Razočarani svećenik Martin Luther, 31. listopada 1517. godine, na vrata crkve u Wittenbergu zakucao je 95 teza u kojima je tražio reformu Katoličke Crkve.
"Kada je naš gospodar Isus
Krist rekao pokaj se, htio je da cijeli život vjernika bude protkan
pokajanjem." Prva je to od devedeset i pet teza koje je svećenik Martin
Luther upravo na današnji dan prije petsto godina, 31. listopada 1517., zakucao
na vrata crkve u Wittenbergu i pokrenuo stvaranje Protestantske crkve.
Vjerovao je da vjerniku ne treba posrednik
do Boga, niti treba štovati svece i relikvije.
Razjedinjeni tabori
Martin Luther, frustriran
učestalom praksom otkupa grijeha novcem koje je u to vrijeme provodila
Katolička crkva, proučavao je i tumačio Bibliju, došavši do spoznaje kako je
grešnik koji vjeruje u Boga svemogućega ispravan u njegovim očima svojim
vjerovanjima, a ne novcem i dobročinstvima.
Ujedno, smatrao je kako vjernici
mogu doprijeti do Boga molitvom, bez posredovanja Crkve ili svećenika, što je
bila radikalna ideja koja se kosila sa stavom Katoličke crkve. Luther je
zahtijevao da Crkva bude jednostavna, da bogoslužje treba približiti čovjeku i
održavati ga na materinskom jeziku. Vjerovao je da vjerniku ne treba posrednik
do Boga, niti treba štovati svece i relikvije. Ipak, osnova većine njegovih
kritika odnosila se na tadašnje pravilo otkupljenja grijeha kojim su bogati
novcem mogli kupiti oprost za svoje grijehe, grijehe svojih bližnjih, pa čak i
za grijehe koje će tek u budućnosti počiniti.
U samo nekoliko godina Lutherova
se doktrina, koja je vjernicima omogućavala prilično velike slobode,
proširila dobrim dijelom Europe. No nije pokrenuta samoreligijsko-teološka
reformacija već je stvorena i politička situacija koja je još za Lutherova života
dovela do stvaranja iznimno razjedinjenih tabora na području Europe.
Osnova većine njegovih
kritika odnosila se na tadašnje pravilo otkupljenja grijeha kojim su bogati
novcem mogli kupiti oprost za svoje grijehe, grijehe svojih bližnjih, pa čak i
za grijehe koje će tek u budućnosti počiniti.
Ni najmanje nije štedio papu
Martin Luther, u svojim
propovijedima i govorima, najmanje nije štedio papu kojemu je upućivao
najgore uvrede. "Kurviš nad kurvišima" i "glavni crkveni
kradljivac i lopov", bio je samo dio njegova repertoara kada je govorio o
poglavaru Katoličke crkve. Ujedno, mrzio je i Židove, kao i turske muslimane
koji su u to vrijeme nadirali prema Beču.
Samo nekoliko godina nakon objave
svojih teza ekskomuniciran je i proglašen otpadnikom, no uskoro ga je oteo i
odveo u sigurnost saski kralj Fridrik III. Smjestio ga je u dvorac Wartburg
gdje je, u sljedećih godinu dana, Luther preveo Novi zavjet sa starogrčkog na
njemački, ali i odakle je širio svoj teološki nauk.
U sljedećih deset godina
luteransku reformaciju odnosno protestantizam prihvaća i švedski kralj Gustav
Vasa učinivši ga službenom religijom cijele zemlje. Protestantizam se širi
diljem Njemačke, Danske, Norveške, ali i na prekomorske, novootkrivene
zemlje... Zbog svojeg vrlo Širokog shvaćanja religije, tijekom desetljeća počeo
se širiti na cijeli niz denominacija. Danas je protestantizam izuzetno jak ne
samo na sjeveru Europe već i u SAD-u, te zemljama Južne Amerike, Afrike i
Australije, gdje su ga širili misionari.
Danas je protestanata oko 900
milijuna, a podijeljeni su na tisuće denominacija koje imaju drukčija pravila i
poimanje vjere.
Papa pozvao na pomirenje
Danas je protestanata oko 900
milijuna, a podijeljeni su na tisuće denominacija koje imaju drukčija pravila i
poimanje vjere. Nekoliko je ključnih elemenata po kojima se protestantizam
razlikuje od katoličkog kršćanstva. Prije svega, protestanti ne priznaju papu
kao vrhovnog poglavara Crkve, a od protestantskih se vjernika očekuje da sami
proučavaju Bibliju, da se mole i druže s drugim vjernicima tijekom nedjelje. Uz
to, protestanti drže da ne postoji čistilište kao mjesto pročišćenja, već u raj
idu svi oni koji vjeruju u Isusa Spasitelja, bez obzira na to kakva djela
činili tijekom svog života.
Iako su u posljednjih pola
tisućljeća Katolička i Protestantska crkva bile na suprotnim stranama, sve su
češći pozivi za pomirenjem i suradnjom. Korak pomirenja koji je prije godinu
dana ponudio papa Franjo povijesni je čin i vjerojatna prekretnica u
dosadašnjim odnosima i samom ekumenizmu.
- Zajedno možemo popraviti
povijest, odmaknuti se od prošlih sukoba i podjela. Mi smo dvije grane iste
loze - poručio je papa Franjo, pozivajući na pomirenje katolika i protestanata.
Neke od temeljnih razlika između
katolika i protestanata vidljive su OVDJE