Migranti se kupaju u rijeci u Velikoj Kladuši, snimljeni su u lipnju(Foto: Barbara Matejčić/Telegram)
„Početkom 2017. vratio sam prvu grupu migranata. Naredbe sam dobivao od šefa smjene. Dakle, nazovem šefa, kažem da imamo grupu migranata. Šef smjene mi onda kaže da će me nazvati za 10 minuta. Nazove me na privatni mobitel na kojemu se ne snimaju razgovori, kaže da ih vozimo na granicu. Migranti kažu: 'Azil', a mi: 'No azil' i stavimo ih u maricu u kojoj isključimo vezu, koja inače stalno odašilje GPS signal, da se ne bi znalo gdje smo."
„I ja i moje kolege policajci provodili smo nezakonita
vraćanja migranta iz Zagreba na granicu Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom i
Srbijom. Doveli bismo ih pred zelenu granicu i rekli im da prijeđu nazad u
Bosnu ili Srbiju. Nismo ih evidentirali. Takve smo naredbe dobivali od
nadređenih u policijskoj postaji, nisu se policajci toga sami sjetili”, rekao
nam je zagrebački policajac u razgovorima koje smo s njim vodili tijekom lipnja
2019. Time je potvrdio ono na što međunarodne i domaće organizacije poput
Amnesty International, Human Rights Watch, Are You Syrious i Centar za mirovne
studije upozoravaju već duže od dvije i pol godine: hrvatska policija suprotno
hrvatskim i međunarodnim zakonima sustavno i organizirano provodi grupna
protjerivanja izbjeglica s teritorija Republike Hrvatske na teritorije
Republike Srbije i Bosne i Hercegovine. Pri tome im, piše Telegram čiji članak prenosimo, ne dozvoljava da zatraže
azil u Hrvatskoj.
Unatoč stotinama svjedočanstava samih izbjeglica koje tvrde
da ih je hrvatska policija nezakonito protjerala u Bosnu i Srbiju, anonimnoj
pritužbi koju je od pripadnika granične policije nedavno primila pučka
pravobraniteljica Lora Vidović, snimkama protjerivanja koje su prikupile
nevladine organizacije i mediji, tvrdnjama stanovnika Bosne i Hercegovine koji
su vidjeli hrvatsku policiju kako protjeruje izbjeglice, hrvatsko Ministarstvo
unutarnjih poslova negira sve optužbe. Također, MUP tvrdi da se ne radi o
protjerivanju, već o zakonitom odvraćanju na samoj granici. No ovo je prvi put
da izvor iz policije osobno novinarki potvrđuje grupna protjerivanja tražitelja
azila, i to iz Zagreba, daleko od hrvatske granice. Riječ je o policajcu s
dugim stažem u zagrebačkoj policiji, kojem zbog zaštite ne otkrivamo identitet
kao ni policijsku postaju kojoj pripada.
"Početkom 2017. vratio sam prvu grupu migranata. Naredbe sam
dobivao od šefa smjene, jer o svemu što se dogodi na terenu moraš obavijestiti
šefa smjene. Dakle, nazovem šefa smjene, kažem da imamo grupu migranata. Često
nam građani dojave kada vide migrante, a nekada bismo ih i sami našli na ulici.
Šef smjene mi onda kaže da će me nazvati za 10 minuta. Nazove me na privatni
mobitel na kojemu se ne snimaju razgovori, kaže da ih vozimo na granicu.
Migranti kažu: 'Azil', a mi: 'No azil' i stavimo ih u maricu u kojoj isključimo
vezu, koja inače stalno odašilje GPS signal, da se ne bi znalo gdje smo.
Napravimo im pretres, bez naloga naravno, da vidimo odakle
su ušli u Hrvatsku, imaju li neki račun iz kafića, karticu za mobitel, ili nam
oni sami kažu. Kada utvrdimo iz koje zemlje su došli, tamo ih vodimo. Na putu
bi se pri svakom ulasku i izlasku iz područja policijske postaje trebalo prijaviti
operativno-komunikacijskom centru. I putuje se s putnim nalogom na kojem sve
piše, gdje ideš i zašto. Kod vraćanja migranata to se ništa nije radilo. Njih
se vraćalo bez ikakve dokumentirane procedure. Kao da ih nikada nismo našli ni
odveli do granice", prepričava postupak nezakonitih vraćanja naš izvor.
U početku nije znao da je takav postupak nezakonit. "Kada je
krenuo onaj prvi val izbjeglica 2015., dolazili su organizirano i dobivali smo
smjernice kako da postupamo. Kada su kasnije počeli ilegalni prelasci, nitko
nam nije rekao koja je procedura. Tek kada smo ih trebali procesuirati, jer
nismo sve automatski vraćali na granicu, onda smo na internetu proučavali
zakone i gledali što treba raditi. Sami smo se educirali i tako smo shvatili da
način na koji smo mi to obavljali nije po zakonu.”
