4259
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - I dok premijer Andrej Plenković, kako je prenio Glas Slavonije, činjenicu o manje od 170 tisuća nezaposlenih pripisuje rastu zaposlenosti u zemlji, zbog čega najavljuje povećanje kvote za uvoz stranih radnika - hrvatski radnici iz dana u dan povećavaju zaposlenost u drugim zemljama.
No, to je već poznata stvar, u kojoj država govori o stvarnom smanjenju nezaposlenosti zahavaljujući povećanju zaposlenosti u zemlji, dok slika na terenu govori o smanjenju te iste nezaposlenosti uslijed brisanja s liste evidencije Zavoda za zapošljavanje zbog adminsitrativnih razloga te zbog činjenice kako se i dalje nastavlja odljev radne snage iz zemlje. Jedan od onih koji je otišao u prosincu 2015. godine je i Ivan Barbarić. O prvim danima svog boravka u Engleskoj i o tome kako je to kad novinar postane osobni asistent , već smo pisali. No, kada je kolega Ivan ovih dana stigao na svoj drugi godišnji odmor nismo odoljeli ne porazgovarati s njim upravo o tome kako je u Engleskoj biti radnik, kakvi su poslodavci, primanja...
Da mu je Eastbourn prirastao srcu očito je. - Ovdje sam došao na godišnji, i super je doći na kratko, ali jedva čekam vratiti se kući (u Eastbourn, nap.a.) - kazao je Ivan, koji je i danas na radnom mjestu osobnog asistenta u Domu s mladim ljudima oboljelim od autizma, gdje mu je zadaća pomoći ima da - što je više moguće samostalno - prođu kroz dan koji je pred njima.
No, da sutra ostane bez posla ili da ga želi promjeniti mogao bi bez problema. - Ovdje je taj sustav nešto drugačiji nego u Hrvatskoj. Prvo u Hrvatskoj su svi vezani za Zavod za zapošljavanje, a u Engleskoj uglavnom sve funkcionira preko agencija. Dođeš kod njih, upoznaju te s aplikacijom, predaš im svjedodžbe, certifikate i već u roku od pet dana počneš dobivati ponude za posao. Primjerice, ja sam putem CV library objavio svoj životopis i tamo agencije i poslodavci vide sve o meni, zovu me i nude mi posao. Ja sam to napravio unatrag nekoliko mjeseci, ali već se vide učinci. U samo dva tri tjedna dobio sam 25 ponuda, među kojima je bilo i onih po kojima sam već sutradan mogao promijeniti poslodavca - ispričao je Ivan, koji za sada ostaje vjeran poslu na kojem je od prvog dana.
Puno je u sustavu traženja radnog mjesta, zapošljavanja i zadržavanja radnika razlike na relaciji Hrvatska - Engleska. - Tamo kad ostaneš bez posla, dodaje, odeš u bilo koju agenciju za zapošljavanje, i mogu već sutra početi raditi. Najviše se zapošljava u sektoru zdravstvenom u brizi o bolesnima i starijima. U mjestu gdje sam ja najviše ima Rumunja, ali i Grka i Španjolaca. Ono što je dobro je da mi tamo 'ne rušimo' cijenu rada. Ona je strogo propisana i vrijedi za sve isto. Druga je stvar što Englezi baš ne vole posao osobnih asistenata i pomoćnih radnika u sustavu zdravstvene skrbi. Taj zdravstveni sektor teško bi opstao bez stranaca, čak postoji bojazan što će biti ako ne budu više mogli uvoziti radnu snagu. Posebice u dijelu rada s dementnim osobama, gdje za satnicu od skoro sto kuna po satu teško nalaze radnike - pojašnjava Ivan.
