1416
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD – Nedavno smo objavili članak o tome kako će se, prema postojećim prognozama, u prosincu potrošiti 500 milijuna kuna više nego li lani. Što za nabavku ukrasa, hrane, prigodne odjeće i naravno na poklone. Tako Hrvatska gospodarska komora (HGK) procjenjuje da će hrvatski građani tijekom ovogodišnjeg prosinca potrošiti 12,5 milijardi kuna.
Pomalo frustrirajuće za većinu onih koji, ako imaju sreće, rade i primaju minimalac, a takvih je, posebno u Brodsko-posavskoj županiji, poveći broj. O umirovljenicima i njihovim osjećajima kada vide ove brojke da i ne govorimo, jer prosječna brodsko-posavska mirovina iznosi 2047 kuna. Svatko od njih volio bi svojoj djeci, a posebice unucima, kupiti dar.
No osim te financijske strane, barem meni, pomalo je frustrirajuća potreba svih nas da trošimo velike iznose na glamoruzne poklone. – Izgubili smo se negdje u ovom svijetu u kojem je novac nešto bez čega ne možemo, pa bez njega ne znamo ni tamo gdje bismo mogli. Ako ne u potpunosti, ono barem u znatno manjem iznosu od onog koji nam nameće ovo konzumerističko društvo – kaže Višnja K., dodajući kako unazad par godina jednostavno ne želi odgovarati nametnutim normama trošenja i zaduživanja u dane blagdana. Tako je već nekoliko godina unazad svoje božićno drvce ukrasila jednostavno: šišarkama i jutom. – Odlično smo se zabavili skupljajući šišarke, a još više priređujući ih za drvce i ukrašavajući ga. To su ti mali, a tako veliki trenuci koji blagdan čine obiteljskim i bez puno troška – kaže nam naša sugovornica, koja će i ove godine svoje drvce ukrasiti ručno rađenim ukrasima.
Pa zašto to ne bi učinili i drugi. Ideja je je uistinu puno: od šišarki obojanih u bijelu, srebrnu, zlatnu, crvenu ili neku drugu boju. Sva investicija tu je boja (nekih cca 50 kuna) i malo truda te mašta kojoj trebamo pustiti na volju. Od sijalica jednostavno možete napraviti snjegoviće. Doduše za ovu ideju trebalo je početi ranije skupljati pregorene žarulje, ali evo ideje za iduću godinu, baš kao i onu s čepovima od boca koju možete realizirati još uvijek ako negdje u kafiću zamolite da Vam ostave čepove. Oni nešto vještiji s rukama od konca mogu isheklati ukrase za drvce, a oni koji ne ne znaju s heklaricom mogu konac umočiti u drvofiks, štirku ili smjesu s vodom i brašnom i omatat oko napuhanih balona te nakon sušenja dobiti pahuljaste jedinstvene ukrase na koje nisu dali silne novce. Ali su zato svome drvcu dali poseban čar, u njegovo ukrašavanje utkali su dio sebe i svog obiteljskog zajedništva.
Ista je stvar i s poklonima. Ne volim odlaske u trgovinu i izbjegavam ih kad god mogu, što će reći da nisam tipično žensko. Ali jednostavno užasavam se gužvi, traženja, pa čak i frustriranosti kada mi se nešto svidi a cijena je nebu pod oblake. Iznos koji i da mogu ne želim izdvojiti za nešto što ne vrijedi silne novce. I stoga nerijetko i sama pribjegavam raditi poklone. Nije teško. Neobični okvir za neku zajedničku fotografiju s dragom osobom, ručno rađeni podmetači za čaše ili prstenovi za salvete, ručno rađena mirisna vrećica lavande možda baš iz vašeg vrta, domaći pekmez u zanimljivom pakovanju. I uz sve to neka personalizirana poruka napisana Vašom rukom i iz srca.
- Djeca danas nisu kao mi nekada, što je i normalno jer sve se mijenja pa tako i njihove potrebe i želje. Ali i tu se može naći kompromis. Primjerice prošle sam godine unučadi darovala kape koje sam isplela ali sam na internetu potražila modernije oblike i mustre, dok sam djeci isplela papuče koje rado nose. Možda nije puno, ali je od srca, a i obradovali su se – priča baka Ana B., koja priznaje da je uz kapice bilo i kupovnih darova, ali skromnijih. No sretna je kaže, što su sin i snaja svoju djecu odgajali na način da se danas raduju jednako i vrećici smokija i nekom skupom daru. Njena susjeda, dodaje Ana, darove unučadi kupi, naravno u skladu sa svojim mogućnostima, ali im svake godine uz njih ostavi i pismo Svetog Nikole i Djeda Božićnjaka u kojima im napiše koliko ih i zašto voli. – Djeca obožavaju ta pisma. Prvo njih traže u čizmicama i ispod bora – smije se Ana.
A kad su od malih nogu naučeni na vrijednosti blagdana i obitelji onda će i kad odrastu shvatiti da Božić nije pun stol, raskošni pokloni i umjetni sjaj nego toplina doma i ljubav i srce utkano u svaki djelić tog raspoloženja. Onda će se veseliti svakom daru. I vrećici domaćih bakinih keksića upotpunjenih receptom ispisanih njenom drhtavom rukom. A ideju mogu iskoristiti i sami pa slično napraviti i pokloniti prijateljici studentici koja u dalekom gradu ove godine možda neće stići doći doma za blagdane.
Radeći sami, dajući sebe u ono što radimo, ne samo da štedimo jer treba nam za te darove manje novaca nego za one kupovne, nego gradimo zajedništvo svojih obitelji i uživamo darujući i primajući darove u koje je utkana ljubav i zajedništvo. A onda i blagdani poprime sasvim drugačiji smisao. I prođu s puno manje stresa, a više uživanja. I za kraj, ako već poklone nećete raditi sami potrudite se barem sami ih upakirati i napisati riječ dvije uz njih za one kojima su namijenjeni. Kad vidite osmjeh darovanih shvatit ćete da se isplatilo. Naravno, ne samo financijski.