U jedno smo sigurni, život bez problema i nedaća nije život i ne postoji. Osim možda na društvenim mrežama, gdje smo svi uvijek nasmijani i provučeni kroz nekoliko filtera. Svaki čovjek ima neki problem, netko veći, a netko manji. Koliko god život bio lijep i sretan, on ima i svoju drugu stranu.
Posebno me dirnulo veliko beskrajno srce i toplina jednog beskućnika koji je darovao svojih deset kuna za pomoć Brođaninu Elinu. Nismo ni svjesni da na ovome svijetu postoje tako brižni i osjećajni ljudi, a koji i sami imaju velike probleme te je i njima samima potrebna pomoć. Od ovakvih postupaka i kamen bi zaplakao. Njegovih deset kuna više je nego nečije bogatstvo. Tih deset kuna u sebi sadrži i humanost i ljudskost i dobrotu.
Ne postoji čovjek koji bar jednom u životu nije ili neće doživjeti neku traumu, smrt bližnjih, razvod, gubitak posla ili tešku bolest.
Nalazimo se u drugoj polovici posljednjeg mjeseca ove godine. Ovi dani su u znaku svjetlosti, topline i blagdanskog ozračja. Ovi posebni dani donose posebnu nadu, mir i vjeru. Ovi dani nas upućuju na dublje promišljanje o smislu života i ulozi čovjeka. U ovim danima iz svakog čovjeka isijava njegova primordijalna osobina – humanost.
Humanost se ogleda u vjeri u čovjeka, ogleda se u ljubavi prema ljudima. Humane osobe poštuju ličnost čovjeka, iskrene su i otvorene u svim odnosima. Nesebične su i altruisti su. Humanost nije ništa drugo negoli princip odgoja.
Često smo u prilici susretati se sa sve više akcija koje su namijenjene onima koji su ugroženi na bilo koji način. Kako ćemo reagirati kada čujemo da se provodi neka humanitarna akcija, ovisit će od toga koliko se sami mi identificiramo s onima kojima je pomoć potrebna. Mnogi od nas suosjećat će, ali nećemo se iznenaditi kada vidimo i ravnodušne ljude ili one koji su čak i zadovoljni tuđom nesretnom sudbinom. Još će kazati kako im je to kazna za to i to jer su on ili ona bili takvi i takvi. Kao da zaboravlja isti taj čovjek da nesretna sudbina može pogoditi njega ili njegovu obitelj. Nismo još zaboravili poplave u Gunji, prije sedam godina koje su nas ujedinile. Godina je prošla od kako nas je ujedinio potres u Petrinji i Sisku. I tad, a i prije kroz povijest, ljudi su uvijek pokazivali ono što bi trebali svaki dan pokazivati – humanost.
I sinoć, Slavonski Brod, ali i okolica, opet su pokazali veliko srce. Cijela dvorana Vijuš, i gledatelji i igrači, okupili su s jedim ciljem – pomoći Elinu da dobije svoju najtežu i najvažniju bitku. Slavonski Brod je pokazao da dobrota u pomaganju stvara ljubav. A riječi dobrote koje smo čuli u dvorani stvaraju povjerenje među ljudima. Koliko je samo malo potrebno da postanemo ljudi. Ali često nas samo nedaće ujedinjuju i često samo u nedaćama pokazujemo ono što imamo u sebi – humanost. Koliko puta smo svjedočili da dobra volja, humanost, zajednički trud i angažiranost mogu učiti puno za nečiji život.
Današnje ludo vrijeme nameće nam neke druge vrijednosti. Ali biti human, topao i osjećajan, vrijednosti su koje nikad nisu nestale.
Pružiti ruku pomoći kada je potrebna, posebno mladima koji su teško bolesni i čije su dijagnoze jezive, čini nas bar malo sretnijima, a bolesnima i njihovim obiteljima daje još veću nadu u najvažnijoj utakmici.
Hrabrost i odvažnost Elina, njegovih roditelja i sestre, probudili su nam, pa čak i onima koji i nisu imali neke emocije, osjećaj humanosti. Bezbroj puta pokazali smo i dokazali da smo društvo puno senzibiliteta.
Posebno me dirnulo veliko beskrajno srce i toplina jednog beskućnika koji je darovao svojih deset kuna za pomoć Brođaninu Elinu. Nismo ni svjesni da na ovome svijetu postoje tako brižni i osjećajni ljudi, a koji i sami imaju velike probleme te je i njima samima potrebna pomoć. Od ovakvih postupaka i kamen bi zaplakao. Njegovih deset kuna više je nego nečije bogatstvo. Tih deset kuna u sebi sadrži i humanost i ljudskost i dobrotu. Nije bitno koliko dajemo novca ili nečega materijalnog, nego koliko dobrote dajemo. Pruži ruku i daj, daj onoliko koliko si u mogućnosti i koliko ti srce može dati, ali daj. Jer ako daš pokazuješ da si čovjek. Naravno, ne treba umanjiti niti one veće donacije svih onih koji su od srca pomogli.
Pomaganje drugima čini nas sretnima. A zar smisao života nije sreća? A naša humanost, osjećaji, misli i molitve su za Elinovo zdravlje i sreću. Uz tebe smo, Eline!
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -