7151
Prikaza
3
Komentara
SVI ljudi imaju prijatelje, a nerijetki i priju. Jedan od sretnika, koji ih ima četiri, potpisnik je ovog priloga. Nevenka, treća po redu stjecanja statusa prije, a prva po temperamentu u obiteljskim druženjima, kako kaže poruka na torti za nju - žena, majka, kraljica - u društvu najbližih, sinoć je proslavila 50. rođendan.
Način, na koji je Nevenka s obitelji i susjedima slavila svoj dan, manji je motiv za bilježenje tog događaja (hr. event) od mjesta na kojem se on zbio.
A način je bio spontan, dakle ne namješten, iskren, bez konvencije... otkačen. Svi su mogli pjevati solo (karaòke), neovisno o umijeću, dok su ostali 'tercali' puno razdraganije od zbora koji prati crkvenu počimalju iz Starih Perkovaca. Dakle, svi su bili ravnopravni, od slavljenice do njezine male unuke, i/ili obrnuto.
Sinoć, nitko od prisutnih nije psovao korumpirane pripadnike hrvatske Vlade, Sabora ili pravosuđa. Nitko nije govorio o jadu i čemeru u kojem se sami nalaze jer nemaju plaću dovoljnu za život dostojan čovjeka, ili je uopće nemaju. Sinoć su svi bili puni sreće, mada nitko od njih nije "pun k'o brod".
Kako je našem čovjeku malo potrebno da bi sretan bio, a ni to malo ne uspiju mu osigurati društveno-političko-vjerske vođe.
Mjesto događaja pak, posebna je priča i zbog njega, ustvari, Nevenka je osvanula na našoj naslovnici.
Na komentar da su Bosanci, Dalmatinci, Hercegovci i drugi 'kuferaši' okupirali Kraljevo - kako se zove dio Strizivojne čiji su stanovnici izgradili pravi Sportsko rekreacijski centar, naziva 'Torbara', a gdje je Nevenka slavila rođendan - dakle zbog njihove dominacije jer se ne čuje slavonska pjesma, uglas, rekoše nam kako su svi oni Slavonci.
Na prošlim izborima, HDSSB je osvojio pet vijećničkih i načelničko mjesto. U koalicij s dva HSS-ovca upravljaju Općinom ali, kažu, na Torbari nema politike. Nakon što je Branimir Glavaš 'pomahnitao', svi su napustili stranku i postali nezavisni vijećnici, reći će jedan od njih.
Pažnje vrijedno mjesto događaja
- Ovo društvo preferira te pjesme, ali slavonska pjesma je itekako prisutna pod ovim krovom - reći će 'učitelj i vođa' ekipe, 'predsjednik' kako ga od milja zovu, Branko Kvesić. Čovjek koji je predložio, a Danijel Džakula, Nenad Kunce, Željko Gavranović, Krešo Mikulić, Ivan Omazić, Dražen Ravlić, Mile Žalac ... prihvatili te, zajedno s drugima i sponzorima, realizirali projekt.
- Motiv za izgradnju ovog Centra bila je činjenica da smo svi išli u selo i družili se po birtijama i kafićima, a htjeli smo više sadržaja za manje novaca. Prvo smo iskrčili dio zapuštenog, u šipražje i trnje zaraslog, utvaja na kojem su, onomad, napasane seoske svinje, a potom smo - uz pečenku i roštilj - organizirali okupljanje susjeda i prijatelja. Bila je to subota, u lipnju 2007., kad je 70-ak naših susjeda i prijatelja uživalo u druženju. Zbog toga, drugu lipanjsku subotu proglasili smo Danom Kraljeva, kazuje Kvesić. Čak i himnu svoju imaju: Vječni sokol se zove.
Zajedništvo ih krasi
O kakvom odnosu među ljudima je riječ ponajbolje govori primjer kojeg ističe 'predsjednik', mada predsjednik nije jer, formalno, nisu organizirani kao udruga, nego neformalno kao susjedi i prijatelji. Tek blagajnika imaju koji o svemu vodi evidenciju. Posebno o prihodima i rashodima.
- Jedan dan sa susjedom i prijateljem dogovorio sam kako ćemo kositi travu u našem Centru. Nakon što smo, s malim kosilicama, pješke, pošli niz ulicu, vidjeli su nas drugi susjedi i, bez poziva, krenuli za nama. Na kraju nas je bilo petnaest. Travu smo pokosili brzo, a li se tako nismo razišli. Brzo. Naime, kad drugi vidi da mi kosimo, a njega nitko nije obavijestio, on ode u trgovinu, kupi gajbu piva i donese - kaže 'predsjednik'.
Zahvaljujući takvim međuljudskim odnosima, mještani Kraljeva su zapušteni utvaj pretvorili u pravi Sportsko rekreacijski centar koji se sastoji od velike zgrade s kaminom i potrebnom opremom za blagovanje 100 ljudi, boćalište te igrališta za nogomet na travi i pijesku.