Kolumne : Esencija života

Objavljeno: 11.11.2011. u 15:30
Prikaza: 2708
|
Autor: Antonija Krajina

Tužni smo i mrzovoljni

Imaj vremena za sreću - danas

root : Imaj vremena za sreću - danas

Veliki je dar što smo živi i zdravi ali kako dani lete rijetko tko pomisli to. Jurimo kroz život u neprestanoj potrazi. Poštovati svoju prirodu, spontanost, prave suze i osmijehe, to bi trebala biti sreća. Prisjetimo se ponekad, radi sreće, da je naša autentičnost, iskrenost, istina, ljubav, kreativnost i osjećajnost pravo bogastvo. To će nam dati bolji motiv za suočavanje sa svim izazovima što život pred nas postavlja.

ODLAZEĆI vlakom u posjet rodbini, u zadnjoj minuti polaska sjedam na svoje nerezervirano mjesto. Po staroj navici, vlak je kasnio. Razmišljam kako ću slijedeći put definitivno uračunati kašnjenje vlaka u raspored polaska prema kolodvoru, jer je kretanje vlakova na vrijeme, u našoj državi postalo iznimka. Preko puta mene sjeo je neki starac, naizgled puno mlađi nego što se ispostavilo da ima godina.

Nismo još ni krenuli, a on je počeo pričati o sebi. Ispričao mi je svoju životnu priču, kako sad živi i koji su mu planovi. Njegove riječi su imale određeni smirujući ritam mom uhu, kao da sam, ulaskom u vlak, kročila u neko drugo, mirnije, sporije i sretnije vrijeme. Podsjetio me da jednostavan život može biti jako lijep. Da žurba i stres koji si ljudi većinom sami nameću, posebno stanovnici velikih gradova, zapravo samo oduzimaju minute sretnog života.

Promatrajuću ljude pitam se kad je trenutak da se živi – sad, ili ga moramo unaprijed zapisati i dogovoriti?

Zaista, svaki put kad smo u velikom gradu počnemo brže hodati, brže misliti, brže smišljati kraće putove do našeg odredišta, kraće se zadržavati s dragim ljudima na kavi, i stalno gledamo u sat, čak i kad smo u turističkom obilasku. Zastanemo li ikad na trenutak, pa se osvrnemo, pogledamo kako izgledaju ljudi, ulice, fasade, parkovi? Usporimo li ikad, ili čak, na iznenađenje užurbane rijeke ljudi - stanemo, uzmemo predah, ili pročitamo odlomak iz neke drage knjige? Obično ne, osim ako to već nismo mjesecima unaprijed zapisali u naš podsjetnik, obavijestili svu rodbinu, dogovorili godišnji, isključili mobitel …

A kad se sjetim tog starca u 86. godini, kojem ništa nije nedostajalo i koji je vjerojatno, pomalo paradoksalno, bio najsretniji čovjek u kupeu, sve brige se nekim čudom umanjuju. Promatrajuću ljude pitam se kad je trenutak da se živi – sad, ili ga moramo unaprijed zapisati i dogovoriti?

Nalazimo se na velikoj prekretnici čovječanstva, na kraju velike epohe tehnološke civilizacije. Naftna energetika i vojna industrija u sprezi s farmaceutskom industrijom, s jedne su nam strane priuštile zagađenje okoliša, velike svjetske ratove, manipulaciju ljudi putem masovnih medija, ali jednako tako i antibiotike, iskorjenjivanje pojedinih zaraznih bolesti, te njihov nadzor u razvijenom svijetu. Dali su nam luksuz centralnog grijanja, radio, televiziju, automobil i veliku, neprirodnu komociju – previše izbora, previše hrane, previše podražaja, previše obilja i previše sebičnosti.

Na neki način to je sve dovelo do sloma obitelji i tradicionalnih vrijednosti, sveukupnog manjka sreće. Jer sreća se danas mora itekako zaslužiti. Uvijek je to dolazilo do izražaja, ali društvo danas igra razne igre i strateški tjera pojedinca da puno više razmišlja, jer, rijetko tko danas vjeruje da je za sreću potrebno malo.

