći i da ću se moći vratiti svome omiljenom napitku …indijskom čaju.

Toliko na temu izbora napitka u brodskim kafićima kod temperatura iznad 30.

Ali predstoji mi jedan teži i odgovorniji izbor krajem ove godine i već sada valja razmisliti što ću tada reći konobaru. Nije to neki obični izbor, nego kraljica svih izbora …pogađate već …Parlamentarni izborni.

Među ponuđenim nema ništa gdje bi čovjek mogao reći …to je ono pravo. Nešto ne volim, nešto ne smijem …pa tako. Za sada se nudi samo paket …plati jedno uzmi pet i …isto to samo u light verziji.

Ono jedno što treba platiti je HDZ. To je uvjek pretjerano skupo, a odavno nije ono što bi trebalo biti. Sadržaj ne odgovara onome što piše na pakiranju. Na paketu piše hrvatska demokratska zajednica, a u sadržaju nema pomenutog ni u tragovima. Jer …što podrazumjeti pod pojmom hrvatska? Patetično držanje ruke na srcu, odustajanje od ZERPA, nedostatak Zakona o hrvatskom jeziku, prekomjerno inozemno zaduživanje. To mi baš ne izgleda pretjerano hrvatski.

Demokratska!? Demokracije ima samo u nazivu. Stranku već godinu dana vodi osoba, koja je na taj položaj postavljena od predhodnika, kojemu se više nije dalo voditi stranku. Lider stranke bez demokratskog legimiteta, a stranka se zove demokratska!?

Jedan ogranak te stranke, ovaj u brodsko-posavskoj županiji ostao je iznenada bez svoga predsjednika. Županijski odbor demokratski izabere privremenog nasljednika, a vodstvo stranke, nakon kraćeg vremena učini taj demokratski čin ništavnim i postavi svoga čovjeka.

Zajednica!? Ako zajednica dolazi od zajedništva ljudi istih pogleda, interesa, ideala…, koji su se ujedinili da bi zajedničkim snagama ostvarili svoje ciljeve na dobrobit članova …naziv je opravdan. Ali …ako se postavi zahtjev da njihov rad bude legalan i moralan i da neće nikome svojim djelovanjem nanijeti štetu, onda imamo problem.

Hrvatska demokratska zajednica nije dovoljno hrvatska, još manje je demokratska, a najmanje je zajednica.

Ostalo u paketu nije vrijedno spomena, ali navest ću ipak šta još nudi paket …plati jedno, uzmi pet.

HSS – Hrvatska seljačka stranka. Kao samostalna stranka ne vrijedi ništa i može se prodavati samo u paketu s drugima. Seljaka i seljaštva odavno nema, selo kao socijalna zajednica izgubilo je svaki značaj. Okrupnjivanjem imanja, sve je manji broj onih koji žive od poljoprivrede, pa tako ni HSS nema nikakvu budućnost.

HSLS – pređe li izborni prag učinit će ono što je i do sada činila …borba za ministarske fotelje. U koaliciju donosi samo par ruku koje se automatski dižu kada je to potrebno.

Zastupnici manjina – Svaka čast zastupnicima manjina, oni svoj posao rade dobro, ali ja nisam obuhvaćen njihovim poljem djelovanja. Oni se brinu za položaj nacionalnih manjina, ostvarili su puno toga, ali s mojim glasom ipak ne mogu računati.

HSU – Ne znam stvarno kako bih komentirao ovu stranku. I sam sam umirovljenik, ali pomisao da bi ova stranka mogla zastupati moje interese mi je potpuno strana. I sama ideja …osnivati takvu stranku je na samom rubu pameti. Najveća socijalna skupina u Hrvatskoj trebala bi jednako biti briga svih ostalih stranaka. Svojim postojanjem HSU ugrožava međugeneracijsku solidarnost, bez koje nema ni sigurnosti u starijoj životnoj dobi.

To bi uglavnom bilo to što paket nudi. I izašao ovaj dodatak u paketu samostalno na izbore ili ne, paket će nakon izbora izgledati tako.

Ako mi se paket Plati jedan uzmi pet ne siđa, kao što mi se ne sviđa ni pivo, onda na izboru postoji i navedena light verzija. Sve je u principu isto ali su substance nešto ublažene i učinci su blaži, blijeđi, jadniji…

Paket se zove plati jedno uzmi pet - light. Glavni sastojak je SDP, a ostalo nije vrijedno spomena. SDP je isto što i HDZ ali jalovije, mršavije, jadnije… Kao i onaj radler s početka …nije pivo, nije limunada, ali neki napitak ipak jest.

Bit će problem staviti križić na pravo mjesto …vidim već sad. HDZ, ovakvog kakav jest, ne želim birati, SDP …mislim HDZ-light, ne mogu birati, a ono gratis u paketima ionako je višak koji nikome ne treba.

Želio bih konačno imati izbore u Hrvatskoj u kojima ću izabrati nekoga, a ne isključiti nekoga. Do sada sam uvjek glasovao PROTIV, a ne ZA. Za sada nije ponuđeno nešto što ima substancu, što je prepoznatljivo i svakodnevnom životu i potrebama građana prilagođeno.

Postoji još mogućnost učiniti glasački listić nevažećim. Ne bih to učinio rado, ali za sada ne vidim neku drugu mogućnost.

Ne izaći na izbore je najgore moguće rješenje. Time samo potvrđujem status quo trenutnog stanja u stranačkom katalogu hrvatskih političkih stranaka. Jer …neizlaženjem na izbore omogućujem i onima koje najmanje želim mjesta u Saboru.

Afera koja to ne želi biti

Svi smo mi mafija

root : Svi smo mi mafija

Svaka država ima svoje kriminalce, koji joj prave probleme i svaka država se na svoj način bori protiv njih. Uspješno, manje uspješno... ovisno o snazi kriminalne skupine i vrsti kriminala, o geografskom položaju, o upletenosti kriminala u strukture državne uprave, o mentalitetu građana, o ustrojstvu države...

VIJEST mjeseca je svakako vijest da je Šestorki iz županije produžen pritvor. Normalno …nagađanja, sumnje, novi dokazi …sve to je tema razgovora u županiji. Nagađa se da je pronevjerena suma daleko veća i da se pravi razmjer prevare ne može još niti naslutiti.

Pitanje je hoće li se mladi Marušić uspjeti brzo emancipirati od utjecaja svemoćnog predhodnika!? 

Neki pokazatelji kazuju da su okrivljeni svjesni da imaju loše karte i da tužiteljstvo ima neoborive dokaze, pa su se već sada pobrinuli za budućnost. General Mladen Kruljac je umirovljen, a Ivica Batinić je dao ostavku na mjesto načelnika općine Sibinj.

Kako trenutno stvari stoje bilo bi bolje da nikada nisu ni obnašali dužnosti koje su obnašali. Općina Sibinj i država Hrvatska bili bi pošteđeni još jednog mafijaškog čina i nekoliko milijuna kuna bogatiji.

Bez obzira kakav će ishod imati ova afera, bilo bi glupo vjerovati da će se nakon nje stanje u društvu imalo promjeniti na bolje. Ima dovoljno pokazatelja koji govore da se baš ništa neće promjeniti. U političkom životu nastavlja se „normalnim" političkim radom kao da se ništa nije dogodilo.

Ostati će sve po starom, ili?

U prvoj fazi …mislim na jednomjesečni pritvor osumnjičenika, političari svih stranaka i sva tijela kojih bi se afera trebala itekako ticati, ponašali su se kao pacijent koji se osjeća loše i misli da je to samo neka prehlada …negdje ga uhvatio propuh …pa misli da ne treba ništa ozbiljno poduzimati. Najvažnije je pričekati par dana i stvar će proći sama od sebe.

No niti u drugoj fazi, mislim na produljenje pritvora, pacijent ne poduzima nikakve mjere. Zdravko Sočković misli da je i dalje predsjednik Županijske skupštine i predsjednik ŽO HDZ-a.

Zbog veličine stranke i nejasnih odnosa u HDZ-u nije bilo jednostavno smijeniti ga nekom brzom reakcijom. Izabrano je neko trulo rješenje po kojemu bi Danijel Marušić trebao obnašati dužnost mandatara u ŽO. Na takav oblik "demokracije" u HDZ-u smo navikli i to ne zabrinjava, čak mi se to rješenje čini najpametnijim. Pitanje je hoće li se mladi Marušić uspjeti brzo emancipirati od utjecaja svemoćnog predhodnika!? 

Ali zato je zabrinjavajuća inertnost političke konkurencije, ako takva uopće postoji.

Svaka država ima svoje kriminalce, koji joj prave probleme i svaka država se na svoj način bori protiv njih. Uspješno, manje uspješno... ovisno o snazi kriminalne skupine i vrsti kriminala, o geografskom položaju, o upletenosti kriminala u strukture državne uprave, o mentalitetu građana, o ustrojstvu države...

U Hrvatskoj kriminalci imaju državu

U Hrvatskoj je nešto drukčije. Ovdje kriminalci imaju svoju državu. Svoje ljude su razmjestili po svim stranačkim i državnim strukturama, a nisu isključene ni jedinice lokalne samouprave.

U Hrvatskoj je nešto drukčije. Ovdje kriminalci imaju svoju državu. Svoje ljude su razmjestili po svim stranačkim i državnim strukturama, a nisu isključene ni jedinice lokalne samouprave.

Kada sam prije 30-tak godina pitao radnog kolegu sa Sicilije, kako je moguće u dvadesetom stoljeću da kod njih postoji paralelna vlast i da je mafiju nemoguće iskorjeniti ...nisam tada mogao shvatiti njegov odgovor, a on je glasio:

-Svi smo mi na Siciliji na neki način mafija. Svi smo nekako upleteni u njene poslove. Moj otac je siromašni poljoprivrednik, živi od prodaje onoga što škrta zemlja daje. Plaća porez talijanskoj državi, a plaća i mafiji. Mafiji plaća za bolje mjesto na tržnici, za dopuštenje da svoje proizvode ponudi mornarima u luci, za bolju zdravstvenu skrb, za dopuštenje da u svojoj režiji zakolje ovcu i meso rasproda u susjedstvu. Dogodi li se neka elementarna nesreća, a one su kod nas česte ...mafija pomaže. Mafija odlučuje tko će biti načelnik, zamjenik, zvonar, učitelj, ravnatelj škole, čistačica... Ne vidiš ju, ne poznaješ ljude u njoj, ali ju svugdje osjećaš i najbolje je držati jezik za zubima.

Ne poštivati njene zakone je krajnje lakomisleno. Od mafije te ne može zaštiti niko. Prije par mjeseci u Duisburgu je ubijen moj susjed sa Sicilije, koji je živio u Njemačkoj. On je odbio kupiti građevinski materijal za kuću, koju je gradio na Siciliji, od trgovine koju su mu savjetovali. Mislio je da ga njemački zakoni štite. Sprovod je bio na Siciliji, bilo je puno ljudi... Svi su znali tko ga je dao ubiti, ali o tome se nije pričalo. Morao je biti ubijen, jer nije poštivao zakone mafije.

U hrvatskoj  je politika Cosa nostra

I danas je na Siciliji tako, ali tako je danas i u Hrvatskoj. Osim službene vlasti postoji i ona nevidljiva, ali osjetljiva paralelna vlast. Na Siciliji se ona naziva Cosa nostra (Naša stvar), Mafija je u Napulju, a u Hrvatskoj je to politika.

Kako je to moguće? ...pitamo se ne znajući da smo svi mi krivci za takvo stanje, jer smo inertni, jer mislimo da tako mora biti. Nismo svjesni moći, prava i dužnosti, koje imamo po Ustavu, a ako jesmo onda nismo dovoljno konzekventni i koristiti sve to. U jednoj kolumni sam spomenuo hrvatski podanički mentalitet, pa su komentatori osuli po meni drvlje i kamenje ...kao nije to točno i slično.

Status kuma ne može pripasti svakomu, stoga je kumstvo s Osnovnom školom Ivan Mažuranić iz Sibinja itekako zasluženo - istaknula je ravnateljica škole Mirela Mršić Pavičić

A baš je upravo tako. Nama upravo treba diktator, neko kome ćemo se klanjati i kome ćemo služiti. Nisam mogao vjerovati kada sam pročitao u „Sibinjskom vjesniku" da je načelnik općine Sibinj Ivica Batinić postao svojevremeno Kum osnovne škole Sibinj. Prvo ...nije mi bilo jasno što bi ta glupost treba značiti ...kum škole!? Kakav kum? Krsni, vjenčani, krizmeni...? U daljnjem tekstu prepoznao sam iz riječi ravnateljice škole gospođe Mirele Mršić Pavičić početak gradnje biblijskog zlatnog teleta: Status kuma ne može pripasti svakomu, stoga je kumstvo s Osnovnom školom Ivan Mažuranić iz Sibinja itekako zasluženo - istaknula je ravnateljica škole Mirela Mršić Pavičić, kazavši kako ne postoji zahtjev na koji sibinjski načelnik Ivica Batinić nije pozitivno odgovorio. Kako je i sam rekao, u posljednjih nekoliko mjeseci došlo je do velike smjene generacija s kojima je vrlo jednostavno surađivati i jasno postaviti ciljeve. Upravo stoga, nikada nije, niti će nedostajati sluha za sve njihove potrebe.

Zlatno tele je stvoreno za Mojsijeve odsutnosti, u trenutku kada se je penjao na Sinaj, a načiniše ga oni koji su skrenuli s puta kojeg im je Bog odredio. Klečali su pred njim, žrtve mu prinosili, klicali mu, slavili ga kao svoga boga.

To je bilo davno, davno... ali do danas se ništa nije izmjenilo. Sklonost građenju zlatnog teleta nosimo u genima i kad god osjetimo da se Bog malkicu udaljio ...počinjemo s gradnjom.

Zbog toga može kod naroda proći naivno pranje ruku u nevinosti koje nam politička nomenklatura sada nudi. Osumnjičeni za kriminalni čin u općini Sibinj su sada u pritvoru. Ali osumnjičeni su samo oni za koje tužiteljstvo vjeruje da ima neke materijalne dokaze da su djelom počinili zlodjelo.

Mišlju, rječju, djelom i propustom

Grijeh se može počiniti mišlju, rječju, djelom i propustom ...stoji u Evanđelju. Zbog toga bi se sada trebali pokajati i oni koji su propustom dopustili da do zlodjela dođe, ili bi bar trebali pokazati da su nevini. Javno tužiteljstvo ih za sada to ne pita, ali ako imaju časti, poštenja i mrvicu osjećaja odgovornosti onda ne bi trebali čekati. Mislim prije svega na stranke i tijela kojima su okrivljeni pripadali. Nedostaje mi jasno distanciranje od čina. U prvom redu je to Općinsko vijeće općine Sibinj. Ne pomaže izgovor da je tada bio drugi sastav vijeća. Općinsko vijeće bi se ...jednoglasno, trebalo samo raspustiti i omogućiti prijevremene izbore. Na taj način skinuli bi donekle sumnju sa sebe i pokazali svoju spremnost uklanjanju sličnih pojava u budućnosti.

Grijeh se može počiniti mišlju, rječju, djelom i propustom ...stoji u Evanđelju. Zbog toga bi se sada trebali pokajati i oni koji su propustom dopustili da do zlodjela dođe, ili bi bar trebali pokazati da su nevini

Ivica Batinić dao je ostavku na mjesto načelnika općine Sibinj. Pitanje je šta sa funkcijom Kuma Osnovne škole Sibinj? Traje li ona ...dok nas smrt ne rastavi?

Ima tu nešto zajedničkog sa mafijom. Koliko se sjećam kumovi su visokorangirani pripadnici Cosa nostre, ili to važi samo na Siciliji!?

Kum je u svadbi važna faca i po njegovom nalogu ide sve. Djeca su nekada vikala ...kume izgori kesa ...u nadi da će ovaj posegnuti u džep i baciti nešto sitniša za koje su se djeca često potukla. Kada svadba prođe, kum postaje onaj obični član zajednice koji je uvijek bio. Međutim, aktualna događanja i običaji u sibinjskoj općini kazuju da je to životno pravilo i da kuma trebamo u svakoj životnoj prilici. Djeca, nažalost nisu odrasla.

Ne trebamo zlatnu telad! Jednoga i jedinoga Boga već imamo, samo se trebamo sjetiti njegovih zapovjedi. Za početak je dovoljna Prva, a ona glasi: Ja sam gospodin Bog tvoj, nemaj drugih Bogova uz mene!

Kakvo nam je zdravstvo

Uho, grlo, nož...

root : Uho, grlo, nož...

Šef službe nije mogao vjerovati da je prošlo stvarno pet mjeseci, ali otpusna pisma iz klinike i par telefonskih razgovora su ga uvjerili

BOLJE je biti bogat i zdrav nego bolestan i siromašan. Ova, malo modificirana narodna izreka, spada u red narodnih mudrosti koje moraš prihvatiti onakvima kakve jesu.
Kakvo nam je zdravstvo u Hrvatskoj? Kakvo nam je zdravstvo u Brodu? Gdje stojimo u poređenju sa ostalima?

Sa ostalim gradovima u Hrvatskoj ne mogu uspoređivati, ali mogu usporediti sa jednim gradom u Njemačkoj, točnije sa jednim gradom u njemačkoj državi Sjevernoj Rajni Westfaliji, a grad sa kojim ga mogu usporediti zove se Remscheid i duplo je veći od Slavonskog Broda.

Nažalost, prilično sam stručan u oblasti zdravstva. Istina nisam medicinar, ali pripadam onoj, u zdravstvu najširoj populaciji, a to su pacijenti. A ja sam pacijent sa bogatim iskustvom.

Često puta čujem da je zdravsto na zapadu puno naprednije, stručnije da je pristupnije ljudima sa nižim prihodima i da obvezno zdravsteno osiguranje nudi daleko viši standard. Na žalost to je gotovo uobičajeno mišljenje, pa je zbog toga broj povratnika iz inozemstva neznatan. Sa zdravljem se ne igra, pa se naši ljudi ne odjavljuju niti onda kada većinu vremena provode u Hrvatskoj. Za posjete liječniku putuje se u Njemačku.

Nisam ni bogat ni zdrav, a ipak sam se odlučio za definitivni povratak. Moram priznati da me je zdravstvo najviše zabrinjavalo, jer moji posjeti liječniku su česti.

Četiri godine boravka u Hrvatskoj daju mi pravo, usporediti zdravstene sustave i donijeti ocjenu da je zdravstvo u Hrvatskoj bolje nego u Njemačkoj i da će nakon provedbi trenutnih zdravstvenih reformi u Njemačkoj i u Hrvatskoj, ta ocjena biti još bolja.

Izgleda nemoguće, ali pokušat ću na dva slična primjera pojasniti detaljnije.

Pred Božić 2005. Na osnovu rentgentskog snimka pluća moj kučni liječnik u Njemačkoj je posumnjao na tuberkulozu pluća. Hitno me je uputio specijalisti za plućne bolesti, a ovaj, i ne vidjevši me, još hitnijim postupkom uputio u kliniku za plućne bolesti u susjednom Solingenu. Sve mjere opreza, maska na ustima i nosu, izbjegavanje rukovanja, hitan transport sa sirenom i plavim svjetlom...

Pregledi i labaratorijski nalazi nisu potvrdili prvu dijagnozu. Da sam u kliniku došao tri mjeseca prije, bio bih otpušten nakon deset dana i bio bih zdrav. Ali imao sam peh da je bolnica upravo nabavila novu Siemensovu tehnologiju za bronhoskopiju. Sonda sa kamerom vodi se digitalno do mjesta kojega odredi specijalist.

-Imate sreću da je upravo sada u kući inženjer iz Siemensa i da možemo sumnjivo mjesto ispitati na najmoderniji način. Rrekao mi je, ne bez ponosa, šef odjela.

Dva-tri dana priprema za pregled. U tih dva tri dana napravljena je trodimenzionalna slika mojih bronhija o kojoj je kolega Mazurek pisao u kolumni 3D proizvodnja. U tekstu i teoriji to sve izgleda super, ali da bi se to napravilo potreban je pacijent koji vjeruje da se sve to čini za njegovo dobro.

-Pregled će trajati oko tri sata. Vi nećete primjetiti ništa, dobit ćete narkozu, pojasni mi liječnik specijalist.

U prostoriji u kojoj je bio uređaj upoznah inženjera Siemensa. On mi je ponosno pojasnio detalje, način rada uređaja, mogućnosti koje pruža mikrotehnologija...

-Na osnovu 3D slike sondu vodimo točno na ovo označeno mjesto. Na putu sonda ostavlja digitalne tragove, tako da točno znamo gdje se trenutno nalazi.

Ne znam zašto, nisam bio fasciniran. Ta sonda će putovati kroz MOJE bronhije i u MOM će tijelu biti vođena na osnovu trodimenzionalne slike koja je napravljena nakon tri pregleda na MOJOJ osobi. Možda sam trebao biti ponosan, ali ja na to nisam ni pomišljao.

Prostorija se počela polako puniti spodobama u bijelim mantilima sa važnim izrazima lica. Primih narkozu i isključih se iz svijeta visoko razvijene tehnologije. Kada sam ponovo došao k sebi osjećao sam isrpljenost, a prostorija je bila prazna. Ubrzo me je jedna sestra oslobodi svih priključaka.

-Pregled nažalost nije uspio. Morat ćemo ga ponoviti nakon par dana, reče mi specijalist sliježući ramenima.

Ni u dva slijedeća pokušaja pregledi nisu uspjeli. Negdje je zapelo u području mikrotehnologije. Nakon pet tjedana otpušten sam iz bolnice, iscrpljeniji nego što sam ušao u nju ...i prepušten specijalisti u Remscheidu, kojega nisam vidjeo ni nakon četiri posjete njegovoj ordinaciji.  Pregledali su me raznorazni uređaji, komjuteri... High technology ...da prostiš! Novi uređaj za bronhoskopiju nije doprinijeo potvrđivanju dijagnoze moje bolesti, ali sam ja, bar se nadam, doprinijeo utvrđivanju njegove boljke. Barem nešto korisno.

Pet mjeseci nakon moje prve posjete specijalisti, moja žena i djeca dobiju od gradske ustanove za javno zdravstvo poziv da se HITNO jave kod njih zbog sumnje da su došli u kontakt s osobom koja je oboljela od tuberkuloze.

Šef službe nije mogao vjerovati da je prošlo stvarno pet mjeseci, ali otpusna pisma iz klinike i par telefonskih razgovora su ga uvjerili.

-Jadna Njemačka! Bio je njegov jedini komentar.

Toga časa ja sam odlučio svojim godinama dati više života umjesto obrnuto. I u Hrvatskoj ljudi nekako žive, nekako se liječe...

Prije nekoliko dana primjetih da se jedna izraslina na licu počela čudno ponašati. Pokažem ju svome liječniku, a ovaj me uputi na specijalistički pregled u ambulantu odjela uho, grlo, nos u brodskoj bolnici. Hitno.
Liječnik specijalist pregleda izraslinu, primjeti još jedno sumnjivo mjesto i predloži hitnu operaciju.

Dok ovo pišem šavovi malo zatežu. Operacija je bila prije dva dana i sve je obavljeno vrlo stručno i vrlo brzo, bez obzira što je vrijeme godišnjih odmora. Improviziralo se. I bez obzira što je brodska bolnica medicinsko-tehnički slabije opremljena od sličnih u Njemačkoj. Ljudi su ti koji čine jedan sustav funkcionalnim.

Sigurno da u hrvatskom zdravstvenom sustavu ima slabih mjesta, koja treba ukloniti. Ali medicinsko osoblje koje je u njemu zaposleno zaslužuje moju pohvalu. Barem ovo u Slavonskom Brodu.

Hoće li u zdravstu zdravlje pacijenta biti na prvom mjestu, ili će to biti interesi lobija proizvođača medicinske opreme i lijekova ...stvar je politike. U Njemačkoj su interesi pacijenata odavno ustupili mjesto interesima lobija.

"Svak je svoga tela gospodar". Zbog toga ne želim uvjeravati sunarodnjake koji još uvjek na preglede odlaze u Njemačku. Njihovo zdravlje je njihova stvar i ja se nemam pravo mješati, ali kad god sam upitan za mišljenje onda kažem da sam sa zdravstvenim sustavom u Hrvatskoj zadovoljniji nego sa onim u Njemačkoj. Lijekovi, koje primam od 1984. dostupni su i u Hrvatskoj.

Dati godinama više života umjesto životu više godina ...moj je moto. Hrvatski zdravstveni sustav me podržava u tome.

Rezolucija HDZ-a

Nikice, nahrani majmune!

root : Nikice, nahrani majmune!Nikice, nahrani majmune i ništa ne diraj!

Stranka nema viziju. Ne postoji onaj idealni, utopistički cilj kojemu se teži. Sva razmišljanja o razvoju stranke i države imaju rok trajanja od četiri godine, a poslije toga ...potop.

SIGURNO znate onaj vic iz doba čistki u Savezu komunista FNRJ: Žali se tako zatočenik na Golom otoku na svoju sudbinu. Prije Rezolucije Informbiroa 1948. bio je sekretar mjesnog komiteta, ugledan građanin i uzoran komunist. Nastojao je da tako i ostane, pa je svugdje isticao svoju lojalnost velikim vođama Titu i Staljinu. Imao je njihove slike na zidu svog ureda i njegova lojalnost je time bila dokazana.

Jednoga dana 1948. iznenada u njegov ured upadnu nepoznate osobe, a jedan od njih upre prst u slike velikih vođa i naredi: -Skidaj tog lopova! Zbunjeni sekretar učini kobnu grešku i upita – Kojega?

Gadna vremena i vrlo slična vremenima iz vica za HDZ u našoj županiji. Izborna je godina, krajnje vrijeme za ispunjavanje kadrovske križaljke, a vrh je neodlučan. Vrh u županiji, a i vrh u državi. Još uvjek se ne zna kojega lopova treba skinuti sa zida. Neki su u zatvoru, ali nije im suđeno. Najgore vrijeme za aparatčike i poslušnike koji nemaju svoj stav i svoje mišljenje.

Svi oni koji su se učlanili u HDZ ne iz altruizma, nego iz osobnog koristoljublja, izgubili su orjentir iz vida. Na zidu su još uvjek dvije slike i jednu treba maknuti. Pitanje je samo koju! Jer ...maknuti krivu moglo bi imati kobne posljedice. Treba maknuti pravu ...ali koju?

Vremena u kojima se u HDZ uključivalo iz domoljublja, općeg boljitka, želje svojim članstvom potvrditi ispravnost razvoja, ubrzati tranziciju... odavno su prošla. Pridjev demokratska u nazivu stranke odavno je izgubio značenje. Posljednji Mohikanci kojima je demokracija bila neka vrijednost, neki cilj kojemu su nastojali ići ...odavno su napustili stranku. Tako je i osnivač brodskog ogranka HDZ-a Ante Klarić, čovjek koji je imao viziju, već odavno ...ZNA SE! zamjenio sa ...ZNAO SAM!

Stranka nema viziju. Ne postoji onaj idealni, utopistički cilj kojemu se teži. Sva razmišljanja o razvoju stranke i države imaju rok trajanja od četiri godine, a poslije toga ...potop.

Vizionari su prijeko potrebni HDZ-u. Stranka se mora emancipirati od njenih dosadašnjih autokratskih vođa. Novi ljudi, ničim okaljani su potrebniji no ikad. Sigurno ih ima u HDZ-u, ali još nisu isplivali na površinu. Ne znam što čekaju, jer skinuti krivu sliku im neće ni USKOK ni EU ...to moraju učiniti sami.

Niti stranke-sateliti nisu u boljem položaju. I njihov razvoj je ovisan o razvoju događaja u HDZ-u. Pluralizam je ipak daleko širi pojam nego SSRN. I male stranke mogu biti itekako korisne, samo moraju imati jasan i razumljiv cilj.

Bez obzira na to kako će se ova Rezolucija završiti, jedna stvar se definitivno promjenila. Vrijeme autokratskih vođa je prošlo, a prostor za stranačku demokratsku raspravu je širom otvoren. Pitanje je samo koliko su članovi HDZ-a vični demokratskoj raspravi.

Odluka ŽO HDZ-a da radom stranke na županijskoj razini do daljnjega koordinira Nikica Stevanović je samo produžetak agonije i podsjeća me na drugi vic:

Poslali amerikanci svemirski brod na put. Posada: Majmun br.1, Majmun br.2, Majmun br.3 i Mujo. Nakon nekog vremena brod skrene s predviđene putanje. U Hustonu zabrinuti, vijećaju... i na kraju stižu instrukcije: Majmune br.1, pokušaj odbaciti balast! Majmune br.2, smanji potrošnju energije za 20%, povuci ručicu br. 8 u lijevo! Majmune br.3, pritisni dugme 8b i pokušaj odrediti točnu poziciju! Mujo, nahrani majmune i ništa ne diraj!

Jer odluka i jest rezolucija, zaključak (nekoga sastanka, komiteta, skupštine i sl.), proglas, rješenje (solucija) itd. o pitanjima od općeg interesa. Oni koji donose rezolucije (dokumente koji obvezuju) moraju biti rezolutni – dakle odlučni, hrabri, odrješiti, odvažni, smioni, postojani, čvrsti, srčani...

Nikice nahrani majmune i ništa ne diraj! Jedino tako se može protumačiti ova rezolucijica ŽO HDZ-a. Taj politički mikado (igra u kojoj trebaš uzeti svoj štapić tako da niti jedan drugi ne pomakneš), mogao bi HDZ skupo koštati, jer vrijeme im baš ne ide u prilog.

 

 

Stanje demokracije

Ko nas bre zavadi?

root : Ko nas bre zavadi?Ko nas bre zavadi?(Foto: Emil Cipar)

U ovoj ludoj priči nema nevinih, čak ni u vremenu dok se zastor pravomoćne sudske presude još nije spustio: nevini nismo ni mi, obični dosadni, prosječni građani: zato jer smo kao glasači bili suviše lakovjerni

SVAKI građanin kojega muče neki komunalni problemi i koji misli da će se oni rješiti na sjednicama Gradskog vijeća ...vara se grdno. Pogotovo se grdno vara onaj koji misli da će njegov problem riješiti ova ili ona stranka, ili nedajbože koalicija. Na sjednicama Gradskog vijeća ne rješavaju se već odavno kolektivni problemi građana, nego se rješavaju individualni problemi vijećnika.

To samopozluživanje moguće je, jer sve stranke samo deklarativno nose nazive koji govore o nekoj socijalnoj, liberalnoj, pravaškoj, demokratskoj... komponenti. Jedina ideologija kojoj zdušno služe, je osobni profit, neko mjesto u nekom odboru. Pri tome cijena toga mjesta nije uopće važna, jer se i onako plaća iz džepa građana.

Ta doktrina se prenosi i na građane. I građani ne biraju stranku koja će donijeti opći boljitak, nego preferiraju stranku od koje bi mogli imati neku osobnu korist.

U zdravom tijelu zdrav duh ...dobro nam je poznato. Zato nije čudo da su brodske političke prilike samo preslika događaja sa nacionalne pozornice. Pod krinkom tobožnje demokracije iživljavaju se javno najniži porivi, kao gramežjivost, nezasitnost, neumjerenost...

I sve to zahvaljujući pasivnosti građana dobije legitimnost, postane sastavni dio svakodnevnog života. Pojam ideali izgubio je svaki značaj, ta riječ izašla je odavno iz upotrebe, a ako nije još u potpunosti onda ju čujemo samo u konetksu ...Ideali!? ...ma daj!

