SLAVONSKI BROD - Je li moguća prevencija suicida bio je naziv predavanja koji je danas, u povodu obilježavanja Dana mentalnog zdravlja održan u prostorima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u slavonskobrodskoj Cankarevoj ulici. O temi suicida i mogućnosti njegove prevencije govorila je Dubravka Ergović Novotny, dr. med., spec. psihijatar, a predavanje je bilo otvoreno za javnost. Svi koji su došli puno su toga mogli naučiti o ovoj temi koja je, nažalost, dijelom i zbog ratnih ali i socioekonomskih uvjeta u kojima danas živimo, poprilično aktualna na ovim prostorima.

U toj stigmatizaciji veliku ulogu igra nerazumijevanje okoline. Osobi koja ima problem ne treba govoriti "Trgni se", "Lijen(a) si", "Sve ti je to u glavi". Takve riječi nisu od pomoći i takav pristup ne pomaže. Činjenica jeste da je sve u glavi, ali je potrebno potražiti stručnu pomoć.

Suicidu su skloni, kako stari tako i mladi. U svijetu ih se godišnje dogodi više od osamsto tisuća ljudi, što u prijevodu znači da si svakih 40 sekundi jedna osoba odluči oduzeti život. Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je kako je u Hrvatskoj 2018. godine zabilježeno 679 suicida, a od 1999. godine je prisutan trend pada samoubojstava. Nažalost i dalje otprilike dvije osobe dnevno odluče si oduzeti život. Najčešće, oba spola, to čine vješanjem. 

Srećom, najnoviji pokazatelji govore da broj onih koji si odluče oduzeti život ipak opada. Dok smo poratnih godina upravo na području Brodsko-posavske županije bili svjedocima učestalog broja suicida, prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2017. godini, uz Splitsko-dalmatinsku i Požeško-slavonsku županiju imali smo najmanji broj suicida.

Ključnih 40 sekundi u kojima nekome možemo spasiti život

Kako se danas obilježava Dan mentalnog zdravlja, koji je ove godine posvećen prevenciji suicida bila je to prilika za razgovor s Dubravkom Ergović Novotny, dr. med., spec. psihijatar.

SBplus: Kako ljudi izvan struke mogu prepoznati da se netko nosi s mogućnošću izvršenja suicida?

D. Ergović Novotny: Ove godine je slogan Dana mentalnog zdravlja „40 sekundi akcije". To je ključnih 40 sekundi u kojima možemo promijeniti nečiji život. Zato je važno da se na razne načine, i onima izvan zdravstva, pomogne prepoznali ljude koji imaju određene probleme. Bit je kod bliske osobe prepoznati da se nešto događa. Kada osoba izgubi interes za svoje uobičajene aktivnosti, počne se ponašati neobično bilo da se povuče iz svih dotadašnjih aktivnosti ili počne tražiti nekakav adrenalin, treba se 'upaliti' alarm. Naime, oni koji odluče počiniti suicid, prije nego to naprave uvijek to najavljuju. Suprotno nekakvim zabludama kako to ne čine, u čak 80 posto slučajeva te njihove najave se pojavljuju i obistinjuju. Zato je važno reagirati na vrijeme. Dakle, kada čujete da netko govori da ima suicidalne misli, kada izgovara rečenice: "Nećete me više vidjeti", "Život nema smisla", "Sve će ovo brzo završiti", kad počnu poklanjati stvari – treba biti oprezan i treba jako obratiti pozornost. Ljudi su naročito osjetljivi ako boluju od teških bolesti, ako su doživjeli veliki gubitak, ako je obljetnica smrti njima drage osobe, kod takvih ljudi treba oči držati posebno otvorene. Problem je što ljudi misle da ako nekoga pitaju ima li suicidalne misli da će ga na to potaknuti što je potpuno kriva pretpostavka, jer nitko nikoga ne može na to nagovoriti. Nekoga pitati prolaze li mu takve misli kroz glavu znači zapravo zaustaviti tih 40 sekundi i promijeniti nečiji život. Spasiti nečiji život. Ljudi koji su preživjeli pokušaj suicida kažu kako su imali razdoblje kada su donosili odluku, kada su vagali razloge za i protiv i kada su se pokušavali oduprijeti tim mislima. Da im je tada netko pristupio i samo ih pitao o čemu razmišljaju, da im je pokazao da mu je stalo - u tome bi ih zaustavio.

SBplus: Kako pristupiti osobama za koje sumnjamo da imaju suicidalne misli. Što im reći?

D. Ergović Novotny: Nema čarobnih riječi kojima se može spriječiti i ljudi to i ne očekuju. Kad se netko nalazi u takvom stanju užasa i boli, u jednoj potpunoj tami da ne vidi drugog izlaza osim okončati život tada nema spasonosnih riječi koje će to rasvijetliti, ali je dovoljno da znaju da je netko uz njih, da ih sluša i da će im pomoći potražiti stručnu pomoć. Kad nekog pitate imaš li takve misli, trebaš li pomoć nikada ne obećavajte tajnost. Kad razgovaramo o suicidu ne možete nekome obećati ja neću zvati hitnu pomoć, neću zvati policiju, tu nema srama, jer tada je doslovno ljudski život u pitanju i mora se učiniti sve da ga se pokuša spasiti.

"Sve ti je to u glavi" - ne pomaže

SBplus: Kada je u pitanju mentalno zdravlje analitičari kažu da će uskoro te bolesti postati bolesti broj jedan današnjeg čovjeka?

D. Ergović Novotny:  Prvo je bilo riječi da će već 2020., a sada se spominje 2030. godina kao godina kada će depresija postati najrasprostranjenija bolest u svijetu. Broj oboljelih od depresije stalno raste dijelom jer se bolje prepoznaje, a dijelom jer je takav način života. Čini se da je najveća boljka sadašnjice usamljenost. Ljudi su se otuđili jedni od drugih. U svim programima za očuvanje mentalnog zdravlja stalno se ističe kako ljudi ne mogu biti sami, kako su oni društvena bića. Usamljenost je najveća boljka čovječanstva koja odnosi jednako život jednako kao što ga odnose pušenje i debljina. Usamljenost postaje važan tjelesni čimbenik i za tjelesno i za mentalno zdravlje.

SBplus: Kada znamo da su depresivne osobe sklone suicidu, a u isto vrijeme imamo porast broja oboljelih od depresije, te činjenicu da je još uvijek 'sramota imati mentalnih problema' koliko upravo ta stigmatizacija igra ulogu u tome da ljudi na vrijeme ne potraže pomoć?

D. Ergović Novotny: Stigma nije problem samo kod nas. Ona je, nažalost, raširena u cijelom svijetu i taj biljeg koji je prikačen za psihičke bolesti i dalje postoji iako ja mislim da se pomalo smanjuje. No još uvijek je to veliki problem. Ljudi se ustručavaju tražiti pomoć, onda pate, trpe i na kraju dolaze u težim stanjima nego li da su pomoć potražili na početku. U toj stigmatizaciji veliku ulogu igra nerazumijevanje okoline. Osobi koja ima problem ne treba govoriti "Trgni se", "Lijen(a) si", "Sve ti je to u glavi". Takve riječi nisu od pomoći i takav pristup ne pomaže. Činjenica jeste da je sve u glavi, ali je potrebno potražiti stručnu pomoć u čemu oboljeli moraju imati podršku okoline koja će ih i potaknuti i podržati u odluci da pomoć potraže. 

Svaki suicid je tragična smrt

SBplus: Koliko u destigmatizaciji ali i prevenciji, posebice kada je u pitanju suicid, ulogu igraju mediji?

D. Ergović Novotny: Mediji već odavno imaju svoj kodeks po kojem vijesti o suicidima ne idu na naslovnu stranu, o njima se ne smije izvještavati senzacionalistički niti nekakvim romantičnim opisima nego se treba držati činjenica, a uz šture osnovne podatke važno je dati poruku da je potrebno potražiti pomoć i da je to uzaludna smrt. Ove godine svjetska zdravstvena organizacija je izdala i preporuke za filmaše, osobe koje se bave predstavama na koji način treba prikazivati samoubojstva. Opet je naglašeno kako suicid ne treba romantizirati nego ga prikazati kao uzalud izgubljen život. Nijedan suicid samo po sebi se ne može opravdati. Svaki suicid je tragična smrt.

SBplus: Koliko je u prevenciji i oporavku bitna deinstitucionalizacija?

D. Ergović Novotny: Ako se ljudi boje da će završiti u domu, ustanovi, daleko od obitelji, iza zidova iza kojih nikada neće izaći naravno da neće potražiti pomoć. Jer to u konačnici i nije pomoć i zato je deinstitucionalizacija ogromna stvar kojom se ljudima daje nada, kojom je moguće postići oporavak i tu zajednica treba uložiti sve svoje resurse kako bi im se pomoglo.

U 1985. godini je, primjerice, počinjeno 1.050 samoubojstava (stopa 21,5/100.000). Podjednak, a ujedno i najveći broj samoubojstava registriran je 1987. i 1992. godine (1.153 slučajeva, stopa 24,1/100.000 i 1.156 slučajeva, stopa 24,2/100.000). Najmanje izvršenih samoubojstava je registrirano 1995. godine (930 slučajeva, stopa 19,4)  te u razdoblju 2000. – 2017. godine (926 slučajeva, stopa 20,9 2000. godine; 635 slučajeva, stopa 15,4/100.000 2017. godine).