IGRE naših baka i djedova teško će privući pažnju današnje djece. Ipak ...za slučaj da neko vrijeme ostanemo bez struje, ili da internet štrajka ...donosimo pravila stare igre „Oko rupe nek se kupe". Ko zna ...možda upali!
U voj igre bude i ženski i muški, bude ji koliko oš, čak do petnajstero đece. Jedno od najstariji il najveći, uzme papir i olovku, te napravi popis sviju igrača, popiše jedno ispod drugog. Sad redom proziva igrače i svaki mu prozvani prišapće na uvo kaka će tica on bit i on zapiše kraj njegova imena. To su imena naši tica: vrana, sraka, vrebac, rodo, šojka, savura, golub, popuroga, lasta, bregunica, žuna, kobo, ševa, škvorac, gavran... i druge. Igra se gumenom loptom veličine kaka se nađe. Napo struke plitka se rupa iskopa ge se lopta meti, a sve se tice pokupe oko rupe sa loptom i nad njom drže svoj raširiti dlan, njeko bliže, njeko dalje.
Vaj koji ima popis igrača sjede prid kuću, nasloni se na cokel i glasno poviče: „Svi se kupe oko rupe, neka puca, neka puca, škvorac!"
Niko ne zna ko je škvorac, on na povik puca, brzo uzima loptu iz rupe i gađa druge tice koje su se razbižale jer nisu bile prozvane da pucaje. Mora loptom itat od rupe otkal ju je uzeo. Ako koju ticu potrefi, zapisivač kraj nje imena meće točku, a ako ne potrefi, meće točku kod tice koja je promašila u itanju.
Bude tude guranja oko rupe pa njeka tica upade dol i najlakše ona bude potrefita. Ponovo zapisivač viče, al njekad se zna poslužit varancijom pa vako viče: „Svi se kupe oko rupe, neka puca, neka puca, kom se štuca!" Onda se pojedine tice uplaše pa počmu bižat, a on ponovo viče i prozove baš nu ticu koj je najdalje od rupe utekla, pa dok ona dođe do rupe da uzme loptu, druge se razbiže i teško onda more koju potrefit i dobiva točku.
Često zapisivač ponova vara i vako viče: „Svi se kupe oko rupe, neka puca, neka puca, baba Luca!" il samo otegnuto prvo slovo njeke tice kaže „J" a jarebica požuri misleć da će nju prozvat pa loptu uvati, a on ništa ne kaže dalje, pa ona dobiva točku. On more vikat kako mu se oće, niko mu ne zapovida, pa more vičuć i ponavljat ticu koja je prije pucala..
Iz igre ispada ona tica koja nakupi deset točki pa tako najzanimljivije bude na kraju kad dvi tice ostanu. Onda bude itanja i valjanja po ledine samo da ne bude potrefita. Tica koja je pobjednik postaje zapisivač i sve se redom ponavlja. Stariji svit ne volji da se baš prid njiovom kućom vako đeca igraje. Bude tude dreke i galame, pa čak se desi i da se šajba na oknu pendžera polupa, onda se svi razbiže i niko ne zna koj to napravio.
Ovu i druge igre naših baka i djedova prikupio je Mata Baboselac Mišin i objavio ih i knjizi „Ja imade jedno tele".
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -