Za sve to potrebno je najprije pobijediti hrvatsku birokraciju pa - primjerice - postići da zadarski HEP i onaj u Slavonskom Brodu imaju jednake kriterije, uvjete i razinu poznavanja solarnih sustava, kako građanima ne bi bili dodatna prepreka u njihovu postavljanju.
SLAVONSKI BROD - Umjesto u velikoj dvorani slavonskobrodskog kazališta, jučerašnje besplatno
predavanje o solarnoj energiji za kućanstva održano je online, zbog velikog je interesa
i pogoršanja epidemiološke situacije.
Nakon što je turneja „Dobra energija" Zelene energetske
zadruge u svrhu promocije solarne energije, prošle godine prošla kroz jedanaest
hrvatskih gradova, na popisu ovogodišnjih jedanaest našao se i Slavonski Brod.
Za to je, najprije, bila potrebna susretljivost Grada Slavonskog Broda, u čije
ime su na edukaciji sudjelovali Damir
Klaić, pročelnik Upravnog odjela za graditeljstvo, prostorno uređenje i
zaštitu okoliša te Ivana Petrinjak,
viša stručna suradnica za zaštitu okoliša i prostorno uređenje grada.
- Hvala na iskazu interesa da budete jedan od gradova
ove Turneje. Slavonski je Brod grad koji se želi kretati u smjeru održivosti te
je, kao takav, izabran za domaćina. - započela je svoje izlaganje predavačica Maja Katić iz Zelene energetske
zadruge.
Trošak ugradnje kućne sunčane elektrane, potrebni
uvjeti i dokumentacija, prilike za sufinanciranje, udruživanje sa sugrađanima s
ciljem razmjene energije,... - samo su neke od korisnih informacija koje su
građani jučer saznali iz prve ruke.
- Potičemo građane da energiju uzmu u svoje ruke. O
sunčanim elektranama puno se priča u posljednje vrijeme, kao i o solarnom potencijalu
kojeg Hrvatska ima u tom smislu, a od kojeg je danas iskorišten tek jedan posto.
Odnosno, taj je potencijal u cijelosti neiskorišten. Nadamo se da ćemo do 2030.
godine postići sto tisuća sunčanih krovova. Proces koji prethodi realizaciji
takvog procesa ono je što građane najprije zanima. Prvo je potrebno provjeriti
tehničke uvjete te je li građevina na koju planiramo postaviti panele legalna
te ucrtana u katastar. Promatra se kolika je godišnja potrošnja tog objekta
kako bi se dimenzionirala buduća elektrana. Priključna snaga objekta je također
važna jer priključna snaga elektrane na mrežu ne smije biti veća od nje. Glavni
dokument da bi se moglo ići prema HEP-u je glavni elektrotehnički projekt. Tu
nastaje prvi trošak tržišne vrijednosti od otprilike tri do pet tisuća kuna.
Potom se ide na zahtjev o mogućnosti priključenja kućanstva s vlastitom
proizvodnjom na lokalnu ispostavu HEP ODS-a. Ako su zadovoljeni ti početni
uvjeti, nema prepreke priključenju. Kad dobijemo obavijest, možemo ugraditi
sunčanu elektranu. Nakon toga HEP obavlja opremu obračunskog mjesta, za što nam
prethodno dostavi ponudu. Cijena toga se razlikuje u odnosu na vrstu
priključka. Za jednofazni je 2600 kuna, za trofazni oko 3200 kuna. - kazala je
Maja Katić, dodavši kako potom izvođač radova izrađuje završno izvješće, nakon
čega se od HEP-a ishodi dozvola za trajni pogon.
Kućanstva pripadaju kategoriji postrojenja za
samoopskrbu i u toj se skupini trebaju i zadržati žele li postići isplativost vlastitih
sunčanih elektrana. Naime, vrate li u mrežu više električne energije no što je
iz nje preuzmu, prelaze u kategoriju krajnjeg kupca s vlastitom proizvodnjom pa
se mijenja koeficijent za izračun viškova kojeg vrši HEP-a. Kako ne biste
proizvodili previše energije koju ne možete potrošiti, odnosno, prije donošenja
odluke o dimenzijama elektrane, iznimno je važno znati sadašnje i buduće
potrebe u pogledu potrošnje. To je moguće lakše izračunati pomoću kalkulatora.
