'Svakodnevno sam žrtva tuđe nesposobnosti, lijenosti i podlosti, i neefikasnog sustava koji nagrađuje samo podobne. Dosta mi je toga. Nemam se više kome obratiti za pomoć, sve institucije ove zemlje su me iznevjerile'
DANAS je pokopana
35-godišnja A.Š. iz Slavonije, koja je 2. veljače počinila suicid, a iza
sebe je ostavila emotivno pismo u kojem je detaljno opisala što ju je sve
mučilo te ustvrdila kako ju je sustav iznevjerio. Iz policije su Indexupotvrdili da je A.Š. počinila suicid te iza sebe ostavila pismo (op.a. koje
imamo u posjedu) koje se cijeli dan širi društvenim mrežama.
A. Š. je radila kao
pedagog u dvije slavonske osnovne škole, doma je imala bolesnog oca i zbog
brige za njega i straha da ga ne zarazi koronavirusom (kojem je na poslu,
navodi u pismu, bila izložena), molila je ravnateljicu jedne od škola u kojoj
je radila da joj dopusti rad od kuće. To joj, kako je navela u pismu, nije bilo
omogućeno, dok joj pak liječnica obiteljske medicine nije htjela dati
bolovanje.
Ravnateljica: Ne idem na sprovod, poslala sam skupinu
iz škole
Index je kontaktirao
ravnateljicu koja je rekla da nam ne može davati nikakve informacije jer je u
tijeku inspekcijski nadzor. Kad smo je pitali traje li još uvijek nadzor, rekla
nam je da je prosvjetna inspekcija bila u školi 29. siječnja. Na pogreb, rekla
je, neće ići, nego je zbog epidemiološke situacije odredila skupinu iz škole
koja će otići.
Pitali smo je zašto
ona, kao ravnateljica škole u kojoj je pokojna A.Š. radila, ne ide na sprovod.
"Ja ne idem, ide
jedna skupina iz škole koju sam ja odredila, ali ja sam zato obitelji izrazila
sućut. Oprostite, ne želim više o tome razgovarati", rekla je i poklopila
nam slušalicu.
A kako Index doznaje,
A.Š. je podnijela i prijavu protiv nepravilnosti u toj slavonskoj školi. Iako
su nam iz Ministarstva znanosti i obrazovanja poslali službeni odgovor u kojem
pišu "do detalja smo upoznati sa slučajem kojeg navodite. Radi
osjetljivosti teme, isti nismo u mogućnosti komentirati", doznali smo detalje
od izvora iz Ministarstva.
Rečeno nam je da je
A.Š. podnijela podnesak o nepravilnosti u radu škole te da je provedena
inspekcija. Izvor nam je također rekao da A.Š. nije priložila dokumentaciju o
svojoj bolesti, već da je samo navela da joj je potreban rad od kuće radi
bolesnog oca.
U pismu koje je A.Š.
ostavila stoji kako je ravnateljica bila upoznata s tim da doma ima bolesnog
oca, ali da se i ona sama bori s depresijom i anksioznošću posljednjih 12
godina.
U pismu je pisala koliko joj je teško
U pismu koje imamo u
posjedu navodi kako joj je protekla godina bila izuzetno teška. Patila je, kako
piše, od suicidalne depresije, a lockdown joj je dodatno pogoršao stanje. Otac
joj je proteklog ljeta operirao srčani zalistak, bio je u izrazito teškom stanju
i nisu ga vidjeli do listopada, kad je pušten kući. Došao je, kako piše, s
dekubitalnim ranama i teškom atrofijom mišića te je tek uz rad s
fizioterapeutom prohodao.
U pismu ističe kako je
ravnateljica bila dobro upoznata s njenom situacijom jer joj je govorila o
neprospavanim noćima i tuzi koju je osjećala.
Stvari su eskalirale
prije božićnih praznika, kada je, kako navodi u pismu, spremačica ravnateljici
rekla da se ne osjeća dobro i da ima simptome koronavirusa te da joj je suprug
pozitivan, ali ravnateljica je inzistirala da dolazi na posao dok ne dobije
rezultate testa. Nakon nekoliko dana u svim razredima osim jednog, razbolio se
netko od učitelja ili učenika te su zadnja dva tjedna nastave svi išli na
online nastavu, ali ona je kao pedagog, usprkos tome, morala dolaziti na posao
iz mjesta koje je udaljeno 41 km od škole. Početkom ovog polugodišta zamolila
je, piše, ravnateljicu da joj omogući rad od kuće, a ona ju je uputila na
Ministarstvo znanosti i obrazovanja u kojem su je, prema njenim navodima,
uputili na ravnateljicu navodeći kako ona odlučuje o tome.
Piše kako ju je ravnateljica posebno povrijedila
U pismu dodaje kako
joj je ravnateljica rekla "A tko će se javljati na telefon, imamo novu
tajnicu" i "Preporuka je da ljudi s osjetljivim članovima kućanstva
izbjegavaju ukućane".
U pismu dalje navodi
kako je njoj teško izbjegavati oca jer mu je možda preostalo par mjeseci
života, a posebno ju je zasmetalo što je ravnateljica njen posao i situaciju
svela na to tko će se javljati na telefon. Potom je rekla ravnateljici da će
ići na bolovanje ako joj ne omogući rad od kuće.
Budući da je njena
obiteljska liječnica otišla u mirovinu dobila je, navodi u pismu, novu
liječnicu. U međuvremenu je otišla psihijatrici kojoj je, kaže, ispričala što
je muči (čekala je termin 4 mjeseca).
Navodi kako joj je psihijatrica navela da ima povratni
depresivni poremećaj te preporučila 1-2 mjeseca poštede od rada
Psihijatrica joj je
dijagnosticirala anksiozni poremećaj i povratni depresivni poremećaj te
preporučila 1-2 mjeseca poštede od rada. Kada je, kako navodi, došla s nalazom
liječnici obiteljske medicine, ona je osporila nalaz i mišljenje psihijatrice,
odbila joj dati bolovanje i uputila je da traži drugog liječnika. Prijavila se
potom, kako piše, kod druge liječnice i otišla s papirima u HZZO, ali tamo su
joj, navodi, rekli da mora čekati godinu dana da bi dobila promjenu liječnika,
a do tada da se obrati doktorici obiteljske medicine. Napisala je zamolbu i
čekala da se njihovo Povjerenstvo sastane i odluči o promjeni liječnika.
Potom je opet otišla
doktorici obiteljske medicine i rekla joj da kao hrvatski državljanin i
osigurana osoba ima pravo na liječnika obiteljske medicine.
Navodi kako joj je
liječnica dala broj kontrolora u HZZO-u da mu se obrati za pomoć. Nazvala je
potom taj broj i dobila odgovor da je njena zamolba u proceduri.
"Dovedena sam doslovno do ruba života, sve
institucije ove zemlje su me iznevjerile"
"Danima govorim
svima da sam dovedena do ruba, ljudi me ne prepoznaju. Iako se borim s
depresijom i anksioznošću posljednjih 12 godina, odbijala sam farmakoterapiju
jer prakticiram stoicizam i slijedim filozofiju Nietzschea. Diplomirala
sam u roku, unatoč depresiji, radim 7 godina.
Bolovanje sam uzela
dvaput na jedan dan kad sam operativno vadila umnjak i na dva dana kad sam
imala streptokoknu anginu i temperaturu 40. Nikad u životu nisam povisila ton
na učenike ili kolege, smirena sam i staložena osoba. Danas sam ponovno otišla
doktorici i ponovila sam joj da sam na rubu, rekla sam joj pred svjedocima da
sam akutno suicidalna, bijesna i u strahu za svoje postupke. Ona me ponovno
uputila na kontrolora HZZO-a. Rekla sam joj da sam u stanju oduzeti
život sebi ili nekom drugom, ali odbila me primiti kao pacijenta i
prijavila me policiji za prijetnje. Na posao se ne mogu vratiti u ovakvom
stanju, a ako dam ili dobijem otkaz neću moći plaćati kredit za stan niti
terapiju (kod svoje psih. moram ići privatno jer idući terminu bolnici imam tek
u svibnju).
Želim spasiti svoj
život i prihvatila bih bilo kakvu pomoć da mi bude bolje, pa i bolničku, ali
ruke su mi vezane bez pomoći liječnika obiteljske medicine. Dovedena sam
doslovno do ruba života.
Sinoć sam si umalo
oduzela život, ali još uvijek imam nadu da me moja lijepa, sveta zemlja
Hrvatska neće iznevjeriti. Borac sam i boli me što na svakom koraku nailazim na
prepreke kad god pokušavam ostvariti bilo kakvo ljudsko i građansko pravo koje
mi kao državljani ove zemlje ne bi smjelo biti uskraćeno. Svakodnevno sam žrtva
tuđe nesposobnosti, lijenosti i podlosti, i neefikasnog sustava koji nagrađuje
samo podobne. Dosta mi je toga. Nemam se više kome obratiti za pomoć, sve
institucije ove zemlje su me iznevjerile", napisala je A.Š. nekoliko dana
prije nego što si je oduzela život.
Liječnica koja joj je odbila bolovanje nam se nije
htjela javiti, sestra nam je spustila slušalicu
Index je zvao
liječnicu obiteljske medicine, no nije nam se htjela javiti. Kad nam se prvi
put javila medicinska sestra, rekla nam je da je liječnica u ljekarni i da je
zovemo kasnije. Kad smo ponovno nazvali, sestra nam je rekla da je liječnica
došla, no kad smo rekli da smo s Indexa, sestra nam se nakon razgovora s
liječnicom opet javila i rekla da je liječnica zauzeta te nam spustila
slušalicu. Tako nismo uspjeli doznati zašto nije svojoj pacijentici A.Š. dala
bolovanje.
Kolegica pokojne: Radile smo zajedno, dala sam otkaz
jer više nisam mogla podnositi situaciju u toj školi
Razgovarali smo i s
profesoricom koja je radila u školi s pokojnom A.Š. i ona je rekla da je sve
što je A.Š. napisala u pismu točno, jer je i sama zbog neizdržive situacije u
toj školi dala otkaz prije dvije godine.
"A. i ja smo
radile pet godina zajedno u školi. Sve što je napisala je istina. Čule smo se
prije 10 dana, bile smo kolegice i to dobre. Nazvala me da mi ispriča što se
događa i požalila se da više ne može, da je sve napisala prosvjetnoj inspekciji
i dogovorile smo se da se uskoro vidimo. Nisam očekivala da bi to učinila.
Ispričala mi je da su je sve institucije iznevjerile. Glavni problem je što se
bojala putovati radi oca koji je srčani bolesnik. Njoj su rekli da mora
dolaziti unatoč svojoj situaciji i to je bila kap koja je prelila čašu. Znala sam
da se godinama bori s depresijom, no ona je normalno radila i funkcionirala.
Uvijek je inzistirala
da sve bude po pravilu i zakonu, a htjeli su da pristane na neke stvari u školi
što ona nije htjela. I ja sam radila u toj školi i bilo je svega, bila sam na
rubu i nisam uspjela to sve izdržati pa sam dala otkaz. To je malo mjesto i
puno ljudi je otišlo iz škole zbog ravnateljice. Ja sam morala otići da se
spasim, jako me mučilo to što u toj školi učenik nije na prvom mjestu. Selo je
jako siromašno i problematično, i ima jako puno problema u školi koji se ne
žele rješavati. Ravnateljica se ne želi nikome od roditelja zamjeriti jer su
joj tamo sve susjedi. Ima djece koja su gladna, koja nemaju papuče, a
ravnateljica ne želi reagirati jer se boji da će je netko od tih roditelja
napasti. Vi da bi zadržali posao u toj školi morate prelaziti preko takvih
stvari.
