2506
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Slavonski Brod će, uskoro (4.i 5.svibnja), uz Zagreb biti domaćin Simpozija posvećenog Endemskoj nefropatiji - točnije šest desetljeća istraživanja u Hrvatskoj, kao i najzaslužnijima u otkrivanju uzročnika ove teške bolesti bubrega: prof.dr.sc. Milovanu Radoniću i prof.dr.sc. Milenku Iviću.
Riječ je o značajnom međunarodnom skupu pod pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji će preliminarni program u petak biti održan u Zagrebu, dok je stručni sastanak u subotu, sa šest izlagača, predviđen u brodskoj bolnici, nakon čega slijedi obilazak endemskih sela s našeg područja. Svojevrsni je to hommage svima onima koji su šest desetljeća radili na otkrivanju uzročnika ove nekada neizlječive, na našem području poznate, kobaške bolesti.
Oboljevali su i brzo umirali muškarci u punoj radnoj snazi
Ove godine se, zahvaljujući liječnicima "lučonošama", navršava 60 godina od prvog pregleda stanovništva u tzv. endemskom kraju. Među njima su i dr. Radonić, kao prvi prof. nefrologije na zagrebačkom Rebru te dr. Ivić, koji je kao običan liječnik još 1965. godine u liječničkim novinama ustvrdio kako je korov Aristolochie uzrok endemskoj nefropatiji, no nije tada to uspio i dokazati. Uslijedile su različite druge teorije, o niklu, kadmiju, vodi... kao uzročnicima nefritisa dok suvremena znanost nije uspjela potvrditi davne Ivićeve sumnje, da je uzročnik bolesti Aristolochia clematitis (Vučja stopa ili Vučja šapa) koja raste u žitu.
"Tada su obolijevali mlađi ljudi, s pedesetak godina, češće muškarci, u radnoj snazi i brzo su umirali. Zbog toga je bila nasušna potreba za dijalizom i razvojem nefrologije pa i danas Brođani imaju petu po veličini dijalizu u Hrvatskoj, a u "top tri" su kada je riječ o učinkovitosti. Kod nas je na 100 tisuća stanovnika manje ljudi na dijalizi nego primjerice u Zagrebu što znači da je naša prevencija bolja jer smo godinama usmjereni i koncentrirani na endemsku nefropatiju. Naši bolesnici počinju s dijalizom kasnije nego drugdje u Hrvatskoj, a prosjek godina kod muškaraca je 70, dok je kod žena i godinu kasnije. U proteklih 30 godina podvostručili smo predijalizno očekivano trajanje života" navodi član upravnog odbora Hrvatskog nefrološkog društva, nefrolog brodske bolnice, dr. Ninoslav Leko, koji je također niz godina uključen u istraživanja, i zajedno s prof. Arthurom Grollmanom, farmakologom sa američkog instituta Stony Brooke, doc. Bojanom Jelakovićem, doc. Maricom Miletić i brojnim drugim stručnjacima sudjelovao na otkrivanju uzročnika endemske nefropatije.
Leko naglašava kako dobra suradnja s drugim liječnicima dovodi do toga da se početak dijalize odgađa što duže pa tvrdi da će 2020.godine početak dijalize biti odložen do 75. godine života. Trenutno je u brodskoj bolnici na dijalizi 40 posto ljudi u dobi od preko 80 godina. Najstariji pacijent je dijaliziran u 92. godini a najmlađi sa 19, saznajemo.
'Lako nam je gledati daleko, kad stojimo na ramenima divova'
Na predstojećem skupu, dr. Leko će govoriti o povijesti Endemske nefropatije na širem brodskom području, ne zaboravljajući na zaslužne starije kolege poput dr. Stjepana i Josipa Čeovića, Matu Vukelića, dr. Hrabara koji je 50-tih godina prvi kretao u perlustracije, pa doktoricu Pihler koja je prepoznala da je endemska nefropatija neka druga bolest ili dr. Zvonimira Medverca koji je operirao najveći broj oboljelih. Svima koji su svojim predanim radom i istraživanjem doprinijeli otkrivanju pravog uzroka endemske nefropatije, a u konačnici i njezinom isčezavanju. "To su bili naši velikani. Lako nam je gledati daleko,što bi rekao Newton, kad stojimo na ramenima divova", veli Leko."Mi smo prvi proveli veliki projekt od 2003. do 2007.godine, koji nepobitno dokazuje tvrdnju o uzročniku, a za sve je bio potreban razvoj tehnologije, od prvih istraživanja dr. Stjepana Čeovića na dalje. Seljaci su naime 50-ih godina prošlog stoljeća svoje žito (koje je moglo biti zagađeno Aristolochiom) odvozili na Udovičića mlin i koristili svoje brašno sa svoje zemlje. No događalo se da u istoj kući ne obole svi članovi domaćinstva mada konzumiraju isti kruh.
"Morali smo se spustiti na razinu gena i njegovog mapiranja da bi smo vidjeli gdje se događa promjena. To se naravno nije moglo napraviti osamdesetih godina ni kasnije, sve do iza 2000. godine kada je genom složen. Na zdravom genomu trebalo je pronaći bolesno mjesto i povezati ga s bolesti koju daje. Nekada se znalo za pedesetak gena koji su određivali funkciju bubrega, a danas ih je 153, i vrlo je vjerojatno da njihov razmještaj postaje "dobitna kombinacija" nefritisa. Aristolochia je očito mutirala te gene koji su bili krivi za tumor bubrega i za njihovo zatajenje" objašnjava Leko ogromni iskorak u mapiranju genske mape ljudskog DNK.
Definitivno je potvrđeno kako je Aricholohia, točnije njezina kiselina, uzročnik nekadašnje endemske nefropatije koja od otkrića nosi naziv "nefropatija aristolohične kiseline". Prvi puta se to dogodilo na brodskim nefrloškim danima prije četiri godine" naglašava nefrolog, podsjećajući kako isti korov živi i na ostalim prostorima svijeta, u Belgiji, Engleskoj, Francuskoj, Alžiru, u Kini, SAD-u, Africi...no, kod nas su se toksini unosili najvjerojatnije putem kruha, a drugdje u svijetu putem tzv. prirodne medicine (čajeva).
Karcinom mokraćovoda u 14 sela brodskog Posavlja 55 puta češći nego u ostatku zemlje
Konstantno uzimanje kruha zatrovanog Aristolochiom kroz 30 godina oštetit će bubrežnu funkciju i promijeniti gen. Oko 3 kilograma sjemenki korova vučje stope ili 300 grama kiseline koja se u njima nalazi ako se, naime, konzumira unutar mjesec dana ili 30 godina, ima kumulativno isti efekt. A dugogodišnje intenzivno istraživanje uzroka endemske nefropatije dovelo je do otkrivanja povezanosti nefritisa s karcinomom mokraćovoda koji je u 14 sela brodskog Posavlja (s oko 11 tisuća žitelja) 55 puta češći nego u ostatku Hrvatske.
"Dakle, u kraćem vremenu unošenje više otrova u organizam dovodi do naglije promjene gena P 53 koji je uzrokovao tumor. Zato naši bolesnici iz tih krajeva na žalost imaju tumore bubrega, i mokraćovoda čak 50 puta češće nego primjerice Varaždin, Čakovec, Zagreb, Sisak... Odlučeno je da prije transplantacije bubrega takvi bolesnici imaju drugačiji postupnik rada, što se pokazalo učinkovitim, a Hrvatska je po transplantacijama među najuspješnijima u svijetu.
Ponosan postignućima Leko naglašava kako je u nekadašnjem žarištu endemske nefropatije (Kobaš, Kaniža, Bebrina, Zbjeg, Šumeće) danas vrlo malo bolesnika. U zadnjih 10 godina imamo 8 ljudi koji su krenuli na dijalizu iz tog kraja. Bolesnici više nemaju žestoki oblik bolesti kao ranije zato što na poljima ima manje aristolochie, ne jedu više samo kruh sa svog polja, sita u silosima i pekarama su jako gusta pa sjemenka otrova ne prolaze, zbog dostupnosti zdravstvene zaštite, zbog prepoznavanja ranog oblika bolesti, zbog ranog početka dijalize...a u istom su paketu za transplantaciju bubrega kao i drugi bolesnici koji trebaju transplantirati bubreg.
Za sada je priča o nekadašnjoj endemskoj, kobaškoj bolesti, zatvorena, kaže nefrolog, očekujući kako će se nekim specifičnim lijekom odgoditi početak bolesti zatajenja bubrega, koja srećom isčezava.