Takvim postupanjem, za koje naš izvor optužuje hrvatsku
policiju, osim što se krši pravo izbjeglicama da zatraže međunarodnu zaštitu,
krše se i propisi prema kojima se ne smiju provoditi grupna protjerivanja, već
individualni povratci, i to u zakonom predviđenom postupku uz propisanu
dokumentaciju te u dogovoru s policijom zemlje u koju ih se vraća. Redom, krši
se UN-ova Konvencija o statusu izbjeglica, Europska konvencija o ljudskim
pravima, Povelja EU o temeljnim pravima, direktive koje reguliraju sustav
međunarodne zaštite i postupke povratka državljana trećih zemalja, Zakonik o
schengenskim granicama, hrvatski Zakon o strancima i Zakon o međunarodnoj i
privremenoj zaštiti.
Naš izvor nije ni jednom obavijestio bosansku ili srpsku
policiju, već bi odveo grupu na zelenu granicu i protjerao ih same preko.
Također ne postoji nikakav pisani trag o takvom postupanju. Izvor, nadalje,
tvrdi kako nisu vraćali sve migrante koje bi našli. "Ako bi u grupi bile žene i
djeca, ili ako je puno građana prijavilo da je vidjelo migrante – jer ti pozivi
ostaju zabilježeni – ili ako bi ih našli usred dana na cesti kada bi postojala
mogućnost da netko fotografira policiju kako odvodi migrante i može kasnije
pitati gdje su ti ljudi, onda se išlo po proceduri”, tvrdi. Odvelo bi ih se u
policijsku postaju, pokrenulo postupak utvrđivanja identiteta, fotografiralo bi
ih se, uzelo otiske prstiju i smjestilo u Porin (prihvatilište za azilante)
gdje im se pruža utočište do odluke hoće li im se udovoljiti zahtjevu za azil
ili ne.
Također, izvor kaže da nije svaki šef smjene naređivao
nezakonita vraćanja, kao što ni svi policajci nisu to htjeli raditi: "Bilo je
policajaca koji su odbili takve naredbe pa su za kaznu završili na čuvanju
objekata. Šest mjeseci čuvaš zgradu i dobiješ bitno manju plaću, ukupno oko
3500 do 4000 kuna. Nakon što bi im se to dogodilo, nitko više nije odbio vratiti
migrante na granicu.
Po pravilniku bismo morali odbiti naredbu ako je
protuzakonita i obavijestiti o tome neposrednog nadređenog osobe koja je izdala
protuzakonitu naredbu. Ali, nemaš se kome obratiti, jer su te naredbe dolazile
od nadređenih kojima bi se ti, kao, trebao žaliti. Svi smo znali da su šefovi
smjene naredbe dobivali od svojih nadređenih, to je javna tajna. Takva je
hijerarhija MUP-a. Imaš načelnika postaje i trojicu pomoćnika načelnika, nije
se ni jedan šef smjene sam toga sjetio”, priča.
Sve naredbe su, kaže, bile usmene i naš izvor nije nikada
vidio pisani trag o tome. Također, nikada nije dobio naredbu da primjenjuje
silu ili da uništava imovinu izbjeglica, iako su zabilježena brojna
svjedočanstva o nasilju policije nad izbjeglicama. "Svakakve priče su kolale o
tome, ali osobno nisam ni dobio takvu naredbu ni vidio da je netko od policajaca
tukao migrante ili im uništio mobitel.” On je obavio četiri vraćanja, odnosno
tri jer je jedno bilo neuspješno – dva u Bosnu i Hercegovinu i jedno u Srbiju.
Svaki put se radilo o grupama mlađih muškaraca. Jednom ih je
bilo devetero otraga u marici, a dvaput četrnaestero. Po zakonu se u marici u
stražnjem dijelu može voziti najviše šestero ljudi. Iako tri vraćanja ne zvuči
kao da se radi o čestoj praksi, napominje da je to ono što ga je zapalo u
njegovoj smjeni, a da treba uračunati sve policajce u svim zagrebačkim
postajama te smjene kroz 365 dana u godini, čime bi se došlo do puno veće
brojke nezakonitih vraćanja samo s područja Zagreba.
Zna da bi, kada bi se saznalo o kome se radi, mogao završiti
u istražnom zatvoru. Ovime što je radio počinio je kazneno djelo, a nadređeni u
policiji bi, uvjeren je, tvrdili da nije bilo nikakve naredbe. Zbog čega je,
usprkos tome, pristao istupiti u medije?
"Ni jedan policajac nije se sam sjetio da tjera ljude preko
granice. Gdje će policajcu iz Zagreba pasti na pamet da skupi u maricu migrante
i vozi ih na granicu? Ali nitko od šefova neće preuzeti odgovornost ako se
sazna za takvo ponašanje, nego će reći da je policajac to sam napravio. Nije,
već mu je naredio šef smjene, pomoćnici načelnika, načelnik policijske postaje,
načelnik uprave… Po tom lancu išla je naredba na niže, do policajaca. Ali,
nitko to neće reći i nastradat će obični policajci koji su najmanje krivi”,
objašnjava svoje motive.
Telegramov je članak u cijelosti moguće pročitati
OVDJE.