Sjećam se tamo i
primjera gdje bi djeca alkoholičara recimo bila bez udžbenika, od toga se
stvarao veliki problem, dok se recimo prema djeci čiji su roditelji u školskom
odboru, drugačije postupalo. Jedan učenik je ukrao laptop i umjesto da to
dijete dobije pedagošku pomoć, ravnateljica je to zataškala jer joj je trebao
glas od strica tog djeteta koji je bio u školskom odboru, a njoj je bio
reizbor. Onda je poslala nastavnika informatike da ode doma tom djetetu i da mu
oduzme laptop. Bilo je još takvih stvari, zato ljudi i odlaze iz te škole. Jako
mi je žao što je A. ta sredina psihički ubijala i što se to dogodilo",
ispričala nam je njena kolegica.
Osobe s mentalnim
bolestima često su diskriminirane u društvu, stigmatizirane i neshvaćene, što
je pokazao i slučaj pokojne 35-godišnje pedagoginje, a to je Indexu potvrdila i
Tihana Jendričko, pročelnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju
Vrapče.
Psihijatrica iz Vrapča: Od početka pandemije
naglašavamo empatiju i brigu za druge kao važan čimbenik u prebrođivanju ove
teške situacije
"Možemo generalno
reći da psihički poremećaji nose sa sobom breme stigmatizacije. Uz to ne samo
da se osoba sa psihičkim smetanjama mora suočavati sa svakodnevnim problemom
stvarnog nerazumijevanja svoje okoline ili s predrasudama, već često i sama
razvija razmišljanje o svojim smetanjama u smislu: to je znak moje slabosti, ja
bih sama sebi trebala pomoći. To su prvi razlozi zašto ljudi često odgađaju
potražiti pomoć psihijatra, a općenito i psihološku pomoć", rekla je za
Index dr. Jendričko.
Navodi kako se i
najbliža okolina često ne snalazi najbolje kako pristupiti osobama sa psihičkim
smetnjama koje mogu biti u širokom rasponu od anksioznosti, depresije pa i
psihičkih smetnji.
"To možda možemo
razumjeti i svatko na svom primjeru. Na primjer, kad se susrećemo s nekim
stresnim događajima sami se osjećamo zbunjeno ili nespretno kako razgovarati o
tome što tu našu osobu iz okoline muči. Često se događa da se ljudi ne snalaze
u situacijama kad su suočeni s neugodnim emocijama, s ljudskom patnjom i boli.
U takvim situacijama je čak i izazov empatizirati, ali upravo empatija
predstavlja osnovu ljudskih odnosa. Međutim, možda zbog vlastitih problema
možemo biti smanjeno empatični prema drugima. Mi psihijatri uvijek ponavljamo
da upravo empatija i razumijevanje čine osnovu ljudskih odnosa. Otpočetka same
pandemije naglašavamo empatiju i brigu za druge kao važan čimbenik u
prebrođivanju ove teške situacije", objasnila je dr. Jendričko.
*Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više
mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku
pomoć:
Psihološka pomoć na ovom linku
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01/2376470 (radi od 0 do 24
sata)
Plavi telefon: 01/4833888 (plavi-telefon@zg.t-com.hr)
Psihološki centar TESA: 01/4828888 (psiho.pomoc@tesa.hr)
Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti
Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar”
Radno vrijeme:
ponedjeljkom, srijedom i petkom od 8,00 do 16,00 sati,
utorkom i četvrtkom od 12,00 do 20,00 sati
Telefoni:
01 2991 356
01 4696 276
01 4696 107
01 4696 297
01 6468 334
01 6468 335
01 6468 337
01 6468 338