Štrajk u Đuri Đakoviću?

SLAVONSKI BROD – Ovo je slika općeg stanja u zemlji. Klasična hrvatska priča vladavine stranačkih ljudi i nepotizma – riječi su kojima uposlenici Industrijskih rješenja opisuju uzroke stanja u tvrtki u kojoj im, unatoč poslu i radu vikendom, plaća kasni već tri mjeseca uzastopno od sedam do 15 dana.

'Nije istina da se nitko ne interesira postoje potencijalni investitori, a ulagač koji navodno idući tjedan dolazi treba i povećanje broja radnika.'

Naime, u tristotinjak radnika ove tvrtke, za koju je predsjednik uprave Tomislav Mazal prije koji dan kazao kako je jedna od rijetkih u grupaciji koja nema samoodrživost na tržištu zbog čega je očekuju korjenite promjene, uvukao veliki strah.

-Većina radnika u proizvodnji je prije desetak petnaest godina već prošla kroz ovakvu sličnu priču i ti ljudi jako dobro znaju što znači kada plaće počnu kasniti. A nama već treći mjesec za redom plaće kasne od sedam, osam do 15 dana – pojašnjava sindikalni povjerenik Stjepan Mirković, dodajući kako u isto vrijeme posla ima.

- Situacija nije ni malo zavidna. Živimo u 21. stoljeću, a ne možemo dobiti svoje zarađene plaće. Ljudi već treći mjesec dolaze u grču i pod pritiskom pitanja hoće li biti plaća ili će kasniti i koliko će na nju čekati. A režije stižu, djeca trebaju krenuti u školu, no to kao da nikoga ne zanima a mi i dalje radimo i mi želimo raditi, ali želimo biti plaćeni za svoj rad – kaže Branislav Marić uposlenik Industrijskih rješenja koji, kao i većina njegovih kolega, podržava aktivnosti sindikata koji se s upravom želi dogovoriti oko redovite isplate zarađenog.

Naime, prema riječima sindikalnog povjerenika Mirkovića, mišljenja su kako se na njih reflektiraju ne baš dobri odnosi između Uprave Holdinga i Uprave Industrijskih rješenja. Sve to preko leđa radnika u možda najtežem trenutku.

- Ljudi teško podnose kašnjenja plaća, pogotovo sada pred jesen kada dolazi ogrjev, djeca kreću u školu – kaže Mirković.

Cijelu situaciju radnici doživljavaju kao svakodnevno iscrpljivanje koje traje unazad tri mjeseca. – Na kraju smo granica i spremni smo, ako treba ovdje napraviti i hrvatski Gdanjsk po uzoru na Poljsku 80.tih godina. Branićemo svoja radna mjesta do kraja – kaže radnik Goran Živić dok sa suzama u očima govori kako treba osigurati ogrjev, opremu za školu djeci, a on je u situaciji da mu supruga ne radi, a njegova plaća kasni iako, kao i ostale njegove kolege radi svakodnevno, čak i vikendom.

-Posla ima, ljudi rade i zato je cijela ova situacija još teže podnošljiva. Sindikat je zbog kašnjenja plaća 21. kolovoza pokrenuo mirenje no ono nije uspjelo i poduzeli smo daljnje aktivnosti, anketiranje ljudi i dobivanje dozvole od Sindikata metalaca Hrvatske, za pokretanjem štrajka – najavio je sindikalni povjerenik Mirković.

Kako doznajemo više od 90 posto radnika izjasnilo se za štrajk, koji podržava i sindikalna središnjica. Ipak, prije njegova pokretanja, pokušat će se s novim razgovorom.

- Moram naglasiti kako nikome nije do štrajka. Ovim ljudima nije do štrajka, ali to je zadnja crta obrane naših radničkih prava – poručio je Mirković, pojasnivši kako će pokušati organizirati još jedan susret uprave i radnika.

- Sindikat je poslodavcu dao još jednu šansu da sazove skup radnika i upozna ljude sa stanjem te kad misli isplatiti plaću. Nakon toga, ukoliko ne bude isplate plaće, slijedeći tjedan ići će se u štrajk – potvrdio je i Antun Štivić, iz Sindikata metalaca Hrvatske.

Skup radnika sazvan je za danas u 15 sati, nakon čega bi se trebao znati i konačni odgovor na pitanje idu li radnici Industrijskih rješenja u najavljeni mogući štrajk.

Komentirajući riječi predsjednika Uprave Tomislava Mazala o tome kako Industrijska rješenja nisu samoodrživa na tržištu te kako za njih nema zainteresiranih investitora, osim za imovinu, Antun Štivić iz sindikata metalaca Hrvatske kazao je kako nije sve crno bijelo.
- Nije istina da se nitko ne interesira postoje potencijalni investitori, a ulagač koji navodno idući tjedan dolazi treba i povećanje broja radnika. Uz sve to prihodi Industrijskih rješenja danas su 157 milijuna kuna. No, osim novih investitora, drugo moguće rješenje problema je dijeljenje ove tvrtke, koja je spojena od tri tvrtke čime je došlo do 'trojnih' režija u čemu leži jedan dio financijskog problema – kazao je Štivić, dodavši kako se na razini ĐĐ sindikat, u trenutku kada je donsena odluka o dokapitalizaciji izborio za  sposrazum koji garantira zadržavanje svih prava iz kolektivnog ugovora, zadržavanje postojećih prava kod pregovaranja za novi kolektivni ugovor. -To je skoro socijalni sporazum, jer iako se vlasnička struktura mijenja i država će biti manjinski vlasnik radnici će od države imati sva postojeća prava tj. ona se ne umanjuju i broj radnika (1017) na dan dokapitalizacije trebao bi ostati isti, a i sjedište tvrtke idućih pet godina ne bi se moglo seliti iz Slavonskog Broda što je isto tako moguće kada se promijeni vlasnička struktura. – naglasio je Štivić.