Ilustracija (fotografija nije izravno povezana s događajima opisanim u članku)(Foto: pixabay)Do prelaska na novu valutu dijeli nas manje od deset mjeseci, ali trenutačna razina osviještenosti i spremnosti k ako državnih institucija tako i gospodarstva zapravo je zabrinjavajuće niska.
Nije novost da će uskoro hrvatska kuna otići u prošlost te
da će biti zamijenjena eurima te je, kako prenosi Poslovni.hr, direktor
BE-terna Hrvatska, Krešimir Mlinarić,
napisao je zanimljiv tekst o problematici koja dolazi s uvođenjem eura u Hrvatsku,
a koji je moguće pročitati u nastavku članka.
USPRKOS činjenici da nas od datuma prelaska na euro dijeli
manje od deset mjeseci i da su intenzivnije najave uvođenja eura u Hrvatskoj
krenule prije više od 18 mjeseci, trenutna razina osviještenosti i spremnosti
kako državnih institucija tako i gospodarstva je zapravo zabrinjavajuće niska.
Kako smo se već u praksi nažalost naviknuli, opseg
aktivnosti koje zakonodavac poduzima u pogledu izmjena poreznih politika ili
drugih regulatornih okvira, uglavnom završava na razini donošenja zakona i
popratnih pravilnika. U praksi, naravno, svaka takva izmjena otvara cijeli niz
dodatnih pitanja na koja se onda ne stigne pravovremeno odgovoriti što ostavlja
prostor za različite interpretacije donesenih izmjena (koji se potom vješto
koristi za neopravdano kažnjavanje poduzetnika od strane raznih inspekcija).
No, za sve na koje se predmetne izmjene odnose, pravi problemi zapravo počinju kada
iste treba implementirati - riječ je uglavnom o cijelom nizu vezanih događaja i
aktivnosti za koje je često potrebno angažirati i vanjske partnere.
Postoji niz međusobno povezanih aktivnosti u pozadini, a
koje uključuju i izmjene IT sustava koje u pravilu zahtijevaju više vremena za
razvoj, testiranje i samu implementaciju. Usto, postoji skup međusobno
isprepletenih propisa (koji su nerijetko neusklađeni), a koje također treba
uzeti u obzir kod izmjena ovakvog tipa.
Za početak ću se osvrnuti na neke kritične datume koji su
najavljeni u okviru prijedloga Zakona o uvođenju eura, a koji je nedavno upućen
u Sabor te još nije izglasan.
Kritični datumi
Prva promjena koja bi trebala biti vidljiva građanima je
dvostruki prikaz cijena, odnosno navođenje cijene artikla ili usluge u eurima
uz iskazanu cijenu u kunama, a koju tvrtke trebaju početi primjenjivati od 5.
rujna. S Novom godinom započinje 14-dnevni period dvostruke cirkulacije u kojoj
je potrebno osigurati mogućnost plaćanja u obje valute, pri čemu su poduzetnici
obvezni vraćati i knjižiti transakcije isključivo u eurima, a cijene trebaju
biti iskazane u eurima uz paralelno navođenje i cijene u kunama. Od 15. siječnja,
moguće je plaćanje isključivo u eurima, a obveza iskazivanja cijene u kunama
ostaje sve do 31. prosinca 2023. godine.
Navedeni datumi će biti potvrđeni tek nakon 10. srpnja kada
završi razdoblje u kojem Republika Hrvatska prolazi kroz pripremni period ERM 2
mehanizma, a tada će biti određen i tečaj po kojem će se vršiti konverzija.
Treba napomenuti da prelazak na euro uz odluke Vlade i HNB-a, podrazumijeva i
odluke Europskog vijeća te ECB-a, a što je sve anticipirano u zakonu koji je
trenutno u proceduri.
Već prvi rok vezan uz dvostruki prikaz na maloprodajnim
računima, ponudama i ugovorima, zahtijeva promjene u poslovnim sustavima.
Naime, u svim IT sustavima koji generiraju ključne dokumente, kao i modelima
tekstualnih datoteka, predlošcima ugovora i sl. moraju se predvidjeti i
iskazivati dodatno i vrijednosti u EUR za izvorne iznose kuna sukladno fiksnom
tečaju koji će biti definiran. Tu je zanimljivo napomenuti da se sličan posao
mora raditi dva puta - prije prelaska na euro čitanjem iz IT sustava pripadnih
izvornih iznosa vrijednosti roba i usluga u kunama i njihovom konverzijom u euro,
a ponovo sve to za buduće stanje IT sustava koji će poslovati s eurima, počevši
od 1.1. kada će se temeljni euro iznosi prikazivati dodatno u kunama. Nemojmo
smetnuti sa uma da programi blagajni kao i ostalih IT sustava knjigovodstva i
računovodstva moraju početi raditi od 1.1., što znači da puno ranije moraju
biti spremni i testirani od strane korisnika.