Naš izborni sustav predvidio je da u izvršna tijela biramo stranke. Dobro, ili nije dobro ...na stranu. Nakon izbora imamo stranke u Gradskom vijeću koje smo sami iz ovog ili onog razloga birali. I sada prepustimo im upravljanje gradom na opću dobrobit, a mi se posvetitom svojim problemima.

Kada se nakon nekog vremena probudimo iz dubokog sna ...recimo moramo na klozet, ili samo patimo od nesanice ...ustanovimo da u Gradskom vijeću imamo stranku koju nismo birali. To je kao kad nakon dužeg vremena dođeš u vrt i ustanoviš da u njemu rastu biljke koje nisi posadio. Ako se radi o vrtu, onda ih iščupaš, ili okopaš, ali šta raditi sa korovom u Gradskom vijeću.

A niti ono što si posadio, nije onako, kako je to napisano na pakiranju sjemena da će biti. Niklo je nešto nalik korovu kojega treba isčupati i ne obećava nikakvu korist.

SDP recimo. Na njihovom pakiranju je stajalo Socijaldemokratska partija. Tako je stajalo na pakiranju, a niklo je nešto što je potpuno identično ostalima.

SDP u Gradskom vijeću, nije dorasla ulozi i izazovima u vremenu koje živimo, a pogotovo nije za očekivati da će u budućnosti bilo tko imati od nje koristi. Borba za vlast, moć i položaj ...ne stranke, nego pojedinaca ...više je nego očita. Ne libe se niti paralizirati razvoj i život grada, ako u tome vide samo trunku mogućnosti za osobnu korist.

Rekoh već ...ideala nema. Jer da ih ima SDP bi s HSP-om morao voditi žestoke ideološke borbe i nikakva koalicija, „tehnička podrška"... ne bi dolazile u obzir, niti bi ih mogle zbližiti. Ali ...u pitanju je osobna korist, a tu su ideali u kategoriji ...ma daj!

Temeljno različite ideologije nisu mogle spriječiti ove dvije stranke u njihovom bratsvu i jedinstvu. Mjesto u upravi nekog gradskog poduzeća ima više izgleda.

Politika je postala sama sebi svrha i sve se više odvaja od stvarnog života u gradu. Nikoga niti ne zanima kakve se odluke donose na sjednicama Gradskog vijeća. Građani su izgubili svaku vjeru u politiku, trpe da njihovim javnim trgovačkim društvima upravljaju podobni, a ne sposobni i na kraju za sve plaćaju ceh.

Zaboravimo sve to na čas i predpostavimo da vijećnicima Gradskog vijeća ipak nije stalo do osobne koristi, nego da žele dati sve od sebe za opću dobrobit. Recimo ...da se sve stranke slože i da se za svaki novi projekt sve ručice dižu bratski i složno. To bilo nešto ...cijeli grad bi posatao velika bauštela.

Misliš! Ne bi se niti onda dogodilo baš ništa. Jer između želje i ostvarenja postoji još jedno samoupravno tijelo ...Županijsko vijeće, a njegova je jedina uloga opstruirati sve ono što Gradsko vijeće odluči. Grad i županija su dvije zaraćene stranke.

U županijskom vijeću ulogu jezička na vagi ima HSP-AS. Jedna hibridna stranka, koje nije bilo na izbornim listama i koja je plod međusobne netrpejivosti, nedostatka ideala i osobne koristi. I tu dolazi do punog izražaja borba za vlast, za osobnu korist.

Sve stranke nam pokušavaju reći da su one najkorisnije za dobrobit građana ako sjede u većinskoj koaliciji. Da svoj obol jednako tako mogu dati, ako svoj posao kvaliteno rade i u oporbi ...ne žele ni čuti za to.

Kvalitetna demokratska diskusija ne mora značiti ratno stanje, ali to u Brodu tako jest. Potrebnu količinu glasova može stvoriti kvalitetan i koristan projekt, a ne samo stranačka ili partijska knjižica. O tome naši vijećnici u oba vijeća ne razmišljaju i nije ih briga za dobrobit građana.

U ovoj ludoj priči nema nevinih, čak ni u vremenu dok se zastor pravomoćne sudske presude još nije spustio: nevini nismo ni mi, obični dosadni, prosječni građani: zato jer smo kao glasači bili suviše lakovjerni; jer ...ako nismo bili lakovjerni ...nismo dovoljno bučno prosvjedovali na prvi znak uzbune; jer smo mislili da će institucije odraditi (?!) svoj posao; jer nismo uspijevali predvidjeti razmjere bankarske, političke, medijske gramzivosti i njezine posljedice po nas, hrvatske, austrijske, srpske i liechtensteinske blesane čijim porezima upravljaju mračni, nečasni tipovi... stoji u recenziji na knjigu Mjesto zločina – Hypo Alpe-Adria Richarda Schneidera. Knjiga je izašla nedavno u izdanju Naklade Ljevak i pravo je ogledalo trenutnog stanja u Hrvatskoj.

Ako se ipak donese neka odluka, neki projekt bude prihvaćen, i proveden do presjecanja vrpce ...to je samo nužna kozmetika da bi se ovo osobno samoposluživanje održalo na životu i da se građanima zamažu oči kao da se nešto ipak događa.
I da se trenutnoj „drugoj strani" pokaže kako se radi.

Snaga demokracije leži u dijalogu i u spremnosti na dijalog. U iznošenju i zastupanju argumenata i uvjeravanja u valjanost i opću korisnost. Rezultat dijaloga je kompromis sa kojim mogu svi živjeti. Od toga ni traga u našim samoupravnim tijelima.

Ko nas bre zavadi?

Vrh županije

Trojac bez kormilara

root : Trojac bez kormilara

Što nam, zajedničkim nastupima, želi poručiti naša "troika" iz županije? Nepismenost, zajedništvo duha, odlučnost, aktivnost, nepovjerenje...?

NEKADA su „organi vlasti" svoje dužnosti obnašali u paru. Dvije kape, dva opasača, dva pištolja, dva „pendreka", jedan mozak... i to je bilo to. Narod je znao razloge ...jedan zna ćirilicu, jedan zna latinicu, ili ...jedan zna čitati, a jedan pisati.

To se već skoro i zaboravilo, ali u našoj županiji ostao je običaj višestrukog predstavljanja vlasti. Sveto Trojstvo, vrh izvršne vlasti u županiji nastupa uvjek zajedno. Bilo gdje ...gdje treba presjeći neki vrpcu, položiti neki vijenac, otpjevati himnu, prisustvovati promociji neke knjige, sjednici Predsjedništva županijske skupštine...naš trojac uvjek je zajedno.

Što nam zajedničkim nastupima želi poručiti naša troika iz županije? Nepismenost, zajedništvo duha, odlučnost, aktivnost, nepovjerenje...?

Nepismenost? ...ne bi smjelo biti, jer smo dijelom platili njihovo obrazovanje. Ako je vjerovati SBplusu koštalo nas je to najmanje deset tisuća kuna - za godinu. Osim toga ispred njihovih imena stoje i akademske titule, pa je ova sumnja potpuno neopravdana.

Zajedništvo duha? E to sad ne znam! Istina svi pripadaju istoj stranci ...ups ...skoro istoj stranci, pa to nije za isključiti. To bi već mogao biti razlog! Istina pripadaju različitim strankama, ali razlika je samo u nazivima stranke. Ideologija i programska načela su ista, kao što im je i kadrovska služba zajednička. Zajedništvo per exellence.

Nakana ...dati sve od sebe za dobrobit građana županije. To bi moglo biti!. Samo pitanje je: Mora li to biti? Mora li se to gotovo danomice demonstrirati javnosti? Zar ne postoji Koalicijski sporazum kojim je sve jasno definirano i koji vrijedi ...dok nas izbori ne rastave. Moraju li zbog toga zajedno polagati jedan vijenac, zajedno presjecati jednu vrpcu, dijeliti jednu pogačicu na „prigodnom domjenku"?

Čini se da niti zajedništvo duha ne bi smjelo biti razlog grotesknih nastupa županijske Trojke.

Odlučnost!? ...recimo u nakani izvući našu županiju sa posljednjeg mjesta tablice. Ali odlučnost bi se trebala razumjevati sama od sebe, jer je svaki član Troike svojom voljom izašao pred građane i rekao da on ...ili ona žele od Brodsko-posavske županije napraviti El Dorado. Odlučnost su već jednom uspješno prodali građanima, pa nije potrebno to i dnevno dokazivati.

Aktivnost!? Možda su članovi ove trojke neizlječivi workoholici!? Možda jednostavno ne mogu raditi jedan posao u miru, ili točnije rečeno možda ne mogu raditi u miru posao koji bi trebali raditi, nego istovremeno moraju obavljati više poslova, a sve to za dobrobit drugih. Možda osobno i ne žele biti istovremeno na svakome mjestu, ali takva im je narav jednostavno, pa ne mogu drukčije.

Nepovjerenje!? Strah da se možda u koalicijskom partneru krije podmukli neprijatelj, koji samo čeka priliku podmetnuti nogu? Ili strah ostati neprimjećen ...izgubiti se iz svjetla reflektora na političkoj pozornici?

Kako rekoh imaju jednu kadrovsku službu, koja odlčuje o njihovim sudbinama pa je nepovjerenje potpuno deplasirano.

Nekako mi sve ovo stvarno nisu pravi razlozi koji bi me uvjerili da naša Trojka zajednički mora nastupiti na svakoj benignoj prigodi gdje postoji oko javnosti. Sve mi se čini da oni nemaju pametnijeg posla i da nisu pročitali opis radnog mjesta na kojemu su trenutno uhljebljeni.

Po njihovim djelima će te ih prepoznati ...rekao je Isus. Po njihovim djelima naša Trojka i nije baš vidljiva, ali je zato preko mjere razumnog ...vidljiva na dalekovidnici lokalne televizije.

Cilj i svrha lokalne samouprave i njenih organa ne bi smjelo biti samo sudjelovanje u događajima od značaja, nego kreiranje istih na dobrobit građana. E sad ...kod kreiranja nisu baš uočene neke posebne aktivnosti Trojke iz županije, kao što ni pojedinačne aktivnosti nisu prostim okom vidljive. Da jesu ...naša županija bi imala bolji plasman na tablici razvijenosti.

Kolektivni nastupi, kolektivna odgovornost, kolektivno jednoumlje ...čini mi se da smo to već imali.

Moderno ropstvo

Psi rata kao mirotvorci

root : Psi rata kao mirotvorciZa pregršt dolara...(Foto: Danas.hr)

Organizacijski oblik „Legije stranaca“ ne odgovara više neoliberalnom načinu rada i globalnom području djelovanja, novih „mirotvoraca“. Kod „Legije stranaca“ unutarnje nemire u zemljama od ekonomsko-strateškog značaja morale su praviti tajne službe zemalja čiji je kapital od njih imao interesa. Globalizacijom interesa ...tajne su službe postale neučinkovite zbog svojih hijerarhijskih struktura i potčinjenosti vladama i parlamentima svojih država.

-Eeee đe s' Pejo šta ima! De sjedi, popi kavu ...šta ima, kud žuriš?!
-A kud bi žurio jadan ne bio! K'o da mene neko čeka. To je nekad bilo. Sad ganjam neki pos'o, al' nekako mi se i ne ganja. Nekako mi muka od toga.
-Kako muka? Kako ti od posla more bit' muka? Kaki je to pos'o?
-Ma traže ljude za Somaliju! Zar nisi čuo?!
-Nisam ništa čuo. Čuo sam da je onaj Ilija sa Livade tamo neđe u Africi i da dobro zarađuje. Kažu triest iljada kuna, ako sam dobro čuo.
-Jesi ...dobro si čuo. Ma i ja mislio tako, pa sada ganjam neke papire.
-A šte se to radi tamo?
-Ma to ti je neka mirovna misija! Vataju one pirate što zajebavaju brodove. Ne znam ni ja tačno, tako su mi rekli. Može i u Afganistan isto u tu nji'ovu mirovnu misiju, al' sad traže za Afriku ...za Somaliju. A otišo bi ja, izduro godinu dana, pa se malo potkožio.
-Pa kad bi iš'o onda?
-A neđe u septembru ...taaako!

Slučajni razgovor u jednom brodskom kafiću. Za raznorazne „mirovne misije", traže se ljudi posebnog kova i posebnih kvalifikacija. Uglavnom su to ljudi za vojnim i policijskim kvalifikacijama, neoženjeni ili rastavljeni.

Sve bi me to ostavilo ravnodušnim da prije kratkog vremena nisam pročitao knjigu „Blackwater - Der Aufstieg der mächtigsten Privatarmee der Welt" ...„Blackwater -uspon, najjače privatne vojske na svijetu", autora Jeremy Schachila.

Kada sam pročitao knjigu svrstao sam ju u science fiction literaturu, jer mi se sve u njoj učinilo nestvarnim i nemogućim gotovo neracionalnim. „Blackwater" je nastao nakon 11. 09. 2001. i njegov nagli uspon poklapao se sa Buschovim planovima u borbi protiv terora. Fantastično je iskoristio prazan prostor između pravosuđa i državnih interesa i svojom neovišnošću od vojne hijerarhije preuzimao sve više prostora u Buschovoj navodnoj borbi protiv terorizma. Jednoga dana preuzeo je u potpunosti kormilo u svoje ruke i danas je gotovo jedini subjekt zadužen za „red i mir" u svijetu.

Njegova strategija u potpunosti odgovara novom nevidljivom svjetskom poretku. Iluzorno je pomisliti da bilo koje demokratski izabrano tijelo nije ovisno o planovima i interesima velikog kapitala, koji se nalazi u rukama nekolicine. Oni upravljaju svijetom, oni određuju područja na kojima će se ratovati i područja na kojima će vladati mir. Kada se malo uđe u njihovu logiku, puno svjetskih događaja koji su nas iznenadili, postaju puno jasniji i logičniji.

Dobro razrađeni scenarij funkcionira na svakom mjestu na svijetu. Trenutno je to Somalija, točnije Adenski zaliv na kojega ova zemlja izlazi.

Naime Adenski zaliv je poznat kao ilegalno odlagalište industrijskog  i radioktivnog otpada. Da slučajno neka od zemalja koje se nalaze na tom zalivu ne bi svojim suverenitetom ugrozila „biznis", pobrine se za nemire u njima. Jemen i Somalija su najnovije žrtve, a scenarij je slijedeći:
Prvo ... donese se odluka da se podrže „opozicijski pokreti” u tim zemljama, kojima se zatim pruža pomoć u uspostavljanju iregularnih vojnih snaga. Sa porastom unutrašnje konfrontacije, odnosno pobune donosi se rezolucija o „zoni zabranjenog leta”, proglašava se „mirovna misija” NATO-a sa ciljem zaštite civila, ljudskih prava, ili spriječavanja humanitarne katastrofe. Pod plaštom mirotvornih ciljeva, a međunarodna zajednica još uvek nije definirala mirotvorstvo kao način rješavanja unutrašnjih sukoba, dolazi do otvorene oružane intervencije u zemljama gdje režim nije po volji onih koji izvode tu oružanu intervenciju.

Za sprovođenje ovih planova potrebno je puno Peji i Ilija iz Broda i iz svijeta. Oni se dobiju za sitniš od nekih par tisuća dolara mjesečno. Pritom im se još stvori iluzija da su oni branitelji mira u svijetu i da čine općekorisnu stvar.

A Pejine i Ilijine biografije se uklapaju u planove vlasnika najveće privatne armije na svijetu. U svakom pogledu. Imaju vojnog i ratnog iskustva, nemaju obitelj, nemaju trenutnog zaposlenja... Ako se živi vrate iz Somalije, Afganistana, Sudana... bit će dobro potkoženi do iduće „mirovne misije".

Nestabilnost u siromašnim zemljama od ekonosko-strateškog interesa je relativno jednostavno napraviti. Za sve to je specijalizirana firma „Blackwater". Ona se brine za sve ...od proizvodnje nemira do uvođenja „reda i mira". Sve to čine za triest iljada kuna Peje i Ilije iz Broda, iz Hrvatske,  ili neke druge zemlje,koja je prije toga već obrađena i pripremljena za regrutiranje novih „mirovnjaka".

Organizacijski oblik „Legije stranaca" ne odgovara više neoliberalnom načinu rada i globalnom području djelovanja, novih „mirotvoraca". Kod „Legije stranaca" unutarnje nemire u zemljama od ekonomsko-strateškog značaja morale su praviti tajne službe zemalja čiji je kapital od njih imao interesa. Globalizacijom interesa ...tajne su službe postale neučinkovite zbog svojih hijerarhijskih struktura i potčinjenosti vladama i parlamentima svojih država.

Moderna vremena su trebala „Blackwater" i sad ga imaju. „Blackwateru" je trebao 11.09. 2001. da bi se rodio i svijetu opravdao korisnost svoga postojanja. Pametnome dosta.

Pravi novi svjetski poredak o kojemu se toliko govori nije niti slučajno demokratski nastrojen nego je u potpunosti potčinjen interesima krupnog kapitala kako je to bio otkad je svijeta i vijeka. Sada je dobio novi oblik u kojemu se je teško snaći, jer on funkcionira paralelno sa službenim svjetskim poredkom za kojega mislimo da nam on kroji sudbinu i s kojim je potpuno kompatibilan. Može se reći da mu je službena politika u potpunosti potčinjena.

Nacionalne vlade demokratskih zemalja ovise o interesima krupnog kapitala i njihove su buduće odluke već unaprijed uplanirane u razvoj svjetskih događaja. Varamo se ako mislimo da smo imali neki izbor i sami birali Vladu, ili predsjednika Republike. Nekada negdje je određeno da je u nekom vremenu  potrebno da Stjepan Mesić bude predsjednik, a Ivo Sanader premijer u Hrvatskoj. Za to vrijeme obavljene su neke krupnije novčane transakcije, par milijardi dolara promjenilo je vlasnika da bi se nekoliko ljudi još više obogatili. Iz istih razloga je potrebno da „Blackwater", pardon ...NATO, pardon ...UN, imaju punu kontrolu nad Adenskim zalivom ...trenutno.

Povezanost teme iz citiranog razgovora i teme koju obrađuje knjiga Jeremy Schachila je više nego očita. Morao se dogoditi 11. rujan 2001. u Njujorku, kako bi Pejo iz Slavonskog Broda 11. rujna 2011. mogao ići u Somaliju ...potkožiti se. Sve to u organiziciji i režiji nevidljivog  Big Brothera, koji je u svom scenariju odavno predvidio Peju, kao što je predvidio vladu i oporbu u Hrvatskoj, koji će te mirovne akcije politički podržavati.

U tom konteksu lakše je shvatiti događaje oko prodaje INE, Hypo-banke, golemog inozemnog duga Hrvatske... Jedino što nam preostaje da „slobodno i demokratski" biramo, od Velikog brata već izabrane ljude.

Ne bih vas zamarao brojkama, ali ilustracije radi navodim: američki vojni budžet je najveći na svijetu i veći je od sume vojnih budžeta idućih dvadeset i pet zemalja na listi ...zajedno. Dodamo li tomu još toliko privatnog kapitala, koji ima svoje interese da „Blackwater" kontrolira događaje u svijetu ...jasno nam je da je Pejo iz razgovora još imao veliku sreću. Drugog izbora nije imao.

I tko su teroristi, neprijatelji reda i mira trenutno u svijetu, koje treba uništiti. Siromašni somalijski i jemenski ribari koji su dosada koristili Adenski zaliv i bogata lovišta ribe u njemu. Bili su to ...siromašni somalijski i jemenski ribari ...sve dok se njihovi interesi nisu sukobili sa interesima velikog kapitala, kojemu su njihova lovišta bila potrebna za njihove prljave poslove. Oni su svojim ribarskim čamcima postali opasnost po globalni red i mir, pa ih se mora prekrstiti u pirate i opasne teroriste.Oni to s vremenom i postaju, jer nemaju drugog izbora. Sve je to predvidio i organizirao „Big Brother". Da bi se protiv tih ...po sve nas „opasnih neprijatelja" moglo uspješno boriti, potrebno je uvjeriti nas da su oni stvarno izvor svih opasnosti koje nam trenutno prijete i da se valja protiv njih boriti. I to uvjeravanje je u punom tijeku. Sudjelovat će u njemu, na najnižoj oragnizacijskoj razini ...i Pejo iz Broda za triest iljada kuna mjesečno.

I svi zadovoljni! Do iduće smetnje velikom kapitalu da nesmetano puni nezasitne džepove nekolicine. Ko zna koji je to siromašni dio svijeta? Mi ne znamo, ali Veliki brat  sigurno zna. I mi ćemo doznati kada budu trebali novi regruti. Tada će nam opet Veliki brat između dvije sapunice na televiziji pokazivati slike „opasnih terorista" u gumenim čamcima kako ugrožavaju "jadne" super-moderne tankere u bogtepita kojem dijelu svijeta, a Pejo će opet početi ganjati papire.

 

Predizborni čobanac

Meti malo Starčevića!

root : Meti malo Starčevića!Svirači iz Bremena ...najuspješnija koalicija do sada.

Za razliku od kulinarskog čobanca, obvezatan dodatak u izbornom političkom čobancu nije lovorov list, nego Ante Starčević. Na njega treba mirisati svaki tanjur, on mora zaokružiti aromu, učiniti čorbu probavljivijom.

SIGURNO vam je poznata dilema koju ima domaćica kada priprema neko jelo koje baš nije uobičajeno i svakidašnje. Recimo čobanac! Što sve staviti u njega da bi se jelo mirne duše moglo servirati gostima? Ovo jednostavno jelo, slavonskih čobana, doživjelo je pravu renesansu i priprema se na stotinu načina i svako je uvjeren kako zna pravi recept. Čuo sam ih već bezbroj, ali niti u jednom nije nedostajao lovorov list. Sad, ne znam koliko je, naziv čobanac, opravdan za jelo u kojemu aromu određuje mediteranska biljka za koju naši čobani sigurno nikada nisu niti čuli.

Ante Starčević, kao lovorov list, začin u svakom programu

Meti malo lovorovog lista!, čuje se često u metropoli METANJA, u Brodu. I ono, što bi se mirne duše moglo staviti, u Brodu se meće.

I po pravilima takmičenja u pripremi kulinarskog čobanca, brodske političke stranke se pripremaju za takmičenje u pripremi izbornog čobanca. Tako i HSP Ante Starčević nedavno u Brodu. Otkrili su svoj recept, pokušali izazvati zazubice dosadnim i uobičajenim sastojcima i nadaju se dobrom plasmanu njihovog uratka.

Za razliku od kulinarskog čobanca, obvezatan dodatak u izbornom političkom čobancu nije lovorov list, nego Ante Starčević. Na njega treba mirisati svaki  tanjur, on mora zaokružiti aromu, učiniti čorbu probavljivijom.

Još jedan primjer iz života, prije nego što pređem na temu. Nikada nisam igrao dobro nogomet, ali naučio sam kako ekipa koja želi biti uspješna mora za igru koristiti cijeli teren. Kažem nisam baš neki Maradona ni Beckenbauer, pa se nisam posebno ni pridržavao ovog pravila. Svoje mjesto i svoju šansu sam tražio u sredini terena, pa nije čudo da je moja uspješna nogometna karijera završila prije nego što je počela.

A tema kolumne je predizborne aktivnosti političkih stranaka u našoj županiji. I tu vidim dosta sličnosti mojem umijeću u nogometu. Stranke se zbile u centar, a cijeli ostatak terena velikodušno su prepustile krupnom kapitalu, sitnim lopovima, prevarantima i svima onima kojima je politika samo sredstvo.

Bogoljublje, domoljubje i čovjekoljublje ...to je Ante Starčević i toga mora biti u loncu u neograničenim količinama. Prvi se toga dosjetio HSP Ante Starčević i predstavio svoj izborni program. I sve bi to prošlo neprimjećeno da u njihovom programu ne postoji još jedna revolucionarna i na ovim prostorima neviđena novina. Stranka ide u izbornu kampanju zajedno sa pokretom HRAST (Hrvatski rast). To i nije neka novost, ali novost su predizbori koje će svi kandidati za izborne liste morati proći. Znači, svaki kandidat će morati dokazati svoju prihvatljivost od stranačkog tijela.

Inače, u programu ništa novog, kao ni u receptu za čobanac. Malo Starčevića (obitelj, odgoj, obrazovanje...), malo Europe, malo poštenja, malo patosa, malo Zelenog pojasa ... i puno, puno Crkve.

Crkva respektabilan politički čimbenik

Crkva postaje respektabilan politički čimbenik na budućim izborima, jer kako rekoše na presici u hotelu Savus, ovaj savez sebe smatra produženom rukom Hrvatske katoličke Crkve. I nije slučajno da je do udruženja došlo nakon papina posjeta i nije slučajno da je to tema svih katoličkih medija.

Poznavajući sklonost pravaša ka raskolu čini mi se da je i ova koalicija na labavim nogama i da će upravo politička stranka HSP Ante Starčević biti u njoj faktor nesigurnosti. Jer ...teško si mogu zamisliti da su članovi te stranke preko noći prihvatili altruizam i zaboravili osobno koristoljublje koje ih je do sada držalo uz stranku, bolje rečeno ...zbog kojega se inače bave politikom. Čovjekoljublje i ...ono ostalo je samo za aromu samo zbog toga da bi čorba bila probavljiva.

A šteta! Jer ideja je odlična. Ideja, unijeti više odgovornosti za narodne zastupnike i dati im veću slobodu, ne sputavati ih koalicijskom stegom, nego im dopustiti više savjesti i savjesnosti u radu za opće dobro.

Iako su i u njemačkim parlamentima odluke zastupničkih klubova gotovo uvjek jednoglasne, ipak su poslanici svoje dizanje ruku skupo prodali u diskusiji kluba zastupnika ...ovaj puta ću stisnutih zubi glasovati za tvoj prijedlog, ali idući puta je moja tema na redu, pa ćemo o njoj donijeti jednoglasni pristanak.

Dosadašnji zastupnici nisu bili uspješni

Dosadašnji zastupnici iz naše županije, nisu bili uspješni u postavljanju tema, koje bi donijele neku korist našoj županiji. Zastupnici HDZ-a davali su podrške bez ikakve protuusluge, zastupnici SDP-a bili su protiv, bez ikakve koristi i pametnijeg osobnog prijedloga. HDSSB je tražio priliku za jeftini politički šou, a ostali? Ako ih uopće ima onda su bili blijeda preslika već spomenutih.

Ne znam zbog čega je centar toliko omiljen da se baš svi u njega guraju, a toliko prostora za igru pored. Gledao sam nekidan Barcelonu ...ma to ste sigurno svi gledali. Nije bilo milimetra igrališta na kojemu nije bio neki njihov igrač, pa se čovjek mora pitati je li ih sudac prije utakmice uopće prebrojao!? Učinilo mi se kao da ih ima stotinu. Ne moram govoriti kako je završila utakmica.

Kao će završiti politička utakmica koja nam u Hrvatskoj predstoji, ne znam. Ali već sada znam kako neće biti niti izdaleka zanimljiva kao spomenuta.

Pa dobro, može mi se reći: nisu izbori nogomet! Nisu, znam i sam da nisu, ali nisu ni razumna politika, sudeći po onome što političke stranke do sada nude.

Preko četrdeset posto birača nije zainteresirano za izbore. To je najveća stranka u Hrvatskoj. Kada bi oni svi izašli na izbore i učinili svoj listić nevažećim pobijedili bi sve ostale političke stranke, jednim udarcem.

Ali na njih niko i ne pomišlja, jer to bi značilo razvuči igru po cijelom terenu, a na to nismo navikli. Bolje je da se mi guramo u centru, pa možda nekad potrefimo neku loptu. Vjerojatnost je, istina mala, ali dogodi se da nekad neko dobije na lotu, ili da ga pogodi grom, pa je moguće da i od narodnog poslanika bude nekad neke koristi.

Nije važno što saborskim zastupnicima, iz naše županije, to, do sada, nikada nije uspjelo. Bit će jednom valjda!

Nešto nam labava i neučinkovita ova demokracija.

Plaćeni prilog

Psi laju, a karavane prolaze

root : Psi laju, a karavane prolazeHSLS plijeni pažnju revolucionarnim idejama(Foto: Emil Cipar)

HSLS nema vozačku dozvolu za upravljanje, niti su ikada pokušali pritisnuti i aktivirati jednu od tih poluga. Oni ne koriste motore, nego još uvjek koriste snagu mišića, dopuste da ih život gura, a pri tome koriste druge mehanizme, koji se nazivaju populizam i pragmatizam.

KRAJNJE je vrijeme za ulazak u startne jame za finalnu trku, koja se se zove Parlamentarni izbori. Stranke još uvjek oklijevaju, igra se psihološka igra ...pušta se protivnika da pogriješi ...pa ćemo onda mi raspaliti po njihovim pogreškama i program je već tu. Više se i ne traži. Nije to neka demokracija da moraš dokazivati vlastite vrline. Ne! Dovoljno je ukazati na tuđe greške i izborna pobjeda ti je već zagarantirana.

Nije to neka demokracija da moraš dokazivati vlastite vrline. Ne! Dovoljno je ukazati na tuđe greške i izborna pobjeda ti je već zagarantirana.

Jedina stranka, koja uspjeh želi ostvariti na vlastitim vrlinama je ...a koja bi druga mogla i biti ...HSLS. Samouvjereno i suvereno uhvatili su se u koštac sa problemima, koji pučanstvu gore pod noktima. Jedan od "najvećih" problema koji bez sumnje trenutno tišti biračko tijelo, jest problem ...kako do veće mirovine. I to ne sutra ili prekosutra nego za sedamdeset godina, kada se ostvari zakonsko pravo na istu.

Populizam i pragmatizam

HSLS ...Hrvatska socijalno liberalna stranka, ima ugrađena dva načina upravljanja za putovanje kroz život. Kočnicu i gas. Gas je ono liberalno u nazivu, a socijalno je kočnica. Po potrebama, aktivira se jedna od poluga.

Ali ...HSLS nema vozačku dozvolu za upravljanje, niti su ikada pokušali pritisnuti i aktivirati jednu od tih poluga. Oni ne koriste motore, nego još uvjek koriste snagu mišića, dopuste da ih život gura, a pri tome koriste druge mehanizme, koji se nazivaju populizam i pragmatizam.

Primjetio sam ovih dana štand pomenute stranke na korzu. Nije to bilo teško, jer kod 30 stupnjeva u hladu, na korzu se ništa i ne događa. Par vrabaca oko fontane i HSLS su ...skoro jedina živa bića na korzu.

Šteta! Jer HSLS prvi puta ima šta ozbiljno ponuditi. Rješenje za budućnost ...dovoljno razloga da već sada počneš stavljati križiće na svaki papir na kojemu stoji napisano HSLS.

Dobro ...dan, dva prije izbora, stranka se sjeti biračkog tijela i napusti koaliciju

I sam razmišljam o svojoj budućnosti. Kako god okreneš HSLS nudi najbolja rješenja. Učlaniš li se u HSLS ...budućnost ti je osigurana. Za sve svoje članove ta stranka je osigurala dobro plaćena mjesta, a ne moraš se posebno ni truditi, čak ne moraš niti poznavati programska načela stranke. Moraš se samo potruditi da prođeš izborni prag i već ti je osigurano mjesto u vladajućoj koaliciji. Dobro ...dan, dva prije izbora, stranka se sjeti biračkog tijela i napusti koaliciju, ali ipak su to skoro četiri bezbrižne godine života sa sigurnim primanjima. A ako baš nisi kvalificiran za radno mjesto narodnog  zastupnika, naći će se već netko tko će ti kazati kada trebaš podići ruku.

