BRAK. Što on danas predstavlja za čovjeka? Je li postao tek formalni list papira ili, pak, sa sobom nosi nešto više? Zašto je kriza braka sve prisutnija? Sve je više razvoda, a sve manje sklopljenih brakova.

Po religiji, Bog je stvorio ljudski rod kojega čine muškarci i žene. Učinio je da jedno bez drugog ne mogu. Također, prema religiji, institucija braka postoji od prvog čovjeka na zemlji i ima svoje osnovne okvirne propise, bez obzira na različitost oblika.

Također, religija kazuje kako se dozvoljena zajednica između muškarca i žene ostvaruje jedino u braku. Svaki drugi oblik zajednice između muškarca i žene mimo braka nije dopušten.

Društvo nije svjesno koliko su današnji brakovi u opasnosti. I prije su bili, ali tad su bila neka druga vremena. Djeca su se na drugi način odgajala, a razvod je bio gotovo nemoguć. Razvod se smatrao jednom od najvećih sramota. No, prijašnji brakovi nisu opstajali samo zbog toga,... nekad prije ipak se znalo za poštivanje. 

Svi smo slušali priče starijih o nekadašnjem načinu života u braku. Neke žene muževi su tukli jer su propustile na vrijeme ih probuditi za posao, druge su njihovi tukli i za najmanji znak neposluha. Treći su žene gurali u uništenje djece u njihovim utrobama prije rođenja, u strahu da ih neće moći uzdržavati.

Nedvojbeno, veliki broj naših prabaka i baka, možda i majki, podnosilo je velike boli i patnje, kao i ponižavanja od onih koji su im trebali biti najveći oslonac i najveće utočište. Bilo da su se udale iz ljubavi ili prisile, uglavnom su na kraju živjele na silu. Složit ćemo se kako takvi brakovi nisu bili onakvi kakvima se definiraju u prirodi čovjeka.

Tadašnji i današnji brakovi u mnogočemu se razlikuju. Iz nekadašnjih brakova možemo puno toga naučiti. Posebno možemo (na)učiti iz njihovih grešaka. 

U prošlim vremenima i muškarci i žene stupali su u brak znatno mlađi. Muž je uglavnom radio, a žena je bila kućanica i brinula je za djecu. U prijašnjim brakovima svakako je bilo i manje komunikacije nego danas. Tada su žene materijalno više ovisile o muževima, a razvod je bio tabu. Žene su se zasigurno više pokoravale željama supruga, a sami intimni odnos za ženu je bio više obaveza negoli čin u kojem je uživala.

Današnji brak dosta je drugačiji. No, ni on nije za svakoga. Mnogi pokušaju pa se sapletu i padnu.

Iako su na prvi pogled današnji brakovi bolji i - kazat ćemo - suvremeniji, ipak i njima fali dosta toga. Da nije tako ne bi bilo sve više razvoda i sve manje vjenčanja.

Čut ćemo često kako se današnji brakovi raspadaju zbog sitnica. Zbog inata. Ili zbog žena koje u braku žele imati ulogu oba partnera. Ili zbog muževa koji uopće nisu dorasli toj ulozi. Ima i onih koji bi poligamiju, a nisu sposobni ni za monogamiju - u svakom smislu.

Brak bi trebao biti nešto sveto - i za jednu i za drugu stranu. Brak nije nikakva proba zajedničkog života. Jedno i drugo bi trebali svog bračnog partnera gledati kao suputnika u životu, najbitniju osobu u životu. I jedno i drugo trebaju u sebi ubiti bahatost ili egoizam. Sami, bez trećih lica, i ne na silu. Jer niti je muškarac stvoren za dominaciju, niti žena za potlačenost - ili obratno. 

Ako ne postoji zdrav brak, nerijetko je i potomstvo nezdravo, čime i zajednica postaje nezdrava.

Brak je danas u velikoj krizi. Svjedočimo kako je tradicionalna obitelj danas u jednoj transformaciji. I kod nas, kao i u većini država Europe. Možda je razlog tomu veliki tehnološki napredak, kao i drugačiji ekonomski i socijalni položaj žene. Danas je sve manje vjerski sklopljenih brakova - tek polovica njih je 'blagoslovljena'. Usporedbe radi, prije desetak godina, od četiri sklopljena braka, čak tri su bila vjerska. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da se, u Lijepoj Našoj, preko devedeset posto stanovnika deklarira kao vjernik.

No, današnji čovjek i ne mari previše za druge. Dovoljan je sam sebi. Onda nije ni čudo što je za takvog čovjeka brak samo prepreka ili smetnja.