U vrijeme ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom u bivšu jugoslavensku zajednicu u Kninu je prema popisu pučanstva iz 1910. godine bilo 68 posto hrvatskog pučanstva, a 32 posto srpskog, pravoslavnog. A sada, 1991. godine bilo je svega 14 posto hrvatskog pučanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86 posto srpskog.
NAKON
Vojno-redarstvene akcije Oluja prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman
"Vlakom slobode" je došao u Knin 26. kolovoza 1995. Pred mnoštvom
održao je tada govor koji su mnogi ocijenili u najmanju ruku zastrašujućim, a u
kojem je rekao da završetak Oluje možemo nazvati i Danom završetka hrvatskog
povijesnog križa.
U nastavku podsjećamo na cijeli govor:
"Hrvatice i
Hrvati, draga hrvatska mladeži, Hrvatski vojnici, dragi Kninjani onoliko koliko
vas je ovdje ostalo i koliko ste se vratili i svi vaši gosti koji su se okupili
danas
.Zaista, na ovaj dan koji možemo prihvatiti ovo što je rekao general Čermak, da
ga možemo nazvati danom završetka hrvatskog povijesnog križa. Obično sudionici
povijesnih događaja i nisu svjesni dalekosežnosti zbivanja u kojima sudjeluju.
Ovo što smo mi danas učinili dovevši ovaj "Vlak slobode" iz Zagreba
glavnog grada svih Hrvata u Knin, kraljevski hrvatski grad, na putu za Split u
hrvatsku Dalmaciju postojbinu hrvatske državnosti, ovo nije ni izdaleka tek
otvaranje željezničke pruge, ovo nije tek oslobađanje ovih do sada okupiranih
područja. Ovo je stvaranje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku
državu, za buduća stoljeća.
Tako dugo dok su bili u Kninu, dok je Knin bio pod okupacijom, tako dugo
budućnost Hrvatske države nije bila sigurna, a od "Oluje", od ovih
naših dana ona jeste. Nikada više i nitko je neće moći ugroziti. Knin je bio,
ne samo prijestolnica hrvatskog kralja Zvonimira, Knin je bio glavni grad
Kraljevine Hrvatske i onda kada nismo imali više vladara i svoje narodne krvi,
sve do 1522. godine dok ga nisu osvojili turski osmanlijski osvajači i dok
zajedno s njima nisu došli i oni koji su do jučer bili u tom našem hrvatskom
Kninu. Ali danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je
bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće,
koji nije dopuštao da hrvatski narod bude zaista sam svoj na svome, da Hrvatska
bude jednom sposobna za samostalan i suveren život pod kapom nebeskom u
svjetskoj zajednici suverenih naroda.
Preostaje na hrvatskim povjesničarima da danas u slobodnoj i suverenoj
Hrvatskoj objasne kako je to taj Knin postao jazbina četničkog antihrvatstva.
Taj Knin koji je znači kao što rekoh bio glavni grad Hrvatske do 1522. godine,
taj Knin u kome je sve do usprkos tome što su pravoslavnom pučanstvu davane
koje-kakve olakšice od turskih vremena, pa austrijskih, pa mađarskih, pa se
množilo, ali ipak sve do kraja prvog svjetskog rata u Kninu je bila dvostruka
većina hrvatskog pučanstva. U vrijeme ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom u bivšu
jugoslavensku zajednicu u Kninu je prema popisu pučanstva iz 1910. godine bilo
68 posto hrvatskog pučanstva, a 32 posto srpskog, pravoslavnog.
A sada, 1991. godine bilo je svega 14 posto hrvatskog pučanstva tu usred
hrvatske zemlje, a 86 posto srpskog.
Trebat će ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zašto je to Knin
postao četnička jazbina i zašto su, ne samo napustili Knin, nego onda poveli sa
sobom i sve ono što je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju priključenja
ovih hrvatskih krajeva ili velikosrpskoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji.
Ne znate možda vi mnogi mladi da je 41. godine, kad se čitava bivša Jugoslavija
raspala, da su u Kninu, kninski odvjetnik Niko
Longo Novaković i pop Momčilo Đujić sastavili popis u ime sto srpskih intelektualaca i u ime sto tisuća Srba i
zahtijevali, nudili se fašističkoj Italiji da fašistička Italija pripoji ovu
kninsku krajinu i Dalmaciju Italiji. Vi ne znate i to da su ovdje iz Knina,
kada su hrvatski komunisti, pa i oni srpski koji su bili u komunističkom
pokretu poveli antifašističku borbu, da su ti Kninjani koje sam spomenuo tu u
Otriću, 11. kolovoza 41. potpisali sporazum s Talijanima protiv nezavisne
države Hrvatske, a sa fašističkom Italijom za borbu protiv hrvatstva.
Prema tome, šta je to bilo povijesno da je Knin bio takav užas antihrvatski
koji ih je doveo do toga da i 90-te započnu borbu protiv samostalne,
demokratske Hrvatske, ali evo koji ih je doveo i do toga da neslavno nestanu iz
Knina i iz ovih krajeva kao da ih nikada nije ni bilo.
Ali da bismo to postigli draga hrvatska braćo i sestre morali smo ujediniti
razjedinjeno hrvatstvo, morali smo prikupiti svu hrvatsku pamet, a odbaciti svu
hrvatsku glupost, morali smo stvoriti svoju hrvatsku vojsku, svoju hrvatsku
oružanu silu s kojom smo bili kadri da ih pobijedimo i da svijet uvjerimo i da
mu dokažemo da smo kadri da svoju zemlju očuvamo i da njome vladamo.
Ovdje u Kninu stvarali su svoju srpsku državu da je ujedine s onim bosanskim
Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. Ovdje u Kninu govorili su da imaju
tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali
su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i
našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana.
Kao što rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti
gaće.
Već sam danas rekao, da nas je taj pothvat "Oluje" i prije toga
hrvatskog ljeta 95-tog tu u bosanskom zaleđu mnogo koštao, milijardu kuna.
Rekao sam, međutim da smo zaplijenili i zarobili njihovog naoružanja, ratne
tehnike i svega onoga u tvornicama što je dvostruko vrijednije.
Ali, treba spomenuti i ovo, to oslobođenje Knina i središnjih hrvatskih krajeva
odavde pa do pod Zagreb, do Diska, 28 kilometara od Zagreba su bili.
To smo morali platiti i krvlju. U toj operaciji izgubili su živote oko 200
hrvatskih ljudi i vise od tisuću hrvatskih vojnika i civila bilo je ranjeno.
Prema tome, nisu samo bježali, pokušali su pružati otpor, i njih je poginulo
vise nego li tri puta naših ljudi. Ali, to je znak da ćemo znati cijeniti to što
smo izvojevali i pod cijenu hrvatske krvi i nikom više nikada nećemo dopustiti
da nam ugrozi ovu našu slobodu, ovu našu demokraciju, ovu našu lijepu Hrvatsku
zemlju u kojoj mora biti mjesta, ne samo za sve hrvatske ljude ovdje, nego u
kojoj moraju naći svoje mjesto i svi oni izgnani Hrvati iz Hrvatske koje sam u
Gospiću pozvao da se vraćaju. A, razumije se, od plodnih kotara pa do svih ovih
krajeva koje smo oslobodili ima mjesta za sve naše ljude i slavit će naš narod
tu svoju slobodu i izgraditi će tu svoju Hrvatsku za koju je palo od
Zvonimirovih vremena pa do danas premnogo hrvatskih ljudi, za koju je prepatilo
premnogo hrvatskih sinova i u tamnicama i Venecije i Beča i Pešte i Beograda. I
iz sve te hrvatske povijesti znali smo izvući pouke da bismo došli evo do ovog
današnjeg dana slobode koji je zaista kraj na hrvatski križ, jer ono sto nam je
preostalo Vukovar, hrvatski simbol, istočna Slavonija i Baranja, to je na istoku
Hrvatske zemlje, Hrvatska zemlja je sada jača, ne samo jača, nego potpuno
učvršćena sa oslobođenim Kninom i ovim središnjim hrvatskim krajevima. I taj
preostatak oslobodit ćemo ako bog da uz pomoć međunarodne zajednice na miran
način bez žrtava, a ako to neće biti moguće onda sa svojom silom.
A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin
oživi zaista, da ga naselimo, napućimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i
Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska, čitavu Hrvatsku moramo
oživjeti, čitavu Hrvatsku moramo početi izgrađivati da ona bude zemlja na koju
se može ponositi svaki Hrvat, kao sto to već danas može, ali i zemlja bogatstva
i sreće svih hrvatskih ljudi. (Pljesak.) Neka je vječna slava svim onim hrvatskim
junacima i vitezovima koji su dali svoje živote za to da bi danas hrvatski
barjak mogao biti na Zvonimirovoj tvrđavi, da bi Hrvatska mogla imati sigurnu
budućnost. I neka nam vječno živi jedina nam Hrvatska.