Nema tog vjerničkog srca koje ne zatreperi pri pomisli na mjesec ramazan, pa bilo da se radi o prošlom ili onom kojeg iščekujemo. Odbrojavanje do prvog dana posta uvijek budi pomiješane osjećaje. Radost je prevelika, ciljevi zacrtani, ali bojazan, hoćemo li dati sve od sebe i da li smo mogli bolje, malo bocka sa strane. Mjesec dana se čini dugim, ali proleti brzo. U to se uvjerimo svaki put kad se radujemo Bajramu, a tugujemo za ramazanom. Ramazan je nastupio s večerašnjim zalaskom Sunca.

U momentima, kada je naše tjelesno biće pred kolapsom, upravo duhovna aroma s kojom se naša duša iftari, daje nam snagu da izdržimo. I ne postoji ta materijalna vrijednost na ovome svijetu koja bi mogla zamijeniti te trenutke radosti.

Čovjek je najveća tajna Božja. On predstavlja biće u kojem se ogledaju najljepša Božja imena. Poslanik islama, Muhammed, alejhisselam, veli da Bog ima devedeset i devet lijepih imena, i onaj tko ih dosegne, tko ih primjeni u svome životu – bit će nagrađen džennetom, odnosno rajem.

Mnogo je opisa čovjeka koje pronalazimo u Časnome Kur'anu: On je malo zahvalan, kada se osjeti – prividno – neovisnim, postaje nedostupan, čovjek je biće koje želi da dosegne sve što poželi, ali Bog ističe da je on i biće slabosti: Čovjek je stvoren slabašan.

Bez obzira koliko čovjek bio snažan, uvjetno kazano, moćan, neovisan, postoje trenutci u životu kada se osjeti nemoćnim, ovisnim o nečemu što je izvan njega, ovisan o dragome Bogu. Milostivi Bog kroz Učenje naglašava čovjekovu nezahvalnost: Kada mu je lijepo – zaboravlja, a na poteškoće kada naiđe, zaziva.

Osjeti duša da se nešto promijenilo, da je izvanredna situacija. Osjeti duša mirise svoga zavičaja koje sa sobom donosi mjesec ramazan. Aromu božanske milosti posebno osjećamo u iščekivanju dnevnog prekida posta, paljenju radosnih svjetala – džamijskih kandilja, tih signala svjetionika Pravog puta i spasa, naših minareta. U tim momentima, kada je naše tjelesno biće pred kolapsom, upravo duhovna aroma s kojom se naša duša iftari, daje nam snagu da izdržimo. I ne postoji ta materijalna vrijednost na ovome svijetu koja bi mogla zamijeniti te trenutke radosti.

U tim trenutcima duša pravovjerna komunicira sa svojim Gospodarom, izravno bez ikakvih prepreka, tiho šapćući sve svoje potrebe, želje i htijenja. A one se manifestuju u čežnji za oprostom, uputom, milošću.

Najljepšu sliku mjeseca posta opisao je Poslanik islama:

„O ljudi, primakao vam se častan mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napretka, mjesec u kojem je noć kadr, vrijednija od tisuću mjeseci u kojima te noći nema. Bog vam zapovijeda da danju u ramazanu postite, a noći njegove u činjenju dobra provodite. Tko obavi dobrovoljno dobro djelo u ramazanu kao da je obavio strogu Božju naredbu izvan njega, a tko obavi strogu Božju naredbu u ramazanu kao da je obavio sedamdeset strogih naredbi izvan ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja, mjesec u kojem se uvećavaju prihodi i opskrba vjernicima. Posebno činite u ramazanu četiri stvari, dvije kojima ćete zadovoljiti vašeg Stvoritelja, a dvije bez kojih vi nikako ne možete. Stvoritelja ćete zadovoljiti čestim izgovaranjem kelime i šehadeta, odnosno svjedočenjem Božje jednoće i učenjem istigfara, odnosno traženjem oprosta, a ono bez čega vi ne možete je da molite Boga za džennet i tražite spas od vatre. Tko priredi iftar postaču, imat će za to nagradu kao i postač i bit će mu oprošteni manji grijesi učinjeni prema Bogu. (hadis bilježi Tirmizi)