U narodu se kaže – jednostavnost je pečat istine. Što si jednostavniji, to si sretniji. Ide li to baš uvijek tako glatko? Moglo bi se reći da je danas jako komplicirano biti jednostavan. Moramo se žrtvovati, patiti, na neki način zavrijediti veselje, sreću. Danas je teško biti zadovoljan što smo živi i zdravi, jer to nije dovoljno. Moramo zaslužiti uspjeh i radimo sve vrste gimnastike zbog toga, te na kraju opet dolazimo kući djelomično zadovoljni, a i to sretno sutra nikako da dođe. Sutra jednostavno znači ono što nikad ne dolazi. Sutra je prekrasna strategija koja nas održava u strepnji, a kad se jednom i pojavi taj sretan dan, moramo žuriti, jer imamo još puno toga za obaviti, kako bi opet jednom u budućnosti mogli biti sretni. Cijeli naš život, potraga za novcem, moć, ugled, ovo i ono, sve to nije ništa drugo nego potraga za uporištem u sreći.

Prečesto danas zaboravljamo na uporište koje je u nama, našoj obitelji, našim prijateljima, novom jutru, jednostavnim stvarima. Tek kad vidimo kako drugi ljudi jedva preživljavaju, na trenutak se sjetimo biti zahvalni. I taj trenutak jako brzo prođe. Svi na neki svoj način želimo zaboraviti brige, zaustaviti stres, jedan dan posvetiti sebi. No kad jednom osjetimo da u životu imamo uspjeha, teško je zaustaviti se. Kad postajete sve bogatiji, teško je ne ići dalje. I onda se uhvatimo da trčimo za svim tim ne bi li, kad jednom uhvatimo vremena, bili sretni.

Veliki je dar što smo živi i zdravi ali kako dani lete rijetko tko pomisli to. Jurimo kroz život u neprestanoj potrazi. Poštovati svoju prirodu, spontanost, prave suze i osmijehe, to bi trebala biti sreća. Prisjetimo se ponekad, radi sreće, da je naša autentičnost, iskrenost, istina, ljubav, kreativnost i osjećajnost pravo bogastvo. To će nam dati bolji motiv za suočavanje sa svim izazovima što život pred nas postavlja.

Na sreći je potrebno raditi, ali to ne znači da zbog toga trebamo biti mrzovoljni ili patiti. Na kraju, ništa nije u svojoj konačnici savršeno, a nesavršenost znači rast, nastojanje. Prihvatiti život i truditi se koliko nam situacija i okolnosti dozvoljavaju – znači biti sretan.

Ova pjesma mi se od prije, već na prvo čitanje, jako svidjela. U kontekstu s pričom o starcu, gotovo s mirisom u sebi dok ju se čita, podsjeća na neka već minula vremena...

Kiša je jaka
kašika zemlje
uveče
uvuče se
duboko pod kožu -
kažem djedu,
a on me samo
pogleda i nastavi
okopavati kukuruz.
Pri kraju reda
kaže:
nekad smo
jasnije govorili
nije nam trebalo
puno riječi
da kažemo
kako će ove stabljike
zakriliti svjetlo.
dovoljno je bilo
pogledati zrno
pa da samo u podne
vidiš sunce.
i nismo jako jurili.
v
idiš,
nikada ne bih došao
na kraj reda
da sam razmišljao
koliko je daleko.

Broj komentara: 3

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava
chiuvava

chiuvava

Komentirano: 17.11.2011. | 16:46

1

Željezo se kuje dok je vruće. Prava potraga za "srećom" počinje u onom trenutku dok patimo i osjećamo bol. Dok nas nešto dobro ne uzdrma, možemo samo razmišljati o sreći kao nekom događaju u budućnosti. Upravo je misao najgori čovjekov neprijatelj, jer sve ono što je istinito, svjesno potiskuje zbog opstanka vlastitog ega. Što je ego jači, to se lošije stvari događaju. Prava težnja i smisao ljudskog postojanja nije u traženju "sreće" jer je to još jedna iluzija uma, druga strana patnje. Prava težnja je u traženju dubokog stalnog mira, gdje nas ni jedan događaj, ni jedno iskustvo ne mogu izbaciti iz takta. Kad um prestane uspoređivati i donositi parcijalne istine, tada nastaje mirna površina našeg "ja" gdje smo samo promatrač iluzije svijeta. Kad uspostavimo duboku kontrolu nad svojim osjećajima i djelima, tada smo direktori svemira. Jedino istinsko iskustvo je ono do kojeg sam dođeš i osjetiš. Ja sam eksperimentom doživio ovo: ako ne osjećaš zadovoljstvo, ne možeš osjetit ni patnju i obrnuto. Ako ne osjetiš toplinu, ne osjetiš ni hladnoću itd. Mozak bez misli je kao mirna površina vode u kojoj se "ja" ogleda bez talasanja, predrasuda i misli. Što je površina uzburkanija mislima, to je naš odraz izobličeniji. Ne treba na neke potrebe u životu gledati sa gađenjem. Jesti treba, ali kad jedeš, ne uživaj u jelu. Samo jedi. Kad se odijevaš, ne gledaj se u ogledalo kako izgledaš, samo se obuci jer je vani zima. Kad ono, onda samo ono, ne uživaj. Onaj koji non stop traži užitke osuđen je na tešku patnju. Život nije ono što se "događa oko nas". Život je ono što se događa u nama, i onda projiciramo to van kroz svoje misli, djela i činimo ga takvim kakav je. Mi smo kreatori svijeta oko nas. Život je jedan veliki san, u kojem su neki budni, a neki spavaju. Mada neki glumci u njemu postaju bliskiji i spoznaju "to" što ih veže, bez izgovorene riječi i učinjenog djela. I dakako. Mir treba zaslužiti. On ne pada s neba preko noći. Potrebne su godine i godine teškog samoodricanja, samodiscipline i negiranja vlastitog tijela kao sukusa života, da bi nam bio darovan mir.
crvenisb

crvenisb

Komentirano: 13.11.2011. | 9:33

2

za ovo pročitati trebaju dobri živci, srećom ja ih nemam :)
broco

broco

Komentirano: 12.11.2011. | 16:06

3

Pouka života "...nikad ne bih došao do kraja reda da sam razmišljao koliko je daleko."

Broj komentara: 3

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. SBplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Ostali članci u rubrici
SBplus.hr, Slavonski Brod : Ne treba nam šamanizam imamo rafineriju

Jad i bijeda

Ne treba nam šamanizam imamo rafineriju

28.6.2016. | 0:01
SBplus.hr, Slavonski Brod : (Ne)pravedna ili (ne)spretna podjela prostora?

Nemaju dovoljno novaca ili sluha?

(Ne)pravedna ili (ne)spretna podjela prostora?

21.12.2012. | 0:05
SBplus.hr, Slavonski Brod : Pošteni majstori, javite se!

Gdje su nestali?

Pošteni majstori, javite se!

10.12.2012. | 20:21
SBplus.hr, Slavonski Brod : (Ne)legalni brodski podstanari

(Ne)sretni

(Ne)legalni brodski podstanari

18.10.2012. | 0:04
SBplus.hr, Slavonski Brod : Buvljak

Buvljak

31.8.2012. | 10:45
SBplus.hr, Slavonski Brod : Pripada li Poloj ljudima, ili vandalima ?

Čiji je Poloj?

Pripada li Poloj ljudima, ili vandalima ?

19.7.2012. | 0:16
SBplus.hr, Slavonski Brod : Boli me uvo za sve

Individualist

Boli me uvo za sve

2.7.2012. | 8:40
SBplus.hr, Slavonski Brod : Stoka nisu, a jesu li ljudi ?

Neki posjetitelji Poloja

Stoka nisu, a jesu li ljudi ?

29.6.2012. | 0:04
SBplus.hr, Slavonski Brod : Tko se zadnji smije, smije se prekasno!

Ništa ne košta, a štedimo

Tko se zadnji smije, smije se prekasno!

5.6.2012. | 0:02
SBplus.hr, Slavonski Brod : Bolesno je društvo koje odbacuje svoje mlade

Hrvatska je meni maceha

Bolesno je društvo koje odbacuje svoje mlade

22.5.2012. | 0:04
SBplus.hr, Slavonski Brod : Uklanja stres i njegove posljedice

Nakon prvog sata

Uklanja stres i njegove posljedice

18.3.2012. | 12:45
SBplus.hr, Slavonski Brod : Jeste li veseli, tužni ili ludi?

Zima i zdravlje

Jeste li veseli, tužni ili ludi?

1.3.2012. | 17:30
SBplus.hr, Slavonski Brod : Život bez stresa

Opustite se

Život bez stresa

24.2.2012. | 7:26
SBplus.hr, Slavonski Brod : Humanitarni snobizam

Metropolizam i

Humanitarni snobizam

17.1.2012. | 19:11
SBplus.hr, Slavonski Brod : Naš egoizam jači od njihove kulture

Kako prometujemo?

Naš egoizam jači od njihove kulture

9.12.2011. | 13:15
SBplus.hr, Slavonski Brod : Za cimericu koja uzdiše

Mijenjam cimera koji hrče

Za cimericu koja uzdiše

20.11.2011. | 17:00
SBplus.hr, Slavonski Brod : Svojim odlukama kreiramo vlastiti život

Akcija i zdravlje

Svojim odlukama kreiramo vlastiti život

22.10.2011. | 0:01
SBplus.hr, Slavonski Brod :
SBplus.hr, Slavonski Brod :