Ilustracija (Foto: fino.hr)'Treba početi od početka kada su posrijedi vlasničkih problemi s poljoprivrednim zemljištem pa onda i riješiti problem neiskorištenog zemljišta. Ne kažem da nekoga treba kažnjavati, treba ljude stimulirati, ali svakako treba pronaći način kako da se poveća obradiva poljoprivrednu površina u Hrvatskoj.'
KAKO smo svjedočili i na području Brodsko-posavske županije,
veliki trgovci i proizvođači hrane u početku krize uzrokovane širenjem
koronavirusa i proglašenjem restriktivnih epidemioloških mjera, snažno su se
okrenuli prema domaćim dobavljačima i proizvođačima hrane. Istovremeno je
Europska komisija donijela novi, 'zeleni' plan 'Od polja do stola' kojim se
afirmira ekološka proizvodnja s manje pesticida i gnojiva, uz značajnije
korištenje alternativnih izvora energije, piše portal novac.hr čiji članak u
cijelosti prenosimo.
Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, Dalibor Kezele, direktor sektora Poljoprivrede u Podravki, Vlado
Čondić-Galiničić, izvršni direktor Fortenove za poljoprivredu i Vjekoslav
Budanec, predsjednik Hrvatske udruge povrćara raspravljali su o tim temama.
Donosimo njihova mišljenja o sljedećim pitanjima.
Što kaže analiza Ministarstva poljoprivrede o tome koliko
pojedini poljoprivredni sektori zadovoljavaju domaće potrebe za hranom?
MAJDAK: Prema dostupnim podacima za 2018. Hrvatska je
samodostatna u proizvodnji žitarica za gotovo sve kulture. U proizvodnji
pšenice ukupno 143,18 posto, kukuruza 140,08 posto, ječma 113,26 posto, zobi
108,91 posto, tritikale 103,04 posto. Negativno se izdvaja samo raž i suražica
s razinom samodostatnosti od 66,94 posto i ne proizvodimo dovoljno da bismo
zadovoljili svoje potrebe. Uspoređujući s 2013. godinom ulaska u Europsku uniju,
samodostatnost grupe proizvoda žitarice povećala se sa 112 posto na 136,75
posto. Što se tiče proizvodnje uljarica samodostatnost je u 2018. bila za soju
570,80 posto, suncokreta 170,51 posto, uljane repice 294,26 posto, dok su
ostale uljarice ukupno na razini 68 posto. Uspoređujući s 2013., godinom ulaska
u Europsku uniju, samodostatnost grupe proizvoda uljarice povećala se s 215
posto na 308 posto. Samodostatnost ulja iz uljane repice je najveća (555
posto), maslinovog ulja 52,97 posto, a najmanje smo samodostatni u proizvodnji
sojinog ulja, 37,41 posto. U odnosu na 2013. samodostatnost grupe proizvoda
ulja povećala se s 28 posto na 71 posto.
Samodostatnost u proizvodnji mesa, pak, u 2018. je bila na
razini 70,64 posto, što je smanjenje u odnosu na 2013. godinu za jedan posto.
Najveću samodostatnost bilježimo u proizvodnji peradarskog mesa (79,82 posto)
koja je smanjena u odnosu na 2013. godinu za pet posto, a nešto manje u
proizvodnji goveđeg (70,69 posto), svinjskog (63,82 posto) te ovčjeg i kozjeg mesa
(65,59 posto). S proizvodnjom jaja u 2018. godini zadovoljavamo 83 posto
vlastitih potreba što je smanjenje u odnosu na 2013. od skoro pet posto.
Proizvodnjom voća u 2018. za većinu kultura nismo mogli
zadovoljiti vlastite potrebe. Dok smo u proizvodnji mandarina sa 102,60 posto,
te trešanja i višanja (128,43 posto) bili samodostatni, u proizvodnji ostalih
kultura zaostajemo. Proizvodnjom jabuka gotovo zadovoljavamo vlastite potrebe
(92,03 posto), a najnižu samodostatnost bilježimo za breskve i nektarine (22,47
posto), stolno grožđe (25,66 posto) i limune (2,17 posto). U odnosu na 2013.
samodostatnost grupe proizvoda voće smanjila se sa 63 posto na 48 posto. Ukupna
samodostatnost povrća kreće se tako oko 60 posto posljednjih godina, no ni u
jednoj kulturi ne bilježimo dovoljnu proizvodnju kojom možemo zadovoljiti
vlastite potrebe. Najviše proizvodimo kupusa (90,12 posto), lubenice i dinje
(77,15 posto) i svježe rajčice (71 posto), a najmanje cvjetače i brokule (37,54
posto) i mrkve (37,50 posto). Nadalje, u proizvodnji sirovog mlijeka i
mliječnih prerađevina u 2018. bilježili smo razinu samodostatnosti od 69,82
posto, što je smanjenje za oko posto. Proizvodnja vina zadržala se na razini 73
posto, kao i u 2013., dok je proizvodnja šećera smanjena s 98 posto na 80
posto, a meda s 99 posto na 84 posto.
Kako, po vama, možemo povećati produktivnost u svim granama,
a pogotovo u onima u kojima smo "deficitarni”?
MAJDAK: Iz ovih podataka je vidljivo kako poljoprivrednu
proizvodnju odlikuje visok udjel žitarica i uljarica, koje su ujedno najviše
zastupljene u izvozu. No, problem je i što proizvode koje izvozimo najčešće
izvozimo u obliku sirovina s nikakvim ili minimalnim stupnjem dorade. Smjer
naše poljoprivredne reforme, osim povećanja brojki u stočarskoj proizvodnji,
moraju biti ulaganja u radno intenzivne kulture, a pametnom provedbom
poljoprivrednih fondova za ove proizvodne aktivnosti je potrebno osigurati
sredstva za visoki stupanj ulaganja, pogotovo u opremu, edukaciju radne snage,
kao i primjerenu logistiku i praktične inovativne procese. Za listopad 2020.
najava je novog natječaja za "Uspostavljanje proizvođačkih grupa i
organizacija”, u tijeku su i drugi natječaji za sredstva iz fondova EU, ali
probleme u poljoprivredi moramo rješavati svi zajedno - država, proizvođači,
mali i veliki, kao i trgovci i svi drugi akteri na tržištu.
Koji su prijedlozi vaše udruge za povećanje efikasnosti u
proizvodnji povrća?
BUDANEC: Mi smatramo da se jako dobro može pokrenuti
pozitivni trend. Potrebno je suzbiti sivo tržište, sankcionirati prekupce koji
djeluju pod krinkom OPG-ova, te uvesti kvalitetno praćenje toka robe.
Ministarstvo nam treba pomoći tako da se sva roba deklarira, da se zna
sljedivost u svakom trenutku, da se zna koja je domaća, a koja uvozna roba. Uz
kvalitetnu suradnju s Ministarstvom mislim da možemo u roku od godinu dana
preokrenuti trend na bolje.
Kako se Podravka snašla u ovoj situaciji uzrokovanoj
koronakrizom, kako ste se vi snašli u suradnji s malim proizvođačima?
KEZELE: Kako bi se razvijala domaća poljoprivreda i
zaustavila deruralizacija neophodna je potpora malim proizvođačima koji u
samostalnom nastupu prema proizvođačima, odnosno prerađivačima, ne mogu biti
konkurentni poput onih velikih, te je povezivanje malih OPG-ova s velikim
proizvođačima neophodno za poboljšanje njihove produktivnosti. Upravo stoga u
zadnjih nekoliko godina nastojimo pojačati suradnju s postojećim kooperantima,
ali i potaknuti nove poljoprivrednike da se odluče na proizvodnju povrća za
Podravku, a sve u cilju osiguranja što više povrća s domaćih polja. Kako bismo
potaknuli poljoprivrednike na proizvodnju povrća za Podravku nudimo im stručnu
pomoć tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja (od sjetve do berbe), educiramo
ih, nudimo im mogućnost kreditiranja sjemenom, presadnicama i repromaterijalom,
te stimulativne otkupne cijene. Prosječni Podravkin proizvođač, na primjer
krastavca ili feferona, mali je OPG s četveročlanom obitelji koji na površini
od 1000 do 2000 metara kvadratnih proizvodi ovo povrće koje zahtijeva radno
intenzivnu proizvodnju. Stoga nam je cilj zadržati, poticati i biti na
raspolaganju upravo tim malim proizvođačima u svakom pogledu. Njima na
raspolaganju stoje naši organizatori proizvodnje koji će od njih otkupiti
povrće direktno na polju. Vezano za raspravu o samodostatnosti, moram kazati
kako povrće poput graška, cikle, patlidžana i rajčice u potpunosti osiguravamo
s domaćih polja, a većinu ostalog povrća moramo u određenom postotku uvoziti,
kao krastavce, feferone i paprike. Zadnjih nekoliko godina cilj nam je da
strateško povrće (paprika, krastavci, feferoni) koje nije u potpunosti domaće
osiguramo s domaćih polja, a koronakriza nam je dodatno ukazala na važnost
domaće sirovine i domaće proizvodnje.
Fortenova je naš najveći poljoprivredni proizvođač, a u svom
sastavu ima i najveći trgovački lanac. Što bi trebalo poduzeti da bi se
povećala produktivnost?
ČONDIĆ: Koronakriza je samo dodatno razotkrila slabosti naše
poljoprivrede, o kojoj sve govori podatak da je u zadnjih 25 godina vrijednost
proizvodnje pala s 30 na 17 milijardi kuna. Fortenova grupa ima svoje prednosti
koje su sadržane u činjenici da imamo zatvoreni krug od proizvodnje, preko
prerade do maloprodaje. No, prije toga smo u ovoj krizi pojačano otkupljivali
od domaćih proizvođača izvan našeg sustava u akciji "Kupujmo domaće”. Sve ono
što je rekao kolega Kuzele kada je riječ o suradnji s malim proizvođačima
potpisujem, tu suradnju malih i velikih svakako treba pojačati.
BUDANEC: Jedan od glavnih ciljeva rada Zajednice udruga
hrvatskih povrćara u ovom razdoblju je upravo promocija ideje o udruživanju.
Razjedinjenost proizvođača, usitnjenost proizvodnje i neorganiziranost tržišta
prepoznati su kao ključni problemi. Iz tih razloga aktivno sudjelujemo u
pregovorima s Ministarstvom poljoprivrede kako bi se ti problemi riješili i
proizvođačima pomoglo da se organiziraju kroz sada aktualne Proizvođačke
organizacije i imali stabilnost proizvodnje s osiguranim plasmanom svojih
proizvoda. Jedan od pozitivnih primjera je poljoprivredna zadruga koju vodim i
koja ima uspješnu suradnju s Podravkom već petu godinu.
Domaću poljoprivredu opterećuju još dva strukturna problema
- loše navodnjavanje i problem neriješenog vlasništva sa zemljom. Kako njih
riješiti?
ČONDIĆ: Hrvatska ima i Povjerenstvo za navodnjavanje, ali
bismo trebali, za početak, najprije strateški odlučiti gdje nam treba
navodnjavanje. Vjerojatno područje gdje se proizvode žitarice ne treba
navodnjavati, ali proizvodnja sjemenske robe, voća i povrća traži odgovarajuće
infrastrukturne projekte, možda i uz javno-privatno partnerstvo i fondove EU.
To treba kvalitetno odraditi kako bi se malim proizvođačima osigurala
proizvodnja i otkup. Uostalom, možemo koristiti iskustva Izraela i drugih
država, koji su usavršili strategije navodnjavanja. Nažalost, treba početi od
početka kada su posrijedi vlasničkih problemi s poljoprivrednim zemljištem, pa
onda i riješiti problem neiskorištenog zemljišta. Ne kažem da nekoga treba
kažnjavati, treba ljude stimulirati, ali svakako treba pronaći način kako da se
poveća obradiva poljoprivrednu površina u Hrvatskoj. Dobro je, pritom, da je
Hrvatska dobila još tri godine moratorija na zabranu prodaje zemlje strancima,
jer u te tri godine država može reagirati kako bi riješila i poljoprivredna i
demografska pitanja u ruralnim sredinama, piše novac.hr.