Soba ubijenog starca(Foto: Screenshot/N1)Svi kroničari tog sudskog postupka složit će se da je među specijalcima jednostavno zavladao „zavjet šutnje”. Od 25. kolovoza 1995. kada su prolazili terenom prema Gruborima većina njih zapamtila je samo kišu. Kažu, jako je padala. A teren je bio težak. Rijetki su čuli pucnjavu. Ukupno 70 svjedoka ispitano je o zločinu u Gruborima.
U utorak, 25. kolovoza 2020., na komemoraciju u Grubore, gdje je 1995. godine, dvadeset dana nakon oslobodilačke akcije Oluja, počinjen zločin nad mještanima srpske nacionalnosti, otišli su predsjednik Republike Hrvatske Zoran
Milanović te dvojica potpredsjednika Vlade Tomo Medved i Boris Milošević.
Prvi je to put da je državni vrh na taj način komemorirao strašan događaj i zločin nad srpskim civilima na hrvatskom području. Medveda je u Grubore poslao premijer Andrej Plenković nakon što je
Milošević u kolovozu 2020. nazočio proslavi obljetnice Oluje u Kninu. To bi, kako je kazao sam Milošević
u Kninu, trebao biti „zalog za budućnost” te, kako je kazao u Kninu Plenković, „izraz
poštovanja prema svim civilnim žrtvama u Hrvatskoj, i Hrvatima i Srbima”, piše Telegram čiji članak u nastavku u cijelosti prenosimo.
U pozadini ovih političkih poruka ostat će, međutim,
pravosudni rasplet slučaja Grubori. U listopadu 2019. godine donesena je
pravomoćna oslobađajuća presuda dvojici pripadnika Antiterorističke jedinice
Lučko koji su bili optuženi za sudjelovanje u zločinu u Gruborima. Tko je ubio
šest staraca ne zna se. Budući da ratni zločin ne zastarijeva bilo bi za
očekivati da je državno odvjetništvo nakon oslobađajuće presude nastavilo
tragati za novim dokazima.
Što je pošlo krivo u akciji 'Oluja obruč?
Činjenica je da je u zoni odgovornosti najelitnije postrojbe
hrvatske policije tog 25. kolovoza 1995., u akciji 'Oluja obruč', operaciji
čišćenja terena uoči prolaska Vlaka slobode za Split u kojem je bio i prvi
hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ubijeno šest srpskih mještana starije dobi
– Jovo Grubor, Miloš Grubor, Marija Grubor, Milka Grubor, Đuro Karanović iJovan Grubor.
Za zločin se doznalo vrlo brzo. Tadašnjem civilnom
zapovjedniku zbornog mjesta Knin generalu Ivanu Čermaku dojavili su to njegovi
časnici za vezu. Njih su pak obavijestili predstavnici UN-a koji su vidjeli
paljevinu kuća i leševe. O svemu je obaviještena i policija u Kninu.
Je li u Gruborima obavljen policijski očevid?
Je li obavljen očevid nitko od svjedoka tijekom suđenja na
Županijskom sudu u Zagrebu nije znao. Doduše, tijela ubijenih su fotografirana,
no kriminalistička policija u to vrijeme nije bila sasvim organizirana te su
se, kako su potvrdili ispitani policajci, više bavili krađama i paležom. Za
ubojstva neki od njih nisu ni čuli.
General Čermak je na terenu u kamere zatim prenio ono što mu
je, tvrdi, rekao Željko Sačić, tadašnji zamjenik zapovjednika Specijalne
policije: civili su stradali tijekom oružanog sukoba s paravojnim srpskim
snagama.
Istraga zločina u Gruborima zbog Haaga
Tek 2003. ovaj se zločin počeo intenzivnije istraživati na
zahtjev haškog tužiteljstva. Hrvatske vlasti u prosincu 2009. pokreću akciju
uhićenja pripadnika specijalne policije osumnjičenih za ubojstva u Gruborima.
Među njima je, ne zbog optužbe za zločin, već za njegovo zataškavanje bio i
Sačić, koji je 2020. postao saborski zastupnik Domovinskog pokreta.
Nekadašnji potpredsjednik Sabora, HDZ-ov Milijan Brkić,
tadašnji drugi čovjek u Ravnateljstvu policije, uoči policijske akcije zvao je
neke od specijalaca, svojih bivših ratnih kolega, i najavio im uhićenje.
Sugerirao im je da kažu istinu o Gruborima. To je, kaže, napravio u dogovoru s
tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem.
Suđenje optuženima za ovaj zločin
Na kraju je optužnica za zločin u Gruborima u prosincu 2010.
podignuta samo protiv trojice pripadnika ATJ Lučko. Jedan od njih, pred sam
početak suđenja, bit će pronađen obješen u šumi usred Like. Baš on navodno je
namjeravao o zločinu u Gruborima progovoriti u sudskom procesu.