U sljedećem koraku, tvrtke i mali poduzetnici moraju
razmotriti svoje potrebe kako bi osigurali predopskrbu gotovinom - poslovne
banke će ih anketnim upitnicima pitati da procijene svoje potrebe, prema uvidu
u današnje poslovanje početkom godine. Za to vrijeme se čekaju podzakonski akti
kojim će se postupak preuzimanja eura regulirati, potpisat će se posebni
ugovori/izjave o narudžbi euro gotovine. Ta će se količina eura morati čuvati
odvojeno od ostalog novca kojim poduzetnik upravlja, sve do 1.siječnja, kada ga se
smije staviti u promet. HNB će kontrolama provjeravati i velikim kaznama
prijetiti bilo kakvoj zlouporabi. Poduzetnicima koji posluju s gotovinom će to
biti dodatan logistički izazov, vjerojatno će pokušati što kasnije preuzimati
tu gotovinu, jer moraju organizirati posebne mjere čuvanja, ali svakako će prvi
radni dan u 2023. morati biti na blagajnama da bi mogli nastaviti s
poslovanjem. Na radnim mjestima blagajni će se posebno morati sagledati koliko
prostora ima i za koje se denominacije treba predvidjeti prostor u ladicama,
kao i kovanice, jer će se morati dva tjedna istodobno primati i kune i eure.
Mali poduzetnici mogu prema zakonu naručiti gotovinu tek zadnjih pet dana ove
godine te će o tome morati razmišljati i isplanirati svoje potrebe i početak
poslovanja u euru, za svoje klijente, potrošače, uz sve ostalo što je već
ranije navedeno.
S datumom početka primjene eura, Zakon predviđa period dvostruke
cirkulacije u trajanju od dva tjedna (zaključno s 14. siječnja), a u kojem periodu se
svim potrošačima omogućava plaćanje u dvije valute, bez obzira što poduzetnici
moraju sve poslovne aktivnosti od 1. siječnja pratiti i bilježiti u eurima.
IT sustavi prilagođavaju se početnim stanjima 1. siječnja na euro,
sve vrijednosti roba u skladištima, imovine, usluga koje se prodaju iskazuju se
u eurima, dok se na blagajnama prihvaćaju kune, prema tečaju konverzije. Sam
tečaj konverzije će biti određen odlukama Europskog vijeća, ECB i naše Vlade i
HNB, nakon izlaska iz ERM 2 mehanizma, nakon 10. srpnja ove godine.
Na dan 1. siječnja. poduzetnici će morati imati spreman IT sustav za
euro, koji je još dan ranije vodio poslovanje u kunama. To će biti moguće samo
ako na vrijeme pripreme sve analize svojeg poslovanja i sagledaju specifičnosti
koje treba uzeti u obzir kod promjena na sustavima. Iako se možda neupućenom
promatraču može činiti da je stvar jednostavna i da je dovoljno samo iznose
podijeliti s fiksnim tečajem, u praksi je nažalost situacija znatno složenija.
Dok se većina podataka zaista može određenom automatizacijom prebaciti na nova
stanja u eurima, postoji niz procesa gdje je potrebno donijeti odluke i
popratiti procesima specifične situacije. Najviše takvih će biti u području
plaća i primitaka iz radnih odnosa, koji obuhvaćaju prethodna razdoblja, kao
što su prosjeci, koji se koriste za isplate, prava iz bolovanja i sl. U tu
grupu spadaju i putni nalozi – iako bi bilo najlakše da se svi završe i obrade
u 2022., ako budu otvoreni u 2022. a obrađuju se u 2023. nastaju nove potrebe za
obradama. Jednako vrijedi i za ostale dokumente poput računa, ugovora ili
narudžbi iz 2022. godine koji će u međuvremenu pristizati.
