Iako je Europski sud utvrdio da se spomenute izjave doista mogu smatrati štetnima po dostojanstvo Z.B, utvrdio je i da je izrečena kazna (uvjetna zatvorska osuda) nespojiva s pravom tužiteljice na slobodu izražavanja.
"Nova presuda - Jurišić protiv Hrvatske. Povreda prava
na slobodu govora zbog kazne zatvora". Tako glase nadnaslov i naslov novog piloga kojeg prenosimo s portala Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava - stručne službe Vlade Republike Hrvatske, osnovane Uredbom o Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
Sud je tužiteljici dosudio 2.500 eura na ime nematerijalne štete, te
3.000 eura na ime troškova postupka.
Dana 8. veljače 2018. g. Europski sud za
ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je tužiteljici, gđi Slavi
Jurišić, povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, zbog presude Općinskog suda
u Slavonskom Brodu kojom je osuđena zbog kaznenog djela klevete, te joj je
izrečena uvjetna kazna zatvora.
Tužiteljica, inače javna ličnost na lokalnoj političkoj sceni u Slavonskom
Brodu, je 2008. godine održala tiskovnu konferenciju na kojoj je kritizirala
kadrovsku politiku gradonačelnika Slavonskog Broda. Između ostalog, tužiteljica
je rekla da je gradonačelnik kao ravnateljicu imenovao osobu (Z.B.) koja uopće
nije raspolagala valjanim ispravama o državljanstvu, te da stoga ona nema
hrvatsko državljanstvo, već je „jugoslavenska državljanka".
Z.B. je podnijela privatnu tužbu protiv tužiteljice Općinskom sudu u Slavonskom
Brodu, zbog kaznenog djela klevete. Nakon provedenog kaznenog postupka,
Općinski sud u Slavonskom Brodu je 26. siječnja 2012. tužiteljicu proglasio
krivom, te ju osudio na 60 dana zatvora, uvjetno na godinu dana.
Iako je Europski sud utvrdio da se spomenute izjave doista mogu smatrati
štetnima po dostojanstvo Z.B, utvrdio je i da je izrečena kazna (uvjetna
zatvorska osuda) nespojiva sa pravom tužiteljice na slobodu izražavanja. Naime,
Sud je smatrao da je u političkoj debati kazna zatvora za javno izrečenu misao
(pa makar i uvjetna) samo iznimno kompatibilna sa pravom na slobodu
izražavanja, i to u slučajevima teških kršenja temeljnih prava drugih osoba
(primjerice, pozivanje na nasilje, govor mržnje i slično). Sud je utvrdio da
ništa u ovom slučaju ne upućuje na postojanje takvih okolnosti, zbog čega je
izrečenom kaznom povrijeđeno pravo tužiteljice na slobodu izražavanja,
predviđeno čl. 10. Konvencije.
Sud je tužiteljici dosudio 2.500 eura na ime nematerijalne štete, te
3.000 eura na ime troškova postupka.
Ova presuda je konačna, te protiv nje nije dopušteno niti jedno pravno
sredstvo.
Presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom
jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.