- Osim sadašnjih potreba u računicu morate ukalkulirati
i buduće. Primjerice, sustave koje planirate instalirati ili električni
automobil kojeg uskoro planirate nabaviti. Bitno je 'namjestiti' da elektrana
ne bude veća od onoga što možete potrošiti. - pojasnila je Katić, dodavši kako
su sunčane elektrane isplative kućanstvima koja trenutno plaćaju račune za
struju od 300 ili više kuna. Takav sustav proizvodnje energije donosi uštedu od
oko 80 posto.
Uz solarne panele na krovovima, za sunčanu su elektranu
potrebni inverter, glavni razvodni ormar, brojilo te spoj s mrežnim sustavom u
kojeg otpremamo proizvedene viškove (ili - rjeđe - baterije/akumulatori koji
služe za njihovo skupljanje).
- Četveročlano kućanstvo koje sada ima mjesečni račun za
struju od 500 kuna, a godišnje na električnu energiju potroši 6000 kuna, treba
elektranu koja će godišnje proizvoditi oko 5000 kilovat sati. Za nju je
potrebno 12 panela površine cca 1,6 kvadratnih metara, odnosno, ukupno je
potrebno 20 kvadrata površine na krovu koja je orijentirana što više prema
jugu. Godišnja ušteda za takvo kućanstvo, nakon postavljanja solarnih panela,
bit će oko 4800 kuna. Za instalaciju takve elektrane potrebno je oko 40 tisuća
kuna. Dakle, cijena po jednom kilovatu se kreće oko deset tisuća kuna i, uzmemo
li u obzir godišnju uštedu, povrat investicije se događa za otprilike osam
godina. Razvojem tehnologije potrebna je sve manja površina krova za
proizvodnju veće količine energije. Današnja oprema ima mogućnost proizvoditi
energiju tridesetak godina. Proizvođači daju tvorničku garanciju na 12 do 15
godina, ali isto tako garantiraju da, do 25. godine korištenja solarnog panela,
njegova proizvodnost neće pasti ispod 85 posto. Neke procjene govore da bi
elektrana mogla uredno funkcionirati i do četrdeset godina. - pojasnila je
predavačica.
Vrijedno iskustvo tijekom rasprave
koja je uslijedila nakon predavanja iznio je građanin koji solarnu energiju
nastoji iskoristiti do maksimuma pa je sve moguće sustave, uređaje, čak i
vozilo, 'prebacio' na energiju koju stvara pomoću solarnih panela.
- Imam 10-kilovatnu sunčanu
elektranu i već sada ona mi se pokazala kao premalena. Naime, pri kalkuliranju
je potrebno proširiti vidike i ne misliti samo na sadašnju potrošnju, nego i na
maksimalno iskorištavanje stvorene energije u budućnosti. Sada štedimo na
drvima za grijanje, plinu za kuhanje, klimatizacijskim uređajima,... to su
ogromne uštede koje godišnje dosegnu do 8500 kuna. Imamo i električni
automobil, Dakle, više sustava našeg kućanstva spojeno je na električnu
energiju. - kazao je o osobnom iskustvu Ivan
Perković.
I dok je kod obiteljskih kuća
procedura nešto jednostavnija, stanari višestambenih zgrada moraju dobiti
suglasnost svih suvlasnika planiraju li zajednički krov zgrade iskoristiti za
postavljanje solarnih panela.
Tema za daljnji razgovor 'na
daljinu' bilo je mnogo i nisu sve stale u sat i pol predavanja, no sudionici su
prikupili brojna vrijedna znanja i dobili korisne kontakte. Neminovno je da se
nalazimo pred energetskom krizom te da moramo početi razmišljati o tomu kako
iskoristiti prirodnu energiju kako bismo postigli razinu samoodrživosti naših
kućanstava. No, za to je najprije potrebno pobijediti hrvatsku birokraciju pa -
primjerice - postići da zadarski HEP i onaj u Slavonskom Brodu imaju jednake
kriterije, uvjete i razinu poznavanja svega spomenutog, kako građanima ne bi
bili dodatna prepreka u postavljanju solarnih sustava.