Ne pati od brojnosti

A HSLS je od Boga dana stranka za sigurnu budućnost njenih članova. Ne pati od brojnosti, svi njeni članovi si međusobno znaju OIB i JMBG i sve pinove i kodove koji su za život potrebni. To je jedna pregledna familija i ne možeš pogriješiti.

Dobro ...može netko reći: A treba preći izborni prag!

Od socijalne kočnice do liberalnog gasa sa ugrađenim neoliberalnim turbo.

Kod sadašnje zainteresiranosti pučanstva za stranke, politiku i izbore nije to nikakav problem. Znaju to u središnjici stranke, pa se niti ne trude stvoriti kvalitetan izborni program. Misle ...čemu trošiti resurse na nevažne stvari i unositi nemir u biračko tijelo. Dovoljno im je ...kao što aktualni primjer s brodskog korza pokazuje, ispričati nešto ...da ćeš moći sam odlučivati što ćeš plaćati ...baciti par ispraznica na papir ...ljudima reći da će im biraju HSLS biti još bolje ...i stvar je rješena.

Kada je za predsjednika te stranke u Slavonskom Brodu izabran Dr. Marijan Šabić, očekivao sam da će se stvari promjeniti makar na lokalnoj razini. Očekivao sam svježe ideje, očekivao sam uzbudljivu trku u kojima će nas HSLS oduševiti vozačkim vještinama, jer jedino oni imaju ugrađene sve potrebne instrumente za upravljanje. Kako već rekoh ...od socijalne kočnice do liberalnog gasa sa ugrađenim neoliberalnim turbo.

Marijan Šabić nema hrabrosti

Ali ništa od toga! Ni Marijan Šabić nema hrabrosti upustiti se u trku, nego dopušta neprepoznativljost i nerazumljive socijalne poruke. Pitam se koga sada trenutno u Hrvatskoj zanima važnost drugog mirovinskog stupa, koga zanimaju političke stranke uopće. Socijalnu odgovornost koju im je u amanet ostavio osnivač stranke Vlado Gotovac, osjećaju kao teret i nisu joj uopće dorasli.

Ni Marijan Šabić nema hrabrosti upustiti se u trku, nego dopušta neprepoznativljost i nerazumljive socijalne poruke.

Veliki je raspon između pridjeva socijalno i liberalno u programu stranke i u tome prostoru bi se stranka ...ovisno o trenutnim prilikama trebala pozicionirati. Po mojoj slobodnoj procjeni, trenutno bi trebala ta pozicija biti bliže pridjevu socijalno, ali potrebne su nove ideje, kojih stranka nema, kao što ih niti dosada nije imala.

U svakom slučaju imali su hrabrosti biti prva stranka koja će na brodskom korzu preplašiti birače i prisiliti ih da bojkotiraju izbore. A to im je i cilj. Jer što manje birača na izborima to veća šansa za prelaz preko izbornog praga. Dovoljno je da svaki od osam članova angažira rodbinu, krsne i krizmene kumove ...i već si kod osam posto. (Kod brojke od osam članova nisam siguran da je točna, jer nema pouzdanih podataka, a po nekim izvorima je ta brojka čak dvoznamenkasta.)

Nove metle ne metu uvjek bolje

Cijeli izborni program ove stranke možete pročitati na dopisnici koju dobijete na štandu. Eh da! Ovu dopisnicu trebate uputiti na Vladu Republike Hrvatske, Markov trg 2, 10 000 Zagreb kao Zahtjev za bolju Hrvatsku. Možda će se članovima pomenute stranke adresa učiniti poznatom. Istina ...to je ista adresa na kojoj je i stranka bila desetljećima kod kuće, osim onih nekoliko dana prije izbora.

Nove metle ne metu uvjek bolje. Da probamo sa usisivačem?

Psi laju a karavane prolaze stara je poslovica. Na korzu u Slavonskom Brodu, niti psi laju niti su primjećene neke karavane, ali žedni vrapci piju vodu na fontani i HSLS dokazuje besmislenost svog postojanja.

Čudi me da se Dr. Marijan Šabić nije dosjetio Zahtjev za bolju Hrvatsku, provokativno nazvati Zahtjev za JOŠ bolju Hrvatsku. Barem bi se imali čemu smijati.

Nove metle ne metu uvjek bolje. Da probamo sa usisivačem?

P.S.Nadnaslov Plaćeni prilog odgovara stvarnosti. Ali, iako sam u računu kojega sam ispostavio na ime stranke uredno naveo brojeve svih svojih tajnih računa u Lichtensteinu, Irskoj, Malti i ...da ne nabrajam, sumnjam da će ovih dana na njih stići neka uplata od iste. A trebala bi po mojoj procjeni, jer ovoliko promotivnog prostora HSLS neće postići u svim glasilima zajedno ...za vrijeme cijele izborne kampanje. 

Divlji zapad danas

Od Pulitzera do SBplusa

root : Od Pulitzera do SBplusaŠto nije zabilježeno nije se ni dogodilo

Svima nam je jasno da je objektivno novinarstvo puka utopija. Novinar ima spol, naciju, vjeru, boje kože, seksualne sklonosti, starost, hobije... Uz sve to, jasno je da je iluzija od njega očekivati objektivnost. Zbog toga ni mi ne ističemo objektivnost, niti se hvalimo njome.

ZNATE li priču o dvojici trapera, koji se pripremaju za prvu zimu u nigdinama sjeverne Kanade. Znaju da su zime duge i hladne, ali nemaju pojma koliko su duge i koliko su hladne. Danima skupljaju drva i namirnice. Dosadilo im već, ali još uvjek nisu sigurni da su se dovoljno osigurali.

-Čuj Sam ...jednoga dana će Tom ...da pitamo Indijance kakva će biti zima ...oni bi to trebali znati!?
Rečeno, učinjeno. Uz lulu mira i gutljaj whiskyja povedoše razgovor sa indijanskim poglavicom. Na pitanje ...kakvu zimu mogu očekivati ...indijanski poglavica se počeše po glavi i prozbori:
-Bijeli čovjek priprema puno drva, bit će jaka zima.

Na ovo me asocirala kolumna Jerka Zovaka  objavljena na SBplusu.

Prije pola godine jedna mala ekipa uputila se u brodske medijske divljine, jer tu ima jako puno prostora za jedne lokalne internetske novine. News-portali su relativno mlada glasila i ne postoje pravila kako se trebaju uređivati i izdavati. Postojeća pravila iz tiskovnih izdanja su zastarjela i ne odgovaraju suvremenom načinu komuniciranja. Tipične novinarske rubrike ...vijest, proširena vijest, vijest s komentarom, kolumna... traže nove načine prezentiranja.

Nakana je bila jasna. U Slavonskom Brodu ima puno mjesta za jedan internetski portal. Kako on treba izgledati, koja mu je ciljna publika, kako ga uređivati, kako puniti sadržajem ...nikome od nas nije bilo u potpunosti jasno. Neću sada o financiranju ...ono jest problem, ali nije problem o kojem kanim sada pisati.

Na cijelom svijetu ne postoji niti jedan portal koji bi se mogao preslikati, kopirati, ukrasti... i posaditi u Brod.  Treba stvarati nešto sasvim novo, nešto specifično, brodsko...

Činjenica da je izdavati internetske novine ...tehnički i zakonski prilično jednostavno, navela je na tu ideju mnoge. Svi su se nadali uspjehu, koji se broji u „klikovima", koji se daju pretvoriti u novac. Međutim kad-tad ...troškovi su nadmašili zaradu, mnogi portali su postali duhovi međumrežja i na njima nema već godinama novog sadržaja.

Od samoga početka zarada nam je bila sekundarna briga. Trudili smo se udovoljiti željama i prijedlozima poznanika i prijatelja. Tu je opet onaj poznati problem da se ne može svima udovoljiti, ma koliko god se trudili.

I sad ...što je tu je! Imamo portal ...kojemu su, glede popravljanja kvalitete, sve opcije otvorene. Dotaknuli smo puno tema ...više ih načeli, nego obradili. Pratimo kako su čitatelji raspoloženi, što najviše otvaraju ...gdje se najviše zadržavaju. Nemamo nakanu nuditi samo žutilo, iako ono budi najveću pažnju. Nemamo nakanu ratovati s politikom zbog toga što nam očito nije naklona. Koliko ste mogli primjetiti ...nudimo i teme, koje jedva bivaju primjećene, ali mi ih ipak nudimo. Nastojimo dati jednu sadašnju političku, socijalnu, kulturnu, sportsku... sliku grada.

Naravno ...za to nam je potrebna ogromna redakcija. Nemamo ju! Suradnici koji dostavljaju svoje tekstove čine to iz želje da SBplus ostane na životu i da se razvije u ozbiljno shvaćeno županijsko glasilo.

Ovih dana sam razgovarao sa urednikom i sa izdavačem jednog gradskog portala u Njemačkoj. Izdaje ga medijska kuća sa stogodišnjom tradicijom. Ogromna arhiva, ogromno iskustvo, ali...

- Jedino pravilo koje vrijedi za internetsko širenje informacija je ...zaboravi sve što si znao o novinarstvu i uputi se u nove vode.  Stare norme mogu samo otežati posao, a olakšati ga nikako ne mogu ...reče mi urednik, a izdavač me nakon toga zbuni primjedbom:

Od Pulitzera do danas ništa se nije promijenilo. Pravi novinar može jednako kvalitetno, ali daleko brže obavljati svoj posao, jer sve je ostalo isto ...nešto se dogodilo i to treba kvalitetno ispričati publici.

Svima nam je jasno da je objektivno novinarstvo puka utopija. Novinar ima spol, naciju, vjeru, boje kože, seksualne sklonosti, starost, hobije... Uz sve to jasno je da je iluzija od njega očekivati objektivnost. Zbog toga ni mi ne ističemo objektivnost, niti se hvalimo njome. Znam samo da se autori trude.

Potrudit ću se biti objektivan i ispričati sljedeću anegdotu:

Slavonski Brod prije godinu dana ...otprilike. Upoznajem Jerka Zovaka i pijemo kavu u „Savusu". O Jerku sam znao samo ono što se o njemu pričalo ...da je luzer koji je „razjebao" Drvnu industriju, da je samoljubiv ...uglavnom jedan od onih tipova koje ne bih niti na „fejsu" poželio za prijatelja. Jerko je nešto načuo o nekim internetskim novinama, kao novom obliku javnih glasila, pa je htio znati što ja mislim o tome. Ni ja nisam neka korifeja glede izdavanja i uređivanja istih, ali sam ipak daleko informiraniji ... bar sam to u to vrijeme bez sumnje bio.

Nekoliko mjeseci poslije, kolega Veljko Lukić me pita želim li surađivati na „Jerkovom portalu", koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana. Bio sam nemalo iznenađen što je sve učinio u relativno kratkom vremenu. Uskoro sam imao priliku vidjeti i prijedlog dizajna. Imao sam tisuću primjedbi. Naslov mi se učinio neprikladan, prije odgovara pasti za zube nego javnom glasilu, naslovnica nepraktična, rubrike nepregledne...

Nisam bio jedini, koji je imao primjedbe, ali Jerko Zovak se nije dao zbuniti i SBplus je ugledao svjetlo dana. Pristao sam na suradnju i nije me na to privukla visina honorara. Jedino me mučilo, a to je i danas tako, nisam znao kome se obraćam.

Vrijeme je prolazilo. U početku sam postavljao kolumne na web-manager i tu je završavala svaka moja veza sa SBplusom.

Ali ja ne pišem samo za jedan brodski portal, nego i živim u Slavonskom Brodu. S vremenom sam postao vjerni čitatelj, jer želim znati što se događa u gradu u kojem živim.

Politika me baš ne zanima, sport isto tako, ali ne propuštam niti jednu kazališnu predstavu. Do sada sam bio zadovoljan ponuđenim. Dobro ...nisam ja baš neki stručnjak, prije bi se moglo reći da sam prosječni konzument. Po mojemu mišljenju imamo dobru kazališnu ponudu ...onako ...od svega po malo, ali smo ipak u toku zbivanja i znamo što se događa na hrvatskoj kazališnoj sceni.

Tako me i ove godine obradovala vijest da će brodsko glazbeno ljeto biti otvoreno sa operom nad operama ...čuvenom Verdijevom „Travijatom" u izvođenju HNK „Ivan pl.Zajc" iz Rijeke.

Kažem ...nisam stručnjak za kazalište, pogotovo nisam glazbeni stručnjak, ali sam ipak već nakon prvih taktova bio jako razočaran, jer mi je netko pokušavao podvaliti muda pod bubrege. Nekoliko puta me je samo zubna proteza spriječila u zviždanju. Ansambl se nije niti malo potrudio, a glavni junak je pjevao ispod svake kritike.

Događa se to da predstava ne uspije iako se akteri trude. Ovaj puta imao sam osjećaj, kao da su samo htjeli nešto odraditi i što prije napustiti ovu provinciju, kojoj se sve živo može prodati pod vrhunsku umjetnost.

Nisam kazališni kritičar i svoj frust zbog loše predstave moram nositi sa sobom. Šta ćeš ...živiš u Brodu, koji nije kulturna metropola i moraš biti spreman na poniženja.

Ali ...zbog toga sam sa užitkom na SBplusu pročitao kritiku predstave od kolegice Mirte Špoljarić, koju osobno ne poznajem. I ta kritika je veći doprinos kulturnom životu u Brodu, nego sama predstava. Stručno i argumentirano kolegica je svim budućim sličnim nakanama u ime Brođana rekla ...ne hvala! Nije Brod mjesto samo za „odraditi gažu", nego se moraš malo i potruditi.

Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću takvu kritiku pročitati na portalu kojega uređuje Jerko Zovak ...proglasio bih ga ludim.

Dakle ...dragi čitatelji ...daleko smo od dobrog glasila, ali trudimo se. Kada komuniciram s Jerkom ne kažem više tvoj portal, nego koristim prvo lice množine. Želja mi je da ga u interesu poboljšanja kvalitete života u našemu gradu i čitatelji prihvate.

Jerko Zovak i „Slavonija DI" uopće me ne zanimaju, ali me SBplus i njegova sudbina zanimaju jako. U Brodu se događa puno toga što s navedenim nema nikakve veze. Puno je tema koje nismo dotaknuli, puno je želja koje su do sada neostvarene, ali bi mogle biti. Vaši komentari su više nego dobrodošli.

Uvjeren sam da među čitateljima ima puno onih koji bi htjeli da se o nečemu nešto kaže, ili bi to htjeli sami reći. Vrlo rado ćemo saslušati sve želje i vrlo rado ćemo razgovarati s vama o vašim prijedlozima. „Slavonija DI" je osobna stvar Jerka Zovka i i javna stvar hrvatskog pravosuđa, a javno brodsko internetsko glasilo je stvar svih nas.

Od Pulitzera, koji je sa skromnim sredstvima izdavao novine i pisao o pucnjavama na ulicama gradova divljeg zapada, do danas ...prošlo je puno vremena, ali ništa se nije promjenilo. „Zlatna groznica" vlada i u Brodu, a ni divljačke pucnjave pomahnitalih šerifa na ulicama grada ne nedostaju, kao ni obračuna obiteljskih bandi poput onih u stilu O.K. Korala.  Svega ima i prilike su iste, ali mi uporno pokušavamo pisati jedne novine, koje su primjenjene jednom civiliziranom gradu u 21. stoljeću i pitamo se ...zašto nam to ne ide od ruke. Možda bi ipak trebali pitati Indijance!

Pulitzer je imao jasno i jednostavno pravilo, koje je vrijedilo za njega, za čitatelje i za oglašivače: Ono što nije napisano, nije se ni dogodilo.

 

 

Kako nas drugi vide?

U principu ... zna se!

root : U principu ... zna se!Pape nikad dovoljno

Funkcionira li demokracija u Hrvatskoj? Imaju li Hrvati dovoljno razvijenu demokratsku svijest? Možemo li dobiti jamstvo da Hrvatska neće biti novi Portugal, ili nova Grčka? Hoće li se ulaskom Hrvatske u EU otkloniti vječno žarište novih sukoba i ratova u tome dijelu svijeta?

BORAVIO sam, ovih dana, u Njemačkoj. Malo je to neobično i čudno za mene provesti godišnji odmor u zemlji u kojoj sam uvjek samo radio, a nikada se nisam odmarao. Prilika je to, iz jednog sasvim drugog kuta, pogledati na zemlju u kojoj sam, ipak, proveo veći dio života.

Iskoristo sam priliku za bezbrojne razgovore. Zanimalo me što Nijemci, bolje rečeno što stanovnici Njemačke, misle o Hrvatskoj.

Poznanici se zanimaju za Hrvatsku ...postavljaju bezbroj pitanja. Njihova slika o Hrvatskoj je nepotpuna, krnja. Za njih smo samo jedna od malih zemalja koja se želi dokopati velikog kolača (misle na članstvo u EU). Uglavnom se boje kako to neće biti dobro za jako uzdrmanu EU i boje se kako će, na kraju, ceh ipak platiti oni.

Branim i suprotna mišljenja od osobnih

Pokušao sam dati odgovor na bezbroj pitanja. Nije to lako, ali pokušao sam. Iako sam protivnik nespremnog ulaska u EU, ipak to nije tema za razgovore izvan granica Hrvatske. To je stvar koju moramo riješiti u „svoja četiri zida" i drugih se to ne tiče.
Funkcionira li demokracija u Hrvatskoj? Imaju li Hrvati dovoljno razvijenu demokratsku svijest? Možemo li dobiti jamstvo da Hrvatska neće biti novi Portugal, ili nova Grčka? Hoće li se ulaskom Hrvatske u EU otkloniti vječno žarište novih sukoba i ratova u tome dijelu svijeta?

Trudim se. Pokušavam dati zadovoljavajuće odgovore. Uhvatim se u situaciji da branim suprotna mišljenja od osobnih. Nije to tako jednostavno. Mada su sugovornici uglavnom natprosječno informirani, ipak je teško argumentirano odgovoriti na mnoga pitanja, kao na primjer: Kakvu korist očekujete od skorog Papinog posjeta? Ili ...Kako mislite riješiti pitanje vanjskog duga i prestati s novim zaduživanjima?

U principu da!

Mogao sam jednostavno, u stilu Radio Erivana, odgovoriti na sva pitanja i svima dati zadovoljavajući odgovor. A odgovor, izmišljenog Radio Erivana, je uvijek isti i glasi: U principu da! Ali Nijemcima je, još iz doba Hladnoga rata, dobro poznat taj odgovor. Smijali su mu se Nijemci u tada obje Njemačke. Bio je to ventil, toliko prijeko potreban, u vrijeme dok je duhovitost bila jedini lijek, u borbi protiv apsolutizma komunističkih struktura.

Jedno od pitanja Radio Erivanu: Je li stina da je drug Ivan Ivanovič iz Minska na lutriji dobio auto marke Mercedes?

Odgovor radio Erivana: U principu da...

...ali to nije bio Ivan Ivanovič nego Petar Petrovič.

...i nije iz Minska, nego iz Lenjingrada

...i nije mercedes nego bicikl

...i nije ga dobio na lutriji, već su mu ga ukrali.

Svi ostali navodi su točni.

Duge pauze između pitanja i odgovora pojačavale su snagu odgovora. Postoji bezbroj pitanja i na sva pitanja samo jedan odgovor ...u principu da.

Nisam niti jednom dao taj odgovor, mada se gotovo uvjek nudio kao jedini ispravan, kao na primjer na pitanje: Može li korist od Papinog posjeta opravdati visoke troškove priprema? U principu da ...moglo bi se reći. Ako posjeti Pape u budućnosti budu organizirani od Turističke zajednice u Slavonskom Brodu, moglo bi se dogoditi da se prestane sa zagađivanjem zraka, da se Sava zatrpa i da dobijemo novo dragocjeno građevno zemljište i da na njemu izgradimo velike bazene na kojima će se kupati bezbrojni europski turisti koji će puniti riznicu iz koje će se financirati novi posjeti. Moglo bi se reći u principu da, jer to je investicija u jako daleku budućnost, dobra priprema za Život vječni.

Postoji li sloboda medija?

Na pitanje ...postoji li sloboda medija u Hrvatskoj? ...moglo bi se sa velikim užitkom odgovoriti: U principu da, ali mi još uvjek nismo naučili na apsolutnu slobodu, pa smo izmislili hrvatsku inačicu. Svakom onoliko slobode, koliko mu nije štetno po zdravlje. U principu ...sloboda medija na recept. Kada se na nju priviknemo povisit ćemo dozu. Nemamo ništa od toga, ako stvar prepustimo slučaju. Za sada je dovoljno da možemo do mile volje hvaliti gradske i županijske vlasti i pri tome ne moramo strahovati da će nam faliti dlaka s glave.

SBplus je otišao korak dalje. Mi možemo kritično pisati i o bahatim postupcima ljudi na čelnim funkcijama u gradu i županiji i ne moramo se bojati da će nam zbog toga uskratiti financiranje hladnog pogona, plaća, honorara i inih troškova.

Dakle ...to sa slobodom medija u principu funkcionira, barem je to na papiru tako. Druga je stvar što o toj slobodi ništa nije čuo Jerko Zovak, pa se trenutno držimo one ...veži konja gdje ti aga kaže.
Ali, inače....

Ima li Hrvatska razvojnu strategiju?

Ista stvar. Radio-erivanski ...u principu da, daje zadovoljavajući odgovor. Kod ovoga odgovora imamo na raspolaganju i domaću opciju, pa ne moramo uvoziti. Ovdje bi mogli dati odgovor našega Zagorca, koji je, na pitanje je li mu žena prije braka bila nevina odgovorio: Kaj ja znam! Neki veliju je, neki pak veliju nije.

Dakle ...neki veliju Hrvatska ima razvojnu strategiju, neki veliju da ju nema.

Na pitanje ...hoće li svi koji su zaslužni za Papin posjet, poslije smrti biti proglašeni Blaženim? U principu da! Trebalo bi što prije to provjeriti.

Uvidio sam kako Hrvatska, svijetu, nije ni slučajno toliko važna koliko mi tvrdimo da jest. Ali taj svijet je sam sebi neobično važan i nije to baš neka velika  jedinstvena cjelina, nego udruga koja se sastoji od bezbroj malih interesnih zajednica, koje se opet sastoje od bezbroj individua, koje su same sebi najvažnije i žele svako dobro samome sebi, a želje drugih uvažavaju samo u slučaju da se ne sukobljavaju sa njihovima.
Čudan neki svijet. Od koga su samo to naučili? Na koga su se umetnuli? Zar im stvarno ne može ući u glavu kako će im, u savezništvu s Hrvatskom, život biti ...u principu daleko zanimljiviji?

Grafitere

Locirati, uhititi, transferirati?!

root : Locirati, uhititi, transferirati?!Steetworker na poslu

A možda je samo pogledao oko sebe i vidio da kao pošten i častan čovjek nema nikakve šanse u ovom društvu. Možda mladi čovjek nema novaca da si kupi radno mjesto u ovom gradu, što je uobičajena pojava i što je veća šteta i veći grijeh nego oštećena fasada.

ČITAM sa zgražanjem vijesti o vandalizmu u Slavonskom Brodu. Oštećene fasade sigurno nisu lijepa slika i govore nam puno o stanju našeg društva. Zanimljivo je da je već lociran prekršitelj, a uvjeran sam da mnogi misle da mu znaju i OIB.

Još više se zgražam kada čitam reakcije na napisano. Nadnaslovi: "Šiba je izašla iz raja" i "Mudrost starijih ljudi" trebalo bi biti jasno da moralno društvo ne može trpiti ovakve pojave i da ima samo jedan način da se ponovo u našem gradu uvede red. A to bi bilo ono već poznato ...locirati, uhititi, transferirati... I kada počinitelj bude ...obješen, spaljen, isporučen u den Haag... vratit će se ponovo spokoj u naš grad i naši građani će u miru moći spavati.

Način da skrene pažnju

Bilo bi jednostavno da je tako. Ali nekako ne mogu vjerovati da je to jedino ispravno rješenje. Ja ne znam tko je počinitelj, ali nisam sklon teoriji da je on sam krivac za počinjeno. Možda bi trebalo tražiti uzroke zbog čega čini ono što ne bi trebao činiti. Možda neki mladi čovjek jednostavno ne vidi nikakvu perspektivu u životu, možda je to način da skrene pažnju na neki svoj problem kojega ovo društvo nije u stanju riješiti.

A možda je samo pogledao oko sebe i vidio da kao pošten i častan čovjek nema nikakve šanse u ovom društvu. Možda mladi čovjek nema novaca da si kupi radno mjesto u ovom gradu, što je uobičajena pojava i što je veća šteta i veći grijeh nego oštećena fasada.

Ponašamo se kao da je počinitelj svojim djelom potpuno iskočio iz okvira u gradu u kojemu žive samo dobro odgojena djeca i omladina. Drugoga kriminala nemamo, ili ga ne vidimo, ili ga ne želimo vidjeti.

Za mene su ovi grafiti u prvom redu znak za uzbunu. Postoje dvije mogućnosti, jedna je zakon linča, kaubojski način rješavanja problema ...oko za oko, zub za zub. Tako rade Amerikanci, tako sankcioniraju sve one koji ne žele prihvati njihove vrijednosti. S kojim uspjehom ...vrlo je upitno, jer za gotovo sav terorizam u svijetu su upravo oni odgovorni. Proizveli su ga svojim ponašanjem i svojim jednostranim tumačenjem pravde.

Žalosni savjeti

To isti savjetuju autori i komentatori članaka o vandalizmu na fasadama u Brodu. Žalosno je još da misle da je na taj način problem zauvijek uklonjen.

Recimo da je počinitelj mladi čovjek, koji još nema nikakvu kvalifikaciju i ne može još svojim znanjem i umijećem zarađivati kruh. I recimo da bude uhićen, osuđen i poslan u jedan od prepunih hrvatskih zatvora. Šta je društvo dobilo s tim? Mir za vrijeme izdržavnja kazne. Iz zatvora će mladi čovjek izaći još više ogorčen i bogatiji za nekoliko novih vještina, kojima društvu može praviti daleko veće probleme. Poslije zatvora ne čeka ga posao, nego ulica na kojoj se mora dokazivati. Kako će on to činiti i da to neće baš odgovarati našim pretpostavkama o omladini kakva bi trebala biti ...mislim da je svakome jasno.

Locirati, uhititi, transferirati... je najlošiji mogući način i govori više o slabosti društva nego o kriminalnim sklonostima počinitelja.

Šta ovo društvo nudi omladini?

Drugi način je razgovor i dijalog sa omladinom. Šta ovo društvo nudi omladini? Koliko streetworkera zapošljava ova sredina i zna li ovo društvo što omladinu tišti. Mislim da ne zna i da ih to niti ne zanima. Omladina mora poštivati norme koje su odrasli nametnuli, inače ...zna se ...šiba, ili mudrost starih ljudi, a to je ...locirati, uhititi, transferirati...

Za današnje oštećene fasade kriva je nepoznata osoba. Za eventualne veće štete sutra ...krivi smo svi, jer nismo imali danas snage prepoznati problem.

Oko za oko, zub za zub ...najgore je moguće rješenje. Rekoh već da postoje dvije mogućnosti. Druga je kršćanska, a u njega se zaklinjemo, samo ga ne prihvaćamo, jer je jako zahtjevno i traži osobni angažman i odricanja.

Trebalo bi ove grafitije shvatiti kao ispruženu ruku koja traži pomoć, a o tome nisam još pročitao ni redka na ovim stranicama. Uvjeren sam da počinitelj nije okorjeli kriminalac, nego je jednostavno mladi čovjek, koji želi biti prihvaćen u društvu. To što je učinio nije nepopravljivo ni neoprostivo. Počinjena je šteta koja se da ukloniti.

Život je kao crtanje bez gumice. Mladi čovjek ne može izbrisati  počinjenu grešku ...morat će živjeti s njom. Većina nas ima ...neke grijehove iz prošlosti s kojima mora živjeti. Htio sam napisati da ih svi imamo, ali iz dosadašnjeg pisanja o vandalizmu u Brodu očito je da postoje ljudi koji misle da ih nemaju. Ili ih možda imaju, samo su ih pokušali izbrisati i nama žele pokazati svoju čistu i primjera vrijednu biografiju.

Neka prvi baci kamen...

Pravo kamenovati počinitelja imaju samo oni koji nikada nisu griješili. Ja ne mogu, jer sam griješio i zbog toga pišem ove redke, kao i zbog vjere u jednu mirniju i ljepšu budućnost, koja i bez šibe i mudrosti starih ljudi može biti lijepa.

Ne vjerujem u mudrost starih ljudi, jer da su bili mudri ne bi nikada ratovali i počinili toliko zločina po svijetu. Koje moralno pravo imaju i kako se mogu smatrati mjerodavnima savjetovati nas kako ćemo si urediti život. Ne vjerujem ni u šibu, jer je bilo bezbroj primjera u kojima se pokazalo da šiba ima dva kraja (Križarski ratovi, Vijetnam, Afganistan, Iran...).

Vjerujem samo u Kristovu riječ ...što ne želiš sebi ne poželi ni bližnjemu svomu. A sebi ne želim ...doći u situaciju u kojoj je pisanje po fasadama jedini način artikulirati se.

Otkud nam pravo glasa

Nijemci, majmuni i bogata djeca

root : Nijemci, majmuni i bogata djecaVrlo slikovito obećanje

Preko pedeset milijardi inozemnog duga, a nova ministrica financija pravi nova zaduženja. Posuđujemo novac, kojega će vraćati djeca naše djece da bi servisirali stare dugove i da bi isplatili plaće u prenapuhanom državnom sustavu, koji je odavno trebao biti reformiran

U Njemačkoj sam. Posljednji put sam bio ovdje prije dvije godine, u vrijeme kada se ova država borila sa svjetskom krizom, koju su dijelom i sami proizveli. Mada nitko ne krivi Nijemce, ipak su oni sami prepoznali svoje greške i na vrijeme su reagirali. Shvatili su da su tržištu prepustili i dali previše ovlasti te da tržište i nije baš u stanju nositi se sa svim problemima modernog društva.

I sjetili se svojih vrlina. Jedna od njih je ...učiti na vlastitim greškama. Povijesnih primjera je bezbroj. Napisani su i opisani iscrpno, pa ne bih u njih detaljno ulazio, ali moglo bi se reći kako je Njemačka svaku krizu, svaki poraz, iskoristila kako bi iz njih naučila i izišla jača no što je bila ikada prije toga.

Njemačka sada i Njemačka prije dvije godine vidno su različite. Primjeti se optimizam, gospodarstvo je u usponu, državna blagajna se puni više nego što je očekivano. Rigorozne mjere njemačke vlade pokazale su se ispravnim i svjetska kriza je za njih prošlost.

Na greškama se uči ...kaže poslovica. Na vlastitim greškama najbolje. Sjećam se koliko sam puta djeci govorio ...pec, pec za nešto što je vruće. Nije puno koristilo. Ali kada su jednoga dana dodirnuli vrući lonac, ili nešto drugo, naučili su vrlo brzo da se treba kaniti vrućih stvari.

Prošle godine gledao sam u Zagrebu jednu predstavu suvremenog plesa. Na sceni su tri majmuna i jedan stup pri čijem se vrhu nalaze banane. Jedan majmun se penje na stup i kada se primakne bananama bude poliven mlazom vode. Majmun odustaje od banana i brzo silazi. Ostala dvojica majmuna u svojim pokušajima doživljavaju isto. Jedan majmun odlazi sa scene i na njegovo mjesto dolazi drugi, koji ne zna za opasnost. Pokušava se popeti na stup, ali ga ostala dvojica majmuna sprečavaju u tome. Još jedan majmun „sa iskustvom" odlazi sa scene i dolazi novi. Ista stvar. Sada i treći majmun, koji je osjetio vodu odlazi sa scene i na njegovo mjesto dolazi novi. Na sceni su tri majmuna, koji nisu imali iskustva sa mlazom vode. Majmun koji je došao posljednji pokušava se popeti, ali ga ostala dvojica sprečavaju. Niti jedan od majmuna ne zna šta će se dogoditi, ako se popnu na stup, ali svi znaju kako nije pametno penjati se na taj stup.

Zašto ovakav i ovoliki uvod? Zbog toga jer mi jednostavno ne ide u glavu da ono što vrijedi za Nijemce, djecu i majmune ne vrijedi i za Hrvate. Od 1990. na ovamo ... svaka vlada gora je od prethodne, a ipak one bivaju gotovo redovno ponovo birane. Ne vrijedi vikati pec, pec ... ne pomaže ni činjenica da smo se bezbroj puta opekli i bili poliveni mlazom vode.

Preko pedeset milijardi inozemnog duga, a nova ministrica financija pravi nova zaduženja. Posuđujemo novac, kojega će vraćati djeca naše djece da bi servisirali stare dugove i da bi isplatili plaće u prenapuhanom državnom sustavu, koji je odavno trebao biti reformiran. Školstvo, zdravsteno i mirovinsko osiguranje preuzeti su bez bitnih promjena iz sustava, koji nije odgovarao današnjim gospodarskim uvjetima. Imamo najmlađe umirovljenike na svijetu, a odnos broja umirovljenika i broja zaposlenih postaje sve nepovoljniji. Školstvo kvalificira kadrove mimo potreba gospodarstva. Ako u osnovnoj školi ne znaš kada je rođen Marin Držić, možeš izgubiti godinu zbog toga. U današnjoj Hrvatskoj to i nije neki grijeh, jer svejedno ...i sa završenom školom imaš slabe izglede na zapošljenje.

I pitam se koliko su to bogata naša djeca, kada si mi sada možemo dopustiti luksuz živjeti na njihov račun. Neće im puno koristiti što će naslijediti dobru prometnu infrastrukturu. Ona je izgrađena za potrebe drugih, koji će ... nastavi li se spirala inozemnog zaduživanja ...i onako postati njeni vlasnici. Našoj djeci će ostati samo dugovi.

Ništa nije bolje niti na lokalnoj razini. Ista nomenklatura već dvadeset godina, pravi iste greške na naš račun i na račun naše djece. Narodni zastupnici bez ikakve grižnje savjesti i ikakvog osjećaja stida mijenjaju stranke za vrijeme jednog mandata i poručuju nam licemjerno kako to čine u našem interesu. A mi ih uporno ponovo biramo. Da smo Nijemci ne bi ih birali zbog počinjenih grešaka do sada. Da smo djeca ne bi ih birali, jer znamo da je to pec, pec. Da smo majmuni ne bi ih birali, jer s njima ne možeš doći suh do banana, a spriječili bi i druge da to učine.

Ali mi nismo Nijemci, nismo djeca, nismo majmuni, nego Hrvati, kojima je netko jako neodgovoran dao prava glasa.

Poštujmo sami sebe

Ivana mora igrati u Champions Ligue

root : Ivana mora igrati u Champions LigueIvana i djeca(Foto: Emil Cipar)

Ne koristi nam što se sami sebi hvalimo. Ne koristi nam što dobro stojimo na tablici treće županijske lige iz koje se ionako ne može ispasti.

„U svijetu bajki" bilo i prošlo. Tresla se brda rodio se miš. Mali provincijski, poljski miš ...više voluharica nego miš.

Šta bi bilo da je bilo ...nije baš zgodna forma za opisivanje jednog događaja u kojeg je uloženo puno truda, znoja, i ljubavi.
Ali svejedno moram pisati baš u tom obliku. Nekoliko dana nakon vraćanja ključeva zamjeniku gradonačelnika Zoranu Ivanoviću gledam koji je dojam ostavila ova manifestacija na nacionalna i međunarodna glasila. I moram reći da sam razočaran.  Liga u kojoj igra „U svijetu bajki" je slabija od treće županijske. Ako napišem da ni Prva nacionalna liga nije neki magnet publike, jer je koncepcijom osuđena na razinu ispod prosječnosti, onda nije čudo da svaka proslava bilo kojeg seoskog dobrovoljnog vatrogasnog društva ima daleko veće šanse postati medijski magnet.

Nemar je to, svojstven Brođanima. Nemar i nepoštivanje vlastitih vrijednosti. Bio sam svjedokom nekoliko vrhunskih priredbi, koje bi mogle stati uz bok i mjeriti se sa sličnima u cijelom svijetu.

Ali ostalo je na razini kirvajskog turnira na kojemu je pečenka nagrada za prvo mjesto, a sanduk piva za drugo. Finalisti turnira mogu si tako napraviti ugodno poslijepodne, a više se i ne želi postići. Ugodno druženje u poznatom krugu ...ostalima ...ulaz zabranjen.

Ali to nije fer  u odnosu na sudionike, kojih je stvarno bilo puno i koji su pripremili vrhunski program. Oni posjeduju Chamions Ligue kvalitete i zaslužili su bolje. Ili trener i uprava kluba ne žele više od seoskog kirvajskog turnira.

Kako bi bilo da je bilo?

Da je organizacija ove manifestacije povjerena osobi ili timu, koji poznaju produkt koji se može prodati u svijetu i koji znaju posao ...naš grad bi imao brand na kojemu bi mu mogli zavidjeti mnogi gradovi ne samo u Hvatskoj. Jer ...dokumentarac „Brlićevac" radne grupe BezVizije ...mogao bi obići svijet. Urađen je solidno, a ima i povijesno-dokumentarnu vrijednost. Izvrsno predavanje i prezentacija na temu „Šuma u djelima Ivane Brlić Mažuranić", moglo je biti osvježavajući prilog i reklamna kampanja za Međunarodnu godinu šume.
Izrada igračaka od priručnog materijala, ne bi bila tema samo jednog ljetnog dopodneva na brodskom korzu, nego bi punila stranice nacionalnih i svjetskih medija i budila ekološku svijest, sasvim u skladu sa brojnim europskim fondovima.
Ali ništa od toga. Kirvaj bio, kirvaj prošao ...idemo mi dalje kukati kako smo najnerazvijenija županija, kako nas oni iz Zgreba zaboravljaju, kako je ovogodišnji Svijet bajki bio najuspješniji do sada.

Potražimo krivca među nama i pospimo se sami pepelom po glavi. Ja ću najprije po ostalima, pa ako ostane pepela nemam problema istresti ga i po sebi

Užasno loša i destruktivna organizacija. Turistička zajednica nije uopće poznavala program priredbe. Tako su za vrijeme atraktivnih radionica, u kojima su djeca i posjetitelji mogli sudjelovati, grupe iz drugih gradova vođene u tvrđavu, koja je uvjek na mjestu i koja ne može pobjeći. Tisuće djece iz drugih gradova vratila se kući i neće ni znati da je u Slavonskom Brodu živjela Ivana Brlić Mažuranić.

Ne znaju kako je Potjeh tražio istinu, ali su puno vidjeli iz vremena Marije Terezije, slikali se pored kamenjara u tvrđavi, koji bi na svakom festivalu kiča i neukusa osvojio prvo mjesto, stavili sliku na profil na fejsu i medijska kampanja je time završena.
Da imamo Turističku zajednicu, koja može misliti na idući Svijet bajki, mogli bi postati ili bi mogli biti shvaćeni kao ozbiljan partner u organizaciji.

Uvjeren sam da osobu koja bi mogla napraviti čudo imamo među nama. Treba joj dati potrebne ovlasti, ona treba napraviti plan i rasporediti posao. Kvalificiranog i stručnog osoblja neće sigurno manjkati.
Ne koristi nam što se sami sebi hvalimo. Ne koristi nam što dobro stojimo na tablici treće županijske lige iz koje se ionako ne može ispasti.

Kada bi bili svjesni koji produkt prodajemo bilo bi puno lakše tražiti kupca. Kada bi bili svjesni odgovornosti i poštivanja znoja i truda uloženog u bezbrojnim satima po raznim udrugama i školama, znali bi to i kvalitetnije predstaviti. I kada svaki sudionik ne bi igrao u svojemu filmu i prodavao svoj produkt, koji ponekad nema nikakve veze sa zajedničkim nazivom manifestacije, kao što je to ove godine bilo u programu Turističke zajednice, onda...

...Onda bi imali proizvod, brand se to sada zove, koji nije provincijalan, nego je više nego globalan.

Pitanje je samo ...želimo li mi to!?

Bojim se da ne želimo, jer bi onda mnogi morali preskakati preko vlastite sjene. Jer bi onda morali priznati da su papirnati grenadiri i kamenjar u tvrđavi ipak treća županijska liga, koji nemaju što tražiti na zahtjevnom turniru pod nazivom „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić".

Da ne ispadne samo da upirem prstom u druge i vidim tuđi trun, a ne vidim svoje brvno, spreman sam kritizirati i vlastitu kuću u nadi da ćemo iduće godine biti korisniji.

Nedovoljno i stihijski smo pratili program. Nismo dovoljno iskoristili svoje skromne mogućnosti. Nedovoljno ...ili nikako smo surađivali sa kolegama iz drugih brodskih glasila. Zakazali smo ...jebiga.

Može biti bolje! ...Mora biti bolje! Sbplus je spreman na suradnju u općem interesu i svjestan do sada učinjenih propusta. Svjesni smo vrijednosti, značaja i veličine Ivane Brlić Mažuranić i ne možemo se složiti s činjenicom kako je kažnjena zbog toga što je svoja djela, svjetske vrijednosti, napisala u Slavonskom Brodu, a nas zanimaju samo seoski turniri.

„U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić" ne smije ostati sajam taština lokalnih veličina. On mora biti generalštapski pripremljen od svih kojima je do toga stalo jer - Ivana mora igrati u Champions Ligue.

Čiji je Prvi maj

Ni riba ni meso

root : Ni riba ni mesoNeka živi rad

U Hrvatskoj nema socijalističke stranke. Nešto je tek u povojima, nazivaju se laburisti, ali to je još daleko od dobro strukturirane političke stranke.

OBILJEŽAVANJE Prvog maja je prilika da se odvoji žito od kukolja da se izjasni i da se demonstrira, koja politička stranka stoji za radnička prava, a koja to samo ima u svom programu, a za radnička prava ih briga kao za lanjski snijeg.
Tako je to i ove godine u Njemačkoj. Za simpatije radničke klase konkurira nekoliko političkih stranaka, razne grupacije... a za očekivati je da će na djelu, kao i svake godine, biti i anarhisti, koji će ukazati na besmislenost stranačke demokracije.

Tako je i ove godine, a tako je to od  1929., kada je došlo do krvavih nemira na ulicama Berlina. Tada su se, kao i danas brojne stranke borile za simpatije radničke klase. Nabrojat ću samo tri, jer one imaju ključnu ulogu u kasnijem razvoju događaja. Socijalisti (SPD), komunisti (KPD) i nacional-socijalisti (NSDAP), iznijeli su svoje ideološke nesuglasice na ulice Berlina i u otvorenoj borbi šakama i letvama branili svoje pozicije.

„Krvavi maj", pojam koji se i danas spominje i koji i danas opominje.

Bila su to vremena, kojih se danas svi sudionici nerado sjećaju i različito ga interpretiraju. Ali u svakom slučaju, njemačkoj radničkoj klasi koristilo je puno. Od toga događaja prepoznali su socijaliste kao njihovu produženu ruku i ta veza je potrajala do danas. Istina ...danas su odnosi malo poljuljani, ali krivica nije kod radništva nego kod stranke koja se nije snašla u izazovima novog vremena.

Ne brinem se zbog toga, jer postoji alternativa. Bilo kakva ona bila, morat će zastupati radnička prava i braniti stoljetne tvorevine radničkog pokreta.

Socijalizma u Hrvatskoj nema

U Hrvatskoj nema socijalističke stranke. Nešto je tek u povojima, nazivaju se Laburisti, ali to je još daleko od dobro strukturirane političke stranke.

Ovo što se sada naziva socijalistima je skupina izgubljenih i ...svake ideologije oslobođenih bivših aparatčika, koji su navikli sudjelovati na raznim javnim skupovima, ali im nikada nije jasno koja je njihova uloga.

Ni kao politička oporba nisu prihvatljivi, jer su samo blijeda preslika stranke na vlasti. Nude biraču još jednu nijansu sivila. A sivila je u stranačkoj ponudi stvarno dosta.

Ono što se sada naziva socijalistima u Hrvatskoj, mislilo je da je dovoljno promjeniti ime i postati ozbiljna stranka. Ni ime, ni ljudi u vrhu ne mjenjaju ćud. Komunisti su najgora verzija i najgore rješenje za sve socijalne probleme u jednom društvu. Oni nastoje istaći socijalne razlike, iskoristiti brojnost obespravljenih i iskoristiti ih kao jeftino topovsko meso da bi ostvarili svoje ideološke ciljeve.

Postoje još anarhisti od kojih se svima ježi koža. Ali oni mogu biti vrlo korisni, kao što su trenutno korisni u Njemačkoj. Jer svaki nered kojega izazovu je jasna opomena svima ...ovako će završiti ako se ne opametite i ne pronađete izlaz.

U Hrvatskoj nema ni anarhista, koji bi natjerali političke strukture da ozbiljno razmisle o budućnosti zemlje.

Slavonski Brod, danas, nije grad Đure Đakovića

Zbog toga me proslava Prvog maja u Hrvatskoj podsjeća na folklorni običaj. U gradu Đure Đakovića dijelit će se grah i lažna obećanja. Obećanja da će biti bolje ako biramo ovu ili onu političku opciju. Ovo ili ono sivilo.

Jedina stranka koja bi mogla biti stranka socijalno nezadovoljnih je HSP. Oni imaju bogatu tradiciju, samo oni sami to ne znaju, ili ne žele to priznati, ili se boje koristiti riječ socijalno u svome programu. Rekao bih ...najviše se boje svoje možebitne kuraže.

Stranka koja ne zna koje vrijednosti zastupa. Nijemci bi rekli ...ni riba ni meso, mi bi rekli ...jeben i pošten, ali nije problem u kvalifikaciji, već u tome da takva stranka nikome ne koristi.

Gigant Starčević i njegovi liliputanci

Istina ...Starčević je koristio pojam nacionalni socijalizam, pa bi se to moglo pomješati sa neslavnim Hitlerovim nacionalnim socijalizmom. I svi napredni socijalisti do danas nastojali su borbu za socijalna prava internacionalizirati, pa bi se moglo pomisliti...

Istina jest ...a u Hrvatskoj se to nigdje ne spominje, da se socijalisti u europskim zemljama sve manje lijepe za Internacionalu. Jasno im je da ujednačavanjem prava u globalnom svijetu gube bitku sa međunarodnim kapitalom, koji je ipak bolje organiziran i bolje povezan. Shvaćaju to i vodeći njemački socialisti i traže uspješan model da bi ojačali nacionlna socijalna prava.

To sve mi već imamo, samo nemamo stranku ni ljude koji bi to proveli. HSP se boji svake poveznice sa bilo čim što bi moglo zvučati socijalno. SDP misli da je dovoljno imati socijalzam u nazivu stranke i podjeliti nekoliko porcija besplatnog graha, neki balon, neku zastavicu...

Ante Stračević se ne rađa svake prestupne godine, a bio bi nam sada više nego potreban.

Neće nas niti jedan nacionalni socijalistički program učiniti Ustašama. Ustašama su nas već učinili podanički i dodvornički borci za ulazak u Europsku zajednicu po svaku cijenu. To sam pročitao u presudi Haaškog suda. Ako smo već od tako visokog mjesta i službeno dobili žig genocidnog naroda, zašto ne pokušati dokazati suprotno baš s tog mjesta na koje nas optužiše.

Da ima Anarhista ne bi imali koga upozoriti

U Njemačkoj su anarhisti korisni, jer upozoravaju. Ne bojim se njemačkih anarhista, jer imaju koga upozoriti. Bojim se naših ...kad ih bude, jer ne znam koga će oni upozoriti.

U sivilu sivoga dobro bi se istakla crvena boja. Kristalno jasna crvena boja. Pitanje je samo tko ima hrabrosti, snage i pameti istaći ju.

Ne bih trošio Zovkove piksele na sindikate, poglavito ne na sindikate u Slavonskom Brodu. Nisu zaslužili ni da ih se spomene, ali i oni bi se mogli sjetiti ovih dana da je u Slavonskom Brodu rođen Đuro Đaković. Možda im je to ime čak i poznato, pa bi Prvi maj bio prilika da se sjete i njegovog djela. Možda je to moguće uz grah i pivo.

Vjerovati da će netko drugi rješiti naše probleme je iluzorno. Njemački satiričar Erich Kästner je rekao: Nema dobroga dok ga sam ne napraviš. (Mogao sam Kästnera citirati u originalu, za sve koji pate zbog nedostatka Lukićevih kolumni, ali tema je preozbiljna, pa ću to drugom prilikom).

Želim nam svima: Sretan Prvi maj 2011!

P.S. Kristalno mi je jasno da se maj na hrvatskom kaže svibanj, ali to je moj doprinos toliko željenom internacionalizmu. Na više nisam spreman.

 

Postoji li pluralizam

Pravo na drugo mišljenje

root : Pravo na drugo mišljenjeEci, peci, pec...

Drugi stručnjak je drugi subjekt, ima druga razmišljanja, drugu logiku, drugo iskustvo... Iz drugog će kuta pogledati na iste podatke na nalazima iz kojih je njegova kolegica ili kolega formirao prvo mišljenje.

Pravo na drugo mišljenje je iz područja zdravstvenog osiguranja i garantirano je osiguraniku u određenim slučajevima.
Pravo može biti i uskraćeno ...kod pokušaja samoubojstva u bilo kojem trenutku ili povreda koje si je osiguranik sam nanio, uporabe alkohola ili droge, AIDS-stanja i/ili bolesti povezanih s AIDS-om, spolno prenosivih bolesti ili ako je osiguranik HIV pozitivan ili to postane.

Da skratim! Pacijent sumnja, dakle, u ispravnost dijagnoze i traži drugo mišljenje. Drugi stručnjak je drugi subjekt, ima druga razmišljanja, drugu logiku, drugo iskustvo, drugi genetski kod... Iz drugog će kuta pogledati na iste podatke na nalazima iz kojih je njegova kolegica ili kolega formirao prvo mišljenje.

Čak u 60% slučajeva se drugo mišljenje razlikuje od prvog.

Ovo vrijedi i zakonom je regulirano samo u zdravstvu. U svim ostalim segmentima života pravo na drugo mišljenje nije zakonom regulirano, osim u pravosuđu. Ali isplatili li se uopće trošiti piksele na hrvatsko pravosuđe.

Kako bi to izgledalo kada bi češće koristili drugo mišljenje?

Jedan primjer iz svakodnevnog života. Ovih dana konzumiramo Svijet bajki Ivane Brlić Mažuranić. O Ivani i njenim djelima do sada su govorili samo stručnjaci zaljubljenici u književnost. I bilo je to ono Prvo mišljenje svima znamo.

Ravnatelj Gradske knjižnice Ivan Stipić imao je otkvačenu ideju. Ova godina je Godina šume, a imamo i Svijet bajki. Može li se to dvoje nekako spojiti u jedno. Šumsko gospodarstvo i književnost.

Kada sam za ovu ideju čuo, moram reći da sam se počeo brinuti za duševno stanje gospodina Stipića. Istina jest da često ima nekonvencionalne ideje, koje se na kraju pokažu uspješnim, ali ...što je previše, previše je.

Šumsko gospodarstvo i književnost!?

I o književnosti će govoriti još dvije inženjerke šumarstva.

Da skratim priču ...bilo je to ono toliko potrebno drugo mišljenje. I spada u onih pomenutih 60%. Inženjeri šumarstva imaju itekako pravo govoriti o književnosti, uspoređivati i iznijeti svoje mišljenje. Normalno jest da oni na književnost gledaju kroz svoje naočale, ali istina jest da je njihova dijagnoza jasna i prihvatljiva.
Poruka jest: Da je Ivana Brlić Mažuranić živjela negdje drugdje ...u nekom drugom podneblju, njena književnost bila bi drukčija. Junaci iz njenih djela doživljavali su šumu, bili dio nje ...Regoč je bio veći od najvećeg hrasta, bjesovi su živjeli u rakitju, a da ne govorimo šta se sve događalo u Šumi Striborovoj.

Na kraju zaključak. Književnost je kao šuma, koristi nam sada, a ako se pažljivo prema njoj ophodimo ...može nam koristiti vječno.
Ovo mišljenje iznijele su Katica Nuspahić i Darija Budisavljević Pinjuh dvije inženjerke šumarstva. Zanimljivi pogledi, koji prije svega potvrđuju da na sve treba gledati u daleko širem konteksu, jer u životu je sve povezano i naizgled zamršeno tako da samo jedno univerzalno znanje može unijeta svjetla. Dobijeni su odgovori na pitanja koja prije nisu bila postavljena, ali morala su biti. Vidici su se proširili i potakli na razmišljanje. Postavlja se logično pitanje ...šta o književnosti misle stručnjaci drugih struka, ljudi iz drugih kolotečina.
I logičan zaključak da bi, za sve, bilo vrlo korisno čuti različita mišljenja.

Kako to izgleda u politici?

Rekoh da je potražiti drugo mišljenje jako važno. Ovih dana napustiše oporbeni vijećnici sjednicu Gradskog vijeća jer se nisu mogli složiti oko Prvog mišljenja. Gradski bazeni i koja verzija, ali u svakom slučaju gradski bazeni.

Ja bih htio čuti i drugo mišljenje. Glas stručnjaka koji bi rekao je li pametno na vrhuncu krize graditi gradske bazene, ili bi bilo bolje taj novac iskoristiti za poticaj gospodrastva. Nešto mi kaže da bi zdravo gospodarstvo moglo riješiti probleme bazena samo od sebe.

Iznos koji se kani potrošiti odgovara otprilike visini trećine godišnjeg proračuna našega grada.

Imamo li mi građani Slavonskog Broda pravo na to drugo mišljenje? Imamo li mi pravo čuti mišljenje neovisnog stručnjaka iz područja makroekonomije, socijalnih prava, psihijatra...

Kad bi pitali za mišljenje zagorskog seljaka on bi nam kao iz topa odgovorio ...prvo štalica pa onda kravica.

Jedni govore ono što znaju, a drugi znaju ono što govore. Čini mi se da su i po ovom pitanju samo ovi prvi na djelu.

I taj ...toliko hvaljeni pluralizam djeluje mi jako blijedo. Pluralizam bi trebala biti neka množina, puno nečega. Istina brojka 2 je isto množina, ali najmanja moguća. A brojka 2 stoji za samo dva prijedloga o kojima se razgovara o jednoj te istoj stvari. Potrošiti za bazene 84 ili 145 milijuna kuna.

Ne znam kako izgleda milijun kuna, a pogotovo ne znam kako izgledaju 84 ili čak 145 milijuna kuna, ali znam da ih treba imati prije nego se počnu graditi bazeni. Sumnjam da će bazeni biti u stanju isplatiti sami sebe. Nije to moje područje, ali znam da će i mene to na ovaj način dotaknuti.

Tražim drugo mišljenje!

Možda će bazeni stvoriti radna mjesta, ali to su radna mjesta u uslužnoj djelatnosti. A uslužna djelatnost može opstati samo kao nadgradnja proizvodne djelatnosti o kojoj se uopće ne priča, a koja je u ovome gradu više nego bolesna.

I razvoj proizvedne djelatnosti je ozbiljan pacijent, koji ima pravo na drugo mišljenje, jer terapija koja mu je propisana, na osnovu jedne dijagnoze očito ne donosi boljitak.

Tražim drugo mišljenje! Mislim da građani imaju pravo na njega, a ne da se prema njima odnosi kao da im je to pravo uskraćeno.

A pravo može biti i uskraćeno samo kod ...pokušaja samoubojstva u bilo kojem trenutku ili povreda koje si je osiguranik sam nanio, uporabe alkohola ili droge, AIDS-stanja i/ili bolesti povezanih s AIDS-om, spolno prenosivih bolesti ili ako je osiguranik HIV pozitivan ili to postane.

Zar naši političari, bilo kojeg stranačkog pravca, stvarno misle da smo sujicidni, pijani, drogirani, zaraženi HIV-om... i da nam mogu prodavati muda pod bubrege. Novac kojega kane potrošiti za bazene je naš ...isto kao i novac kojega troše na neučinkovite sjednice Gradskog i inih vijeća.

Ako smo pijani i drogirani ...postoji šansa. To se može riješiti apstinencijom. Ali ako smo glupi i zaraženi nekim neizlječivim virusom ...stvari ne izgledaju najbolje.

U svakom slučaju ...pokušajmo s drugim mišljenjem!

Smetaju li nam talenti

I sitna stoka pravi đubre

root : I sitna stoka pravi đubreSpomenik Nikoli Tesli na slapovima Niagare

Ne treba imati megalomanske ideje. Po pravilu ...i sitna stoka pravi đubre, treba se okrenuti oko sebe i u idejama susjeda, rođaka, prijatelja... vidjeti izlaz iz krize.

Od početka izlaženja ovog portala do današnjeg dana nisam pročitao niti jedan komentar koji bi pokazao oduševljenje zbog toga što se u Brodu konačno pojavilo glasilo sa jednom pluralističkom redakcijom, u kojemu će se konačno manje-više moći slobodno iznijeti različita mišljenja.
Objektivno novinarstvo ne postoji nigdje u svijetu, pa tako ni mi nismo ni pokušali koristiti tu ispraznicu. Nigdje nismo niti jednom rječju spomenuli da će SBplus biti oličje objektivnosti.
Jer ...objektivno novinarstvo je utopija. Postoji samo nakana i želja biti što bliže istini. Ne mogu govoriti u ime kolega, ali u svoje ime mogu reći da od strane izdavača i urednika imam potpunu slobodu u izboru tema, stilu i načinu pisanja. Nitko ne lektorira, niti ispravlja u bilo kojem smislu ono što sam napisao. Nitko ne sugerira što bi trebalo, što ne bi trebalo, što je oportuno, a što nije. Ako ima primjedbi onda su one tehničke naravi ...slika prevelika, naslov predug, nema slike za naslovnicu, fali potpis ispod slike...
Svi novinari su istovremeno i urednici. Nova vremena traže svoj tribut. Štedi se do bezumlja.
Ipak stalno se sumnja da smo pod utjecajem ove ili one političke opcije.
Možda pojedinačno i jesmo, jer tim je sastavljen od različitih osoba, a svaka od njih je subjekt ...ima spol, nacionalnost, političku i ideološku opredjeljenost, religioznu pripadnost...
Tako to i treba biti, jer bilo bi jako dosadno kada bismo svi imali isto mišljenje.

Kada prstom upiremo u razne propuste političkih struktura u gradu, kojih je napretek, onda smo uglavnom na liniji čitatelja. To nam se manje-više potvrđuje i odobrava.
Problem nastaje onda kada ukazujemo na naše propuste. Naše ...mislim na građane Slavonskog Broda, ne samo na novinarski tim.
Kao novinarski tim imamo problem da još uvjek nismo uskladili za koje sve vrijednosti stojimo. Želje i mogućnosti se sukobljavaju, jer mi smo obični mali lokalni portal, koji živi na rubu svojih mogućnosti. Nikakvih rezervi u resursima ne posjedujemo.

I danas ću o građanskim propustima o lošim osobinama nas građana Slavonskog Broda. Možda je to i nacionalni problem, ali danas ću se ograničiti na naš grad.
Jedna naša velika loša osobina jest da ne trpimo među sobom ljude koji su izuzetno talentirani, koji su nekonvencionalni, koji nisu stereotipi. Primjera je na pretek, ali navest ću samo onaj najpoznatiji:
Dok je naša najslavnija sugrađanka Ivana Brlić Mažuranić živjela među nama nisu joj baš cvjetale ruže. Istina ...svi smo ponosni na nju, ali tri četvrt stoljeća kasnije, kada više nikome ne smeta svojom izvrsnošču.
Istina jest da među nama i danas ima ljudi, koji posjeduju izvanredne talente. Na stranu da ih politika nije otkrila ...to ne čine ni susjedi, ni „prijatelji", ni rođaci...
Jedan naš sugrađanin, Ferdo Crnogorac se zove, dobio je ovih dana visoko međunarodno priznanje za jedan od svojih izuma. Izložio ga je na Međunarodnom sajmu inovacija u Ženevi i dobio zlato.
U redu ...možda je to hobi gospodina Crnogorca, skupljati međunarodna priznanja i svoje prototipe graditi „na koljenu" i s primitivnim alatima. Svakome njegove zadovoljstvo ...moglo bi se reći.
Moglo bi ...da nismo u govnima u kakvima već jesmo. Na sve strane tražimo investitore koji će investirati u brodsku industriju, koja je pala na koljena.
Da bi brodsku industriju mogli podići sami ...između ostalog, uz pomoć pronalazaka Ferde Crnogorca ...ne pada nam na pamet. Bilo bi to prejednostavno kada bi proizvodi jednog Brođanina učinili bilo što za opći boljitak.
Ferdini pronalasci su uglavnom iz područja energetike. Proizvodi za korištenje alternativnih izvora energije, kojih je u izobilju, mogli bi ...uz pomoć Ferdinih pronalazaka izmijeniti jadnu sliku brodske industrije. Jer ...korištenje alternativnih izvora energije, zacrtano je u razvojnom planu mnogih država.
I brodska industrija u stanju kakvom jest, može sve te pronalaske bez problema proizvoditi. Potrebna je samo pametna glava koja će to provesti u djelo.
Od trenutne politike se ne može očekivati pomoć, jer su oni naučili uspjehe mjeriti u kubicima potrošenog betona za izgradnju nepotrebnih i predimenzionalnih stadiona po županijskim vukojebinama. Što više kubika, što veća vukojebina ...to si veći frajer.

Ili izgradnjom i otvaranjem novih, velikih i nepotrebnih trgovačkih centara, čiji broj ni izdaleka nije primjeren kupovnoj moći građana Broda.

Ne treba imati megalomanske ideje. Po pravilu ...i sitna stoka pravi đubre, treba se okrenuti oko sebe i u idejama susjeda, rođaka, prijatelja... vidjeti izlaz iz krize.

Da ...ali onda moramo prestati željeti da susjedu crkne krava, čak šta više, moramo mu nahraniti i napojiti kravu dok on na koljenu sastavlja svoje izume.

Nekonvencionalno razmišljanje, neobične ideje... puno puta su donijele blagostanje u mjesta u kojima su poštivane i cjenjene. Samo par primjera Nixdorf, Nokia, Ikea, Daimler Benz...

Gradonačelnik jednoga njemačkog grada, našao se na kraju pretprošle zime pred problemima pred kojima stoji većina gradonačelnika ...rupe na cestama, rupe u gradskoj blagajni.

Gradonačelnik nije imao novaca za popravak, ali imao je ideju. Prodao je rupe na dražbi svojim sugrađanima. Početna cijena jedne rupe bila je 50 eura.
Akcija je trajala dva tjedna i sve rupe su rasprodane, slikane bezbroj puta, okrenule bezbroj eura u promotivne svrhe.
Građani se zabavljali, kod većih rupa organizirali fešte...
I rupe popravljene što je bio cilj. Da će način na koji je to učinjeno ostati svim građanima u dugom i ugodnom sjećanju ...dodatni je dobitak.
Gradonačelnik je imao ideju. Neobičnu ideju, ali imao ju je.

A kako stoji s idejama kod nas u Slavonskom Brodu? Kako se one prihvaćaju, cijene, poštuju, ostvaruju...? Koliko smo mi sami spremni prihvatiti i podržati jednu neobičnu ideju?

Kava s Predsjednikom

Fikus s Pantovčaka

root : Fikus s PantovčakaBonsai drvce s Pantovčaka(Foto: Emil Cipar)

Bez obzira što Hrvati biraju, bez obzira pored kojeg imena stave križić, oni biraju uvjek isto: Biraju bezbroj važnih faca, ili faca koje samo tako izgledaju i koje ostavljaju dojam da kuže situaciju i da su apsolutni gospodari događanja u tom prostoru.

Prvi puta sam vidjeo Predsjednika Josipovića na Katarinskom sajmu u Slavonskom Brodu 2009. U jeku je bila predizborna kampanja. Smješak ovamo, smješak tamo, mahanje u masu, ali ne nekome nepoznatom, nego nekoj osobi koju je navodno prepoznao, ali joj ne može prići zbog gužve oko njega, pa ju pozdravlja iz daljine, ali ipak srdačno, toplo, prijateljski, kako to rade američki predsjednici prilikom dolaska na scenu.

Predsjedniku i povijesti u spomenar

Idući dan bio sam na Kavi s Predsjednikom na Pantovčaku. Tadašnjim Predsjednikom.
Od parkirališta do Rezidencije stotinjak metara, ali ipak ne idem pješice. Po mene dolazi vozač i vozi me do samog ulaza u... ajmo reći, najnepotrebniju instituciju u Hrvatskoj. Svuda oko mene bezbroj važnih faca, ili faca koje samo tako izgledaju i koje ostavljaju dojam da kuže situaciju i da su apsolutni gospodari događanja u tom prostoru.

- Fotoaparat morate ostaviti ovdje! ...kaže mi ljubazna gospođa iz Odjela za sigurnost. - U pratnji Predsjednika je njegov službeni fotograf, pa će on napraviti slike Susreta. Jedna druga ljubazna gospođa odvede me u veliku prostoriju u kojoj me ostavi samoga i u kojoj ću čekati Predsjednika. Sam sam u prostoriji. Oveća prostorija za prijeme. Na zidu slike hrvatskih slikara, vjerojatno skupocjene, antikni namještaj, tepisi... sterilni lukzus.
U uglu knjiga gostiju i nalivpero. Možeš nešto napisati Predsjedniku i povijesti u spomenar.

Država bez državnog fikusa

Slikam mobitelom. Sigurno to nije dopušteno, jer Predsjednik ima svoga fotografa, ima i svoju osobu koja ti pokaže gdje ćeš sjesti, Predsjednikov livrejirani konobar ti donese kavu ...produženu bez mlijeka. Nema čuvenog fikusa. Na parketu je samo bonsai drvce. Valjda fikusi nisu više u modi. Ne znam zašto, ali pada mi na pamet švicarski predsjednik ...ili oni imaju predsjednicu? Sramota me, jer toj osobi ne znam niti ime. Ali Švicarska sigurno ima tako nešto, mora to imati svaka država. Država bez državnog fikusa, bez produžene kave bez mlijeka, bez službenog fotografa... i nije neka država.
Predsjednik je stvarno došao. Došao je u pratni Savjetnika za smušene novinare. Predsjednik ima Savjetnika za svaki susret, za svaku trenutnu situaciju.
Savjetnik je upisao dijelove razgovora ili se samo pravio da to čini. Mislim da se samo pravio, jer vicevi i „duhovite" izjave predsjednika, bile su stare kao i bonsai drvce na parketu.

Stvarno je vrijeme za neka Nova vremena pomislio sam, vozeći se niz brdo prema centru grada. Padala je kiša. Kada se vraćaš sa Susreta s Predsjednikom uvijek pada kiša.

Najmanje zlo po Hrvatsku

Koga birati? Pored kojega imena staviti križić? Na kraju sam stavio križić pored imena, koje nije obećavalo ništa posebno, ali je obećavalo i najmanje zlo po Hrvatsku. Tako sam bar mislio.

I mislio sam da su Predsjednički izbori stvarno to što i riječ kaže. Ali prevario sam se. Jer bez obzira što Hrvati biraju, bez obzira pored kojeg imena stave križić, oni biraju uvjek isto: Biraju bezbroj važnih faca, ili faca koje samo tako izgledaju i koje ostavljaju dojam da kuže situaciju i da su apsolutni gospodari događanja u tom prostoru.
I biraju bonsai drvce na parketu ...produženu kavu bez mlijeka, Savjetnika koji upisuje dijelove razgovora, ili se pravi da to čini.

Možda sam previše očekivao od Predsjednika Josipovića, pa sam zbog toga razočaran. Možda sam očekivao da će novi Predsjednik shvatiti kojoj i kakvoj državi je on Predsjednik, pa će se on prilagoditi tome, a ne da se cijela država mora prilagoditi običajima i navikama na Pantovčaku.

Predsjednički izbori su demokratska forma

Predsjednički izbori služe samo da bi se zadovoljila demokratska forma. Jer ...kako rekoh ...nemamo pravog izbora. Da imamo, imali bi Predsjednika, koji se ne bi obraćao kamerama i diktafonima, već bi se obratio naciji i rekao joj u kakvom se položaju nalazi. To još nismo čuli u Hrvatskoj. Nismo čuli niti riječi o Strateškom planu razvoja Hrvatske, o načinu na kojega bi mogli izaći iz krize.

Čemu služe brojni Savjetnici okupljeni oko Predsjednika? Čemu ...po mojemu mišljenju pretjerana sigurnost, čemu Kave s Predsjednikom ...groteksni igrokaz u kojemu Predsjednik „pokazuje svoju brigu za probleme pučanstva"?
Hrvati trebaju Predsjednika, koji ima hrabrosti, pameti i snage narodu otvoreno reći u kakvom se položaju nalazimo. Treba ponuditi alternativu, kojoj će narod vjerovati.

Trenutni Predsjednik nije na visini zadatka

Takav Predsjednik nije napravljen od materijala od kojega su građeni dosadašnji Predsjednici. Trenutni Predsjednik nije na visini zadatka, čak se nije pokazao ni kao dobar glumac. Njegova uloga „uglađenog, inteligentnog, finog gospodina" nije to što Hrvatska trenutno treba.

U novom nastavku sapunice „Kava s predsjednikom", Ivo Josipović je odglumio loše. Nije naučio tekst ...tvrdim da nije niti pogledao u scenarij. Sapunice nisu zahtjevne, ali moraju ipak imati neku razinu. Ponuđeno je bilo ispod svake kritike, iako se brojna ekipa stvarno trudila. Trud nije bio dovoljan. Ivo Josipović nije dorastao ulozi.
Uvjeri se i sam! Pročitaj ovdje najnoviji nastavak sapunice „Kava s Predsjednikom"!

PS. Japansko bonsai drvce nije bilo loše i dobro je zamjenilo omiljenog fikusa. I oprostite mi nesigurnost kod pisanja nekih imenica velikim slovom. Vremena su nesigurna pa je bolje biti oportunist i ne zamjeriti se Visokoj Gospodi.

U antičko doba

Prenositelji neugodnih vijesti su ubijani

root : Prenositelji neugodnih vijesti su ubijani Nesreća je uvjek moguća

U Slavonskom Brodu, taj se običaj zadržao do današnjeg dana

UZBUĐENJA zbog zagađivanja zraka u Slavonskom Brodu navedoše me na razmišljanje. Sudeći po napisima u javnim glasilima, u rafineriji je izbjegnuta nesreća većih razmjera ...onako za dlaku. Šta bi bilo da je bilo ...da je eksplodirao spremnik vodika, koji se nalazio u blizini. Nije dobro širiti paniku, ali pitati se smijemo ... što ako, nedajbože, dođe do katastrofe, kao nedavno u Japanu.

Nisam dugo boravio u Hrvatskoj, pa ne znam kako je sada organizirana civilna zaštita. Znam da je stari sustav prije dvadeset godina ukinut, jer je bio proizvod „zaostalog komunističkog načina razmišljanja u kojemu briga za ljude nije bila na prvom mjestu". Što više istražujem to se nesigurnijim osjećam. U slučaju neke velike katastrofe u kojoj bi došlo recimo do trovanja zraka ...loše bi prošli. Civilno pučanstvo nema na raspolaganju zaštitne maske. Možda one negdje i postoje, ali dok se podjele...

Zbog toga mi nije jasno što se obilježava i koji su razlozi za slavlje Dana civilne zaštite u Hrvatskoj, koji se, uzgred rečeno, slavi 1. ožujka.

Danas u Slavonskom Brodu nitko nema zaštitnu masku, pribor za pružanje prve pomoći, tablete za dezinfekciju vode, a gdje su skloništa i kako do njih doći ...znaju samo malobrojni, ako netko uopće i zna. Kako su ta skloništa opremljena? Kako izgleda evakuacijski plan u gradu u kojemu su dva moguća izlaska ...podvožnjaci? Da su podvožnjaci uska grla ...svakome je jasno. Nekako mi nije jasna ravnodušnost građana, s obzirom da je u neposrednoj blizini ipak nekoliko velikih mogućih izvora opasnosti. Postoji li katastar onečišćivača i popisa opasnih tvari radi upoznavanja s lokacijama na kojima su uočene opasne djelatnosti, te s lokacijama na kojima se proizvode, rabe, skladište ili prevoze otrovne i opasne tvari da bi se postigla djelotvornija dugoročna zaštita ekosustava?

I tko je zadužen za sve to?

Zanima me podjela odgovornosti.  „Za organiziranje civilne zaštite i njezinu provedbu odgovorni su vlasnici, korisnici stambenih i poslovnih objekata te tijela mjerodavna za vođenje civilne zaštite prema teritorijalnom načelu (općine, gradovi, županije, država)".

Tako bi trebalo biti. A kako to izgleda u praksi? Razgovori na ovu temu ...na moje veliko čudo, uzbuđuju sugovornike. Vrlo čest odgovor jest ...pa postoji služba 112. Oni su jako dobro organizirani ...imaju sve što je potrebno. Nekako me taj odgovor ne umiruje. Znači li to da u slučaju katastrofe samo trebam nazvati 112 i svi problemi su rješeni. Htio bih ipak imati nekoliko općih informacija prije nego što se bilo što dogodi. Kako izgleda evakuaciski plan, gdje su skloništa za moju četvrt, kako se trebam ponašati, kako ću primati informacije ...od koga ću primati informacije...?

I gdje je moja zaštitna maska?

„Civilna zaštita je oblik organiziranja, pripremanja i sudjelovanja građana, pravnih osoba, državnih upravnih tijela i jedinica lokalne samouprave i uprave radi zaštite i spašavanja ljudi, dobara i okoliša od rizika i posljedica prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća te ratnih razaranja. Ustrojena je zbog opasnosti da Republika Hrvatska ili njezini dijelovi budu ugroženi akcidentima koji bi imali opseg elementarne nepogode ili ratom, čije posljedice mogu ugroziti ljude, materijalna dobra i okoliš."

O temi o kojoj danas pišem nisam pitao nadležne u gradi niti u županiji. Htio sam ...prije nego što to učinim upitati građane smatraju li oni ovu temu uopće važnom. Možda sam ja samo ...zbog dugog boravka u inozemstvu, pobrkao lončiće i postao paničan. Možda samo mene uznemiruje blizina prometnica kojima se dnevno transportiraju uzroci mogućih nesreća dosad neviđenih razmjera. Možda samo mene ne umiruje činjenica da mogu nazvati službu 112. Možda bih samo ja htio znati katastar oneščivača i mogućih uzročnika.

Rafinerija u Bosanskom Brodu nije vinarija ili mljekara. Svakom laiku je jasno da su sirovine i proizvodi kod njih daleko opasniji i da posljedice neke nesreće kod njih mogu biti kobne i da neće biti unaprijed najavljene, ako bi do njih došlo.
Nadamo se da se neće ništa dogoditi u rafineriji, vjerujemo da su tekućine koje se transportiraju željeznicom i autocestom bezopasne po okoliš. Ali šta ako nisu!?

Dogodilo se nekoliko velikih nesreća u svijetu, čak i onda kada je to izgledalo nemoguće. Dogodilo se i u zemljama koje imaju učinkovitu civilnu zaštitu.

Postoji li katastar oneščivača i gdje ga mogu vidjeti? Županija bi ga trebala posjedovati. Gdje i kada je javno objavljen? Na web-stranici županije ga nema. Znamo li šta se dnevno transportira željeznicom i autocestom? Grad Brod, općine, mjesni odbori također bi trebali informirati o izvorima mogućih opasnosti. Na web-stranici grada ...ni piksela o tome.

Tko treba informirati građane?

U pravilu se javna mišljenja formiraju na temelju pisanja javnih glasila. Oni bi trebali biti poveznica između puka i politike, oni bi trebali otvarati teme za javne rasprave.
Ovih dana puno se priča o prestanku rada SBI-PORTALA. Kolegama je dojadila ravnodušnost Grada i Županije, ponestalo im snage i volje, pa su prestali s radom ...ugasili fenjer.
Građanin ima pravo na informacije. I to ne samo na informacije i teme koje mu se serviraju, nego ima pravo dobiti odgovore na svoja vlastita pitanja. To mogu vjerodostojno dati samo neovisni mediji, a ne službena glasila grada i županije, kao ni glasila u njihovom vlasništvu. Gašenjem SBI-PORTALA, jedan respektabilni broj građana izgubio je svoje pravo na informaciju.
Pitanje jest tko je kriv da se je to dogodilo? U svakom slučaju civilna zaštita građana postala je još slabija, ako je to uopće još i mogla. U slučaju katastrofe, neovisna glasila su od izuzetne važnosti ...čut ćete od svakog stručnjaka za krizne situacije.

U antičko doba ...prenositelji neugodnih i nepoželjnih vijesti su ubijani. Taj običaj zadržao se je u Slavonskom Brodu do današnjeg dana.

Građani su se uspavali u prividnoj sigurnosti, koja se već sutra može staviti na ozbiljnu kušnju. Dobra stara civilna zaštita formalno ne postoji. Ostaje još samo upaliti svijeću Gospi od brze pomoći, ili ...nazvati 112.

Treba reći istinu

U očekivanju Godota

root : U očekivanju GodotaIz istoimene predstave

Hrvatska vlada uporno širi mit o „Wunderwaffe“. Naravno nije to više svemoćna bomba, nošena čudotvornom raketom. Sada se ta „Wunderwaffe“ naziva Članstvo u EU.

Teška krizna vremena ...vremena u kojima se izlaz iz nekog nezavidnog položaja ne može niti naslutiti, jer sve izgleda tako nemoguće ...vremena su raznih proroka i samozvanih mudraca. Bilo je tako još u vrijeme Krista, a tako je ostalo do današnjih dana.
Hrvatska je u nezavidnom položaju. Grčevito se traži Mesija, u bibliji obećani Spasitelj, koji će narod izvesti na pravi put, izbaviti ga od zla.
Loši okvirni uvjeti ...svjetska kriza, preuređenje društvenog sustava, loše i preopterećeno gospodarstvo, kriminalna privatizacija, sve veća nezaposlenost, golemi inozemni dug, pad moralnih i duhovnih vrijednosti... sve to ne olakšava položaj. Dobar savjet je zlata vrijedan.

Iz dana u dana podsjeća me trenutno stanje u Hrvatskoj sve više na film, koji me se duboko dojmio, a gledao sam ga prije petnaestak godina.
Film se zove „Untergang", a hrvatski naziv filma je „Propast". Radi se o zadnjim danima Trećeg Reicha, a radnja se događa u Berlinu.
Za spas nacističkog sustava ne postoji nikakva šansa. Berlin je na dohvatu ruske artiljerije, njemačka vojska razbijena i uništena, narod gladan i očajan...
Najrazumnije rješenje je kapitulacija. To znači ...izgubljen rat, ali spašeni bezbrojni životi.
Iz ...svakoj logici ...potpuno nerazumljivih razloga, državni vrh nastavlja besmislenu obranu. Uvjerava narod da još nije sve izgubljeno i narod nasjeda na propagandu ...očekuje da Hitler upotrijebi Wunderwaffe ...čudotvorno oružje, koje će okrenuti situaciju i donijeti još i konačnu pobjedu.
Nijemci vjeruju i ginu ...padaju u zarobljeništvo
Kako je završilo ...znate svi. Ali da vjera u Wunderwaffe nije trajala tako dugo, posljedice bi bile znatno blaže.
Radnja filma napisana je po sjećanju Hitlerove privatne sekretarice Gertraud „Traudl" Junge.
Na kraju filma, kada publika već ustane i sprema se napustiti mjesto, umontiran je glas Traudl Junge ...riječi koje idu pod kožu i pojašnjavaju uzroke ogromne zablude kojoj je njemački narod vjerovao. Navodim njene riječi ...navodim ih po sjećanju:
„Ja sam mislila da to sve tako mora biti, da je to jedini ispravan put i da ne postoje druge mogućnosti. I nakon rata živjela sam u vjeri da se nije moglo drukčije postupiti, da njemački narod nije imao izbora. Tek nedavno (oko 2000. godine, opa.), posjetila sam grob u kojem je sahranjena Sophie Scholl. Ona je bila godinu dana mlađa od mene i postupila je drukčije nego većina Nijemaca. Pružila je otpor Hitleru. Da smo tada svi tako učinili..."

Tim riječim završava film. Kasno kajanje jedne od odgovornih za Holocaust, jedne od odgovornih za propast.
„Jedne od odgovornih" ...je krupna optužba na račun jednog naroda, ali njemački narod je toga svjestan.
Nije se moglo ništa učiniti! Tako je moralo biti! Jeftin izgovor za smrt dvadeset milijuna ljudi.
Prošlo je puno godina od toga vremena.

Nisu nam sada Rusi pred vratima, ali položaj u kojem se Hrvatska trenutno nalazi  podsjeća me na spomenuti film.
Hrvatska vlada uporno širi mit o „Wunderwaffe". Naravno nije to više svemoćna bomba, nošena čudotvornom raketom. Sada se ta „Wunderwaffe" naziva Članstvo u EU.
Članstvo će riješiti sve naše probleme. Mito i korupcija, inozemni dugovi, reforma pravosuđa, državne uprave, zdravstva gospodarstva, mirovinskog sustava, strateški plan razvoja... sve će to prestati biti problem onoga časa kada potpišemo pristupni ugovor.
Kao što ni 1945. nije postojalo nikakvo Wunderwaffe, tako niti sada ne postoji. Ali narod se svejedno nada, vjeruje da će stvari ipak nekako krenuti na bolje.
Kod nabrajanja problema koje Hrvatska trenutno ima ispustio sam najveći problem, koji je uzrok najvećem dijelu nedaća koje imamo trenutno.
To je jadno stanje političkih struktura u zemlji. U predizbornoj godini ne postoji niti jedna stranka koja ima hrabrosti, snage i volje prepoznati problem i ponuditi njegovo rješenje.
Priznajem nije to baš popularno, jer prijeti opasnost izgubiti izbore. A potrebni su ...i pametni, i hrabri i odlučni i pošteni ljudi, koji su u stanju odlučno reći NE dosadašnjim ustaljenim navikama.
Treba imati hrabrosti reći narodu u oči, ono što svi već znaju, ali nitko ne želi javno govoriti o tome. Potrebno je reći da put izlaska iz krize vodi kroz još veću krizu, bolne reforme državne uprave, reforme socijalnih stupova, otpuštanja, nezaposlenost... jer stari dugovi se ne smiju servisirati novim zaduženjima.
Istina takvi karakteri rijetki su i u povijesti. Prvi koji mi pada na pamet je Isus Krist. On je rekao ...moj put je težak, ali jedini ispravan.

Pokret otpora u Münchenu (1942.-1943.), zvan „Weisse Rose" (bijela ruža), bio je izuzetno hrabar čin. Kršćanski motivirani članovi, među njima pomenuta Sophie Scholl i njen brat Hans, pružili su otpor nacionalsocijalističkom bezumlju. Življenje kršćanskih ideala platili su svojim mladim životima.
U novijoj povjesti pada mi na pamet pobjeda socijaldemokrata na izborima u Njemačkoj 1998. Kandidat socijalista Gerhardt Schröder najavio je tada teške dane i odricanje. Najavio je, u izbornoj kampanji, dugoročne i teške reforme. Ali reforme koje su bile nužne i koje njegov legendarni predhodnik Helmut Kohl nije imao snage, a niti hrabrosti provesti u djelo.
Helmuth Kohl obećava blagostanje, „cvjetne krajolike", a Gerhardt Schröder traži odricanje i stezanje remena.
I pobjeđuje uvjerljivo Gerhard Schröder, jer je narod i sam uvidjeo nužnost reformi, osjetio potrebu „novih tapeta".

Jedan glas istine ne može se čuti u Hrvatskoj u vrijeme kada bi se morao čuti. Opozicija se zadovoljava fejsbuk-revolucijom i ukazivanjem na greške vladajuće stranke. Greške koje će i sami činiti kada i ako dođu na vlast.
A narod!? Narod čeka na Wunderwaffe, koje se zove Europa i nada se.

Nije ovo kazališno-filmska kritika, ali nakon spominjanja filma, moram tražiti usporedbu i u kazalištu.
Predstava „U očekivanju Godota", Samuela Becketta odgovara hrvatskoj suvremenoj stvarnosti, kao i spomenuti film.

Didi i Gogo čekaju Godota. Zašto ga čekaju, šta će im donijeti, kad će doći, hoće li doći danas ili možda sutra, kako izgleda... sve to ne znaju. Ali ipak čekaju. Da mogu naći uže objesili bi se, ali ne mogu ga naći pa čekaju.
Osuđeni na čekanje Godota.

Hoće li Godot doći, kada će doći, kakve će promjene donijeti ...ne znam. Ali pouzdano znam da Europska Unija nije ni Godot, a nije ni Wunderwaffe. To je birokratska, umjetna tvorevina koja samo želi proširiti svoj utjecaj i svoju moć. Nije to jedno jasno definirano mišljenje, niti jedan jasan stav, jedan interes, nego skupina različitih stavova raznih nacija, koji su na vrijeme uvidjele da je car gol. I uvidjeli su da se golog cara može prodavati kao Wunderwaffe, smušenim, izgubljenim narodima.
Toliko dugo dok ovi prihvaćaju igru i dok nemaju djeteta koje će viknuti car je gol! ...igra ide dalje.

 

O jeziku rode

Cunami jezičnih gluposti

root : Cunami jezičnih glupostiTako bijaše na početku

Usudim se napisati slijedeće. Hrvatski jezik postoji još, ali su mu dani odbrojani. U hrvatskom narodu izgubio je svaki značaj, ali nije još u potpunosti zamjenjen prikladnim. Ne mislim na upotrebni jezik, jer razumjeti se može i bez jezika, ili sa glasanjem (artikuliranjem), koje ima svoje podrijetlo u nekada bogatom i lijepom jeziku, koji se zvao hrvatski.

U prvoj kolumni koju objavih na ovim stranicama izrazio sam svoju zabrinutost zbog nepoznavanja ciljne grupe. Teško je to i znati, nakon 35 godina provedenih u inozemstvu. Nisam u tom vremenu sudjelovao (participirao) u razvoju hrvatskog društva, pa nije čudo da mi je potrebno vrijeme prilagođivanja. Međutim ...i  trinaesta kolumna nije mi donijela svjetlost. Još uvjek nisam prepoznao vrijednosti prema kojima se Hrvati ravnaju.
O načelnim vrijednostima je riječ. Hrvati kao narod trebali bi imati načelne vrijednosti. Ja ih ne želim nametati ...želim samo prihvatiti postojeće, podrazumijevaći njihovo postojanje.
Jezik na primjer. Postoji li hrvatski jezik i koji mu je položaj u društvu?
Usudim se napisati slijedeće. Hrvatski jezik postoji još, ali su mu dani odbrojani. U hrvatskom narodu izgubio je svaki značaj, ali nije još u potpunosti zamjenjen prikladnim. Ne mislim na upotrebni jezik, jer razumjeti se može i bez jezika, ili sa glasanjem (artikuliranjem), koje ima svoje podrijetlo u nekada bogatom i lijepom jeziku, koji se zvao hrvatski.
Nisu povratnici, koji su se vratili s nakanom „germanizirati Hrvate", upropastili hrvatski  jezik , nego su to učinili domicilni Hrvati .... Podanički i spremno prave mjesta pomodnim rječima (in, cool) s kojima je lako ophoditi i kojima su dovoljna dva padeža da bi se održali na životu.
U hrvatskim javnim glasilima (medijima) postoji pravilo ...što više tuđica upotrebljavaš to si pismeniji. Govoriš li stvarno nekim stranim jezikom, jesi li u stanju pisati na njemu, ili koristiti ga u razgovoru ...to je nevažno. Tuđice koje ubaciš u hrvatski ...dovoljne su.

Na stranu da su i te tuđice izvan svakog domašaja jezičnih pravila. Kurikulum ...na primjer. Stvarno ne znam što ova riječ, tako uobičajena u akademskim krugovima, znači. Nisam od struke, ali ako tražim tu riječ po stranim riiječnicima naći ću „Curriculum Vitae". Pogledam li značenje ...tamo piše „životopis".
Razumijem da  „životopis" vuče nekako na balkanski. Ali mora li onda biti „kurikulum"?
Trebalo bi ...ali to je nevažno ...pisati kurikul, kao aluminij, kalcij, magnezij...

Postoji pravilo kako se pišu strane riječi i riječi stranog podrijetla. Da ali onda to ne izgleda više otmjeno (nije in, nije cool).

Hrvatska nema Zakon o hrvatskom jeziku. Ne kažem da ga mora imati ...nije mi nakana soliti pamet, ali gotovo da nema drugog jezika na svijetu, koji nije zaštićen zakonom, jer jezik koji nije zaštićen zakonom, osuđen je na umiranje.

Pitam se ...što će biti sutra, ako recimo nakon ulaska u EU, kineski poduzetnik kupi „Hrvatske vode". Tko će ga spriječiti da to učini? I ako sutra taj isti kineski poduzetnik podijeli zaposlenicima ugovore o radu, napisane na jednom od kineskih jezika.
Što će ga spriječiti da to učini?

U Zakonu o trgovačkim društvima, hrvatski jezik bi trebao biti dovoljno zaštićen. Kako to izgleda u stvarnosti jasno govore nazivi kafića i trgovina u gradu.

Očekujemo željno inozemne ulagače. Toliko željno da smo spremni žrtvovati jezik. Nije to velika žrtva, jer dnevno dokazujemo da nam do jezika nije stalo.

Kada pišem za njemačke novine, onda su pravila vrlo jasna: Piši njemački! Piši tako da te rođena majka može razumjeti i ...nastoj što više koristiti dativ, jer je u govornom jeziku postao rijedak!
Kod hrvatskih javnih glasila (medija) je samo jedno pravilo ...i to samo ponekad ...izbjegavaj srpski ...to naš svijet ne voli.
Vrata drugim jezicima su širom otvorena. Normalno je da se u gužvi „ušverca" i srpski ...ne može se spriječiti, pa se tako često u hrvatskom jeziku ne pravi razlika i između „odmoriti" i „odmoriti se".

Kao povratnik nemam pravo „educirati". Jedan komentar, kojega sam primio srcu glasio je „budi svoj!".
Budi svoj! Znači li to prihvatiti te sve edukacije, destinacije, integracije, totalizacije, participacije, kapitulacije, populacije, subvencije, tendere... i „sejvati" sve to u svojoj ispražnjenoj glavi. Ako „budi svoj!" znači to, onda ... hvala ne! Ne bih ja bio svoj!

Možda je ovo ...zbog nedostatka zanimanja (interesa) za mišljenje povratnika, moja posljednja kolumna u ovom glasilu. Možda bih se trebao priviknuti na opće prilike i običaje, koji trenutno vrijede u zemlji. Rado bih ja, ali godine su već tu. Godine ...kada vjera u Vječni život postaje sve jača. Bojim se da ću na drugom svijetu sresti Petra Preradovića,  A. G. Matoša, dr. Šretera, Augusta Šenou, Vladimira Nazora... Strah me i pomisliti koga još sve ne.
Kako ću onda s njima izdržati vječnost? Kako ću im pogledati u oči?

Bilo kako bilo ...žalosno je! Žalosno je da se jedno pokoljenje (generacija) Hrvata potpuno potčinilo tuđim vrijednostima i da do jedinog nacionalnog blaga, koje je još ostalo u njihovim rukama ni malo ne drži. Nije problem iznakaziti jezik izrazima poput „odraditi", „ispoštivati", „uradak"... Nije upotreba stranih riječi dokaz visokog obrazovanja...

Sve je to samo dokaz podaničkog, dodvorničkog mentaliteta u Hrvata.

Cunami je počinio zla po Japanu. Cunami ...to je onaj veliki zločesti val za kojega Hrvati kažu „tsunami".
Kažu ...i nisu svjesni da je i njih zahvatio Cunami jezičnih gluposti i potpuno nepotrebnih i krivo napisanih tuđica.

Malo je hrvatskih riječi ostalo u upotrebi. Valjda zbog toga prosječni hrvatski intelektualac koristi najviše četiri padeža. Genitiv se može sresti vrlo rijetko, ali zato prosječni hrvatski intelektualac provede dvadeset posto svoga radnog vijeka na „edukacijama".

Proveo sam trideset i pet godina života u Njemačkoj. Ako sada napišem da je to veliko vremensko razdoblje, malo tko će primjetiti besmislenost izraza „vremensko razdoblje". Nema drugog razdoblja osim vremenskog, pa je potuno besmisleno to naglašavati.  Ma dobro ...nisam stručan i nije mi nakana dijeliti savjete. Želim samo zahvaliti upornima, koji su me izdržali sve ovo vrijeme.

Htio bih ...onako za gušt ...ali koga to zanima ...ipak:

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.

Antun Branko Šimić


Quo vadis

Nema problema

root : Nema problemaKule u zraku

Razvijeno gospodarstvo i socijalni standardi samo su nuzproizvod u realizicaji strateškog plana razvoja. Školstvo, zdravstvo, kultura, sport ...prilagođavaju se strateškom planu, jer međusobna ovisnost više je nego vidljiva.

Jedan događaj iz davnih sedamdestih jasno mi je podcrtao razlike u mentalitetima između Nijemaca i Hrvata.
Okupilo nas se tada u Šibeniku poveće društvo u konobi kod poznanika iz Njemačke. Bilo lijepo i ugodno, ali bilo je i spontano, pa je nedostajalo puno važnih stvari ...dobra spiza, dobro vino... Rekoh u konobi, ali to je prostorija u kojoj smo se našli tek trebala postati. Poznanik je tek gradio kuću, pa je sve što sačinjava život bilo u izgradnji.
Bilo ipak nekog vina iz demižona i nekog sira, pa je druženje ipak imalo neki sadržaj.
Ali svi se složismo ...kad smo već na okupu, da triba napravit feštu, koja će se pamtiti, a ima i Švaba, pa nek vidu kako se mi znamo veseliti.
Od Švaba bile poznanikova žena i njena mati. Mati je već nekoliko godina boravila u Hrvatskoj, suživjela se i dobro je govorila hrvatski.
I počesmo kovati planove.
Napravit ćemo klasičnu feštu uz janjetinu na ražnju, pršut, sir, dobro vino, svježi kruh, teke srdela, teke maslina... i tako to. Naravno ...sve ćemo to napraviti na selu, koje je već odavno napušteno, nek Švabe vidu kako su naši starci nekad živjeli.
A i žene će ispeć fritule, jer to žene uvjek radu kad nemaju drugog posla ...peku fritule, a njih opet najbolje radi Doris, poznanikova punica.
- Ma ona ti beštima bolje od ovi naši ...a fritule su u nje ...e vidit ćete!
I počesmo kovati planove. Sve je realno, sve je moguće ...nema problema.
-Vidija san janjaca na Danilu kolko oćeš. Triba zaklat i spremit, al' to će oni ...vidija san da to rade. To će biti moj posa ...nema problema!
-A ja ću donit vino ...da ne pijemo ovu kvasinu. Ima čovik tamo kod Unešića vino kako nisi pija dosad. Donit ću demižonu ...nema problema!
-A moga bi i sir iz mišine. Nekidan san ija u Kninu ...za prste oblizat. Pravi iz kozje mišine ...donosi čovik odozgar od Graova. E za to ću se ja pobrinit ...nema problema!
-Ima na Krapnju maslina u one Ane. Ona to još nako starinski pripremi u moru, a vidija san i da ima suvu obotnicu ...otkad to nisan ija. Ja ću donit maslina, a donija bi i obotnicu, samo ko će to znat spremit. Samo maslina ...nema problema!
-A ja ću kupi kruva u Šiptara. Ajme što je u njega dobar kruv ...kolko nam triba? To ću ja nema problema!
-A ti Vinko pripremi drva ...nemoj da moramo jope dopicat u tavi ka ono za Gospu neke godine. Ako triba ...vidija san ima na stanici paleta ...nema problema!
Sve dogovoreno ...zadaci podjeljeni ...svi već guštaju u budućem doživljaju za dva dana. A muke ti se dogovorit kad ima maraka, a ima i novaca ...da ne izostavim društvo koje nije živjelo u Njemačkoj.
-Ja samo čujem nema problem! Umiješa nam se u planove Doris ...punica poznanika. A problem puno. Ja prafim fritule, pa moram prafim plan, a vi sve ...nema problem.
Nijemci su poznati da sve rade perfektno, pa nam je i Doris perfektno pokvarila štimung. Em Švabica ...em žensko ...što je još deset puta gore ...uspjela nas izbaciti iz gušta.
-Samo se ti pobrini za svoje fritule, a pusti nas da napravimo ostalo. E svašta Gospe ti! Još će nam žensko govorit kako se triba zabavljat.
-E taki su ti Švabe! Oni znaju radit, al' ne znaju feštat, samo nan znaju pokvarit feštu.
Raziđosmo se i sastadosmo opet dva dana poslije kod Vinka u Vrpoljcu.
Ništa od dogovorenog!
Istina bilo puno janjadi na Danilu, ali nisu bili na prodaju ...ustvari bili su već odavno prodani gostioničarima za predstojeći praznik Velike Gospe u Vrpolju. Vino iz Unešića bilo stvarno bolje od kvasine, ali vlasnik ga nije htio prodati. Čuvao za djecu kad dođu za Gospu. Sir iz mišine bio trenutno nedostupan.
Kruh kod Šiptara bio stvarno super, ali trebalo je ustati u četiri ujutro da bi se došlo do njega. U pet ga više nije bilo, a više se nije smio peći, jer je pekar privatnik imao kvotu.
Ipak ...kad se već okupismo uz lovačku salamu i kvasinu u tišini napuštenog Vrpoljca provedosmo ugodan dan.
Zaboravih reći ...fritule su bile ...ono ...fantazija! Bilo teško priznati, ali Doris je bila u pravu. Ona je svoj posao obavila temeljito i savjesno, pa je i učinak bio vidljiv.
Meni je to bila velika pouka. I danas kad negdje čujem ...nema problema, kazuje mi to da upravo tada ima problema na pretek. Puno malih sitnih problema, čijem rješavanju treba prići planski i sustavno imajući na umu stvarne mogućnosti.
E sad taj mikro-detalj iz života prenosiv je i na makro-razinu. Pristup globalnim rješenjima isto je tako različit u Nijemaca i Hrvata.
Hrvatska nema strateški plan razvoja. Ne znamo šta će biti sutra ...ne želimo znati šta će biti sutra idemo po onoj ...nema problema.
A trebali bi znati! To je samo moje mišljenje. Kada bi imali strateški plan razvoja znali bi na primjer da nije potrebno ...u Slavonskom Brodu školovati godišnje preko četrdest frizerki, koje nemaju nikakvu šansu u tom zanatu naći posao. Gospodarstvo ih ne treba, a hrvatski porezni obveznik si dopušta luksuz plaćati njihovo školovanje.
Na moja pitanja, glede strateškog plana razvoja, koja sam uputio raznim državnim dužnosnicima, uvjek sam dobijao odgovor ...to će se srediti samo od sebe našim ulaskom u Europsku uniju.
Pouzdano tvrdim, jer znam ...ako se sam ne definiraš, EU to sasvim sigurno neće učiniti za tebe. Svaka od članica je dovoljno zauzeta sobom.
Njemačka ...na primjer.  Oni trenutno realiziraju nekoliko planova iz osamdesetih i devedestih godina. Bili su to krupni i opsežni planovi za čiju su realizaciju predvidjeli razdoblje i do pedeset godina.
Prestrukturiranje gospodarstva, započeto ranih osamdesetih, skoro je pri kraju. Bazične industrije više uopće nema, goleme izmjene u socijalnim strukturama prošle su bezbolno.
Trenutno se radi na izgradnji prometne infrastrukture u pravcu istok-zapad. Na tom području su Nijemci stručnjaci i imaju tradiciju. Već su to imali u vrijeme cara i Trećeg rajha, ali je porazom u Drugom svjetskom ratu zaustavljen razvoj. Tada su prešli na izgradnju prometnica sjever-jug, a nakon ujedinjenja, slijedi opet preojerjentacija istok-zapad.
Demokarcija je jamac za opstanak socijalno-tržišnog gospodarstva. Konzervativne snage društva, kada su na vlasti ...brinu se isključivo za tržišni dio u nazivu. Kada je socijalna komponenta preko mjere opterećena, narod bira socijalnu opciju. Oni donesu više socijalnog standarda i neminovno opterete tržišnu komponentu.
Prije nego to iskoči iz okvira i poremeti ravnotežu, opet biva birana konzervativna opcija. Oni unesu reda i sigurnosti, ojačaju gospodarstvo ...i priča počinje iz početka.
Razvijeno gospodarstvo i socijalni standardi samo su nuzproizvod u realizicaji strateškog plana razvoja.
Školstvo, zdravstvo, kultura, sport ...prilagođavaju se strateškom planu, jer međusobna ovisnost više je nego vidljiva.
Jako pojednostavljeno moglo bi se reći da cijelo njemačko društvo ovisi o pametnom strateškom planu.
Ili još jednostavnije rečeno, svaki Nijemac zna prije polaska na posao šta je njegova zadaća za taj dan, taj mjesec, tu godinu, taj radni vijek.
Menadžer tvrtke „Hrvatska d.o.o." nema pojma kakav bi posao dao ljudima toga dana, tjedna, mjeseca, radnog vijeka... Ni on sam ne zna što tvrtka proizvodi, što bi moga proizvoditi, što treba proizvoditi. Radnici pomenute tvrtke provedu svoj radni vijek u pretakanju iz šupljega u prazno.
Hrvatska nema strateški plan razvoja, ali zato imamo ...nema problema.
Onako usput ...stvarno ne znam što time želim reći, ali želim nadopuniti priču s početka. Nije u našem planiranju super fešte bilo baš sve nerealizirano. Onih paleta stvarno bilo na stanici u Šibeniku i Vinko dovezao pun kombi od „Elektro-Dalmacije". Godinama su stajale na hrpi ispred njegove rodne kuće u Vrpoljcu, jednom zaseoku Vrpolja kod Šibenika.
Možda su i danas tamo.

U ponedjeljak

Vlada podnijela ostavku

root : Vlada podnijela ostavkuUči se od malih nogu

Što imam ja od toga ako pišem Hrvatska nema strateški plan razvoja i da je to u interesu uvoznog lobija i njihovih podanika u Vladi Republike Hrvatske. A ...to ionako nikoga ne zanima i B ...tko će meni platiti za to.

Naslov je korektan i odnosi se na činjenično stanje. Palestinski premijer Salam Fajad podnio je u ponedjeljak ostavku svoje vlade predsjedniku Palestinske samouprave Mahmudu Abasu.
Istina nije to bilo jučer, ali bilo je jednog ponedjeljka u veljači ove godine.
Sad ...možeš s pravom reći ...ovaj je poludio stoposto. Šta me briga za tamo neku palestinsku vladu. Mogu svaki dan podnositi ostavke od jutra do mraka.
Ni mene baš toliko ne zanima ovaj potez palestinskog premijera, ali me jako zanima broj „klikova" na koje špekuliram da će mi ovaj naslov donijeti. Jer po „kliku" sam plaćen. Broj „klikova" pomnožen sa deset i onda sve u eurima ...honorar je za svaku kolumu. Jednostavan tarifni pravilnik. Toliko dugo dok ovaj sajt ne stane na noge, a onda će se početi iplaćivati u branši uobičajeni honorari.
Tako to funkcionira u Hrvatskoj, a u neku ruku je i pravilno. Ako se roba dobro prodaje i zarada je veća. Kvalitet i odgovornost nisu traženi. U stvari nije baš da nisu traženi samo nisu plaćeni. To je malo precizniji opis stanja novinarstva u Hrvatskoj.
I onda ...možda mi se posreći pa me otkriju velike tvrtke „Agrokor", „Podravka", „Marlbooro", „Brodplin", „Velepromet"...
Oni neće oglašavati pored luzera Lukića, Mazureka i Zovaka, jer njihovih tristotinjak klikova po kolumni njima ne znače ništa.
Zbog toga već sada pomno pripremam buduće tržište. Ne zamjeram se budućim možebitnim oglašivačima na mojoj stranici.
Ni jednom riječju nisam spomenuo sumnjivo bogaćenje gospodina Todorića, niti sudjelovanje „Agrokora" u pljački žita iz Đakovštine. Mogao sam tisuću puta postaviti pitanje ...kako je moguće da prodavač cvijeća postane milijarder. Ali nisam se pitao ...imao sam stalno na umu unosno moguće partnerstvo.
Po njemačkim novinama objavio sam desetak recepata za neka hrvatska nacionalna jela. Nisam niti jednom spomenuo „Vegetu" u njima. Čekaj malo ...pa to nije baš poslovno pametno ...reći ćeš. I nije na prvi pogled, ali to je samo dobro promišljena strategija. Nije to nikakav problem dopisati ...ako se dogovorimo „Podravka" i ja za ...štajaznam ...neku sitnicu od par tisuća eura za kavicu ...nije problem dodati na kraju da sva ta jela uz „Vegetu" puno bolje prijaju. Dobro ...onaj recept za „poderane gaće" moram izuzeti, ali svejedno za ozbiljan marketinški razgovor ima još dosta prostora ...čobanac, kotlovina, fiš...
Nikada nisam pisao ni o štetnosti pušenja, niti da pušenje ubija. O šteti koja nastaje konzumiranjem duhanskih proizvoda nije kod mene bilo ni riječi.
Nitko ...stvarno nitko mi ne može predbaciti da sam bilo što negativno napisao o „lancu svetog Antuna" ...mislio sam naravno na način na koji je „Brodplin" postao vodeća svjetska distributerska kompanija. Dobro ...nije baš u potpunosti, jer je netko prekinuo lanac, ali šta ćeš ...takvi smo mi ljudi. Ideja je bila genijalna ...priključiš se na plin i nagovoriš deset drugih da se priključe i da nagovore opet po deset drugih i tako to po provjerenim zakonima pomenutog lanca.
Ja sam veliki potrošač plina, koristim ga u upaljaču za paljenje bezbrojnih cigareta. Koje marke ...e to ne mogu ovdje navoditi zbog pregovora za raznim proizvođačima, a malkicu i zbog mogućeg neugodnog dijaloga sa carinskom upravom.
Spomenuo sam još i „Velepromet", ali to je bilo samo da bih pokazao spremnost marketinške suradnje sa bilo kim.
To što tebi ne nudim kvalitetnu i aktualnu informaciju, nemoj mi zamjeriti. Od nečeg se mora živjeti. Zar bi Zovak postao medijski magnat da ne poštuje navedene principe. U demokraciji je sve dopušteno, a najviše autocenzura.
Što imam ja od toga ako pišem Hrvatska nema strateški plan razvoja i da je to u interesu uvoznog lobija i njihovih podanika u Vladi Republike Hrvatske. A ...to ionako nikoga ne zanima i B ...tko će meni platiti za to.
Ili ako pišem da Jadranka Kosor grčevito traži krivca na koga bi svalila neuspjeh pregovora sa EU. Jugoslavije nema više, komunizam još samo u muzeju... ostaju samo građani koji ne žele relaksirano kopati po kontejnerima i branitelji koji nisu zadovoljni mirovinom koju im je ona dala. Htjeli ili ne ...ove skupine su glavni krivci za neuspjeh pregovora.
O tome ja ne pišem, jer ne želim propustiti mogućnost dobiti posao u nekoj državnoj tvrtki ...„Elektroprivredi" na primjer. Čak posjedujem i određene stručne sposobnosti. Znam sam izmjeniti osigurač, čak i one preko deset ampera, a nekidan sam potpuno samostalno rastavio pokvareno električno glačalo. Mislim da je to ...uz potrebnu lojalnost stranci na vlasti, sasvim dovoljno.
Ili ...na lokalnoj razini! Koga zanima da Muzej brodskog Posavlja nema stalnu postavu. Muzej je prošlost ...nećemo se valjda time baviti. Važno je da mi imamo vrijedne djelatnike, koji skupljaju, arhiviraju, konzerviraju... građu. Mogu pisati o njihovoj odanosti i ljubavi prema poslu, ali o čemu bi onda pisale kolege iz drugih javnih glasila. Solidarnost mora postojati i u novinarstvu.
A ja, u miru i relaksirano ne pišem kritično o svemu tome. Shvatio sam brzo što u Hrvatskoj znači neovisno novinarstvo ...koja je to snaga i moć. Treba samo razraditi pametnu strategiju.
Ali da bih ja mogao slobodno i neovisno šujeti o svemu tome ti moraš kliknuti. Ne moraš čitati ...ionako nemam o čemu pametnom pisati. I ako slučajno pročitaš ovu glupost ...klikni još par puta dok te ne zaboli prst. Slobodno novinarstvo je važno za razvoj civilnog društva, pa i ti moraš dati svoj doprinos. Što više „klikova" to više slobode u izboru nalogodavaca i bolje pregovaračke pozicije.
I nemoj se žaliti da novine ne pišu istinu. Sve što sam napisao temelji se na istini. Dobro ...možda navedena visina honorara i nije baš... ali morao sam tako jer predstoje tarifni pregovori sa izdavačem, pa sam htio uputiti signale. Ti ćeš imati razumjevanja!
Klikni i šuti! Ne komentiraj i nagovori deset drugih da učine isto. Raspisao sam i nagradu, pa možeš očekivati da postaneš „menadžer godine" i mjesto u Remetincu ti ne gine.
I ako u prvom pokušaju ne osvojiš prvu nagradu nemoj biti razočaran ...važno je sudjelovati u igri!

 

Pokušaj germanizacije

Darujte voljenu osobu

root : Darujte voljenu osobu

U Hrvatskoj se nema više što germanizirati, jer je već sve globalizirano zaraženo jednom drugom neodređenom civilazicijom, koja ima samo jedan cilj ...ubiti zdrav razum i nametnuti svoju volju

U nekoliko komentara na moje dosadašnje kolumne predbačen mi je pokušaj germanizacije. Nisam toga baš svjestan, ali svjestan odgovornosti za moguću katarzu hrvatskog bića ...otvorih oči. Istražujem i istražujem, ali rezultati mi ne govore baš ništa. Moji pokušaji, ako su to i bili, nisu urodili plodom.
Katarza je očišćenje duše od osjetnosti ...svjesno proživljavanje osjećaja koji su potisnuti u podsvijest.
U Hrvatskoj se nema više što germanizirati, jer je već sve globalizirano zaraženo jednom drugom neodređenom civilazicijom, koja ima samo jedan cilj ...ubiti zdrav razum i nametnuti svoju volju.
Sve što je u vrijeme koje je još u doba u kojem sam ja živjeo u Hrvatskoj izgledalo kao utopija, kao Science Fiction ...ostvarilo se.
„Veliki brat" nas odavno ima pod svojom kontrolom. Poznaje nas bolje nego što se sami poznajemo. Na osnovu našeg potrošačkog ponašanja ima uvid u privatni život, zna jesmo li oženjeni ili nismo, koliko imamo djece, kakve su nam seksualne sklonosti, koji su nam hobiji ...zna od kakvih bolesti bolujemo ...jesmo li skloni alkoholu, kakvu boju očiju imamo, koliko smo sujetni, koliko vjerujemo u Boga...
Za sve to „Velikom bratu" nisu potrebne tajne službe, MOSAD, CIA, KGB, SOA, POA i slično. Sve informacije koje su „Velikom bratu" potrebne serviramo mu sami na dlanu.
„Veliki Brat" ne promatra. Prezaposlen je privlačenjem svačije pozornosti, u svakom budnom trenutku života. Daje sve od sebe da nam neprekidno odvraća pažnju. Čini sve kako bi nam mašta uvenula. Takvo šopanje gore je od neprekidnog nadzora. Dok vas svijet neprekidno ispunjava, nikoga ne treba brinuti što vam se mota po glavi. Kad svima atrofira mašta, nitko neće predstavljati prijetnju ovom svijetu.
„Veliki brat" nas je kupio za sitnu lovu, koristeći pri tomu našu naivnost i našu pohlepu za naoko jeftinijom kupnjom.
„Payback" kartice su jedan od mamaca kojima nas mami. Skupljanje bodova na karticama trgovačkih lanaca, kojima dnevno za bagatelni iznos, prodajemo i zadnji djelić slobode koji nam je preostao.
Zato mi je čudno ako nekome smeta uspoređivanje ponašanja u Njemačkoj i Hrvatskoj, a ne smeta mu porobljavnje i orwellizacija, koji su dobrim dijelom već provedeni.
I ovoj kolumni ću usporediti. Ovaj puta kritičnost potrošača na ponuđeno.
Prije dvadesetak godina u mojoj obitelji došlo je do iznenadnih velikih promjena u načinu života. Moja žena i ja morali smo zamijeniti uloge. Ja sam postao „domaćica", a ona je počela raditi puno radno vrijeme.
Nastojao sam biti dobra domaćica, raspitivao i informirao se, tražio savjete... neophodne prije polaska ukupovinu.
„Učiti u hodu" je moja sudbina, prati me od ranog djetinjstva. I plivati sam naučio tako da su me stariji dečki bacili u vodu koja je bila dublja od moje visine.
Biti savjestan i svjestan potrošač nije jednostavno. Rijetko sam napuštao trgovačke centre samo sa onim što sam prije ulaska u njih kanio kupiti. Uvjek je tu bilo daleko više u kolicima. Te prihvati ovu akciju, te kupi nešto za čega si zapeo kolicima, a ne bi bilo loše kupiti jer se to upravo nudi po povoljnoj cijeni. U trgovačkom centru dobiješ osjećaj kao da ti je njegov vlasnik najveći prijatelj i želi ti samo dobro, brine se da se ugodno osjećaš.
A koristio sam i „payback" karticu. Ona je u trgovini omogućavala povrat novca od jedan posto od plaćene sume.
Počeo sam polako vjerovati u tvrdnju sa reklame za „payback" karticu ...štedjeti trošeći. Jer logično jest da si više uštedio, ako je iznos kojega si platio na blagajni bio veći. Da si zato kupio hrpu stvari koje ti nisu neophodno potrebne ...nevažno. Ovu apsurdnost nisam uspio primjetiti.
Već nakon nekoliko tjedana počeli su me bombardirati ponudama u poštanskim sandučićima. Ponude su se odnosile na foto-artikle. Nisam si mogao pojasniti nagli interes trgovina foto-proizvoda iz cijele Njemačke za moju osobu, pa sam u Udruzi potrošača pitao za savjet.
Pojasnili su mi da sam sâm pobudio to zanimanje. U trgovačkom centru sam kupovao s vremena na vrijeme, filmove, baterije za fotoaparat i bljeskalicu i slično. Davao sam tamo i filmove na razvijanje. Payback-sustav je to registrirao, kao i moju adresu, starosnu dob i hrpu drugih podataka o meni. Te podatke su prodali svojim mušterijama ...trgovinama foto-materijalom.
Odustao sam od daljnjeg korištenja „payback" kartice. U trgovinama plaćam gotovinom, jer ne ostavlja tragove i jer ne želim „Velikom bratu" olakšati posao. Ako se tako ponašam i u Hrvatskoj i ako pišem o tome ...je li to onda pokušaj germanizacije?
Tvrdim da je kvalitetan život moguć i sa daleko manjim brojem plastičnih kartica u džepu.
Ipak jedna plastična kartica u džepu je ...po mojem mišljenju jako važna i tu smo već kod druge točke pokušaja germanizacije ...individualna socijalna odgovornost.
U Njemačkoj je 64% stanovništva spremno darivati organe, nakon smrti. Koliko je u Hrvatskoj, nisam uspio doznati, pa sam proveo istraživanje. Istina ...skromno, sa malim nekvalitetnim uzorkom, ali ipak sam pitao 72 slučajna posjetitelja kafića, slučajne prolaznike na korzu, poznanike i rodbinu.
Od njih sedamdesetidvoje ...dvoje, točnije dvojica posjeduju donorsku karticu, a 70 njih posjeduju vozačku dozvolu. U prosjeku posjeduju 5,8 plastičnih kartica ...bankovne, „payback" kartice i slično. Ne usudim se niti napisati da su dvojica vlasnika donorskih kartica povratnici iz inozemstva.
Bezbroj puta sam u novinama pročitao naslove kao ...U povodu Valentinova Billa darivala djecu, ili ...Na Valentinovo roditelji darivali djecu s teško bolesnim srcem. Nisam stručnjak za hrvatski jezik, ali to mi je zvučalo glupo i gramatički neispravno. Kada sam ja napustio ...tada Jugoslaviju ...samo su Nišlije imali problema „sus padeži i gramatiku". A sada ...unatoč vakcine „glede", „sveze" i „nazočnosti" hrvatski jezik iznakažen do neprepoznatljivosti!?
Ali prevario sam se ipak.
Ako sada ...u konteksu uspoređivanja individualne socijalne odgovornosti, ponovo razmislim, nekako mi se ponuda iz jednog trgovačkog centra u Slavonskom Brodu, koju sam pročitao ovih dana ne čini više nelogičnom i glupom. Tamo sam pročitao: „Darujte voljenu osobu i ostvarite popust do 40%".
To bi značilo, ako je gramatički ispravno napisano, a nema sumnje da jest, jer Hrvati su „svoji" da Hrvati možda nisu raspoloženi donirati organe pojedinačno, ali su spremni učiniti daleko više ...darovati cijelu osobu. Naravno ne svoju.
Malo kasno se sjetih, jer ponuda ...mislim više ne vrijedi. Uostalom tko mi je kriv, jer razmišljam njemački i nisam „svoj". Trebao sam znati da je na primjer ..."Darovati djecu za Svetog Nikolu običaj u Hrvata".
Zato ...za slučaj da ponuda još vrijedi, nudim na dar svoje najmilije ...drage kolege kolumniste sa ovog sajta. Većina njihovih vitalnih organa još je uvjetno upotrebljiva, a o popustu se možemo dogovoriti.


 

Novac naš svagdašnji

Da imam novaca bio bih pobožan

root : Da imam novaca bio bih pobožan

„Posao ti neće pobjeći ako staneš i svome djetetu pokažeš dugu, ali duga neće čekati dok ti budeš gotov s poslom“

Dok sam živjeo u bivšoj Jugoslaviji nisam imao nikakav odnos prema novcu. Razlog jednostavan ...nisam ga imao. Čak i kad sam radio, tj. imao ugovor o radu ...plaću sam viđao svaka tri mjeseca, a ponekad je prošlo i više vremena.
Prve moje redovne prihode počeo sam dobijati u Njemačkoj. Namjerno napisah „dobijati" ...izraz, koji se u Njemačkoj ne koristi povezan sa isplatom plaće, samo zbog toga da mi neki nadobudni komentator ne bi predbacio pokušaj germanizacije. Dakle ...u Hrvatskoj se plaća dobija ili daje,  a u Njemačkoj se prima ili isplaćuje.
Primjetio sam da u Hrvatskoj kada je rijeć o plaći nitko ne spominje stvarni, zarađeni iznos, nego samo onaj dio kojega „dobije" na ruke. A zarađen je i doprinos za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i porez na kojega država odmah ispruži dlan. Stvarna plaća je daleko veća od isplaćene, ali i ona je zarađena radom.
Zbog čega Hrvat ne želi biti svjestan i onog zarađenog dijela koji mu se ne isplaćuje, nije mi poznato, ali pretpostavljam da je to zbog podaničkog mentalnog sklopa, koji poznaje samo gospodare i sluge i samo tako može funkcionirati.
I odnos prema novcu u Njemačkoj je sasvim drukčiji. Nijemac nerado pokazuje novac, nerado ga nosi kod sebe u većim količinama i pazi na svaki cent. Nađe li na ulici cent, ili dva ...sagnut će se i podići ih i prvom prolazniku ispričati kako se novac danas više ne poštuje kao prije i kako je grijeh razbacivati se novcem. Oko novca postoji puno poslovica, izreka, narodnih mudrosti. Jedna od njih je ..."tko ne cijeni pfenig nije ni marku zaslužio".
Prije dvije godine doživjeh u Šibeniku u jednom trgovačkom centru slijedeću scenu:
-Preko zvučnika informiraju posjetitelje da plaćanje karticom zbog nekog kvara nije moguće, pa se na blagajni plaća samo gotovinom. Informacija je na hrvatskom iako su posjetitelji većinom stranci.
Na blagajni poveći red. Ispred mene par sa punim kolicima. Blagajnica kaže:
-683 kune i 43 lipe.
Muškarac pogleda na iznos na displeju i vadi karticu.
-E ne može s karticon! Zar niste čuli ...stalno govoru!
Muškarac sliježe ramenima. Nije mu jasno o čemu se radi.
-E ovi furešti! Za izludit šnjima ...ovo je već treći u ovo kratko vrimena. Zar nemogu naučit ti par riči na rvackom? I šta ću ja sad?
Pojasnim paru da ne mogu platiti karticom ...da je došlo do nekog kvara, pa eto ne ide.
Gospođa izvadi novčanik, pogleda iznos na displeju i pruži 700 kuna. Prodavačica vrati 16 kuna i 50 lipa i bon iz blagajne.
Gospođa gleda vraćeno, pa iznos na bonu i nešto joj nije jasno. Pokazuje blagajnici da vraćeni iznos ne odgovara.
-Ajme ...šta sad oće?  ...pita me blagajnica.
-Izgleda da niste točno vratili ...kažem.
Blagajnica pogleda vraćeni iznos na dlanu gospođe.
-Pa šta nije u redu ...evo 16 kuna i 50 lipa!
Gospođa i dalje sumnjičavo gleda. Moli me da kažem blagajnici da nedostaje sedam lipa.
Prevodim.
-E jebali ju sedan lipa! Pa vidite vi koliki je red? I kad bi svako tražio lipu dvi, kad bi mi bili gotovi? Evo ti deset lipa i biž ća da te više ne vidin!
Ponuđenih 10 lipa gospođa ne prihvaća. Gadna situacija. Sukobile se dvije kulture, dva svjetonazora ...posredovanje nemoguće.
-E jesu ovi Švabe cigani da ne mogu bit gori. Pa jope joj nije pravo ...ko bi njima ugodio!
-Kako bi bilo gospođo da pokušate sa točnim iznosom. Gospođa ne želi vaš novac, ali ne želi ni vama poklonjati svoj ...kažem.
-A znate li vi koji je to posa? Ja inako radim po dvanaest sati za nikaku plaću, a ona me još zajebava. Nek ide tamo kod svojih tako zajebavat ...šta je našla mene.
-Gospođa vas ne zajebava. Ona samo poštuje novac. I svoj i vaš.
-Ma jedno ću van ja reći ...bolje je bilo prije kad su dolazili Srbi. Oni su bili kulturni ...nikad ti taj nije tražija siću.
Svaki daljni razgovor sa blagajnicom izlišan. Ipak je vratila sedam lipa gospođi.
Nisu to bili „švabe" nego Šveđani, ali to sada nije ni bitno, jer u cijeloj srednjoj i sjevernoj Europi odnos prema novcu je isti. Novac predstavlja rad ...zaradu, a to je jedna od temeljnih vrijednosti.

Svoj ...u Njemačkoj stečeni odnos prema novcu i radu, kojim sam ga zaradio, nisam promjenio ni u Hrvatskoj. Vraćam plastičnu ambalažu koju sam na određeno vrijeme posudio i uzimam kauciju koju sam za to položio. Neki dan mi poznanik kaže da je njemu to neugodno, jer si onda nekako dođe kao Romi, koji to inače rade.
Nije mi jasan taj stav, pogotovo što poznaniku baš ne „cvjetaju ruže" i znam da ne rapolaže sa baš puno novca.
Isto tako mi je neobjašnjivo zašto se trgovkinja u trgovačkom centru naljuti zbog toga što ju zamolim da mi ne važe papir zajedno sa salamom, jer nemam nakanu po cijeni salame kupovati i papir. Kada mi bude trebao papir, znam gdje ću ga dobiti jeftinije.
Cijene u trgovinama poput 2,99 kuna neminovno doprinose sličnom iznosu na blagajni. A to je došlo „izvana" i šutke prihvaćeno, postalo uobičajeno ...dijelom hrvatske kulture. Nije to moj problem, ali moj problem je kako to pojasniti blagajnici.
Nekidan na kiosku na korzu muškarac kupuje papirnate maramice, koje koštaju jednu kunu. U društvu je desetgodišnjaka ...pretpostavljam njegov sin. Muškarac izvadi iz džepa svežanj novčanica za koje bi mogao kupiti cijeli sadržaj kioska i teatralno potraži najmanju novčanicu od deset kuna. Nađe ju i pruži prodavačici. Ona uzme i počne brojati kusur, ali muškarac samo bahato odmahnu rukom.
Da sam ga nakon toga opjačakao i da se je to dogodilo u Njemačkoj imao bih veliku olakotnu pogodnost. Čovjek me svojim ponašanjem isprovocirao na pljačku.
Nije mi pala na pamet ta ideja, jer mi je istovremeno pala na pamet njemačka izreka ...tko se hvali, daj mu (treba mu) ...tko kuka, uzmi mu (taj ima dovoljno)!
Bilo mi žao jadnika, jer kakva moralna nužda može natjerati na takvo ponašanje. Stanje stvarno zabrinjavajuće.
Još mi je više bilo žao destgodišnjaka koji je upravo primio jednu vrlo ružnu životnu lekciju.
U ovom slučaju sjetih se još jedne njemačke poslovice vezane uz novac
...bolje je čovjek bez novca, nego novac bez čovjeka.
Nekako imam osjećaj da su Nijemci pronašli kvalitetnije i trajnije vrijednosti u životu i nastoje ih po svaku cijenu održati. Tako u vremenima kada posla ima u izobilju i kada poslodavci mašu sve većom sumom novca, Nijemci sve češće citiraju poslovicu:
„Posao ti neće pobjeći ako staneš i svome djetetu pokažeš dugu, ali duga neće čekati dok ti budeš gotov s poslom".
Za novac se ne može kupiti sve kako se to u Hrvatskoj misli i prakticira. Iako tako ne izgleda, jer se u Hrvatskoj misli da se za novac može kupiti gotovo sve ...i ugled i pobožnost i socijalni status ...postoje granice dostojanstva i njih je bolje ne tražiti.
Zdrav odnos prema radu, novcu i zarađenom. Ja ga prihvatih od Nijemaca i ne kajem se.
Citirao sam puno poslovica i izreka uvriježenih u njemačkom biću. Za kraj sam sam ostavio jednu poruku njemačkog kabaretista Dietera Hildebrandta:
„Umjesto što se žalimo da ne možemo imati ono što želimo, bolje bi bilo da se zahvalimo da nismo dobili ono što smo zaslužili".