Svi ostali koji su kao svjedoci ispitani tijekom maratonskog
suđenja, što je okončano oslobađajućom presudom tek u listopadu prošle godine,
nisu sudu ponudili dovoljno dokaza. Njihove iskaze bilo je na trenutke mučno
slušati.
Svi kroničari tog sudskog postupka složit će se da je među
specijalcima jednostavno zavladao „zavjet šutnje”. Od 25. kolovoza 1995. kada
su prolazili terenom prema Gruborima većina njih zapamtila je samo kišu. Kažu,
jako je padala. A teren je bio težak. Rijetki su čuli pucnjavu. Ukupno 70
svjedoka ispitano je o zločinu u Gruborima.
Nedovoljno dokaza o zločinu nakon Oluje
Međutim, jedino je bivši pripadnik ATJ Lučko Neven Juričić u
oba svoja svjedočenja kao počinitelje naveo dvojicu kolega imenom i prezimenom.
Nešto konkretniji iskaz dao je i Josip Ćelić, tadašnji zapovjednik ATJ Lučko na
terenu i - u novije vrijeme - zamjenik glavnog ravnatelja hrvatske policije. On
u Gruborima nije bio, ali je potvrdio kako su nakon operacije napisana
različita izvješća.
Jedno izvješće sastavljeno je prema izjavama zapovjednika
grupa koje su bile u akciji, a jedno je, prema Ćelićevim riječima, prepravljeno
prema naputku Željka Sačića. Zapovjednici su Ćeliću rekli da je sve prošlo u
redu i da nije bilo potrebe za intervencijom, dok je prema Sačićevoj verziji u
Gruborima došlo do oružanog sukoba u kojem su stradali ljudi, svjedočio je
Ćelić.
Tko je pokušao zataškati zločin u Gruborima?
Sačić je pak Ćelićeve tvrdnje nazvao fiksacijom. Ne treba
zaboraviti da je sam Sačić bio pod istragom i tek nakratko optuženik, upravo za
zataškavanje zločina u Gruborima. Poznat je slučaj podizanja i žurnog
povlačenja optužnice protiv njega, zbog navodne manjkavosti dokaza.
Naknadno će zbog tog slučaja biti smijenjena tadašnja
županijska državna odvjetnica u Zagrebu, Željka Pokupec. Sačić koji više nikada
nije optužen, u međuvremenu je dobio i postupak protiv države u kojem je
dokazao da je nepotrebno uhićen zbog Grubora te mu je dosuđena odšteta.
Znala se zapovjedna linija Akcije
Ćelićev prvi nadređeni Zdravko Janić, zapovjednik operacije
'Oluja obruč', svjedočio je da je o zločinu u Gruborima saznao tek godinama
kasnije, iz tjednika Feral Tribune. Neko vrijeme i on je bio pod istragom
haških istražitelja, ali nikada nije optužen.
Glavni zapovjednik ATJ Lučko 1995. je bio Josip Turkalj. Ni
on u Gruborima nije bio, a 2005. u razgovoru s haaškim istražiteljima rekao je
da je 31. kolovoza 1995. u Kninu u Čermakovom uredu čuo kako Sačić govori
Čermaku da Grubore treba predstaviti kao slučajni incident u kojem su civili
poginuli u unakrsnoj paljbi, bez obzira bila to istina ili ne. Ni Turkalj u
ovom slučaju nije optužen.
Svi se zgražaju zbog očevidnog zataškavanja zločina
„Zapanjujuće je da se nakon tog zločina pokušalo insinuirati
da je u Gruborima bilo oružanog sukoba u kojem su mještani stradali. Sramotno
je falsificiranje izvješća do te mjere da je pisano da je kraj leševa pronađeno
oružje. To je služilo samo zataškavanju zločina”, reći će nakon druge
oslobađajuće presude sudac Ivan Turudić. Ta odluka njegovog sudskog vijeća lani
je potvrđena na Vrhovnom sudu RH.
„U Gruborima se dogodio ratni zločin i to zločin nad ljudima
koji se nisu mogli braniti i koji su nakon Oluje odlučili ostati u Hrvatskoj.
Počinitelji su taj zločin željeli napraviti. Bili su potpuno svjesni što rade
jer su te civile pripadnici međunarodnih organizacija već popisali i točno se
znalo tko su ti ljudi”, rekao je još sudac Turudić.
Valja još ovdje spomenuti i da su za zataškavanje zločina u
Gruborima pravomoćnom haškom presudom već ranije oslobođeni generali Mladen
Markač, ratni pomoćnik ministra unutarnjih poslova za specijalnu policiju, i
sam general Čermak - piše portal Telegram.