Problem analize podataka
Nadalje, svi poslovni događaji iz 2022. i ranijih razdoblja
će biti knjiženi u kunama, ali će se pojaviti velike potrebe za poslovnom
analitikom u eurima, koja obuhvaća prethodna razdoblja. Kako će se u većini IT
sustava nova era popratiti prelaskom na novo okruženje, korisnici će za
usporedbu poslovanja budućih razdoblja i povijesnih podataka iz razdoblja kuna
morati prilagoditi svoje izvještajne sustave što će tražiti dodatni angažman i
vrijeme za prilagodbu. U sustavima gdje je to moguće, dio korisnika će možda
zaželjeti zadržati povijesne podatke u istoj bazi i samo nastaviti raditi s
novom valutom, ali taj postupak je čak i složeniji i znatno skuplji budući da
otvara cijeli niz novih pitanja poput konverzije povijesnih podataka nad
cijelom bazom, tečajnih razlika i sl.
Nezavisno od samog IT sustava, poduzetnici koji posluju s
gotovinom, morat će se pripremiti na značajno veće količine kovanica koje će se
pojaviti u svakodnevnom poslovanju, tamo gdje je i danas gotovina zastupljena.
Kako je denominacija eura značajno veća, vrijednost kovanica se pojavljuje kao
prikladna za građane da obave takve transakcije s malo gotovine, koja je danas
bila u papirnatim kunama. Rješenje za taj izazov neće biti odbijanje gotovine,
ali je svakako legitimno razmišljati o unapređenju kartičnih/POS uređaja,
ubrzanju bezgotovinskog plaćanja, stimulaciji klijenata za bezgotovinsko
plaćanje kroz programe nagrađivanja ili vjernosti, digitalne novčanike i sl.
Već sad se može zaključiti da je pred svim poduzetnicima
velik posao koji u većini slučajeva neće moći samostalno obaviti te da je
potrebno na vrijeme krenuti s pripremama i dogovorima s dobavljačima koje će
biti potrebno angažirati. Iako nedostaje podrška državnih tijela koja bi
pomogla korisnicima s dodatnim informacijama, edukacijama ili drugim uslugama,
već sada postoji dovoljno dostupnih informacija i tvrtki koje mogu pružiti
podršku u tom segmentu i olakšati poduzetnicima cijelu tranziciju. S obzirom na
to da su IT dobavljači neizostavni sudionici tog procesa, a imajući u vidu da
je riječ o sektoru koji u pravilu radi na maksimumu svojih kapaciteta, važno je
njihovo uključivanje što je prije moguće u proces.
Izmjene koje treba napraviti su u značajnom postotku vezane
i uz prilagođene izvještaje i podatke za svakog poduzetnika te je razumno
očekivati da će tvrtke koje pružaju takav vid podrške imati ogroman pritisak
krajem godine i početkom 2023. što će se odraziti i na smanjeni kapacitet za
nove projekte u tom periodu.
S druge strane, dio poduzetnika koji koristi zastarjele IT
sustave će potencijalno biti u situaciji da će morati izdvojiti značajna
sredstva za njihovu prilagodbu te se postavlja pitanje isplativosti takve
investicije - u takvim slučajevima opravdano je razmišljati o promjeni sustava.
Samo je mali dio korisnika pokrenuo interne aktivnosti
vezane uz euro konverziju i uopće ima saznanja o opsegu aktivnosti koje treba
napraviti. Iznimka su subjekti iz financijskog sektora koji su u većinom
započeli s pripremama još prošle godine, formirali projektne timove koji rade
na potrebnim prilagodbama. Kod njih doduše prelazak na euro podrazumijeva puno
širi opseg promjena i zasigurno je kompleksniji nego u ostalim sektorima.
Na kraju, ali ne manje bitno, poduzetnici ne smiju
zanemariti i troškovni dio koji će s obzirom na opseg promjena biti značajan.
Trenutno nema naznaka da će država osigurati sustavne edukacije i uslugu
podrške poduzetnicima, a imajući u vidu ograničene kapacitete po pitanju
resursa koji ponajprije manji poduzetnici imaju, za očekivati je da će dio njih
morati investirati u edukaciju kadrova ili angažirati vanjske savjetnike. Ne
znam ima li u javnoj upravi dovoljno razumijevanja izazova s kojima će se
poduzetnici susresti, pri čemu se sve navedene izmjene odnose i na sama tijela
javne uprave koja će morati proći kroz predmetne prilagodbe, ali vjerujem kako
bi adekvatno informiranje svih uključenih strana, zajedničko i pravovremeno
pronalaženje rješenja za situacije iz prakse s kojima će se susretati poduzetnici
i podrška kroz edukacije (koje ne moraju nužno provoditi državna tijela) bio
velik korak unaprijed u odnosu na dosadašnju praksu, a koji bi svima omogućio
bezbolnije putovanje prema euru.