O udrugama u Nijemaca

Razgovor, dogovor ... ugovor

root : Razgovor, dogovor ... ugovorBezbrižno đačko putovanje

Ako je nešto dogovoreno u 15 sati, onda je to u 15 sati, a nikako u 15,05 ili 14,55. Kašnjenje se smatra nepoštivanjem osobe s kojom si dogovorio susret, a raniji dolazak ukazuje na vlastitu nesigurnost i manjak samopoštovanja. Ovo vrijedi kod poslovnih sastanaka jednako kao i u privatnom životu

Kada se na pustom otoku nakon brodoloma nađu dva Nijemca jedina im je želja da se uskoro dogodi novi brodolom i da dobiju društvo. Još jedan je dovoljan, ali i on mora biti Nijemac.
Ovo ćete ćuti od Nijemaca kada istražujete kako si Nijemci organiziraju dnevni život.
Sve se mora odvijati po planu, po nekom već zacrtanom, ili po nekom oko kojega se treba tek dogovoriti.
Dva Nijemca na pustom otoku jesu se u stanju dogovoriti i napraviti plan, ali nedostaje im netko neutralan tko bi to stavio na papir ...zapisničar.
U svakodnevnom životu Nijemaca sve se odvija po planu i sve mora biti propisano. Ako se dogodi da iskrsnu stvari koje nisu obuhvaćene nekim zakonom, propisom, dogovorom ...onda se najprije napravi plan, zapiše se ...i to onda već izgleda zakonito.
Ljudi koji nedovoljno poznaju njemačku dušu često govore o Nijemcima sa puno predrasuda, no mnoge predrasude nisu ničim osnovane i plod su površnog poznavanja njemačkog bića.
Da bi funkcionirao ...Nijemcu je potreban zakon, propis, ugovor ...po mogućnosti nešto zapisano, nacrtano, stavljeno na papir... Ugovor može biti i dlanom o dlan, ili dana riječ.
I kad je to zapisano, potvrđeno, dogovoreno... onda se to i poštuje.
Ako je nešto dogovoreno u 15 sati, onda je to u 15 sati, a nikako u 15,05 ili 14,55. Kašnjenje se smatra nepoštivanjem osobe s kojom si dogovorio susret, a raniji dolazak ukazuje na vlastitu nesigurnost i manjak samopoštovanja. Ovo vrijedi kod poslovnih sastanaka jednako kao i u privatnom životu.
Konzumiranje demokracije i ophođenje s demokracijom moguće je isto uz bezbroj propisa, zakona, navika koje su postale zakonom ...napisanih i nenapisanih pravila.
Da bi funkcionirao Nijemcu je potreban osjećaj sigurnosti. Osjećaj da to što čini neće nikome naškoditi ...pogotovu ne njemu samomu. Kompromis sa okolinom je već dovoljan.
Taj osjećaj sigurnosti prosječnom Nijemcu daju bezbrojne udruge kojih je član. Svaki Nijemac je član prosječno osam udruga iz različitog područja života. Statuti udruga točno propisuju kako se treba ponašati u određenom životnom položaju.
Tu se razbija uvriježena predrasuda da Nijemci nisu druželjubivi. Istina ...Nijemac jedva poznaje svoje najbliže susjede, ne posjećuje ih i rijetko razgovara s njima.
Ali zato je on u svojoj udruzi vrlo aktivan, društven i komunikativan. A udruga odgovara njegovim sklonostima, obrazovanju, interesima, hobijima, svjetonazoru, religiji...
Na samom početku mojega boravka u Njemačkoj bilo mi ovo sve čudno i neprihvatljivo. Ali bilo mi je uvijek jasno tko je domaćin a tko gost, pa sam tako 35 godina kasnije i sam bio članom desetak udruga, a kod nekih sam još uvijek počasni član.
Nisam to činio da bi se dodvorio Nijemcima i da bih bio veći Nijemac od njih, nego je to život jednostavno donio sa sobom.
Prvo udruženje kojemu sam pristupio bio je sindikat i njegov član sa posebnim statusom sam još danas, ali ne bih sad o tome.
Druga udruga kojoj sam se priključio bilo je društvo pčelara. Zanimalo me pčelarstvo, upoznao sam jednoga pčelara i on me pozvao na sastanak udruge. Svidjelo mi se međusobno ophođenje i poštivanje, briga o članovima koji su zapali u neprilike, rješavanje zajedničkih i pojedinačnih problema. Na stranu da sam naučio dosta o pčelarstvu ...naučio sam puno i o funkcioniranju jednog demokratskog društva.
Još jedna udruga, koje sam dugo bio član je udruga roditelja u školama koje su moja djeca pohađala. Te udruge imaju za zadaću pobrinuti se o rješavanju svih problema, koji nisu vezani uz obrazovanje, ali su u svakoj školi prisutni i nije ih mali broj.
Putovanja učenika donosila su niz problema. Na sastanku udruge dogovarala se uz mnoge druge stvari i visina džeparca, koji je primjeren putovanju. Uvijek je bilo dosta prijedloga, ali pravilo je bilo ...prihvatiti najmanju predloženu sumu. Ako je iz bilo kojeg razloga ta suma ipak bila neprihvatljiva, prihvatila se jedna viša, ali onda je dolazila do izražaja solidarnost udruge.
Jedne godine bio sam povjerenik, jedan od troje iz dva razreda koji su išli na put. I naučio sam tada dobro što znači riječ povjerenik.
Dakle ...bio je prihvaćen jedan iznos džeparca, koji je bio po volji svim roditeljima. Udruga je raspolagala sa jednom određenom sumom novca, koji je bio predviđen za pomoć.
Te večeri, nakon sastanka, nazvala me majka jednog učenika i rekla mi da joj treba novčana pomoć, jer nije u stanju platiti niti put za svoje dijete, a kamoli džeparac. Zamolila me da to ostane među nama, jer joj je jako neugodno.
I mene je iznenadilo, jer je gospođa posjedovala trgovinu u gradu i važila je kao ugledna sa visokim socijalnim statusom. Rekao sam joj da se moram savjetovati sa dvije druge povjerenice i da ću poštivati anonimnost.
Na moje veliko iznenađenje, kolegice su kao pomoć ponudile daleko veći iznos, nego što je gospođa tražila...kad dijete ide na put potrebna je i neka nova odjeća i druge sitnice, koje nisu baš jeftine... Ime i prezime nisu niti htjele čuti, što mi je skinulo kamen sa srca.
Djeca su otišla na putovanje, vratila se, potrošila sav džeparac ...kako to obično biva. Tako i dijete gospođe koja me zamolila za pomoć.
Financijske neprilike gospođe nisu hvala Bogu potrajale dugo. Neka neplaćena potraživanja, plaćena su i gospođa je stala na zelenu granu. Jedne večeri nazvala me i zamolila za susret.
Prilikom susreta uručila mi je daleko veću sumu novca od one kojom joj je udruga pomogla. Sve to treba staviti u blagajnu udruge ...anonimno, razumije se samo po sebi.
Taj mi je doživljaj ostao duboko u pamćenju. I danas ga se rado sjetim kada je riječ o udrugama i njihovoj ulozi u društvu. Udruge ne mogu riješiti sve probleme društva, ali mnoge mogu ublažiti, dati životu više ljudskosti, a pojedincu pomoći da ne izgubi osjećaj vrijednosti.
Razgovor, dogovor ...ugovor. Jednostavno pravilo, ali treba ga poštivati. U jednostavnosti je sva vrijednost. U razgovoru možeš iznijeti svoje želje, sumnje, mogućnosti...
U dogovoru se upoznaš sa realnim mogućnostima, dogovoriš svoj udio.
Ostaje samo poštivanje dogovorenoga.

 

 

Dobrosusjedski odnosi

Surogat država

root : Surogat državaIdilična slika u državi u kojoj kilogram mozga stoji dvije marke

Suverenost je dijelom predana drugima, dijelom prodana za sitnu lovu ...isto tako drugima. Ostalo tek toliko suverenosti da Hrvatu u Šarengradu naplati 300 kuna zbog brze vožnje (67 km/h). Za Srbina u Šarengradu to ne vrijedi, jer on vozi auto sa srpskim oznakama, pa se zbog bagatelnog iznosa ne uključuje međunarodna korespodencija.

U Slavonskom Brodu imamo zrak najlošije kakvoće u državi, a nemamo nikakvih zagađivača, nikakve kemijske industrije, čije bi postojanje i zapošljavanje nekoliko tisuća radnika donekle opravdavalo tu činjenicu. Mi nemamo, ali država Republika Srpska ima.
Namjerno kažem država Republika Srpska, iako se izlažem opasnosti da će komentatori potrošiti bezbroj bitova kako bi me uvjerili da Republika Srpska po Daytonu to nije.
Republika Srpska jest odavno država. Država sa posebnim potrebama i posebnim privilegijama. Službeno od nikoga priznata, ali od svih poštivana kao takva, pa i od Republike Hrvatske.
Država je to sa svim državnim obilježjima i pravima, ali bez ikakvih obveza. Zemlja čuda ...mogli bi ju nazvati.
U toj državi, neposredno pred našim nosom postoji jedna ruševina, koja je nekada bila rafinerija. Po svim međunarodnim standardima njena postrojenja trebala su odavno završiti na tržištu sirovina, ali netko se dosjetio iskoristiti blagodati koje ova Zemlja čuda pruža i ruševine pretvorio u zlatnog magarca.
Moguće je to jer Republika Srpska može po potrebi biti kanton, po potrebi država i jer Republika Srpska graniči sa jednom drugom sličnom tvorevinom, koja se neopravdano naziva suverenom. To je surogat-država Hrvatska, koja će sama za sebe rado reći da je suverena i demokratska.
Međutim ni s od suverenog ni d od demokratskog u Republici Hrvatskoj.
Suverenost je dijelom predana drugima, dijelom prodana za sitnu lovu ...isto tako drugima. Ostalo tek toliko suverenosti da Hrvatu u Šarengradu naplati 300 kuna zbog brze vožnje (67 kmh). Za Srbina u Šarengradu to ne vrijedi, jer on vozi auto sa srpskim oznakama, pa se zbog bagatelnog iznosa ne uključuje međunarodna korespodencija.
Za krupnije prekršaje nadležan je Haaški sud.
Država Hrvatska nije u stanju zaštiti branitelje, koji su ju stvorili u ratu kojega službeno nije ni bilo, a što je nekim svojim presudama Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio.
Moje pitanje:Jeli uopće bilo Domovinskog rata?
Odgovor:Je ...kaj ja znam! Neki veliju je ...neki nije.
Ugovorom o mirnoj reintegraciji, Srbima u Hrvatskoj su oproštena gotovo sva zlodjela. Potpisao tadašnji predsjednike surogat-države dr Franjo Tuđman.
Hrvatima nitko nije oprostio njihovu borbu za slobodu. Oni su sada slobodna lovina u svim ostalim kvazi-državama u Regiji.
Teško je govoriti o bilo kakvoj suverenosti kod 50 milijardi eura inozemnih dugova.
Da bi na neki način država došla ipak do novaca da isplati plaće svome napuhanom državnom aparatu, surogat-država prodaje svoj čisti zrak. Bolje rečeno ...dopusti da se njen čisti zrak nekontrolirano zagađuje.
Zdravlje njenih građana je prodano za sitnu lovu. Umjesto čistog zraka u Slavonskom Brodu iz Zagreba nam šalju arogantni cinizam.
Loša nafta ...bogata sumporom, koja se prerađuje u Bosanskom Brodu, protječe naftovodom kroz Hrvatsku. Najjednostavnija stvar je zavrnuti ventil.
Ova nafta bogata sumporom može se samo još prerađivati u zemljama u kojima su demokratski standardi vrlo niski.  Republika Srpska i Republika Hrvatska dušu dale za to.
Na ...gotovo bojažljiva i stidljiva pitanja građana Slavonskog Broda, kada će vlada Republike Hrvatske poduzeti potrebne mjere i informirati građane o svim mogućim štetnim posljedicama i o kvaliteti zraka kojega udišu, stižu neprihvatljive i nerazumljive poruke.
...Ali mi imamo s njima ugovor ...cinični je odgovor iz Zagreba.
Po toj logici bi ...da kojim slučajem Republika Srpska preko Hrvatske uvozi oružje ...oni smjeli iz toga oružja pucati po nama, jer opet bi bilo opravdanje...pa mi imamo ugovor s njima.
Ovo je već potvrđeno. U ratu kojega nije bilo, surogat-država je isporučivala tenkove drugoj državi, koja je te tenkove uputila na Vukovar. Tenkovi trebaju naftu, pa im je po logici ove surogat-države i ova uredno isporučivana.
Građani Slavonskog Broda imaju pravo na čist zrak. To stoji u ustavu ove surogat-države. Ali kao i država tako je i njen ustav surogat. Za državu Hrvatsku nije važno ono što stoji u njenom Ustavu, za nju važi samo ono što stoji u protuustavnom ugovoru sa ...e sad to stvarno ne znam s kim.
Ni ne zanima me! Ja znam samo da u Slavonskom Brodu, kao i u ovoj surogat-državi užasno smrdi. I znam da je pred nosom u Slavonskom Brodu ekološka bomba, ali ne znam evakuacijski plan za slučaj katastrofe. Nekoliko manjih eksplozija do sada jasno govore da je odbrojavanje (knock down) već počelo. Ne znam stoji li to isto u ugovoru o transportu nafte.
Velika lova je u pitanju. A velika lova isključuje u surogat-državama sva građanska prava, pa tako i pravo na sigurnost i čist zrak.
Nisam zaboravio ni tvrdnju da u Hrvatskoj ne postoji niti d od demokracije.
Nju potvrđuje činjenica da su građani Slavonskog Broda mislili da imaju pravo birati gradonačelnika kojega oni žele i izabrali ga.
Međutim on ne odgovara shvaćanju i tumačenju demokracije odgovornima u državnoj vlasti. Oni misle da je demokracija samo ako po svojoj želji izabereš gradonačelnika sa HDZ-ove liste.
To građani Slavonskog Broda nisu učinili i sada su kažnjeni zbog toga. To je shvaćanje onoga s od suvereniteta koji to dopušta stranci na vlasti u ovoj surogat-državi.
U tijeku je priprema za državnu maturu. Kako bi bilo u katalog uvesti slijedeća pitanja?
1. Od kada do kada je trajao Domovinski rat.
2. Kada je Domovinski rat objavljen?
3. Kada je potpisan mir?
4. Protiv koga smo ratovali?
5. Koja su osnovana ustavna prava u Hrvatskoj?
6. Imaju li građani Slavonskog Broda pravo na budućnost?
Teška pitanja ...priznajem. Zbog toga ću šapnuti i ispravne odgovore. Na sva pitanja oni su isti a glase:
ZNA SE!

Zeleni tjedan u Berlinu

Ministarstvo uvoza i socijalne skrbi

root : Ministarstvo uvoza i socijalne skrbiMinistar Petar Čobanković na hrvatskom štandu u Berlinu(Foto: Sonja Breljak)

"Tko se hrani kruhom naroda ima narodu računa davati!" Ovo je izrekao Ante Starčević prije 150 godina. Ne znam važi li to i danas, jer danas smo ipak suverena država ...imamo slobodu i demokraciju i imamo ministre kakve imamo, pa možda neke olakotne okolnosti dolaze u obzir.

Svake godine na Zelenom Tjednu u Berlinu ista slika. Najveći sajam prehrane, poljoprivrede i vrtlarstva na svijetu.. Trend je u posljednje vrijeme ekološki proizvedena hrana i piće.
I ove je godine otvoren Zeleni tjedan u Berlinu. Izlagači iz 57 zemalja nude svoje proizvode. Naravno da je takav sajam zanimljiv i za brojne hrvatske proizvođače ekoloških i poljoprivrednih prehrambenih proizvoda. Ali njih, kao i prethodnih godina nema. Nije sasvim točno ...jedan je ipak doputovao, a to je vlasnik tvrtke Đanić iz Podgorača kod Našica. I još jedan, koji nije doputovao, nego je samo za deset dana preselio par ulica dalje, jer inače živi u Berlinu. To je tvrtka „Dalmatino" u vlasništvu obitelji Konta.
Kolegica Sonja Breljak, koja prati događaje oko sajma već desetak godina iskoristila je posjet Petra Čobankovića i pitala ministra zbog čega je interes hrvatskih proizvođača za ovaj sajam i ove godine tako skroman.
Ministar je odgovorio tipičnim floskulama ispričao nešto o krizi i recesiji, jer to uvjek pali, kao i da njegovo ministarstvo čini sve moguće da se situacija popravi.
Na primjedbu kolegice da to obećava već godinama, ali svejedno na sajmu nema hrvatskih poljoprivrednih proizvoda ...ministar je povisio ton i u poznatoj, njemu svojstvenoj, arogantnoj maniri odgovorio:
– Nije baš da nema …Vidjet ćemo …Nemojte vi brkati dvije stvari. Nije uloga ministarstva da vrši i predstavlja proizvode nego da gospodarstvenicima otvori prostor, a da li će oni imati interes ili ne, gospodo draga, to je njihova stvar. Tko ima interes ...ima, tko nema ...nema! I nemojte očekivati od nas da kažemo, na godinu će biti 40 ili 20 tvrtki. To ćemo vidjeti ali sigurno ćemo biti ti koji ćemo raditi da osiguramo adekvatan prostor. Bude li interesa nastojat ćemo dobiti veći prostor. Ukoliko nema, bit će ovakav kakav je. Nema animiranja. Animiranje je jedino da pitamo da li imaju želju i interes, ako nemaju šta bi ih animirao. Ako imaju onda neka iskoriste priliku koju im pružamo.
Kao da jedno zlo nije dovoljno ... ovu prezentaciju Ministarstvo gospodina Čobankovića organizira zajedno sa Hrvatskom gospodarskom komorom. I oni ispričali nešto o krizi koja nas je zahvatila i o nezainteresiranosti hrvatskih proizvođača, koji eto usprkos trudu kojega HGK čini, ipak radije ostaju kod kuće.
Neka mi gospodin ministar Petar Čobanković i gospoda iz HGK oproste, ali nisam povjerovao u ovu priču, pa sam malo istraživao. Od predsjednika Hrvatske poljoprivredne komore Darka Grivičića doznao sam da njih nitko nije informirao o mogućnosti prezentacije na ovom sajmu. On je uvjeren da bi se samo na području Brodsko-posavske županije bez problema našlo desetak tvrtki, koje bi usprkos krizi i recesiji vrlo rado iskoristile ovu priliku.
Samo nije im ponuđena.
Sudjelovali hrvatski proizvođači na sajmu u Berlinu ili ne, oni će troškove prezentacije tako i tako platiti. Zakon je dopustio prisilno članstvo istih u HGK i oni članarinu moraju plaćati, kao što moraju platiti putne troškove delegacija Ministarstva i HGK. Gospoda su si u Berlinu napravila par ugodnih dana na trošak hrvatskog seljaka.
Možda je ovo nemar jednog ministarstva i jedne ... hrvatskom seljaku nepotrebne komore. Istina neoprostiv nemar, jer se ponavlja iz godine u godinu, ali ipak nemar.
A možda je i željena strategija ... uništiti hrvatsku proizvodnju hrane!? Što me navodi na ovu misao?
Dok su stranim prehrambenim proizvodima širom otvorena vrata u Hrvatskoj, dotle se hrvatski proizvođač drži u neznanju i spriječen mu je svaki izlazak na inozemno tržište. Žalosna je činjenica da čvarke uvozimo iz Slovenije, Italije i Austrije, a domaći proizvođači nemaju s njima kuda.
U svakom slučaju na Zelenom tjednu u Berlinu tužna slika hrvatske poljoprivrede. Kao da ne možemo ponuditi više od rakije, arogantnog ministra i nekoliko zbunjenih predstavnika HGK, čije su dnevnice debelo osigurane.
Ako je vjerovati Jadranki Kosor da joj je stalo do rasta gospodarstva, onda nije razumljivo zašto ne poduzme nešto učinkovito. Za početak bi bilo dovoljno da oduzme monopol HGK-i i da otpusti ministra Petra Čobankovića, jer svaki drugi bi bio bolji i učinkovitiji. A ako baš stvarno nema nikoga drugoga ... fikus bi bio dovoljan.
A hrvatski seljak? Čemu se on ima nadati? Možda da će mu Ministarstvo i Vlada ipak dodijeliti neku lemozinu, neku humanitarnu pomoć. Socijalna skrb se to zove.
O ovogodišnjem nastupu hrvatske delegacije na Zelenom tjednu pročitaj ...ovdje!

Tko se hrani kruhom naroda ima narodu računa davati!
Ovo je izrekao Ante Starčević prije 150 godina. Ne znam važi li to i danas, jer danas smo ipak suverena država ... imamo slobodu i demokraciju i imamo ministre kakve imamo, pa možda neke olakotne okolnosti dolaze u obzir.

Pa nazovi ponekad!

Kultura komuniciranja u Hrvata

root : Kultura komuniciranja u HrvataA ko je tamo(Foto: Emil Cipar)

Ni Ured predsjednika Republike nije čuo za osnovne europske norme ponašanja kod komuniciranja. I kod njih čuješ samo dosadno ...molim. A Predsjednik navodno visoko kultiviran. Možda i jest, ali njegova osobna karta je njegov Ured, a on priča drugu priču.

Čovjek se može priviknuti na sve ...kaže se. Možda jest tako, ali ja sumnjam da ću se ikada moći priviknuti na kulturu komuniciranja u Hrvatskoj.
U njemačkim firmama i javnim ustanovama, kao i u privatnom životu ...puno se drži do kulture komuniciranja. Ono prvo javljanje na telefon može puno reći o samoj osobi, firmi, o zaposlenima, o razini obrazovanja, o općoj kulturi... To je nešto kao posjetnica ...pojedinca, firme i ustanove.
Nazoveš li bilo koju firmu ili ustanovu ...ugodan glas će ti reći čiji si telefonski broj birao i s kim razgovaraš. Nazoveš li privatni broj, javit će se vlasnik broja prezimenom ...komunikacija može početi i odmah znaš kako trebaš oslovljavati osobu s druge strane žice.

Kućni odgoj i teta iz vrtića

Ovo znanje Nijemci steknu u vrtiću, ili u osnovnoj školi. Za one koji su iz bilo kojeg razloga te lekcije propustili, postoje kursevi, seminari, semestri na pučkim veleučililištima....
Među ove druge ubrajam se i ja. Rođen sam u prvoj polovici prošlog stoljeća, pa nisam išao u dječji vrtić. A i da sam išao sigurno pomenuto ne bih učio, jer tada nije bilo telefona u svakodnevnoj upotrebi.
Prijavih se na jedan seminar kod pučkog veleučilišta u gradu u kojem sam živjeo. Polovicu troškova snosila je firma, četvrtinu sindikat, a ostatak ja.
Bio je to dobro investiran novac, koji je donijeo višestruku dobit. Nije to bilo neko posebno znanje, nego osnovno znanje, kojega ja nisam imao. Naučio sam da je važnije slušati nego pričati, naučio koliko je dopušteno biti osoban, a da ostane u granicama pristojnog ponašanja, naučio da ništa neću izgubiti ako sugovorniku kažem da je on u pravu, naučio kako ga na pristojan način uvjeriti da ipak nije tako ...naučio privesti razgovor kraju...
Naravno ...ovo sve funkcionira, ako s druge strane imaš sugovornika čije ime znaš i znaš gdje radi.
Kod Hrvata je to već malo teže. Nema te javne ustanove u kojoj će vam se netko predstaviti imenom i prezimenom. Najčešće čujete dosadni ...molim, a onda se morate raspitivati. Nepotrebno potrošeno vrijeme i impulsi.
Konkretnije na jednom primjeru:

Bahatost? Nekultura? Ili oboje?

Prije godinu i pol u jedan bunar u centru Slavonskog Broda, pao jedan pas. To i nije neka posebna kultura, ali događaji nakon toga spadaju u kulturu komuniciranja. Nazivam gradsko poglavarstvo:

- Poglavarstvo!?
- zovem se Emil Cipar …ovdje u Mesićevoj 19 pao je pas u bunar.
-i šta imamo mi s tim?
- pa vi ste gradsko poglavarstvo, koje bi se trebalo brinuti o mrtvim psima,
pogotovo kod temperature od 36 stupnjeva, jer postoji opasnost od zaraze.
- to je stvar županije, nazovite njih!

Nazivam:

-Moliiiim …županija.
-zovem se Emil Cipar, trebao bih veterinarsku službu.
-nema nikoga …na terenu su!
-s kim razgovaram, ako smijem pitati?
- pa rekla sam …županija!

E ovo je već stvar za televiziju. Nikoga ne zanima mrtav pas u centru grada, kod temperature od 36 stupnjeva. Nazivam HTV u Zagrebu.

-Televizija!
-Zovem se Emil Cipar i zovem vas iz Slavonskog Broda, trebao bih uredništvo deska.
Bez riječi bivam spojen. Ugodna glazba, koja nakon 5 minuta postaje skupa.
-televizija!
-gospođo Televizijo, zovem se Emil Cipar i zovem vas iz Broda imam vijest za vas.
-spojit ću vas!

opet glazba ali nakon kraćeg vremena:
-moliiiim!
-Ja sam Emil Cipar, imam vijest za vas!
- a vi ste onaj sa prevrnutom cisternom.
- ne …ja sam onaj sa mrtvim psom.
- a gdje je onaj sa cisternom?
Došlo mi da prevrnem prvu cisternu, koja mi dođe pod ruku, samo da ljubaznoj gospođi učinim uslugu, ali kako se to već hoće ...nigdje niti jedne na vidku.
Dobro …to je kultura komunikacije na telefonu u Hrvata. Da vidimo kako to izgleda u direktnom ophođenju …u svakodnevnom razgovoru.

Topla riječ liječi i obrnuto

Kada sam jesenas pripremao dunje za rakiju, posjekoh jagodicu na prstu lijeve ruke. Samo po sebi …bezazleno, ali ne mogu sam zaustaviti krvarenje. Uputih se na Hitnu pomoć u gradu.
-Izgleda bezazleno, ali ne mora biti. Za svaku sigurnost idite u kirušku ambulantu da vam to snime. Možda je kost povrijeđena...reče mi ljubazna liječnica.
Čekaonica kiruške ambulante prepuna. Neki na nosilima, neki sa povojem oko glave i inih organa. U jednom uglu šalter. Uputih se tamo. Iza stakla službenica u živom razgovoru s kolegicom.
Pokucah na staklo i pokažem na prst.
-Posjeklina!? …imate zdravstvenu?
-Nemam kod sebe gospođo.
- Ime i prezime?
-Emil Cipar
-Rođen?
-Jesam!
- Ne pitam vas jeste li rođeni, nego KADA ste rođeni! Kako se to dogodilo?
- Ah …znate! Mama i tata se upoznali, pa se onda zaljubili i oženili…
- Ma kako se dogodilo da ste se posjekli? ...
Službenica pritom pogleda kolegicu kao da želi reći ...ma vidi ove budale!
- Sjekao sam dunje za rakiju, pa…
- Dobro pričekajte malo …prozvat će vas!
- Hvala gospođo!
Gospođa nije stigla odgovorti, ili nije više imala što reći, nego nastavi razgovor s kolegicom.
Čekam i čekam. Nekako mi neugodno s tako bezazlenom ozljedom, ali moram…
Jedna vrata se ponekad otvore i iz njih izađe bolničar, koji prozove neko ime.
Nakon dužeg vremena otvoriše se opet:
- Posjeklina! …viknu bolničar u masu.
Nitko se ne pomiče.
-Posjeklinaaaaa! …sada već nervozno i nekoliko decibela jače ponovi bolničar.
Opet tišina u prepunoj čekaonici.
Bolničar se uputi k meni.
Pa tebe sam mislio! Zašto se ne javiš kad te prozivam! Mogu ja tako ovdje do sutra prozivati. S ovim na rengen, pa onda opet ovdje …i gurnu mi neke papire u ruku.
Nakon nekog vremena držim u ruci papire i …što je najvažnije …i rentgensku snimku. To već izgleda malo ozbiljnije.
Liječnica je pregledala ranu, spojilaPosjeklinu sa šest šavova i predložila previjanje za tri dana.
Nisu me više vidjeli. Prst sam previo sam, a nakon deset dana sam povadio konce ...isto tako sam. Moja sestra je rekla da je to lakomisleno. Možda i jest, ali ne ugrožava kvalitetu života.

Ljubaznost ništa ne košta, a ipak štedimo

Toliko o kulturi ophođenja i komuniciranja u Hrvata danas. Ili se kaže …kod Hrvata?
Opisano se dogodilo početkom dvadesetprvog stoljeća u zemlji koja sama sebe smatra da je dovoljno zrela za pristup Europskog uniji. Kultura komuniciranja nije predmet pregovora s istom.
Ni Ured predsjednika Republike nije čuo za osnovne europske norme ponašanja kod komuniciranja. I kod njih čuješ samo dosadno...molim. A Predsjednik navodno visoko kultiviran. Možda i jest, ali njegova osobna karta je njegov Ured, a on priča drugu priču.
Turski kolega mi je rekao da je od vremena kada se Turska država počela truditi za članstvo u Europskoj uniji kod njih pokrenuta državna kampanja u poboljšanju kulture komuniciranja. Djeca uče u školama kako se uljudno javiti na telefon, a javna glasila prenose poruke državne kampanje.
Često su me u Njemačkoj naši ljudi zamolili da u njihovo ime pozovem neku instituciju. Mnogi od njih znali su njemački jezik u dovoljnoj mjeri da bi to znali učiniti, pa sam im to i rekao.
...Ma ti znaš bolje ono s predstavljanjem ...mene nekako stid ...bio je česti odgovor.
E sad to mi ne ide u glavu. Zar je tako teško reći ime i prezime, poželjeti dobar dan i zamoliti da vas spoje sa određenom službom. Ili ...zar je toliko teško kada telefon zvoni reći svoje ime i prezime i upitati ...šta mogu učiniti za vas.
Ako jest ...nemoj dizati slušalicu.
Kada god dođem u Njemačku imam neodoljivu potrebu nazivati tamošnje javne službe. Dovoljno mi je čuti ono...dobar dan ovdje Služba za javni red i mir gradske uprave grada Remscheida. Moje ime je Martina ...šta mogu učiniti za Vas?
I već je učinila jako puno.