Nema ljutnje ako netko želi promjeniti postojeće radno mjesto, dodaje Ivan. Ono što se tada događa je da novi poslodavac od trenutnog traži preporuke za radnika. - Kod nas je bilo takvih slučajeva, pa je radnik odmah pozvan na razgovor kako bi ga pokušali zadržati, ali ne s ponudom za viši iznos satnice, jer ona je, kao sam rekao strogo propisana za pojedino radno mjesto bez obzira na kvalifikaciju - pojašnjava Ivan, dodajući kako se u Engleskoj uvelike vodi računa o cijeloživotnom obrazovanju. Edukacija ide na trošak poslodavca. On sam položio je cijeli niz ispita za koje je dobio certifikate. - Tri puta polaganje plaća poslodavac, a nakon toga sam djelatnik. No, u tom slučaju zovu vas na razgovor, kako bi vam pojasnili da nije bitno plaćanje ispita nego činejnica da se taj dio gradiva mora svladati. Neka predavanja su fizička, za neke ispite polažemo online i to je sve zakonski propisano - ispričao je Ivan, s kojim smo se dotakli i odnosa engleskog radnika prema poslu, ali i životu.
Kaže kako u mjestu u kojem je on smješten, vrlo malo Engleza ima svoj dom. Uglavnom i stanove i kuće unajmljuju, jer im to omogućava, uz ostalo, i poslovnu pokretljivost. - Činjenica je da je stanarina najskuplja stavka života u Engleskoj,. S mojom hrvatskom plaćom prije odlaska van, nema šanse da bi mogao platiti sobu u kojoj živim. Primjerice za dvosoban stan s režijama, mjesečno treba izdvojiti i do deset tisuća kuna. No, ako je riječ o obitelji u kojoj rade oba partnera, onda je to izvedivo, jer je tamo prosječna mjesečna plaća oko 15 tisuća kuna, a hrana i odjeća nisu skupi. Uz to nisu skloni baš kreditnom zaduživanju - priča Ivan, dodajući kako primanja ovise o satnici koju odradi, ali su svakako zamjetno veća nego li u Hrvatskoj unatoč i većim troškovima življenja u pojedinim segmentima.
I dok je u Hrvatskoj od svoje plaće rijetko si mogao priuštiti neka značajnija putovanja, od kada je u Engleskoj obišao je Pariz, bio u Irskoj, posjetio niz mjesta u Engleskoj gdje je oduševljen ne samo onim što je vidio, nego i nekim iskustvima. - Primjerice izašao sam u grad, bili smo u nekom pubu i bilo mi je muka pa sam izašao van. Legao sam na klupu na stajalištu i valjda me hladan zrak uspavao. U jednom trenutku netko me prodrmao lagano po ramenu, otvorio sam oči i ugledavši policajca krenuo sam vaditi osobnu. No odmah je rekao da mu ne treba, nego me pitao kako mi je, trebam li pomoć, a kada sam kazao da ne trebam objasnio mi je da preko puta mogu popiti kavu ako želim. To su neke stvari koje su mi pomalo neobične. Kod njih osobna u svakodnevnom životu treba samo onima koji kupuju alkohol, policija vas na cesti nikada neće tražiti osobnu, a uz sve to nećete ih vidjeti ni u kontroli prometa. Tamo je uglavnom sve riješeno video-nadzorom - govori Ivan, koji pomalo poprima pojedine navike Engleza.
I dok se na vožnju teško privikava, poput pravog Engleza sve više jede vani, a sve manje kuha iako još uvijek, na zahtjev svojih prijatelja, zna ponekad napraviti poneko jelo iz Hrvatske kako bi im približio gastro scenu svoje Slavonije koju u Engleskoj promovira i tamburaškom glazbom koju često pušta prijateljima. - Sve ih zanima, ali ipak ponajviše dolazim li s Jadrana. No trudim se približiti im ljepote Slavonije iz koje sam otišao trbuhom za kruhom i u koju teško da ću se vraćati, osim na nekoliko dana godišnjeg - zaključuje Ivan koji za tjedan dana iz rodnog Novog Grada pakira kovčege put svoje kuće, one u Eastbournu gdje ga čeka njegovo radno mjesto.
A za to vrijeme tko zna, možda neki drugi Ivan, iz neke susjedne nam države pakira svoje kofere čekajući da dođe u Hrvatsku i popuni ona radna mjesta o kojima premijer govori. Jer došlo je neko drugo vrijeme. Novi dan, nova nafaka - rekli bi naši susjedi.