Karanfil - nekad omiljeni poklon za Osmi mart(Foto: Ž.G./SBplus)Danas su neka nova vremena koja modernim zovu. Majčin dan je smješten u neki novi datum kojeg nitko ne pamti. Danas se za majke ne priređuju predstave.
JOŠ se nismo potpuno oporavili od Dana zaljubljenih, kad eto
nam Dana žena. Nije da nema razlike, prvi slavi ljubav, a drugi samo žene.
Kada spomenemo Dan žena, sjetimo se najprije crvenog
karanfila i komunizma, ali i prvih cvjetova koje smo brali našim majkama. Ovaj značajni
datum u bivšoj nam državi obilježavan je kao 'Osmi mart', a danas neki taj datum
žele nametnuti kao 'Osmi ožujka' . No, bez obzira na režimske konotacije, tog
datuma itekako se uživao u proslavama. Vjerujem da je svakog obuzimao osjećaj
topline i prisjećanja na Osmi mart iz vremena kada smo živjeli iza „željezne
zavjese." Za nas je taj dan bio „Majčin dan."
Danima bismo se spremali u školi za predstavu. Učili pjesmice
posvećene majkama. Pjevali bismo im i recitirali. U očima naših majki vidjeli bismo i
pokoju suzu radosnicu.
Da sada ne objašnjavamo zašto je baš Osmog marta ili
ožujka Dan žena. Znati to je valjda stvar opće kulture. Taj dan je bio doista poseban dan, dan kada smo na jedan poseban način iskazivali ljubav važnim ženama u našem životu. Bio je to dan bez fige u džepu. Bila su to vremena kada se znalo tko
je majka, tko je žena, a tko djevojka i baka. Danas, ako kojim slučajem pogodimo
tko je kojeg spola, i to je veliki uspjeh.
Ali danas su neka nova vremena, koja modernim zovu. Majčin dan
je smješten u neki novi datum kojeg nitko ne pamti. Danas se za majke ne
priređuju predstave. Danas se majkama ne recitira i ne pjeva. Više nema niti novih dječjih pjesmica o majkama.
Danas se slavi Osmi mart, a neki slave i Osmi ožujka kao Dan žena. To je dan kada će
neki luzeri iskoristiti da za osam kuna, koliko košta cvijet, zacmaču neku
žensku.
Danas će šefovi i šefići na račun firme, jer ove godine Osmi
mart ili ožujak pada za vikend, kupiti bukete cvijeća i podijeliti ih svojim uposlenicama
kao „znak pažnje". Istim tim uposlenicama koje maltretiraju i na njih vrše mobing
ostale dane u godini. A te uposlenice nikad nisu ni ostvarile svoja prava
ravnopravnosti.
Muževi će svojim ženama kupiti cvijeće baš za Osmi mart kao
znak ljubavi, pažnje i ravnopravnosti u obitelji, iako ta žena još puderom
skriva „šljivu" ispod oka. Valjda u nedostatku cvijeća i karanfila, neki
muškarci pronađu voće pa dijele „šljive".
Neki unuk će maznuti baki pedeset kuna iz novčanika i nakon
ispijene kave kupiti cvijet i donijeti ga mami i baki, jer je vidio da tako i
drugi rade.
A budimo iskreni, i u vremenu kada smo živjeli iza „željezne
zavjese", i tada su šefovi i šefići omastili brkove. Radni kolektivi su za
svoje kolegice gotovo uvijek na taj dan pripremali prigodan domjenak s
janjetinom i prasetinom uz dosta cuge. Tako su s radnim drugaricama proslavljali
i šefovi i radnici, a i udarnici.
Sve mi se nekako čini da, dok smo živjeli u doba „željezne
zavjese", ljudi nisu ni bili tako zaljubljeni kao danas, i nisu se voljeli. Možda
je razlog u tome što tada nije ni Valentinova bilo. Sva sreća da smo izašli iz tog
mračnog doba i progledali, pa se sada svi volimo.
Dan žena, Osmi mart, Osmi ožujka, Majčin dan, kako god ga
nazvali, treba biti svaki dan, a ne samo jedan dan u godini. Onaj mali znak pažnje,
najmanje je što možemo pokloniti svaki dan. Jedan pogled, osmijeh, zagrljaj. Sve
to tako kratko, a znači tako puno.
Sigurno nam Osmi mart ili Osmi ožujka neće spasiti niti
srpski pjevač - inače rođen u BiH, a tijekom rata pobjegao svojima u Beograd - koji će gostovati u Slavonskom Brodu, jer samo mi sami
možemo pokazati kome i koliko nam je stalo do neke osobe i bez tog istrošenog, jeftinog izvođača.
Zato... drage bake, majke, supruge, kćeri i prijateljice, neka Vam je svaki
dan Osmi mart, a ne samo jedan dan u godini.