Tako mi Bog pomogao

Podanički mentalni sklop

root : Podanički mentalni sklop

Piše li se ispravno molba ili bi pak trebalo pisati zamolba ...o tome će godinama raspravljati hrvatski akademici. Da su i jedan i drugi naziv u jednoj demokraciji potpuno neprikladni ...o tome ni riječi.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Ove riječi stoje napisane u člankuNumber one Ustava Republike Hrvatske. Ove riječi stoje napisane i Ustavu Savezne Republike Njemačke, a ipak imaju suprotno tumačanje i shvaćanje.
Sreo sam se sa ovim člankom njemačkog Ustava prvi puta davne 1973. Rodio se naš sin Krunoslav i trebao sam uručiti zahtjev za ostvarivanje prava na dječji doplatak.
Prijatelji Hrvati, koji su duže vremena boravali u Njemačkoj savjetovali su mi da napišem molbu.
Nisam gotovo uopće govorio njemački, ali odlučih ipak to učiniti potpuno samostalno. Uzeo sam gotov obrazac kod bolesničke blagajne, koja je bila nadležna za isplatu dječjeg dodatka.
Uz pomoć rječnika počeo sam ispunjavati obrazac.
Prva riječ na kojoj sam zapeo bio je naziv obrascaAntrag auf Kindergeld ...ZAHTJEV za dječji doplatak.
Prijatelji mi savjetovali da napišem MOLBU, pa nisam bio siguran da sam uzeo dobar obrazac. Raspitao sam se kod kolega. Naši rekoše da je to to ...da je zahtjev isto što i molba. Nije mi to htjelo tek tako ući u glavu.
Pojašnjenje sam dobio od Günthera, sindikalnog povjerenika. On mi je pokazao Prvi članak njemačkog Ustava u kojem je stajalo:
Savezna Republika Njemačka je demokratska i socijalna država. U Saveznoj Republici Njemačkoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana
Günther mi je pojasnio značenje pojma ... vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana
-U demokraciji je narod vlast i svoja prava ne moliš nego ih zahtjevaš. Bilo bi apsurdno moliti samoga sebe da si dopustiš koristiti svoje ustavno pravo.
Bila je to prva ozbiljna i važna lekcija iz demokracije, a i iz njemačkog jezika ...koju naučih.
Nakon toga napisao sam bezbroj zahtjeva ...sebi i drugima. I uvjek je to bio ZAHTJEV i nikada MOLBA. Riječmolba (Bittschrift), gotovo da se i ne upotrebljava u njemačkom.
Po povratku u Hrvatsku primjetih da je MOLBA sveprisutna. Molba za posao ...iako u Ustavu, u članku 55 stoji da je to ustavno pravo ...Svatko ima pravo na rad i slobodu rada ...molbaza mirovinu,molba za upis u srednju školu i na fakultet...
A u hrvatskom Ustavu iste riječi u članku jedan...Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Günther mi je tada rekao da je apsurdno moliti samoga sebe. Pa zašto se onda to u Hrvatskoj ipak radi!?
Čini mi se ...a sve više sam i uvjeren u to ...da Hrvati nisu svjesni da sva vlast proizlazi iz naroda i da nije potrebno moliti nikakve samozvane autoritete igornje naslove, kako se to redovno čini u Hrvatskoj.
Oprezan sam u korištenju izrazahrvatski mentalni sklop, jer postoji opasnost da mi se opet predbaciuopćavanje, podcjenjivanje i patroniziranje, ali ipak postoji razlika u mentalnim sklopovima. Možda mi ne priliči ocjenjivanje, ali kvalitativna razlika ipak postoji. Jer da nije tako kako bi bilo moguće da u Hrvatskoj postoji bezbroj savjetnika, koji će od običnog poslušnika napravitikultiviranog poslušnika. Bezbroj je institucija, agencija i savjetnika koji daju poduke u učinkovitom pisanju molbe, a baš nitko ne savjetuje ZAHTJEV.
Druga stvar, koja je isto tako potpuno protustavna i od hrvastkog mentanog sklopa prihvaćena kao normalna ...je pisanje dijagnoze bolesti na ispričnicama za školsku djecu u slučaju bolesti. Nisam mogao vjerovati kada sam to vidjeo na ispričnici koju mi je pokazao poznanik u Hrvatskoj čije je zanimanje sveučilišni profesor.
Kada sam mu skrenuo pažnju da je to i protuustavno i protuzakonito, poznanik mi je lakonski odgovorio da je on sam pedagog i da voli znati od čega boluju njegovi studenti da bi ih mogao poštedjeti od nekih poslova, koje oni nisu u stanju obavjati zbog bolesti.
Da se je liječnik debelo ogriješio o članak 11 Hipokratove zakletve, koju je položio ...nevažno! Ispričavam se što nisam rabio izraz izrazprisega iprisegao, ali niprisega ga ne oslobađa od poštivanja iste.
Nepoštivanje Ustava je sustav u Hrvatskoj.
Možda i sam naziv dokumenta ...ispričnica ...dovoljno kazuje o podaničkom mentalitetu u Hrvata.
Ja sam od 1984. u invalidskoj mirovini. Niti danas moje mirovinsko osiguranje ne zna zbog čega sam ja u mirovini.
Ja sam tada podnijeo zahtjev za invalidsku mirovinu kod njih, a oni su ovlastili jednu liječničku komisiju da ustanovi invalidnost. Ovi su to učinili, ustanovili da postoji invalidnost i stvar je bila rješena. Podaci o mojoj bolesti ne pojavljuju se u aktima mirovinskog osiguranja, a ni oni nisu znatiželjni. O invalidnosti je odlučila medicinska struka i to se mora poštivati.
Kada sam poznaniku pojasnio da takvo ponašanje može biti kobno ...malo se zamislio. Naime ...pisanje dijagnoze na ispričnicama može spriječiti nekog roditelja da potraži liječničku pomoć za svoje dijete. Na ispričnici napisana dijagnoza postaje javna ...u svakom slučaju izlazi iz zaštite koju pruža Hipokratova zakletva, pa svatko može doznati za neku neugodnu zaraznu bolest njegovog djeteta.
Takvo stanje je u Hrvatskoj normalno, a u Njemačkoj nezamislivo. Iako je članak broj jedan Ustava identičan.
Za vrijeme školovanja moje djece, škole koje su pohađali posjećivali su razni ministri. U gotovo dvadeset godina, koliko je to školovanje trajalo, nakupio sam dosta iskustava u susretima sa ministrima. I uvjek je to za ministre biohod po mukama, jer su morali odgovarati na bezbroj neugodnih pitanja roditelja, učenika i učitelja.
U Hrvatskoj to i danas izgleda kao u vremenima Franje Josipa, ili druga Tita.
Prije par godina osnovnu školu u Oriovcu posjetio je Petar Čobanković, Potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
Njegovo Veličanstvo Franjo Josip i drug Tito bi na prijemu pripremljenom u čast gospodinu ministru sigurno bili zavidni. Svečanost proslave dana škole, pomaknuta je za nekoliko dana i bila upriličena na dan dolaska gospodina ministra. Gospodin Ministar je imao na raspolaganju jako malo vremena, ali je ipak odvojio 15 minuta da sa svojom svitom, osobnom nazočnošću upriliči Oriovčanima ovaj povijesni trenutak.
I pobrao je samo divljenje i pljesak nazočnih.
Piše li se ispravnomolba ili bi pak trebalo pisatizamolba ...o tome će godinama raspravljati hrvatski akademici. Da su i jedan i drugi naziv u jednoj demokraciji potpuno neprikladni ...o tome ni riječi.
Prije editiranja ovoga članka pogledah još jednom u Ustav Republike Hrvatske, a tamo stoji još uvjek:

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Nadam se da će tako stajati i kada članak bude objavljen.

Svoj na svome

Tko se brine o hrvatskom seljaku

root : Tko se brine o hrvatskom seljakuVranci(Foto: Vladimir Živković)

Napominjem da je u Berlinu preko stotinu restauracija u vlasništvu Hrvata. Napominjem da je u Berlinu vrlo aktivan Savez hrvatskih društava sa folklorom i dobrim kontaktima u njemačkom gospodarstvu... Možda je ovo suvišno što činim da bih bio shvaćen. Možda je samo dovoljno napomenuti da se naš ministar poljoprivrede zove Čobanković.

Nekada davno u prošlom stoljeću živjelo se u Slavoniji od poljoprivrede. Svaki komadić zemlje bio je obrađen, uzgajala se stoka, prodavao se višak ...najčešće na tržnici u Brodu i sajmovima u okolici.
Putovao sam vlakom u školu i često sam pomagao susjedama u nošenju košara i ukrcavanju u pretrpani vlak.
Trebale su uvjek pomoć i uvjek se našao netko pri ruci.
Zaboravio samvlakašenje otišao u Njemačku i vratio se nakon 35 godina u Brod. Promjene su vidljive na svakom koraku.
Rado navratim na tržnicu ...navika iz starih dana. Ali nema tamo naših snaša, nema obligatnih košara, u kojima su one na glavi donosile svoje proizvode, a nema ni proizvoda.
Zemlja se ne obrađuje...ne isplati se to na malo ...moraš imati najmanje 300 hektara da bi bilo isplativo ...tako je to svugdje u svijetu.
U posljednje nisam siguran. Poznajem desetak seljaka u okolici Steyra u Austriji i isto tako nekolicinu u okolici Passaua u Njemačkoj, koji žive od svojih desetak hektara daleko siromašnije zemlje.
Njihovi proizvodi su možda malo neobični i atipični da bi ih hrvatski mentalni sklop mogao razumjeti, ali su nasušni i potrebni kao kruh i voda.
U svojoj ponudi imaju zdravi okoliš, seosku idilu, autohtone proizvode...
Pitanje je na kojemu tržištu on to prodaju.
Njihovo tržište je njihovo imanje. Krava sa teletom na livadi ne donosi im baš puno mlijeka, po hrvatskom načinu razmišljanja već bi se je odavno riješili. Ali oni razmišljaju nešto drugačije. Gubitke koje im donosi jedna krava i tele, nadoknađuje im turistička zajednica, koja opet prodaje idilični pogled na neiskvareni seoski okoliš ovog predalpskog područja.
I ako Franzl mora kositi svoju livadu ne poteže za modernom kosilicom, nego upreže konje i koristi prastaru kosilicu na konjsku vuču.
Plast sijena, kojega će Franzl uz pomoć turista napraviti na svojoj livadi isto tako spada u idiličnu sliku. I kad Franzl svojim pomagačima u pauzi u hladovini jabuke ponudi čašuobstlera ...rakije od jabuka ...za samo jedan euro po čaši onda je ugođaj kompletan. Pogotovo je znaimljivo da im hlad pruža baš ta jabuka čiji su plodovi pretvoreni u rakiju koju upravo piju.
Na pitanje gdje se može kupiti taj fantastični napitak Franzl ih upućuje na svoje imanje. Mobitelom informira ženu o dolasku gostiju, pa ih ona dočeka sa originalnim predalpskim sirom, slaninom iz domaće proizvodnje i zahvali im se da su bili tako ljubazni pomoći njenom Franzlu kod tako teškog seljačkog posla. Naravno ...od svega što su kušali turisti mogu i kupiti. Djeca se po dvorištu igraju s kozama, ili ogromnim dobroćudnim psom, fotoaparati i video kamere troše maksimalno baterije ...i svi zadovoljni.
Franzlova žena nije propustila ponuditiobstler po cijeni od samo pet eura za bocu od 200 ml. Ipak su oni pomogli njenom Franclu, pa će im dati ispod cijene.
Bočica je porculanska i na njoj je slika Franzlovog imanja i ...naravno na njoj su napisani svi potrebni kontakti za slučaj da ...ma tako nek se nađe pri ruci ...zlu ne trebalo.
Čist zrak, idiličan pogled, dobra čašice rakije, izvrstan sir ...sve je to našlo svojega kupca. I nije potrebno minimalno 300 hektara zemlje da bi se od poljoprivrede moglo živjeti.
Raznorazne agencije u Hrvatskoj tvrde da one to potrebno znanje posjeduju i isto tako tvrde da one savjetima pomažu seljake. Pričaju o tome satima na televiziji, potroše bezbroj stranica novina i brošura. Sve to plaća hrvatski porezni obveznik i od svega toga nema ama baš nikakve koristi.
Kako ta pomoć izgleda u praksi?
Grüne Woche Berlin, najveći sajam na svijetu za prehranu, poljoprivredu i vrtlarstvo je meka poljoprivrednika iz cijeloga svijeta.
Prošle godine je Franzla na njemu zastupala njegova udruga. Možda je bio neki njegov proizvod ...ne znam, ali znam da je bio njegov flayer. I znam kako je udruga aktivno i učinkovito zastupala i njegove interese ...sa folklorom ...mezom ...pićem.
Kako su bili zastupljeni hrvatski seljaci?
Sa dva mala štanda. Na jednome Julija i Goran Đanić, vlasnici tvrtke iz Podgorača kod Našica koja proizvodi prirodne likere i šljivovicu, a na drugome mesar iz Međimurja s originalnim pilećim kebabom.
Naših službenih predstavnika bilo koliko hoćeš i svi su oni ...ako je suditi po napisima iz hrvatskih medija vodili uspješne pregovore sa kompetentnim sugovornicima.
Nakon moga članka objavljenom uHrvatskom glasu Berlin, javila mi se neka gospođa iz neke Agencije u Zagrebu, koja je rekla da je do toga lošeg predstavljanja došlo zbog nesporazuma oko kompetencija na liniji Ministarstvo poljoprivrede – Hrvatska gospodarska komora i Agencije kojoj sam zaboravio ime. Malo sam istraživao i ustanovio da je to redovna pojava naGrüne Woche u Berlinu.
Napominjem da je u Berlinu preko stotinu restauracija u vlasništvu Hrvata. Napominjem da je u Berlinu vrlo aktivan Savez hrvatskih društava sa folklorom i dobrim kontaktima u njemačkom gospodarstvu...
Možda je ovo suvišno što činim da bih bio shvaćen. Možda je samo dovoljno napomenuti da se naš ministar poljoprivrede zove Čobanković.

Da se vratim na početak ove kolumne gdje sam rekao da smo mi učenicivlakaši u prošlom stoljeću pomagali suseljankama da dođu na tržnicu.
Tko će im pomoći u ovom stoljeću?

 


Kako živjeti od nerada

Nerad macht frei

root : Nerad macht frei

Kako je moguće da narodni poslanik za vrijeme mandata promjeni stranku, a nije pitao mene za odobrenje. Kako je moguće da on ne zastupa moje interese i da mi ne podnosi izvještaj o učinjenom. Kako je moguće da glasuje za zakone koji idu na moju štetu? Kako je moguće da za četiri godine mandata niti jednom ne spomene moj problem, nego služi kao bijedni statist i šlagvort davatelj nekim svojim idolima.

Iduća godina je izborna godina. Političke stranke već su odavno u startnim rupama i pripremaju se za izbornu trku. Mene zanima više jesu li birači spremni i po mojoj slobodnoj procjeni čini mi se da je njima već dosta i izbora i demokracije i da su siti svega.
Doznajem to iz brojnih razgovora koje vodim ovih dana. Neka rade što hoće! Ma ionako ne znam koga bih birao ...svi su oni isti. Za javne skupove političara su zainteresirani jedino lovci na penkala, upaljače, majice... i šta već ne dijele stranke po gradu.
A šta će jadne ...kad nemaju programa, ideja, stavova, mišljenja ...koji bi obećavali riješiti sve veće probleme.
Stranke su dosada uspješno prikupljale birače jedino u obećanjima da će raščistiti ostatke jugokomunizmauništiti državne neprijatelje. Logično je da ih nisu tražili u svojim redovima, jer bi im se članstvo brzo svelo na broj jedva dovoljan za partiju bele.Niti jedna stranka u Hrvatskoj po svojem karakteru i načinu rada ne odgovara vremenu i prilikama u kojima živimo.
Naziv mojih kolumni je: Hrvatska ...was ist das. Htio sam u njima pojasniti moju nepoznanicu Hrvatska.
Napustio sam Hrvatsku 1973. U doba kada je ona pod čizmom unitarističkog Saveza, stenjala pod terorom jednoumlja i komunističke diktature.
Ništa se nije smjelo ...niti ići u crkvu, niti izraziti slobodno mišljenje, niti reći da sam Hrvat, niti...
Sad ne znam ...možda se nije smjelo u dovoljnoj mjeri. Ja sam sve to činio. Bio sam ministrant i istovremeno nosio Titovu štafetu. Išao sam u crkvu i sudjelovao na omladinskim radnim akcijama. Vjenčao se u crkvi ...javno i dragovoljno ...i radio u Odjelu za razvoj u Orioliku. Ništa nije isključivalo drugo.
Istina ...političkih ambicija nisam imao, ali individualna sloboda bila mi je sasvim dovoljna.
Vratih se nakon 35 godina provedenih u slobodi i demokraciji. U Njemačkoj nisam samo radio nego sam i živjeo, sudjelovao aktivno u društvenom radu, bio član jedne demokratske stranke, kao novinar pratio društveni, kulturni i politički život i stekao mnoge navike.
Naučio sam da meni dotada nepoznati pojam demokracija počinje od pojedinca ...individue, naučio kako se od individulne svijesti stvara kolektivna, ušao u tajne procesa formiranja mišljenja.
I naučio sam da u demokraciji, bez obzira na veličinu piramide sustava svaki pojedinac u njemu može prepoznati sebe.
Da bi to tako ostalo trajno ...postoje izbori. Oni omogućuju potrebne ispravke, korekture, promjene pravca...
Sve to ne mogu prepoznati u Hrvatskoj. Rijetki su pojednci koji sebe mogu prepoznati u sustavu. Djeluje mi to tako kao da je Sabor narodu od nekoga nametnut, kao da ga narod nije sasvim slobodno birao.
Još u komunizmu sam naučio da se živi od rada. U tehničkoj školi smo imali predmet zvan ekonomija. Zaboravio sam točan naziv ...ekonomska politika, ili politička ekonomija. Predavao ju je legendarni ravnatelj Željko ...Želja Miletić. Naučio sam od njega da svi žive od rada ...poštenog i časnog rada. I pojedinac i obitelj i društvo.
To je vrijedilo i u Njemačkoj. Cijenio se rad i zalaganje.
Ovo moje was ist das? u nazivu moje kolumne izražava moje čuđenje na mnoge stvari oko mene. Sve one vrijednosti, koje su me vodile, po kojima sam se ravnao ...ne vrijede sada puno. Tako je i sa radom.
-Svi moraju raditi! Ja radim, moj ćaća radi, tvoj ćaća radi, inženjer u Đuri radi! Razumijete li vi mene!? ...svi moraju raditi da bi vi mogli ići u školu, da bi ovdje mogli sjediti u toplom, da imate stolice i klupe. Sve je to plaćeno radom ...poštenim radom naših radnih ljudi. Te su klupe kupljene njihovim znojem da bi vi glupani jedni nešto naučili, a ne da šarate po njima i da ih uništavate! Možete li vi njima s ovako išaranim klupama pogledati u oči!?
Tako je govorio Želja.
Još i danas mi ušima riječi ravnatelja. Nije baš neka pedagogija a la Pestalozzi, ili Waldorf, ili Primorac, Fuchs... ali meni je bila dovoljna.
Da je Želja Miletić danas živ i da je ravnatelj u školi ne bi mogao tako uvjerljivo izgovoriti ponovo iste riječi. I kada bi neki ravnatelj danas htio učenicima održati lekciju i biti uvjerljiv, morao bi retoriku prilagoditi današnjem vremenu.
-Niko ne mora raditi! Moj ćaća ne radi, tvoj čaća ne radi, inženjer u Đuri nema posla. Sve je to kupljeno na kredit ...sve će to platiti vaša djeca i djeca vaše djece, zato slobodno možete uništavati i šarati po klupama, jer ne morate nikome pogledati u oči.
Ne želim nipošto reći da u Hrvatskoj nema ljudi koji svojim radom zarađuju svoj kruh i kruh mnogih drugih koji ne rade. Ali njihov rad se ne cijeni, nema nikakvu vrijednost. Rad je nepoželjan u društvu u kojemu vlada konzum.
Was ist das? Ti radni ljudi u Hrvatskoj dragovoljno uzdržavaju preveliki broj trutova, gaje ih i dive im se ...sami ih biraju u parlamentarna tijela u Hrvatskoj.
Radni čovjek nema vremena baviti se politikom, a morao bi to, jer je on suveren u svojoj demokratskoj državi. Tako piše u Ustavu. Zbog toga on sam po svojem slobodnom nahođenju izabere ljude, kojima povjeri svoju obvezu.
E sad ...ovo mi stvarno nije jasno: Postavim nekoga na mjesto u nekom parlamentarnom tijelu, a on istoga časa zaboravi da sam ga ja postavio, a da ga i dalje hranim i njega i njegovu obitelj.
Kako je to moguće?
Kako je moguće da narodni poslanik za vrijeme mandata promjeni stranku, a nije pitao mene za odobrenje. Kako je moguće da on ne zastupa moje interese i da mi ne podnosi izvještaj o učinjenom. Kako je moguće da glasuje za zakone koji idu na moju štetu? Kako je moguće da za četiri godine mandata niti jednom ne spomene moj problem, nego služi kao bijedni statist i šlagvort davatelj nekim svojim idolima.
Ovo stvarno ne razumijem ...sorry!
Jugokomunizan je zarobio hrvatski duh ...čuo sam jako često.
Ne kažem da nije bilo tako.
Ali duh je već dvadeset godina slobodan, a hrvatski narod je stalno vezan u neke lance ...dužničko ropstvo, apatija, nerad...
Hrvatska ...was ist das?


Zakonito ne znači i moralno

Smrt fašizmu ...i kako dalje

root : Smrt fašizmu ...i kako daljeGrađanin se treba artikulirati

Htio sam pomoći policiji, ali mi nije sasvim jasno tko je u toj priči zločinac ...onaj jadnik koji je opljačkao kockarnicu, ili onaj koji ju je otvorio, ili onaj koji je Zakonom dopustio da bude otvorena, ili Sveta Stolica, koja kockanje nije proglasila grijehom

Ma znamo svi ...nismo ludi ...fašizam je bekav ...to je pec, pec! Sve drugo je bolje.
Fašizam je na ovim prostorima uglavnom poražen. Analogno tome trebao bi biti osjetljiv porast moralnih vrijednosti, poštivanje elementarnih ljudskih prava kako to lijepo piše u Zakonu.
Ništa od toga ...bar do sada ništa. Isuviše smo se navikli na poslušnost bilo čemu ili bilo kome, pa da moralnost donositelja Zakona niti ne pomišljamo dovoditi u pitanje.
Nekidan je opljačkana jedna od 70 kockarnica u našem gradu. Policija traga za zločincem koji ju je opljačkao.
Htio sam pomoći policiji, ali mi nije sasvim jasno tko je u toj priči zločinac ...onaj jadnik koji je opljačkao kockarnicu, ili onaj koji ju je otvorio, ili onaj koji je Zakonom dopustio da bude otvorena, ili Sveta Stolica, koja kockanje nije proglasila grijehom.
Legalist sam i poštujem zakone, ali moram naglasiti da se to često sukobljava s mojom željom biti i moralist, jer puno zakona nije moralno. Pridjev moralno je najblaža verzija, koju prikrpih zakonima, jer neki od njih zaslužuju i pridjeve šokantno, porazno, katastrofalno...
Mi možemo što hoćemo, ali ne smijemo što možemo ...rekao je Schopenhauer. Odabrah to kao moralnu nit koja će me voditi kroz život. Godine života provedene u Njemačkoj potvrdile su mi da je izbor bio dobar.
Došao sam u Njemačku upravo u vrijeme kada su studenti i mladi intelektualci, okupljeni oko Ulrike Mainhof i Andreasa Baadera ...počeli dovoditi puno toga u pitanje. Predhodile su pobune studenata 1968. Pod vodstvom Rudija Dutschkea. Počelo se odjednom sve dovoditi u pitanje ...o svemu se počelo diskutirati i pisati.
Ne branim fundamentalne stavove pomenute gospode, ali su oni oslobodili duh i ukazali na slabosti slijepog poštivanja zakona. Pojam demokracija tek tada je shvaćen u njemačkom društvu.
Ne znam točno u kojem omjeru su zastupljeni u hrvatskoj populaciji, ali postoje tri tipa ljudi. Prvi tip ...to su oni koji misle da je sve zabranjeno sve što Zakonom nije dopušteno. Drugi tip misli da je sve dopušteno što Zakonom nije zabranjeno ...i treći ...za njega mislim da u Hrvatskoj ima većinu ...to su oni koji se misle da su oni sami Zakon.
Slijepo poštivanje Zakona je opasno. Trebalo bi svaki zakon preispitati na njegovu moralnost. To moraju učiniti građani sami, to im nikakav zakon neće dopustiti, ili zabraniti. Pogrešno je mišljenje da se u Saboru donose zakoni. U Saboru se samo formuliraju želje svih građana iz svih regija iz svih socijalnih slojeva društva.
Tako bi to trebalo biti! Ali ako se građanin ne artikulira ne izrazi svoju želju onda je dopušteno jednoj privilegiranoj manjini, krojiti zakone po svom osobnom nahođenju i u svoju osobnu korist.
Gdje početi? Ne znam ...ali mislim da bi se stvari bar malo izmjenile kada bi ispovjednik u katalog pitanja uveo i pitanja ...jeste li se kockali? Jeste li druge poticali da to čine?
Hrvatska država izdvaja za Crkvu velika sredstva. Možda bi trebalo ispitati kvalitetu usluga, kojima Crkva opravdava taj iznos. Crkveni tornjevi na novoizgrađenim crkvama koji narušavaju izged okoline nisu baš neki argumenti.
Fašizma nema više ...komunizma nema više ...a šta sad? Tvrdimo da smo krščanska zemlja ...pa postanimo to konačno!

Nisu bića od krvi i mesa

Manny, Monny i Micha

root : Manny, Monny i Micha...a kakve su vam jabuke ...jesu li kisele?

Sada imam veliki problem. Ne poznajem ciljnu gupu ovoga sajta, kao što ne poznajem ciljnu grupu niti jednog medija u Hratskoj sa kojim sam surađivao

Prije svega ...pozdrav!

Manfred, zvan Manny je automehaničar, 25-35 godina mlad, tetoviran, nosi naušnicu, ima najnoviji mobitel i najnovijumusik sound liniju.
Manny vozi motor marke „Honda", i auto ...to je svejedno koje marke otkada se opel „manta" više ne proizvodi ...uglavnom neku sportsku verziju ...samo da nije Golf GTI, kojega Manny iskonski mrzi.
Svoj auto Manfred voli jednako kao i svoju zaručnicu Moniku. U ...ili na auto ...ugrađuje stalno dodatne dijelove, pere ga, glanca, polira...
Svoje novine „Bild- Zeitung", Manfred čita u klozetu radionice u kojoj radi. Novine zadovoljavaju sve njegove kulturne i ine duhovne potrebe. Vrijeme koje je potrebno da Manfred obavi veliku nuždu, odgovara vremenu koje je Manfredu potrebno da zadovolji svoje potrebe za informacijama.
Monika, zvana Monny je između 20 i 25 godina, frizerka, tetovirana, pušač, ponekad joint, trenutno nezaposlena.
Monny prati ženske magazine, najdraži joj je „Bild der Frau". Subotom i nedjeljom je sa Manfredom „on de Tour", po obližnjim gradovima.
Monika i Manfred svoje godišnje odmore provode u Španjolskoj ili Turskoj.
Michael zvan Micha je oko 30 godina star. Završio je studije germanistike i prava i radi kao viši referent u državnoj upravi. Vozi Golf GTI, nosi naočale, nije član niti jedne stranke, a slobodno vrijeme provodi u raznim ekološkim i humanitarnim projektima.
Michael čita „Die Welt" ...posebno ga interesira subotnje izdanje, koje ima bogati magazin.

Michael, Monika, i Manfred ne postoje stvarno ...nisu bića od krvi i mesa. Njih je izračunala marketinška tvrtka koja se bavi ispitivanjem tržišta. Učinila je to po narudžbi izdavačke kuće „Axel Springer" iz Berlina ...najveće izdavačke kuće za medije u Europi.
Pomenuta izdavačka kuća izdaje „Bild Zeitung" najčitanije novine u Europi ...trenutna naklada 6,5 milijuna primjeraka dnevno, „Bild der Frau", novine za suvremenu ženu i „Die Welt", novine koje mnogi kupuju, ali malobrojni čitaju. To su novine koje čitaju Mannfred, Monika, i Michael. Autori priloga u tim medijima točno znaju za koga pišu, znaju njegov IQ, njegove navike... Osim toga kuća pokriva sve ostale interesne sfere drugim medijima, i gotovo svugdje je vodeća.
I ja sam radio za razne njemačke medije, pa i za neke od pomenutih. Već u prvom razgovoru urednik bi me upoznao sa njihovom ciljnom grupom i to mi je uvelike olakšalo posao.
Sada imam veliki problem. Ne poznajem ciljnu gupu ovoga sajta, kao što ne poznajem ciljnu grupu niti jednog medija u Hratskoj sa kojim sam surađivao. A sam ne mogu doći do nikakvih zaključaka, jer mi znanje i iskustvo stečeno u Njemačkoj uopće ne koristi.
U Hrvatskoj je naprimjer uobičajeno da intelektualci prate sapunice na televiziji. Ne znači to da toga nema i u Njemačkoj, ali to se onda drži u strogoj tajnosti, a prema vani se gaji image kakav intelektuacu dolikuje.
U Hrvatskoj se često u intelektualnim krugovima komentiraju top-vijesti objavljene u najvećem žutilu.
I šta sad raditi? Osjećam se kao trgovac na tržnici kad ga kupac pita...a kakve su vam jabuke ...jesu li kisele?
Sad ...ne znam precizno što kupac želi. Želi li kisele ili slatke jabuke. Prisiljen sam onda dati odgovor, koji ne isključuje ni jednu vrstu, jer želim prodati te jebene jabuke.
...Pa znate ...jabuke su ko med ...ma nisu baš preslatke ...onako ...malo vuku na kiselo ...ali nisu prekisele.
Moram topom po vrapcima dok se bolje ne upoznamo.
Ja sam Emil Cipar i povratnik sam iz inozemstva. Živio sam 35 godina u Njemačkoj i svoje iskustvo donijeo sobom. Ne mislim ga prodavati na tržnici tipa ...slatko ko med ...malo vuče na kiselo. Ono je dio mene ...dio moje osobe i nije za prodaju.
Ali rado ga dajem na uvid. Ne podižem moralni kažiprst ...ne znam bolja rješenja ...ali mogu ponuditi alternative.
Kako rekoh ...ja sam Emil Cipar, a tko si ti?

SBplus.hr, Slavonski Brod :
SBplus.hr, Slavonski Brod :