SLAVONSKI BROD - Za Božić se pripremamo četiri tjedna, a neposredni dan pripreme i iščekivanja Božića naziva se Badnji dan ili Badnjica i slavi se uvijek 24. prosinca. Inače se na Badnjak posti, ali kada se slavi nedjeljom, ona ima prvenstvo te se zbog toga ne mora postiti. Ipak, dvaput tog svečanog dana treba pohoditi crkvu i svetu misu.
Osim toga dana, naziv badnjak označuje i tek posječenu glavnju odnosno cjepanicu, panj ili kladu koja se dan uoči Božića polaže na ognjište, a poznata je još i pod imenom badnjača. Drvo badnjak ili badnjaci (riječ je o tri drveta koja se u kuću unose na Badnju večer) posječeno na Badnje jutro stavlja se na ulazu u kuću uza zid, gdje prislonjeni stoje cijeli dan, sve dok ne počne obred unošenja u kuću, saznajemo na službenim stranicama Župe Kruševo.
U prijašnja vremena badnjak je bio neodređene debljine i duljine jer se stavljao na ognjište pa je mogao biti deblji i dulji. Te tri cjepanice tri osobe obredno unose u kuću izvana. Pritom ne ulaze svi zajedno nego jedno za drugim. Ulazeći u kuću, tamo gdje je ostala čeljad, izgovaraju pozdravne riječi: „Na dobro vam došla badnja večer", ostali članovi obitelji i domaćinstva odgovore: „I s tobom, Bog dao zajedno". Tako sva tri „unositelja" Badnjaka ponovljeno ulaze s istim pozdravom u kuću. Ostala kućna čeljad odzdravlja „unositelju" te ga posipa pšenicom na ulaznim vratima kuće.
O značenju naziva Badnji dan ili Badnjak, i danas postoje različita mišljenja. Uobičajeno se smatra da mu naziv dolazi od starocrkvenoslavenskoga glagola 'bdjeti', ili od glagola razbadriti se – 'razbuditi se, biti budan'. To je, prema literaturi, i izvorno značenje naziva 'vilija Božja' koji se zadržao na sjevernom Jadranu, piše tportal.
Ako riječ „badnjak" dolazi od staroslavenske riječi "b'deti”, što znači bdjeti, biti budan, čekati, tada bi Badnji dan, Badnjak, i Badnja večer označavali čekanje da se pojavi „mlado Sunce” – Isus Krist i njegovo rođenje.
Istaknuti ruski etnolozi Ivanov i Toparov smatraju kako je Badnji dan staro vrijeme nasuprot novoga, Božića, a lingvist Radoslav Katičićmisli da je Badnji dan 'dno godine', nakon kojeg se život obnavlja do početka ljeta. Po njemu, riječ badnjak mogla bi potjecati od sanskrtskog naziva za zmiju koja leži pod korijenom u dnu stabla života. Stablo života je bila slika svijeta za stare Slavene.
Jedan od najstarijih božićno-novogodišnjih običaja, kolede, koji se očituje u ophodnji čestitara, njihovom pjevanju i čestitanju, također nije zadobio opću suglasnost znanstvenika.
Riječ je o najstarijem sloju narodne kulture koji je kristijaniziran i koji se uspio održati prilagođavanjem i mijenama u povijesnom procesu, piše etnolog Ivan Lozica.
Etnolog Vitomir Belaj napominje da je važno za razumijevanje koleda to što su sudionici zimskih ophodnji nekada nosili maske. Maske su danas mahom povezane s pokladama na kraju zime, ali su ponegdje zadržane i oko ljetnog solsticija.
Izvorno značenje koleda s maskama je dolazak duša pokojnih predaka na novogodišnje slavlje, jer su stari Slaveni smatrali svoje mrtve dijelom svoje zajednice. Te bi duše privremeno utjelovile maske pripadnika momačkih družina koje sudjeluju u obredima. Oni hodaju po selu i oponašaju hod vremena kroz godinu, ističe Belaj.
Ophodari su sa sobom nosili stablo, kod nas često hrast, koje je simboliziralo zajednicu svekolikog života, stablo svijeta (arbor mundi) oko kojeg se odvijaju sva mitska zbivanja, napominje Belaj.
Ruska etnologinja Svetlana Tolstoj smatra da je upravo vrijeme solsticija dio kalendara u kojem su se najviše zadržale poganske forme svetkovina, te se 'utopile' u kršćanski poredak.
Crkva ne određuje post i nemrs na Badnji dan, ali je snažan običaj kod katolika da taj dan poste sve do mise polnoćke.
Na Badnji se dan peku dvije pogače, jedna za Badnju večer, druga za božićni ručak. Pogača za Badnju večer je obično ukrašena križem ili krugovima napravljenima pomoću čaše. Druga pogača je jednostavna, bez ukrasa. Prva se kida rukama, nikako nožem, druga se može rezati i nožem.
Prije su poslijepodne na Badnji dan mlađi ukućani išli ubrati bršljanovih grana kako bi njima kitili kuću.
U Badnje predvečerje domaćica kuće uzimala je kanticu blagoslovljene vode kojom bi poškropila kuću dok je molila Vjerovanje. Tako bi obišla sve prostorije u kući i sve gospodarske zgrade. S domaćicom ne ide nitko, ona to sam čini, a ako ne može domaćica kaže nekoj drugoj osobi da „poškropi kuću i sve ostalo".
Božićna „jelka" ili „drvce" je borić veličine koja pristaje dnevnoj sobi, kuhinji ili prostoru gdje se planira staviti i okititi. U prijašnja vremena nije bilo kod nas borića, pa se umjesto borića tražio lijepo izrastao smrik.
Običaj je bio da se poslije unošenja Badnjaka u kuću, molitve, večere, kiti božićna jelka. Kitila su je najčešće samo djeca. Stariji se nisu puno uplitali u dječje radosti, osim što su učinili one poslove koje djeca ne mogu (staviti postolje za jelku, uspraviti je i slično).
Sve ono što je rečeno uz Badnjak: svjetlo, čekanje, bdijenje, sve se prenosi na pola noći i na Misu polnoćku. Oni koji mogu, obično to bude mlađarija, idu na Misu, i slavi se prijelaz s Badnje večeri na Božić, čeka se Isusov rođendan, rođendan „Svjetla-Boga" koji rasvjetljuje ljudsku tamu.
Nije bio običaj da kućna čeljad na Badnju večer ide bilo gdje u zaselak, a pogotovo ne negdje dalje, na sijelo, na sjedenje i druženje kao danas. Badnja večer se provodi u krugu obitelji. Mlađarija, pred polazak na Polnoćku zađe kod obližnjih prijatelja u susjedstvu, pripreme se za Polnoćku i čekaju čas polaska.
U prijašnja vremena za Badnju večer stariji su pripremali napravu malo jačeg pucnja koju bi bacili na prikladno mjesto da se nadaleko čuje. Pucali su i iz oružja oni koji su ga posjedovali i koji su za njega imali odobrenje.
Mlađarija i djeca za Badnju večer pripremali su sitne pucketaljke i naprave s kojima su se zabavljali na Badnju večer i na putu prema crkvi na misu polnoćke. Petardi nije bilo.
Badnjak obiluje običajima, a svako mjesto ima neku svoju posebnost i osobitost. Svaki taj običaj ima svoje značenje. Tradiciju Badnjeg dana treba čuvati i prenijeti mlađim generacijama.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -